Poslovni broj: Gž-1785/2022-2

Poslovni broj: Gž-1785/2022-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. G. Č. d.o.o., OIB: …, V. G., protiv tuženika T. K., OIB: …, iz V. G., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskoga suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-30/2022-12 od 24. kolovoza 2022., 16. siječnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-30/2022-12 od 24. kolovoza 2022.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz V. G., poslovni broj Ovrv-1520/2021 od 18. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 948,02 HRK (devetsto četrdeset osam kuna i dvije lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 8 dana (točka I. izreke), dok je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. M.. iz V. G., poslovni broj Ovrv-1520/2021 od 18. kolovoza 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 250,00 HRK (točka II. izreke).

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 225,00 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 8 dana (točka III. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u cijelosti zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1 Odgovor na žalbu nije podnesen.              

 

2.2. Žalba je neosnovana.

 

3. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

3.1. Žalitelj ni određeno ni opisno ne ukazuje na apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz kruga dopuštenih u sporu male vrijednosti (članak 354. stavak 2. ZPP), dok ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje onih procesnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a).

 

3.2. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

4. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za usluge postupanja s otpadom.

 

4.1. Prvostupanjski sud je odluku utemeljio na sljedećim relevantnim činjenicama, koje je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je tuženik korisnik usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada i to za stan na adresi u V. G.

- da se usluga odvoza komunalnog otpada vrši redovito prema rasporedu odvoza s područja kojem pripada tuženikov stan, odnosno, da je tuženikov stan u području na kojem tužitelj vrši uslugu odvoza komunalnog otpada dva puta tjedno

- da tuženik nije podmirio tužiteljevu uslugu od mjeseca svibnja 2020. do mjeseca svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 948,02 HRK budući samo u dijelu podmiruje mjesečne račune.

 

5. Žalbenim razlozima tuženika, koji se svode na osporavanje utvrđenoga činjeničnog stanja, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

 

6. Naime, u pravilnost i potpunost činjeničnog stanja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti pa takav žalbeni prigovor nije dopušten.

 

7. U odnosu na meritum spora ističe se da je odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje: ZOGO), kao važećeg zakona u vrijeme nastanka obveze, bilo propisano da je nadležnost i dužnost jedinica lokalne i područne samouprave da na svom području osiguraju uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.

 

7.1. Člankom 6. stavkom 1. točkom 1. ZOGO-a bila je propisana primjena načela “onečišćivač plaća“ u kojem se onečišćivač definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

 

7.2. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i članka 6. stavka 1. točke 1., te članka 33. stavka 1. ZOGO-a, cijena javne usluge odvoza miješanoga komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta, te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu s propisima komunalnog gospodarstva.

 

7.3. Iz članka 30. stavka 1. ZOGO-a proizlazilo da javna usluga prikupljanja miješanoga komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivoga komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge: a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Člankom 33. stavkom 4. ZOGO-a bili su propisani troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove koji su propisani Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj 50/17, 84/19 –dalje: Uredba).

 

7.4. U skladu s navedenim odredbama ZOGO-a člankom 5. Uredbe propisuje se način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada te se, među ostalim, propisuje da se u okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivoga komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na njegovom obračunskom mjestu i korištenjem reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz glomaznog otpada.

 

7.5.  Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanoga komunalnog otpada i biorazgradivoga komunalnog otpada na području Grada V. G., i to člankom 26. propisano je kako moraju biti ispunjeni tehnički tehnološki uvjeti za naplatu odvoza miješanoga komunalnog otpada prema predanoj količini otpada na čitavom području Grada te kako je davatelj javne usluge obvezan isporučiti svim korisnicima opremu – spremnike za odvojeno sakupljanje miješanoga komunalnog otpada, biootpada, otpadnog papira/kartona, otpadne plastične/metalne ambalaže, otpadnog stakla i/ili kompostere za biootpad. Nadalje, članom 26. stavkom 3. navedene Odluke propisano je da korisnicima javne usluge koji nisu preuzeli prethodno navedenu opremu i koji nisu sklopili ugovor o korištenju javne usluge, do dana preuzimanja opreme i sklapanje ugovora odvoz otpada naplaćivati će se prema do tada važećem modelu i cjeniku davatelja javne usluge.

 

7.6. Također, Odlukom o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom od 6. veljače 2017. u svrhu financiranja usluge gospodarenja komunalnim otpadom i njegova zbrinjavanja predviđena cijena se izračunava na temelju procjene volumena otpada što su ga proizveli korisnici te usluge. Navedene propise citiranih odluka tuženik ne spori.

 

8. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku navodeći u bitnom da tužitelj nije bio u mogućnosti naplaćivati usluge u skladu s citiranom Odlukom i Zakonom o održivom gospodarenju otpadom, tj. za odvoz smeća po količini, pa da je u skladu sa člankom 26. stavkom 3. ranije Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada V. G., tužitelj svoju uslugu prema tuženiku naplaćivao prema do tada važećem modelu i cjeniku davatelja usluge, odnosno, prema Odluci o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom, i to za dva odvoza tjedno.

 

8.1. Također, prvostupanjski sud je u odnosu na tuženikove navode držao da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza kojim bi dokazao da je došlo do preuzimanja opreme za sakupljanje miješanoga komunalnog otpada i sklapanja ugovora o korištenju javne usluge s tužiteljem, a što je uvjet da bi se usluga zbrinjavanja otpada naplaćivala prema broju ispražnjenih posuda za otpad.

 

9. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju osporene presude, a u odnosu na navode žalitelja, a sve u svezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda kako žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim.

 

9.1. Žalitelj, ustvari, osporava pravilnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, a na temelju bitnog navoda, da nije koristio uslugu tužitelja onoliko puta za koliko mu je tužitelj izdao račun, bez da je za takve činjenice predložio izvođenje relevantnih dokaza.

 

9.2. U svezi s navedenim razlozima žalbenog osporavanja, žalitelj se upućuje na opću odredbu o dokazima i izvođenju dokaza iz  članka 219. ZPP-a, prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

9.3. Prema sadržaju spisa, proizlazilo bi kako nije bilo spora da je tuženik vlasnik nekretnine uz koju se veže nastanak obveze naknade za odvoz komunalnog otpada i da tužitelj pruža tu uslugu na području Grada V. G., koju uslugu tuženik nije platio za utuženo razdoblje u cjelokupnom iznosu.

 

10. Budući da je tuženik korisnik tužiteljeve usluge prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanoga komunalnog otpada i biorazgradivoga komunalnog otpada na području Grada V. G. od 15. svibnja 2018., a prema ranije iznesenom, nije dokazao osnovanost svojih navoda da tu uslugu ne koristi u tom opsegu, odnosno, da spad u krug korisnika javne usluge koji su preuzeli opremu i koji su sklopili ugovor o korištenju javne usluge, a navedenim uopćenim žalbenim razlozima nije argumentirano i opovrgao utvrđenje prvostupanjskog suda, niti je osnovano doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je sud prvog stupnja valjano predmetni spor prosuđivao kroz zakonske odrednice članaka 6., 11. stavaka 1. i 2., 28., 30. stavka 5. i članka 6. ZOGO-a i Odluke od 15. svibnja 2018. kada je tuženika obvezao na plaćanje utužene naknade.

 

11. Dakle, u odnosu na istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalitelj nije iznio ni jedan konkretan razlog, niti ga ovaj sud nalazi.

 

11.1. U odnosu na žalbene navode da tuženik ne bi bio u obvezi plaćati naknadu za tzv. kapitalna ulaganja valja navesti da je upravo Odlukom o cijenama komunalnih usluga postupanja s komunalnim otpadom od 6. veljače 2017. u svrhu financiranja usluge gospodarenja komunalnim otpadom i njegova zbrinjavanja predviđena cijena s dodatnom naknadom koju korisnici plaćaju u svojstvu posjednika otpada, a čiji je prihod namijenjen financiranju potrebnih kapitalnih ulaganja u obradu otpada, uključujući njegovo recikliranje. Ta dodatna naknada, odnosno obvezna minimalna javna usluga, tuženiku je ispravno obračunata u skladu s važećim Cjenikom za kategoriju kućanstva, pa je tuženik u obvezi plaćanja te naknade odnosno usluge.

 

12. Stoga, pravilno i zakonito je sud prvog stupnja pružio konkretnu zaštitu tužitelju prihvaćanjem zahtjeva i održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, te je pobijana odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita, dok je žalba neosnovana.

 

12.1. Iz tih je razloga na temelju odredbe članka 368. stavka1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

13. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava i baš članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 9/2021, 18/2022, 154/2022) odmjerio tužitelju trošak postupka.

 

14. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

Split, 16. siječnja 2023