1

Poslovni broj: 46 Gž R-2205/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 46 Gž R-2205/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate razlike plaće, rješavajući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-26/2022-8 od 18. svibnja 2022., dana 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženice se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pr-26/2022-8 od 18. svibnja 2022.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova, na ime naknade za prijevoz platiti iznos od 2.796,17 kn (slovima: dvijetisućesedamstodevedesetšestkuna i sedamnaestlipa) tužitelju P. T., OIB:…, …, V., sve u roku 15 dana, sa pripadajućom zateznom kamatom u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 142,48 kn od 21.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.05.2020. godine pa do isplate,,

- na iznos od 124,67 kn od 21.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 160,29 kn od 21.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.08.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.10.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.01.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.02.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.03.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.06.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.07.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.08.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.09.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 106,86 kn od 21.10.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 124,67 kn od 21.11.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.12.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 178,10 kn od 21.01.2022. godine pa do isplate,

 

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova, da naknadi prouzročeni parnični trošak tužitelju P. T., OIB:…, …, V., u iznosu od 2.379,50 kn (slovima: dvijetisućetristosedamdesetdevetkuna i pedesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženice te predložio da se ista odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava tog odgovora.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženica u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu za razdoblje od mjeseca ožujka 2020. do prosinca 2021. isplati naknadu za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove p. p. s. u Policijskoj upravi O.-b. temeljem Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije od 16. siječnja 2020. te da mu za njegov angažman u utuženom razdoblju nije isplaćivana naknada za prijevoz za dolazak na posao i odlazak s posla za ukupno 157 radnih dana.

 

8. Nije sporno niti da se odredbom članka VII st. 2. Ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije Ministarstvo unutarnjih poslova obvezalo pričuvnom policijskom službeniku isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao, da je tužitelj za vrijeme angažiranosti  na posao putovao i s posla se vraćao na relaciji adresa V., … - adresa sjedišta PP B., B., …, a koju je činjenicu PU O.–b. (a samim time i tuženica) priznala u dopisu o angažiranosti policijskih službenika te matematički izračun tužitelja kojim je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

 

9. Odredbom čl. 28. st. 2. Uredbe o pričuvnoj policiji („Narodne novine“ broj: 102/19.) propisano je da uz naknade iz st. 1. toga članka, angažiranim policijskim službenicima pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla.

 

10. Odredbom čl. 24. st. 1. Uredbe propisano je da se pričuvna policija može angažirati, između ostalog, u slučaju pružanja pomoći policijskim službenicima prilikom obavljanja poslova koji zahtijevaju povećani odnosno dugotrajniji angažman policijskih službenika (toč. 3.) pa pogrešno žalitelj zaključuje da naknade i pravo na prijevoz iz čl. 28. st. 1. i st. 2. Uredbe pripadaju pričuvnim policijskim službenicima angažiranim u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države ili ugrožavanja njezine unutarnje sigurnosti.

 

11. Polazeći od izloženog i uzimajući u obzir da se tuženica Ugovorom o službi u pričuvnom sastavu policije od 16. siječnja 2020. obvezala tužitelju isplatiti naknadu za prijevoz za dolazak i odlazak na posao, to je s pravom prvostupanjski sud naložio tuženici da za 157 dana kad je tužitelj radio isplati naknadu u ukupnom iznosu od 2.796,17 kn.

 

12. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženice da je odredba predmetnog Ugovora o pričuvnom sastavu policije suprotna prisilnim propisima odnosno Uredbi.

 

12.1. Naime, odredbom čl. 12. st. 3. Uredbe propisano je da Ugovor iz st. 1. toga članka, uz sadržaj propisan st. 2. toga članka, može sadržavati i podatke o drugim pravima i obvezama ugovornih stranaka.

 

12.2. Uredbom je pak propisano (čl. 28. st. 2.) da uz naknadu iz st. 1. toga članka, angažiranim policijskim službenicima, pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla.

 

12.3. S obzirom da je tužitelju isplaćivana novčana naknada za njegov radni angažman, to se ne može prihvatiti shvaćanje tuženice da pričuvnom policijskom službeniku pripada naknada za prijevoz samo u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnost Republike Hrvatske.

 

12. 4. U predmetnom slučaju pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20 – dalje KU) unatoč toga što tužitelj nema  svojstvo državnog službenika jer na primjenu tog propisa upućuje odredba čl. 1. st. 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) prema kojem „na pitanja radnopravnog odnosa policijskih službenika koja nisu uređena ovim zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, Opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima."

 

12. 5. Stoga pravo tužitelja na isplatu naknade za troškove prijevoza proizlazi iz Odredbi samog ugovora o službi u pričuvnom sastavu policije zaključenog s tuženicom kao i iz ostalih materijalnopravnih propisa iz ove drugostupanjske odluke te je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pravilno primijenio materijalno pravo dok su žalbeni navodi tuženice u cijelosti neosnovani.

 

12. 6.Tuženica u žalbi izrijekom ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Dakle ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

 

14. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ta pravna radnja nije bila potrebna za rješenje ove pravne stvari (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

 

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

 

                                                                                                    Sudac

Tomislav Aralica, v.r.