1              P-706/2022-22

(ranije P-8/2021)

   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

                                                        Poslovni broj P-706/2022-22

(ranije P-8/2021)

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljice) D. G., OIB …, R. (i kao nasljednice pok. R. M.), koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) I. D. B., OIB …, L., II. F. M., OIB …, L., III. E. S., OIB …, L., IV. F. J.1, OIB …, L., V. F. J.2, OIB …, L., VI. N. L., OIB …, L. (IV., V. i VI. tuženici kao nasljednici pok. G. J.), VII. Đ. J., OIB …, L., VIII. A. B., OIB …, R., IX. D. Z., OIB …, L. (kao nasljednika pok. M. Z.), X. N. P., OIB …, I., sve tuženike, izuzev VIII. tuženice A. B., zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u L., radi utvrđenja valjanosti oporuke i prave volje oporučiteljice, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 7. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se pravno valjanom oporuka ostaviteljice A. L., iz L., rođene … umrle …, sastavljena ... kod Općinskog suda u Labinu, pod posl. brojem R1.191/82. 

II. Utvrđuje se da je prava volja ostaviteljice A. L., iz L., rođene … umrle … kod sastava sudske oporuke sastavljene 2. studenog 1982. kod Općinskog suda u Labinu, pod posl. brojem R1.191/82. bila da u slučaju smrti oporučne nasljednice M. M. imovinu ostaviteljice naslijede u cijelosti djeca M. M., D. G., OIB … iz B. i R. M., OIB …, iz L.

III. Tuženici su dužni u ostavinskom postupku iza pok. M. L., pod posl. broj O.1732/2019. priznati da su temeljem oporuke ostaviteljice tužitelji D. G., OIB … iz B., i R. M., OIB …, iz L., nasljednici ostaviteljice u cijelosti, svaki u 1/2 dijela.“

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

 

III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima I. D. B., II. F. M., III. E. S., IV. F. J.1, V. F. J.2, VI. N. L., VII. Đ. J., IX. D. Z. i X. N. P., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 384,90 eura (tristo osamdeset četiri eura i devedeset centi) / 2.900,00 kn (dvije tisuće devetsto kuna)[1] sa zateznim kamatama od 23. siječnja 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica (koja je neupitno preuzela predmetni postupak i u odnosu na tužitelja sada pok. R. M. koji je preminuo tijekom postupka, raspravno rješenje od 13. prosinca 2022., str. 71–73.) je 10. siječnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika D. B., F. M., E. S., G. J. (čiji su nasljednici F. J.1, F. J. 2 i N. L., koji se preuzeli predmetni postupak u odnosu na tog tuženika, rješenje od 27. srpnja 2022., stranice 50–53.), Đ. J., A. B., M. Z. (čiji je nasljednik D. Z. koji je preuzeo predmetni postupak u odnosu na tu tuženicu; rješenje od 6. svibnja 2022., str. 42.–45.) i N. P. (str. 1–3.) radi utvrđenja 1. da je sudska oporuka ostaviteljice A. L. sastavljena 2. studenog 1982. kod Općinskog suda u Labinu pod posl. br. R1-191/82 pravno valjana; 2. da je prava volja ostaviteljice A. L. kod sastava sudske oporuke bila da u slučaju smrti oporučne nasljednice M. M. imovinu naslijede u cijelosti djeca oporučne nasljednice D. G. i R. M. (tužitelji); te 3. da su tuženici dužni u ostavinskom postupku iza pok. M. (op. a. A.) L. posl. br. O-1732/2019 priznati da su na temelju sudske oporuke ostaviteljice tužitelji nasljednici ostaviteljice u cijelosti, svaki u 1/2 dijela. U obrazloženju tužbe te na održanom ročištu 13. prosinca 2022. (str. 71–73.), tužbeni zahtjev je obrazložila u bitnome navevši:

– da je rješenjem ovog suda posl. br. O-1732/2019 od 28. listopada 2020. prekinut ostavinski postupak iza pok. A. L., a tužiteljica je (uz sada pok. R. M.) upućena da pokrene parnicu protiv zakonskih nasljednika radi utvrđenja valjanosti oporuke ostaviteljice i utvrđenja nasljednog prava

– da je ostaviteljica ostavila sudsku oporuku od 2. studenog 1982. (posl. br. R1-191/82) kojom je za svoju nasljednicu odredila svoju pastorku M. M. rođ. L., kćer svog pok. supruga A. L.

– da je oporučna nasljednica umrla prije ostaviteljice, a zakonski nasljednici oporučne nasljednice su njezina djeca D. G. i R. M. (odnosno tužiteljica)

– da je ostaviteljica smatrala da je dovoljno da za svoju oporučnu nasljednicu odredi svoju pastorku, smatrajući da će u slučaju smrti oporučne nasljednice imovina pripasti njezinoj djeci (odnosno ostati u obitelji M.)

– da su u ostavinskom postupku posl. br. O-1732/2019 zakonski nasljednici D. B., F. M., E. S., G. J. i Đ. J. dali nasljedničke izjave kojima ne priznaju oporuku ostaviteljice kao ni zahtjev tužiteljice kao pravne sljednice oporučne ostaviteljice da se D. G. i R. M. utvrde nasljednicima iza pok. A. L.

 

2. U odgovoru na tužbu od 15. veljače 2021. (str. 4–10., od 12. veljače 2021. str. 15.) tuženici, izuzev VIII. tuženice A. B., osporili su tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to s obrazloženjem iznijetom i na ročištu održanom 13. prosinca 2022.:

– da nije sporna (pravna) valjanost oporuke jer tuženici nisu osporili oporuku već pravo D. G. i R. M. na nasljeđivanje i da oni nisu ni smjeli biti upućeni u parnicu jer nisu ni zakonski ni oporučni nasljednici ostaviteljice

– da tužiteljica stoga nema pravni interes za podnošenje tužbe, a ni aktivnu legitimaciju

– da je prava volja ostaviteljice jasno utvrđena u oporuci kojom je ostaviteljica odredila M. M. kao nasljednicu

– da u oporuci nije sadržana odredba o tome kome će pripasti imovina ostaviteljice za slučaj da oporučna nasljednica umre prije ostaviteljice, i da se taj nedostatak ne može otkloniti tvrdnjom da je ostaviteljica bila neuka jer nepoznavanje prava ne ispričava, a osim toga oporuka je sačinjena u obliku sudske oporuke, a dužnost je suca kod sastavljanja oporuke da, između ostalog, objasni ostavitelju pravne posljedice oporučnog raspolaganja

              – da slijedom iznijetog nema nikakve dvojbe o pravoj volji ostaviteljice.

 

              3. VIII. tuženica A. B. je u odgovoru na tužbu od 24. veljače 2021. (str. 18.) priznala tužbeni zahtjev.

             

              4. Tuženici, izuzev VIII. tuženice A. B., istaknuli su (u odgovoru na tužbu) protutužbeni zahtjev na utvrđenje nepostojanja prava na nasljedstvo na strani tužiteljice iza smrti ostaviteljice A. L.

4. 1. Očitujući se na protutužbeni zahtjev tužiteljica je istaknula da tuženici nemaju pravni interes za njegovo podnošenje budući da u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva nije potrebno dodatno utvrđivati da tužiteljica nema pravo na nasljedstvo.

 

5. Ocjenom izvedenih dokaza, odnosno pročitanih i razgledanih isprava u spisu, i to isprava iz priklopljenog ostavinskog spisa posl. br. O-1732/2019 (prvenstveno zapisnika ovog suda posl. br. R2-269/2019 od 16. listopada 2019. o proglašenju oporuke, i posl. br. R1-191/82 od 2. studenog 1982. o sastavu oporuke, te rješenja posl. br. O-1732/2019 od 28. listopada 2020.), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. 1. Sud nije izvodio dokaze predložene po tužiteljici, i to saslušanjem stranaka i svjedoka N. G. i L. F. (svjedoka oporuke), jer za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno (više u nastavku obrazloženja).

 

6. U odnosu na protutužbeni zahtjev, budući da je on postavljen tek „podredno“, odnosno ako sud ne prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice („ukoliko sud ne odbaci tužbu“ – str. 10.), a tužbeni zahtjev nije prihvaćen već je utvrđen neosnovanim i odbijen, tada nema osnove (a ni smisla) odlučivati o protutužbenom zahtjevu. U protivnome, radilo bi se o prekoračenju postavljenog zahtjeva tuženika.

 

7. Predmet ovog postupka je utvrđenje (pravne) valjanosti oporuke koja je sastavljena kod ovog suda 2. studenog 1982. po kazivanju ostaviteljice A. L., te utvrđenje njezine prave volje kod sastava oporuke.

 

8. Iz dokaznog postupka i navoda stranaka proizlazi kako slijedi:

– A. L. (rođena …). preminula je … i iza sebe je ostavila oporuku

– oporuka je sastavljena kod Općinskog suda u Labinu pod posl. br. R1-191/82 2. studenog 1982. pred sucem i svjedocima identiteta ostaviteljice i oporuke (N. G. i L. F.)

– ostaviteljica je oporukom kao svoju univerzalnu nasljednicu odredila M. M. (rođ. L. pok. A.), kćer svog supruga A. L.

– prije sastavljanja oporuke sudac je ostaviteljici „objasnio propise koji je ograničavaju u raspolaganju sa njezinom imovinom za slučaj smrti“

– oporučna nasljednica M. M. preminula je …, dakle prije ostaviteljice

– ostavinski postupak iza pok. A. L., koji se vodi pod posl. br. O-1732/2019, započeo je kod javnog bilježnika, a vraćen je sudu s obrazloženjem da zakonski nasljednici ostaviteljice (D. B., F. M., E. S., G. J. i Đ. J.) nisu priznali oporuku kao istinitu i valjanu

– u tom je ostavinskom postupku 28. listopada 2020. donijeto rješenje kojim je prekinut ostavinski postupak, a D. G. i R. M. upućeni su pokrenuti parnicu protiv D. B., F. M., E. S., G. J., Đ. J., A. B., M. Z. i N. P., radi utvrđenja valjanosti oporuke ostaviteljice i utvrđenja nasljednog prava u ostavini iza ostaviteljice

– na rješenje o prekidu sudionici ostavinskog postupka nisu uložili žalbu.

 

9. Oporučna nasljednica M. M. preminula je prije ostaviteljice, a ostaviteljica oporukom nije odredila osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određena nasljednica umre prije nje, kako to predviđa čl. 85. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/55., 42/65., 52/71. i 52/73.; „Narodne novine“ br. 47/78., 71/91., 37/94. i 56/00; dalje: ZN) odnosno čl. 44. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.). Kod oporučnog nasljeđivanja ne vrijedi načelo prava predstavljanja (kao u slučaju zakonskog nasljeđivanja) pa dio oporučnog nasljednika koji umre prije ostavitelja pripada zakonskim nasljednicima ostavitelja, a ne zakonskim nasljednicima oporučnog nasljednika.

 

10. Nadalje, iz sadržaja sudske oporuke ne proizlazi namjera oporučiteljice da za slučaj smrti oporučne nasljednice (određena) ostavinska imovina pripadne nasljednicima oporučne nasljednice.

 

11. Prema čl. 90. ZN-a odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja. U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza.

11. 1. U ovom slučaju ne postoji potreba za tumačenjem predmetne oporuke budući da odredbe o supsitutu odnosno zamjeniku (prema t. 9. presude) u oporuci nema, pa se ona tumačenjem oporuke ne može nadomjestiti. Tumačenje se može odnositi samo na ono što je u oporuci sadržano.

 

12. Kako se bitni sadržaj oporuke tumačenjem ne može dopunjavati (pa tako ni eventualnim iskazima predloženih svjedoka a ni stranaka), nema sumnje o tome koja je bila prava volja oporučiteljice. To posebno jer je ona svoju volju iskazala pred sucem, odnosno u formi sudske oporuke, a tim je oblikom oporuke u najvećoj mjeri osigurano izražavanje prave volje oporučitelja (kod sastavljanja sudske oporuke važno je da sudac ne samo pazi na okolnosti koje bi mogle biti važne za pravovaljanost oporuke, čl. 162. st. 3. ZN-a, nego da nastoji, da u oporuci dođe do izražaja stvarna volja oporučitelja, objašnjavajući mu pri tom propise koji ga ograničavaju u raspolaganju oporukom, čl. 162. st. 4. ZN-a). Osim toga, sastavljanju oporuke prisustvovali su oporučni svjedoci čija je uloga da prisustvuju čitanju oporuke oporučitelju od strane suca i izjavi oporučitelja kojom potvrđuju da je pisani sastav oporuke koji je pročitao sudac njegova oporuka.

 

13. Tužiteljica je ovu parnicu pokrenula po uputi iz pravomoćnog rješenja suda, pa joj se ne može osnovano osporavati aktivna legitimacija za podnošenje ove tužbe zbog nedostatka pravnog interesa, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika ocijenjen neosnovanim.

 

14. U odnosu na priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženice A. B., u konkretnom slučaju riječ je o sporu u kojem odluka može biti donijeta samo jednako u odnosu na sve tuženike, odnosno tuženici su jedinstveni suparničari (prema čl. 201. ZPP-a ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, smatraju se oni kao jedna parnična stranka). Kako jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati tužbeni zahtjev odnosno ne mogu samostalno priznati tužbeni zahtjev, nije donesena djelomična presuda na temelju priznanja (u odnosu na tuženicu A. B.).

 

15. Zbog svega iznijetog odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

 

16. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima parničnog postupka donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužiteljica u ovom sporu nije uspjela pa joj ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka, dok tuženicima (I. – VII., IX. – X.) pripada zatraženi trošak, i to za sastav odgovora na tužbu zatraženih 1.000,00 kn i za zastupanje na ročištu zatraženih 1.500,00 kn, ukupno 2.500,00 kn odnosno 331,81 eura, prema tbr. 8. t. 1, tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1., i tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). Prema tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/19.) tuženicima pripada zatraženi trošak sudske pristojbe za protutužbu u iznosu 400,00 kn / 53,09 eura.

16. 1. O zatraženom trošku tuženika na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu bit će odlučeno nakon pravomoćnog završetka ovog postupka, kada u skladu s čl. 4. t. 2. Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18.) obveza plaćanja te pristojbe nastaje.

16. 1. Stoga je tužiteljici naloženo da tuženicima (I. – VII., IX. – X.) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 384,90 eura / 2.900,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen, sve kao u t. II. i III. izreke presude.

 

U Pazinu 23. siječnja 2023.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

 

DNA:

1. tužiteljica po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,

2. tuženici, izuzev VIII. tuženice A. B., po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za protutužbu,

3. VIII. tuženica A. B.