1

Poslovni broj: UsI-427/22-8

 

 

                     

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice S. G. iz B. L., R. B. i H., koju zastupa opunomoćenica M. R., odvjetnica u O. društvu R.&V., Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: …, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 23. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

             

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-224-02/20-01/2272, URBROJ: 511-01-203-21-6 od 8. travnja 2021. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku – Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: …, nadoknaditi tužiteljici: S. G. iz B. L., R. B. i H., troškove upravnog spora u iznosu od 414,76 eura (četiristo četrnaest eura i sedamdeset šest centi) po fiksnom tečaju konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna/3.125,00 kn (tri tisuće sto dvadeset pet kuna), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/20-01/2272, URBROJ: 511-01-203-21-6 od 8. travnja 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je uz zahtjev priložila niz isprava u kojima se ranije deklarirala kao pripadnik hrvatskog naroda, a dostavila je i onu u kojima se nije deklarirala po pitanju nacionalnosti, jer u tim ispravama uopće nje bila predviđena rubrika za upis nacionalnosti. Ističe kako je točno da su neke isprave izdane neposredno prije podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, no sam datum nije identičan datumu deklariranja tužiteljice. Konkretno, izvod iz Matične knjige rođenih u kojem se deklarirala kao pripadnica hrvatske nacionalnosti izdan je 25. svibnja 2020., jer ga je tog datuma zatražila tužiteljica u Matičnom uredu, a tužiteljica je upisana kao pripadnik hrvatske nacionalnosti u trenutku kada je B. i H. rubriku nacionalnost uvela u taj dokument. Isti vrijedi i za Izvod iz matične knjige vjenčanih. Smatra da je ostale priložene isprave – U. Z. za zapošljavanje i potvrdu Ž. košarkaškog kluba M. K. tuženik zanemario. Ističe da je priložila niz prijava semestralnih listova za period od 2006. do 2010. godine u kojima je postojala rubrika nacionalnost i kojima se izjašnjavala pripadnicom hrvatske nacionalnosti. U prilogu se dostavlja vojna knjižica djeda tužiteljice iz koje je vidljivo da se tužiteljičin djed 1961. godine izjašnjavao kao H. (musliman). Ističe da tuženik neosnovano zaključio da se datum izdavanja nekog dokumenta automatski ima smatrati datumom upisivanja podataka. Predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužiteljica priložila izvadak iz 1976. godine iz kojeg proizlazi da matična knjiga rođenih ne sadrži podatak o narodnosti. Ističe da sukladno odredbama Upustava o vođenju matičnih knjiga (Službeni glasnik RS, broj 21/99.) u nadležnom matičnom uredu može u matičnoj knjizi rođenih naknadno upisati, izmijeniti i brisati podatak o nacionalnoj pripadnosti, temeljem izjave dane kod matičara, bez dostavljanja dokaza o tome, a da takve odredbe sadrže i naknadno doneseni akti kojima je regulirano vođenje matičnih knjiga. Navodi da tužiteljica nije dostavila niti jedan izvadak starijeg datuma iz kojeg je vidljivo da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda. Predlaže Sudu odbiti tužbu.

4. U podnesku od 12. listopada 2022. tužiteljica je dostavila presudu UsI-425/22 kojom je poništeno rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo njezine kćeri N. G..

5. U podnesku od 25. listopada 2022., zaprimljenom u Sudu 3. studenoga 2022., tuženik se u bitnom očitovao na podnesak tužiteljice od 12. listopada 2022.

6. U podnesku od 14. studenoga 2022. tužiteljica se u bitnom očitovala na odgovor na tužbu i podnesak tuženika.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Sud je na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem G. konzulata RH B. L., na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu;

- da je zahtjevu priložila popunjeni upitnik, presliku osobne iskaznice, izvatke iz matice rođenih i matice vjenčanih s podacima o hrvatskoj narodnosti, uvjerenje o nekažnjavanju nadležnog MUP-a BiH, potvrdu Ž. košarkaškog kluba M. K. i uvjerenje Z. za zapošljavanje, B. B. L. da se izjašnjavala kao osoba hrvatske nacionalnosti te presliku djedove vojne knjižice s podatkom H. (musliman);

- da je od tužiteljice zatraženo upotpuniti zahtjev na način da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje odluke te na koji je način iskazivala pripadnost hrvatskom narodu te je pozvana dostaviti ovjerene preslike prijavnih listova za upis svih semestara tijekom studiranja, zapisnika o prijavi namjere sklapanja braka, prijava rođenja djece te dokaze o nacionalnoj pripadnosti roditelja;

- da tužiteljica u pisanoj izjavi navodi da je pripadnik hrvatskog naroda te je dostavila preslike prijavnih semestralnih listova u kojima se u razdoblju od 2006. do 2010. godine izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, s izuzetkom lista u kojem se nije nacionalno izjasnila i lista u kojem je podatak o nacionalnosti naknadno dopisan te presliku zapisnika o prijavi namjere sklapanja braka bez rubrike narodnost, preslike prijava rođenja djece s podatkom o hrvatskoj narodnosti, majčin rodni list bez podatka o narodnosti i očev rodni list s podatkom o hrvatskoj narodnosti.

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19.). Tuženik cijeneći dostavljene dokaze navodi da tužiteljica svoju pripadnost hrvatskom narodu prvenstveno temelji na činjenici osobnog deklariranja te pripadnosti, ali da nije dostavila dokaze o nacionalnoj pripadnosti svojih roditelja, čime bi dokazala pripadnost hrvatskom narodu po svom podrijetlu. Očev rodni list s podatkom o hrvatskoj narodnosti izdan 5. listopada 2020., tek nakon što je od stranke zatražena nadopuna zahtjeva, ocijenjen je isključivo kao dokaz pribavljen u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva i ne može se smatrati dokazom o stvarnoj pripadnosti hrvatskom narodu, osobito uzimajući u obzir okolnost da se podatak o narodnosti upisuje na temelju izjave dane u matičnom uredu. Tuženik smatra da bi, ako se etničko podrijetlo ne bi uzelo u obzir, hrvatsko državljanstvo mogla bi steći svaka osoba koja se u određenim prilikama izjasnila kao pripadnik hrvatskog naroda, poznaje hrvatski jezik i kulturu, što nije smisao odredbi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu, kojima je propisana privilegirana naturalizacija pripadnika hrvatskog naroda u inozemstvu. Tuženik navodi da su jedine javne isprave koje je stranka dostavila izvadak iz matice rođenih od 25. svibnja 2020. te izvadak iz matice vjenčanih od 9. lipnja 2020., izdani u kratkom vremenskom razdoblju prije podnošenja predmetnog zahtjeva, koji su stoga ocijenjeni kao dokazi pribavljeni isključivo u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva. Jednako tako, uz potvrdu Ž. košarkaškog kluba M. K. i uvjerenje Z. za zapošljavanje, nisu priloženi dokazi na temelju kojih su nadležna tijela utvrdila činjenice izjašnjavanja stranke kao pripadnice hrvatskog naroda te se ne smatraju dokazima o pripadnosti hrvatskom narodu. Tuženik smatra da, uz navedene razloge, upis podataka o pripadnosti hrvatskom narodu u semestralnim listova u razdoblju od 2006. do 2010. godine, nije mogao biti temelj za njen primitak u hrvatsko državljanstvo.

11. Prema članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

12.1. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda.

12.2. Na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda.

12.3. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati kontinuirano i neproturječno osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu.

12.4. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu. Stoga „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. plesanje u folkloru udruge i odlazak na nastupe), već pokretački, osnivački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu.

12.5. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.

13. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud ne prihvaća obrazloženje tuženika iz osporavanog rješenja. U upravnom postupku vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza, a izraženo je u članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.; dalje ZUP) koji glasi: „Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.“ Dokaze javnopravno tijelo prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužno stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

14.1. Naime, tuženik nije uopće ocijenio da je tužiteljica dostavila preslike prijava rođenja njene djece, koja su rođena 8. siječnja 1995. i 9. srpnja 1996., s podatkom o njenoj hrvatskoj narodnosti te da je nadležno inozemno tijelo potvrdilo vjerodostojnost dostavljenih preslika prijava rođenja djece.

14.2. Nadalje, u odnosu na objektivne elemente tužiteljičinog nacionalnog izjašnjavanja (pripadnost hrvatskom narodu po svom podrijetlu) tuženik prilikom ocjene dokaza nije doveo u vezu rodni list I. B. (tužiteljičin otac) s podatkom o njegovoj hrvatskoj narodnosti, s podatkom iz vojne knjižice njegovog oca M. B. (tužiteljičinog djeda) kojem je u rubriku narodnost upisano H. (musliman).

14.3. Konačno, ne može se prihvatiti obrazloženje tuženika kako upis podataka o pripadnosti hrvatskom narodu u semestralnim listova u razdoblju od 2006. do 2010. godine, nije mogao biti temelj za primitak u hrvatsko državljanstvo, pri čemu se tuženik poziva na već navedene razloge, a u kojima je tuženik u bitnom ocijenio neke, kako javne tako i privatne, isprave o njenoj nacionalnoj pripadnosti hrvatskom narodu i pripadnosti njenog oca hrvatskom narodu, odnosno uzeo u obzir okolnost da tužiteljica nije dostavila isprave o nacionalnoj pripadnosti njene majke. Na taj način nije provedena ni ocjena tog dokaza posebno niti u odnosu sa svim ostalim dokazima zajedno.

15.1. Ovaj Sud ne prihvaća ni obrazloženje tuženika iz odgovora na tužbu prema kojem dostavljene preslike semestralnih listova i prijava rođenja djece, same po sebi, ne mogu biti temeljem za primitak u hrvatsko državljanstvo uz uvjete propisane člankom 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu jer nisu javne isprave.

15.2. Sud smatra da je u smislu članka 16. stavak 2. Zakona izražavanje pripadnosti hrvatskom narodu prilikom upisa na fakultetu i prilikom rođenja djece deklariranje te pripadnosti u pravnom prometu, iz čega proizlazi da i te isprave mogu biti temelj za primitak u hrvatsko državljanstvo. Dokazom deklariranja nacionalne pripadnosti u pravnom prometu može biti svaka isprava - pa tako i prijeporne isprave.

16.1. Sud primjećuje da je tužiteljica dostavila javne isprave o njenoj nacionalnoj pripadnosti hrvatskom narodu (izvadak iz matice rođenih od 25. svibnja 2020. te izvadak iz matice vjenčanih od 9. lipnja 2020.). Okolnost da su one izdane u kratkom vremenskom razdoblju prije pokretanja upravnog postupka podnošenjem zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo (16. lipnja 2020.), ukazuje da su one pribavljene upravo radi dokazivanja u tom upravnom postupku, a što, samo po sebi, nije sporno.

16.2. Međutim, činjenica kada je u matičnoj knjizi upisan podatak o narodnosti može biti jedna od odlučnih činjenica za stvaranje uvjerenja o vjerodostojnosti takvog nacionalnog izjašnjavanja, uzimajući u obzir da se prema propisima u Bosni i Hercegovini kojima je regulirano vođenje matičnih knjiga, podatak o narodnosti upisuje samo na temelju izjave stranke i općepoznatu činjenicu slučajeva kada se osobe izjašnjavaju pripadnikom nekog naroda radi ostvarivanja nekih prava i drugih koristi, a ne zato što se stvarno osjećaju pripadnikom tog naroda i što po svom podrijetlu to jesu (Primjerice, općepoznato je da u B. i H. postoje slučajevi promjene nacionalnosti kako bi osoba, koja se predstavlja drugačije nego što jest, ostvarila sudjelovanje u vlasti kroz manjinske kvote za svaki narod. Nadalje, problem lažnog nacionalnog izjašnjavanja uočen je i praksi u predmetima primanja u hrvatsko državljanstvo. Tako se u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu, s Konačnim prijedlogom zakona Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 224-02/11-01/01 URBROJ: 5030106-11-1 od 20. listopada 2011., navodi da su uočeni brojni slučajevi zlouporaba prava i nezakonitog postupanja stranih državljana, između ostalog, i lažno nacionalno izjašnjavanje, u svrhu stjecanja državljanstva po povoljnijim uvjetima i olakšanja pristupa drugim pravima te da takve stranke, nakon što steknu hrvatsko državljanstvo, često iskazuju svoju stvarnu nacionalnu pripadnost, različitu od hrvatske.). Zbog toga je važno savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrditi je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda ili se radi o nevjerodostojnom nacionalnom izjašnjavanju u svrhu stjecanja državljanstva po povoljnijim uvjetima.

16.3. Sadašnje stanje spisa, po ocjeni ovog Suda, ne dovodi do zaključka da se ovdje radi o nevjerodostojnom nacionalnom izjašnjavanju tužiteljice pri upisu podatka o narodnosti u matičnim knjigama budući da, s jedne strane, ne postoji niti jedan podatak o drukčijem nacionalnom izjašnjavanju, a, s druge strane, iz isprava pribavljenih u upravnom postupku proizlazi da se tužiteljica puno prije podnošenja zahtjeva za primitak u državljanstvo u pravnom prometu, prilikom rođenja njene djece (1995. i 1996. godine) te prilikom upisa na fakultetu (u razdoblju od 2006. do 2010. godine), izjašnjavala pripadnicom hrvatskog naroda.

17. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim.

18. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a.

19. Tužiteljici je kao opravdani izdatak u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a priznat trošak sastavljanje tužbe u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 23/1 u vezi s Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa), odnosno 414,76 eura po fiksnom tečaju konverzije od 1 euro = 7,53450 kuna. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

U Zagrebu, 23. siječnja 2023.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 79. stavak 7. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.