-1-

Poslovni broj: 4 Us I-1245/2022-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-1245/2022-6

                                                                                                 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                  Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja V. R. iz P., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, J. Runjanina 1, Požega, OIB:…, radi odjave prebivališta, 23. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske broj: 511-22-04-4-1/2-UP/I-155/1-22. od 26. rujna 2022. 

 

Obrazloženje

 

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-22-04-4-1/2-UP/I-155/1-22. od 26. rujna 2022. se pod točkom 1. odjavljuje prebivalište tužitelju s adrese P., te je pod točkom 2. riješeno da je isti dužan u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja vratiti tuženiku osobnu iskaznicu broj:… izdanu u Policijskoj postaji P. dana 13. travnja 2021., sa rokom važenja do 13. travnja 2026.

              2.              Tužitelj u tužbi navodi da je od 1980. mali poduzetnik, da posjeduje tvrtku u Banja Luci,  te da je osiguran u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Iznosi navode koji nemaju veze s predmetom spora, o čipiranju i progonjenju njega i njegove obitelji, a na koje okolnosti predlaže vještačenje usne šupljine po stomatologu. Navodi i da će radi liječenja neko vrijeme provesti u Njemačkoj, o čemu je obavijestio tuženika. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz osporavanog rješenja i zakonske odredbe primijenjene u konkretnom slučaju te zaključuje kako je u postupku utvrđeno da tužitelj nije nastanjen na adresi prijavljenog prebivališta te mu je izdana osobna iskaznica na adresi na kojoj stvarno ne živi, da u zakonskom roku nije prijavio prebivalište na novu adresu stanovanja niti je podnio zahtjev za prijavu privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske. Stoga su se stekli uvjeti za odjavu prebivališta sa predmetne adrese jer tužitelj samo navrati na tu adresu, a živi u Bosni i Hercegovini, te svoju gospodarsku aktivnost obavlja u inozemstvu. Navode tužitelja u vezi „čipiranja, praćenja i nadziranja“ smatra irelevantnima i neutemeljenima jer se u postupku utvrđivala činjenica stvarnog nastanjenja tužitelja. Navodi i da uvidom u Evidenciju prebivališta i boravišta MUP-a RH je utvrđeno kako je 11. listopada 2022. tužitelj prijavio prebivalište na adresu u inozemstvu i podnio zahtjev za izdavanje osobne iskaznice s adresom iz inozemstva, F., te priložio potvrdu prijave adrese u gradu F., Njemačka. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj u podnesku od 12. prosinca 2022. ne iznosi relevantne navode u vezi svog prebivanja, niti predlaže dokaze u vezi toga, već ponovno govori o „čipiranju, nadziranju, korupciji“ i drugome, što nema veze s predmetom spora.

5.              Sud u ovom upravnom sporu nije održao raspravu radi odlučivanja o predloženom dokazu, vještačenju usne šupljine tužitelja radi vađenja čipa iz zuba tužitelja, po vještaku stomatologu, jer bi održavanje rasprave samo radi odbijanja tog dokaznog prijedloga koji nema nikakvu povezanost s predmetom spora i koji Sud ne smatra potrebnim izvoditi, nepotrebno povećalo troškove ovog postupka, a što bi bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti, izraženim u odredbi članka 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). K tome, iz presude Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-2924/17-2 od 17. siječnja 2018. proizlazi da predlaganje izvođenja dokaza s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nema značenje tražene rasprave. Dakle, s obzirom na spornu primjenu prava te činjenice koje je Sud ocijenio nespornima, a budući da stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. ZUS-a, riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

6.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

                  7.              Iz podataka spisa proizlazi kao nesporno da prema podacima o prebivalištu i boravištu Ministarstva unutarnjih poslova tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi, P., od 20. travnja 2001., te je 11. studenoga 2015. prijavio privremeni odlazak izvan Republike Hrvatske, u Bosnu i Hercegovinu, Banja Luku, u svrhu rada, s očekivanim izbivanjem do 11. studenoga 2020.

              8.              Nadalje, prema evidenciji osobnih iskaznica tužitelj ima osobnu iskaznicu broj:… izdanu u Policijskoj postaji P. dana 13. travnja 2021., sa rokom važenja do 13. travnja 2026.

              9.              Predmetni postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, radi provjere stvarnog življenja tužitelja na prijavljenoj adresi, na traženje Općinskog građanskog suda u Zagrebu (dopis poslovni broj: 99 Pn-847/05-98 od 17. ožujka 2022.) radi vraćanja pošiljaka s naznakom „odsutan“.

              10.              S obzirom na navedeni zahtjev, provedena je terenska provjera po Policijskoj postaji Pakrac te iz službenog izvješća broj: 511-22-07-1/11-10/20-22. M.K. proizlazi da se terenskom provjerom došlo do saznanja da se tužitelj nalazi na području Bosne i Hercegovine na nepoznatoj adresi, a da na adresu u K. dolazi jedan do dva puta godišnje.

              11.              Nadalje, u skladu s odredbom članka 30. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21.) tužitelju je upućen poziv broj: 511-22-07-3/2-97/20-2022 od 20. travnja 2022. da pristupi u prostorije Policijske postaje Pakrac, radi izjašnjavanja u postupku odjave prebivališta, a koji poziv je uredno primio te se na isti nije odazvao niti to tvrdi.

12.              Prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj 144/12., 158/13. i 115/14.), Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Stavkom 3. istog članka je propisano da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

              12.1.              Člankom 3. stavkom 3. Zakona o prebivalištu predviđeno je da osoba koja se iseljava iz Republike Hrvatske radi trajnog nastanjenja u drugoj državi dužna je odjaviti prebivalište. Odjava prebivališta podnosi se prije iseljenja. Ako osoba propusti odjaviti prebivalište prije iseljenja, odjavu mora zatražiti u roku od 15 dana od dana useljenja u drugu državu putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske u toj državi.

Stavkom 5. tog članka je propisano da ako osoba napušta prebivalište u trajanju duljem od godinu dana radi privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske u svrhu obrazovanja, obavljanja poslova koji nisu trajnog karaktera i vezani su za određeno vremensko razdoblje, dugotrajnog liječenja i drugih razloga dužna je to prijaviti nadležnom tijelu na čijem području ima prijavljeno prebivalište, neposredno ili putem nadležne diplomatske misije – konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, uz prilaganje odgovarajuće dokumentacije o razlozima privremenog odlaska.

13.              Člankom 1. stavkom 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15., 42/20. i 144/20.) je propisano da je osobna iskaznica elektronička javna isprava kojom hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u Republici Hrvatskoj.

14.              Prema članku 15. stavku 1. točki 4. Zakona o osobnoj iskaznici, osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj. Stavkom 2. istog članka je određeno da osoba mora osobnu iskaznicu vratiti policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji koja ju je izdala odmah nakon nastupanja razloga iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka, a kod nastupanja razloga iz stavka 1. točke 4. ovoga članka u roku od osam dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.

15.              Slijedom utvrđenoga činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku, a primjenom prethodno navedenih odredbi mjerodavnih propisa, osporavanim rješenjem je odjavljeno prebivalište tužitelja uz obvezu vraćanja osobne iskaznice s obrazloženjem da tužitelj ne živi na prijavljenoj adresi P.

16.               Tužitelj u tužbi ne iznosi činjenice u prilog tvrdnji da živi na prijavljenoj adresi, dok zdravstveno osiguranje u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje nije dokaz o stvarnom prebivanju tužitelja. Nadalje, tužitelj nesporno nije pristupio u Policijsku postaju Pakrac radi davanja iskaza u vezi svog prebivanja niti to tvrdi, a uz tužbu nije priložio dokaze o istome, npr. režijske račune niti je predložio Sudu saslušati ga kao niti eventualne svjedoke na okolnost svog prebivanja.

16.1. K tome, iz u spisu upravnog postupka priloženog Obrasca 1 (prijava prebivališta u inozemstvu), razvidno je da je tužitelj 11. listopada 2022. prijavio prebivalište na adresu u inozemstvu, Republici Njemačkoj, a na kojoj je prijavljen od 12. srpnja 2022. te s obzirom na navedeno, neutemeljeni su navodi tužitelja da će „neko vrijeme“ provesti u Njemačkoj budući da u istoj nije prijavio privremeni boravak već prebivalište.

17.              Slijedom iznesenoga, proizlazi da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj stvarno ne živi, a koju činjenicu tužitelj nije doveo u sumnju, da u zakonskom roku nije prijavio prebivalište na novu adresu stanovanja niti podnio zahtjev za prijavu privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske. Stoga je pravilno utvrđeno činjenično stanje i ispunjene su potrebne pretpostavke za odjavu prebivališta tužitelja prema članku 12. stavku 1. Zakona o prebivalištu.

18.              Budući da je tuženik pravilno i opravdano odjavio tužitelja sa adrese prijavljenog prebivališta, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 23. siječnja 2023.

 

                                                                                                       Sutkinja

                                                                                                                   Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).