Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj:  5 Gž-2968/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                                        Poslovni broj 5-2968/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

                                                                                   

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika 1. N.K. I. s.d.d. iz P., OIB zastupanog po B. D. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika-protutužitelja M. S. iz Z., OIB, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., radi povrata zadužnica i radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1057/2016-91 od 6. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-1057/2016-91 od 6. prosinca 2021. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odliku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da je prestalo potraživanje tuženika M. S. prema tužitelju N.K. I. s.d.d. u iznosu od 500 000 američkih dolara plativo u kunama po srednjem tečaju HNB-a u cijelosti.

 

II Trajno se zabranjuje Financijskoj agenciji, Vrtni put 3, Zagreb da daje bankama naloge za izvršavanje na novčanim sredstvima tužitelja temeljem zadužnica broj OV-4922/15, OV-4925/15, OV-4926/15 i OV-4927/15 solemniziranih 5. lipnja 2015. kod javnog bilježnika D. K.

 

III Trajno se zabranjuje tuženiku M. S. naplatiti i primiti isplatu po zadužnicama broj OV-4922/15, OV-4925/15, OV-4926/15 i OV-4927/15 solemniziranih 5. lipnja 2015. kod javnog bilježnika D. K.

 

IV Trajno se zabranjuje Financijskoj agenciji upis zadužnica broj OV-4922/15, OV- 4925/15, OV-4926/15 i OV-4927/15 solemniziranih 5. lipnja 2015. kod javnog bilježnika D. K. u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

 

V Nalaže se tuženiku M. S. da tužitelju N.K. I. s.d.d. u roku od 8 dana vrati izvornike zadužnica broj OV-4922/15, OV-4925/15, OV-4926/15 i OV-4927/15 solemniziranih 5. lipnja 2015. kod javnog bilježnika D. K.“

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

I Odbija se kao neosnovana tužba prvo- i drugo-tužitelja, protutuženika, od 1. kolovoza 2016. godine.

 

II Nalaže se tužitelju-protutuženiku N.K. I. s.d.d. da tuženiku-protutužitelju M. S. isplati iznos od 500.000,00 USD u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. kolovoza 2016. do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu i uvećanoj za 3 postotna poena.“

 

III. Odbija se prijedlog tuženika-protutužitelja od 14. prosinca 2018. kojim se radi osiguranja naplate novčane tražbine isplate kunske protuvrijednosti 500.000,00 američkih dolara (petstotina tisuća američkih dolara) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. kolovoza 2016. do isplate po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena predlaže određivanje

p r i v r e m e n e m j e r e nalogom financijskoj agenciji da zabrani bankama kod kojih se vode računi N.K. I. s.d.d. i to I. k. b. U. d.d. U. IBAN: i Z. b. d.d. IBAN: HR, kao i svih drugih kunskih i deviznih računa kod navedenih ali i svih drugih banaka, da iznos tražbine kunske protuvrijednosti 500.000,00 američkih dolara (petstotina tisuća američkih dolara) prema srednjem tečaju hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi nastaloj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 2. kolovoza 2016. do isplate, isplati N.K. I. s.d.d. ili trećoj osobi.

 

IV. Svaka stranka će snositi vlastiti trošak ovoga postupka.

 

2. Presudu u dijelu pod toč. I./I., I./II., I./III., I./IV. i I./V. i pod toč. IV. izreke žalbom pobija tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj) iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) istu presudu pobija pod toč. II./I., II./II., III. i IV. izreke iz istih žalbenih razloga i predlaže preinačenje presude i prihvaćanje protutužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka i troškova žalbe.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda tužitelja i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, a da usvojiti žalbu tuženika, uz naknadu troškova tog odgovora.

 

5. Žalbe su osnovane.

 

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

 

- da društvo R. M. U. d.o.o., koje je u ovom sporu bilo 2. tužitelj u međuvremenu prestalo postojati i brisano je iz sudskog registra;

- da su Osnovnim ugovorom o kupoprodaji dionica od 2. lipnja 2015. tuženik M. S. kao prodavatelj i društvo M. U. d.o.o. kao kupac ugovorili kupoprodaju 15.870 dionica ovdje tužitelja N.K. I. s.d.d., time da se kupac obvezao platiti prodavatelju ukupnu kupovnu cijenu od 2,1 milijun dolara (dva milijuna i sto tisuća USD) plativo u hrvatskim kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja (toč. 3. Ugovora), da su čl. 4. ugovorne strane potvrdile postojanje obveze N.K. I. za plaćanje duga u iznosu od 500.000,00 USD do 1.8.2016., a kupac, kao većinski dioničar, obvezao se osigurati da N.K. I. plati prodavatelju navedeni dug najkasnije do 1.8.2016. i da za osiguranje izda prodavatelju dovoljan broj zadužnica na iznose do jedan milijun kuna izdane i potpisane od osobe ovlaštene za zastupanje N.K. I.;

- da se čl. 4.3. kupac dionica društvo R. M. u. d.o.o. obvezao postići da tužitelj za osiguranje plaćanja duga izda tuženiku četiri bjanko zadužnice po milion kuna koje je tužitelj solemnizirao kod javnog bilježnika 5. lipnja 2015.;

- da je čl. 5.4. ugovoreno pravo kupca da umanji iznos duga ukoliko financijske izjave i dokumenti koji su dostavljeni u postupku dubinskog snimanja na koje se kupac oslonio, pokažu netočnim ili zavaravajućim u bilo kojem materijalnom pogledu i da ukoliko bi netočni podaci rezultirali razlikom ili štetnom većom od iznosa duga kupac ima pravo na naknadu štete za iznos koji premašuje iznos duga;

- da je provedenim financijskim vještačenjem i njegovom dopunom utvrđeno da financijska izvješća i dokumenti dostavljeni u postupku dubinskog snimanja nisu bili netočni, niti zavaravajući, niti su ukazivali na razliku veću od iznosa dug;

- da iz povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da tuženik kao prodavatelj dionica nikada nije bio upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje N.K. I. bilo samostalno, bilo skupno s izvršnim direktorom ili prokuristom.

 

7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni i protutužbeni zahtjev ocijenivši da nije ostvaren uvjet iz odredbe čl. 5.4 Osnovnog ugovora o kupoprodaji dionica za smanjenje iznosa duga prema prodavatelju M. S. (ovdje tuženiku), jer financijska izvješća i dokumenti koji su bili dostavljeni društvu R. M. U. d.o.o. u procesu dubinskog snimanja i na koje se isti oslonio prilikom sklapanja ugovora, nisu bili netočni, niti zavaravajući. Ujedno je utvrdio da ugovorna odredba o dugu tužitelja u iznosu od 500.000,00 USD, koju je tuženik kao prodavatelj dionica ugovorio, nije nastala, jer da tuženik nije imao ovlaštenja za zastupanje tužitelja.

 

8. Tužitelj u žalbi navodi da mu je u postupku pred prvostupanjskim sudom bilo onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP), jer je odbijen njegov dokazni prijedlog za provođenjem daljnjeg dopunskog financijskog vještačenja ili novog vještačenja i da je sud odbio saslušati svjedoke koje je isti predlagao, a da za takvu svoju odluku nije dao nikakve razloge. Ujedno smatra da je sud pogrešno odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zabranu korištenja zadužnica i njihovo vraćanje.

 

9. Tuženik žalbom također osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio čl. 4.1. Osnovnog ugovora, jer je izgubio iz vida da je tužitelj izdavanjem zadužnica priznao dug, a u ovome postupku sam navodi da je postojao dug prema izdanim zadužnicama koji je konstatiran Osnovnim ugovorom o kupoprodaji dionica, a tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je taj dug prestao.

 

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja o potrebi provođenja još jednog dopunskog ili novog financijskog vještačenja, jer je prvostupanjski sud detaljno, pa i dopunski saslušao vještakinju koja je u skladu sa zadatkom koji joj je zadao sud, nakon uvida u svu relevantnu dokumentaciju utvrdila da financijske izjave i dokumenti koji su bili dostavljeni u postupku dubinskog snimanja (Prilog I ugovora) nisu bili nejasni, netočni, niti zavaravajući i da je tuženik u trenutku sklapanja Osnovnog ugovora predočio tužitelju cjelokupno stanje koje se odnosi na predmet kupoprodaje. Kako je vještakinja svoj nalaz i mišljenje dala u skladu s pravilima struke, to nisu bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 261. ZPP za određivanje novog financijskog vještačenja, niti za izradu još jedne nadopune financijskog vještačenja, kako to pogrešno smatra tužitelj.

 

11. Međutim, donošenjem pobijane presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbama određeno ukazuju žalitelji, jer su u presudi izostali jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama i jer postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te presudu nije moguće ispitati. Ujedno je i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

12. Osnovni ugovor o kupoprodaji dionica od 2. lipnja 2015. prema stajalištu suda prvog stupnja nije uopće nastao, jer tuženik nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja bilo samostalno, bilo sveukupno s izvršnim direktorom, neovisno o izdanim zadužnicama koje predstavljaju osiguranje naplate duga kojeg su potpisnici toga ugovora neovlašteni za takvo postupanje utvrdili za tužitelja kao treću osobu, koja nije bila potpisnik toga ugovora.

 

13. Prema odredbi čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18– dalje: ZOO) ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.
 

14. Ugovor što ga je neka osoba sklopila bez ovlaštenja u ime druge osobe može se naknadno odobriti ne samo izričito, već i na drugi način kojim se može izraziti očitovanje volje.

 

15. Polazeći od prednje citirane odredbe čl. 312. st. 3. ZOO ne može se, barem za sada prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije odobrio sklapanje predmetnog Osnovnog ugovora o kupoprodaji dionica u svoje ime, jer prvostupanjski sud nije cijenio od kakvog je značenja činjenica da je isti temeljem čl. 4.2. Osnovnog ugovora o kupoprodaji dionica od 2. lipnja 2015. izdao tuženiku četiri bjanko zadužnice na iznos „do jedan milijun kuna“, kao osiguranje plaćanja duga od 500.000,00 USD prema tuženiku.

 

16. U pobijanoj presudi izostali su i bilo kakvi razlozi o tome koja je bila prava volja stranka iz Osnovnog ugovora o kupoprodaji dionica, je li prodaja dionica tužitelja izvršena, da li se isplata iznosa od 2.1 milijun USD koju je kupac R. M. U. d.o.o. isplatio prodavatelju (tuženiku) odnosila upravo na ukupnu kupovnu cijenu dionica, te na što se konkretno odnosio dug od 500.000,00 USD iz čl. 4. ugovora, radi osiguranja kojeg potraživanja je tužitelj izdao tuženiku četiri zadužnice (opisane u izreci presude).

 

17. Naime, svjedok M. R. G. na ročištu 7. lipnja 2017. (list 243-246 spisa) je iskazao da je bio jedini pregovarač s tuženikom i njegovim predstavnikom N. Š. i „da je iznos od 500.000,00 USD dolara predstavljao dug kluba N.K. I. osobno tuženiku, a obuhvaćao je zajmove koje je tuženik davao klubu, stranci nejasne kamate na ugovore igrača i predujmove po tim ugovorima i da je moguće da dug obuhvaća i neka druga potraživanja.“ Tuženik je na istom ročištu iskazao da mu je G., koji je tvrdio da predstavlja klub, nudio 1.200.000,00 USD na ime svega što je uložio u klub i na ime njegovih pozajmica klubu i da su dogovorili cijenu od 2.100.000,00 USD i 500.000,00 USD koji će mu biti isplaćeni u roku od godine dana. Premda je prvostupanjski sud naveo ukratko sadržaj njihovih iskaza, potpuno je izostala bilo kakva ocjena njihovih iskaza, te je ostalo nejasno po kojoj osnovi tuženik konkretno od tužitelja potražuje isplatu iznosa od 500.000,00 USD.

 

18. Kako prednje navedene proturječnosti i nedostaci onemogućuju da se ispita pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

19. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. izreke.

 

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će, nakon što u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka upotpuni činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava (uz navođenje relevantnih odredbi koje je primijenio!) ponovno odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, dajući za svoja utvrđenja jasne, potpune i neproturječne razloge.

 

21. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                  Jasenka Grgić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu