Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Pn 426/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice
K. K., OIB:…, iz S., zastupane po pun.
I. S., odvj. u odvj. društvu M., S. & p. u S. protiv tužene
N. M., OIB:…, iz S., zastupane
po pun. Z. B., odvj. u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i
javne rasprave, dana 7. rujna 2022. g. zaključene u prisutnosti tužiteljice osobno s pun. i
pun. tužene, dana 23. siječnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Dužna je tužena N. M., OIB:…, u roku od 15 dana isplatiti
tužiteljici K. K., OIB:…, iznos od 3.318,07 EUR/25.000,00 kn1 sa
zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 23. siječnja 2023. g. do isplate
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena,
dok se u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata iznosa od 3.318,07
EUR/25.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 311,07 EUR/2.343,75 kn.
Obrazloženje
Tužiteljica je ustala tužbom pred ovim sudom dana 8. srpnja 2019. g. u kojoj je
navela da je pravomoćnom presudom ovog suda broj K 1873/11 od 12. rujna 2017. g.
1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450
tužena proglašena krivom i osuđena za produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda-
klevetu na štetu tužiteljice te je tužiteljica upućena sa svojim imovinskopravnim
zahtjevom u parnicu. Pravomoćnom sudskom presudom utvrđeno je da je dana 13.
rujna 2011. g. tužena na svom blogu na Internetu objavila članak pod nazivom …'' u kojem je objavila sliku pečata sa svjedodžbe o položenom stručnom ispitu
privatne tužiteljice te je napisala, između ostalog, ''…nemaju svi te sriće da jemaju
poštene profešure, u s., drugom gradu po veličini, dicu letriku ''uči'' peršona čiji
''dokumenti'' imaju timbar (pečat) ča je na sliku gori i to od 2004….'', ''…ovu gospoju
zovu čepuša zaradi toga ča joj timbar pari crtan čepon o' pive…'', ''…ko je pratija stare
tekstove sitit će se i jednoga pijanoga, ča mu je čepuša nosila rakiju…'', ''…kad ću van
reč kako se zapravo zove čepuša? čepuša jema inicijale kk…'' te da je dana 14. rujna
2011. g. tužena na svom blogu na Internetu objavila članak pod naslovom ''…'' u kojem je ponovo objavila sliku pečata sa svjedodžbe o položenom
stručnom ispitu privatne tužiteljice te je objavila sliku svjedodžbe te je, između ostalog,
napisala ''evo…da konačno i to doznate, osobu s krivotvorinama je zaposlija M.
T., ona radi u T. š.s.m. u S., zove se K.
K.…'' te ''…šta se mene tiče, komodno je otprintajte i zalipite po cilome s. i
svitu…'' te su navedene objave i dalje objavljene, dostupne javnosti i poveznice objave
na blogu tužene se pojavljuju na Internet pretraživačima kada se upiše ime tužiteljice
već osam (8) godina u trenutku podnošenja tužbe. Tužena da je nastavila i nakon
donošenja presude u predmetu K 1873/11 s klevetničkim objavama koje se tiču
tužiteljice pa su navedene ukratko objave tužene na njenom blogu od 27. prosinca
2017. g. pod naslovom ''…'', od 20. studenog 2018. g. pod naslovom….'', od 24. ožujka 2019. g.,
od 11. lipnja 2019. g. pod naslovom …'',
koje se objave nesumnjivo odnose na tužiteljicu te je jasna ustrajnost tužene u namjeri
da nastavi štetiti tužiteljici unatoč činjenici da je za to osuđena i zna da su objave
neistinite. Navela je da se može očekivati i daljnje ustrajanje tužene u opisanom
ponašanju čime se kontinuirano i trajno nanosi šteta tužiteljici. Tužena da kontinuirano
kleveta tužiteljicu što da je trajno i javno dostupno većem broju osoba, pa, imajući u vidu
posao koji obavlja tužiteljica koja je nastavnica s dugogodišnjim stažem, poznata krugu
svojih kolega i učenicima i njihovim obiteljima u školi, da se to negativno odražava na
osobni i profesionalni život i ugled tužiteljice. Tužena da je izrazito uporna u klevetanju
tužiteljice što da umanjuje profesionalni i moralni dignitet tužiteljice te je očiti cilj tužene
vrijeđanje dostojanstva, časti i ugleda tužiteljice, osobno i profesionalno. Zbog objava
tužene tužiteljica da je doživjela brojne neugodnosti jer su je prijatelji, poznanici, kolege,
učenici i njihove obitelji kao i osobe koje ona osobno ne poznaje propitkivali pa i
prozivali o sadržaju predmetnih objava. Tuženoj da je i za vrijeme trajanja kaznenog
postupka ponuđeno ispričati se tužiteljici i ukloniti klevetnički sadržaj, što da je tužena
izričito odbila. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti
isplatiti tužiteljici iznos od 50.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da
je protiv pravomoćne presude ovog suda broj K 1973/11 od 12. rujna 2017. g. podnijela
ustavnu tužbu radi nepotpuno izvedenih dokaza u tom predmetu. U obrazloženju te
presude sud je utvrdio da je Ministarstvo dopisom od 4. srpnja 2011. g. izvijestilo tuženu da je
dokumentacija tužiteljice pravovaljana, što da je ili pogrešan odgovor ili se radi o tome
da Ministarstvo nije nadležno za davanje odgovora. Naime, tužena da je, u skladu sa
Zakonom o pravu na pristup informacijama od istog Ministarstva dobila odgovor na dan
24. lipnja 2019. g. kako je za podatak o izdavanju svjedodžbe o položenom stručnom
ispitu tužiteljice nadležna Agencija, dok se odluka kaznenog
suda temelji upravo na navednom dokazu jer je vještačenje žiga u dokazne svrhe
odbijeno kao suvišno. Nadalje, da je nadležna policijska uprava protiv tužiteljice
podnijela kaznenu prijavu još 2007. g. o kojoj još uvijek nije odlučeno. U odnosu na
svjedodžbu o položenom stručnom ispitu tužiteljice da tužena nije iznosila neistinite
podatke niti je u svojim tekstovima na Internet stranici navodila osobne podatke
tužiteljice.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom članaka objavljenih na Internet portalu
tužene na adresi… dana 27. prosinca 2017. g., 20. studenog 2018. g., 24.
ožujka i 11. lipnja 2019. g., dopisa Ministarstva od
29. kolovoza 2006. g., 30. siječnja i 25. travnja 2007. g., objava tužene na blogu na
adresi … od 27. travnja 2020. g., 11. veljače, 21. travnja, 18. lipnja, 16.
srpnja, 6. i 16. kolovoza, 5. rujna, 16. studenog i 13. i 21. prosinca 2021. g. i kaznenog
predmeta ovog suda broj K 1873/11. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi povrede prava
osobnosti do koje je došlo radi navoda koje je tužena iznosila na svojoj Internet stranici
odnosno njenom blogu na adresi ….i to počevši od rujna 2011. g. pa sve do
prosinca 2021. g.
Protiv tužene vodio se pred ovim sudom kazneni postupak broj K 1873/11 koji je
pravomoćno okončan te je tužena presudom od 12. rujna 2017. g. proglašena krivom za
počinjenje produljenog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetu te joj je izrečena
novčana kazna.
Tužena je u svim svojim objavama stalno ponavljala da je svjedodžba koju ima tužiteljica i temeljem koje radi u RH krivotvorina.
Zahtjev za naknadu štete radi povrede prava osobnosti u odnosu na tuženu temelji
se na odredbi čl. 1098. u vezi s čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) koji
se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, jer je
tužiteljica smatrala da joj je tužena nanijela štetu svojim navodima, uvredama i
vrijeđanjima iznesenima na njenoj Internet stranici.
Prema odredbi čl. 1098. st. 1. ZOO-a tko drugom povrijedi čast, iznosi ili prenosi
neistinite navode o njegovom prošlosti, znanju, sposobnosti ili o čemu drugom, a zna ili
bi morao znati da su neistiniti i time mu prouzroči imovinsku štetu dužan je naknaditi je.
Prema st. 2. ovog članka za prouzročenu štetu ne odgovara onaj tko je učinio neistinito
priopćenje o drugome ne znajući da je ono neistinito, ako je on ili onaj komu je
priopćenju učinio imao u tome ozbiljnog interesa.
Ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju sud će u slučaju
povrede prava osobnosti, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema
oštećenom dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a.
Što se tiče koncepcije neimovinske štete ZOO, koji je stupio na snagu 1. siječnja
2006. g., uveo je objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta
povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta
nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se
očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na
visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.
Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2.
ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
Međutim, nastanak takve štete kao objektivne činjenice i postojanje same povrede
prava osobnosti ne znači da će oštećenik uvijek imati i pravo na njeno popravljanje jer
je potrebno i ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 1099. i 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
Nadalje, treba ponoviti, po privatnoj tužbi tužiteljice protiv tužene pred ovim sudom
se vodio kazneni postupak broj K 1873/11 koji je pravomoćno okončan donošenjem
osuđujuće presude od 12. rujna 2017. g. koju je u pretežnom dijelu potvrdio
drugostupanjski sud presudom broj Kž-194/18 od 14. svibnja 2019. g. te preinačio u
dijelu odluke o uračunavanju vremena provedenog u istražnom zatvoru.
Ovom prvostupanjskom presudom utvrđeno da je tužena opisanim radnjama koje
su detaljno navedene u tužbi, s namjerom da našteti časti i ugledu privatne tužiteljice
K. K., putem računalne mreže, čime su njene objave postale pristupačne
većem broju osoba, iznijela neistinite činjenične tvrdnje da je privatna tužiteljica
krivotvorila ispravu (svjedodžbu o položenom stručnom ispitu) te da se zaposlila
koristeći tu krivotvorenu ispravu, i da u školi radi bez potrebnog znanja i kvalifikacije,
koje su radnje naštetile časti i ugledu privatne tužiteljice, a sve znajući da su neistinite,
dakle, s namjerom počinila više istih kaznenih djela koja s obzirom na način
počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine
jednu jedinstvenu cjelinu, za drugoga iznijela nešto neistinito što može škoditi njegovoj
časti i ugledu putem računalnog sustava znajući da je neistina zbog čega je ono postalo
pristupačno većem broju osoba,
čime je počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda - kleveta -
opisano i kažnjivo po čl. 200. st. 2. u vezi st. 1. u vezi čl. 61. st. 2. Kaznenog zakona
(Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka
Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11). Tuženoj je izrečena
novčana kazna u iznosu od 30 (trideset) prosječnih osobnih dnevnih dohodaka što
iznosi 3.000,00 kn (tritisuće kuna) koju je dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od
pravomoćnosti presude, a ukoliko novčanu kaznu ne plati u cijelosti ili djelomično u
navedenom roku, odlukom suda naplatiti će je Porezna uprava Ministarstva Financija
Republike Hrvatske. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti, sud će je
zamijeniti radom za opće dobro na način da će se jedan osobni dnevnih dohodak u
iznosu od 100,00 kn (sto kuna) zamijeniti jednim danom rada za opće dobro.
Nadalje, u obrazloženju presude je navedeno:
-da je tužena na web stranici …. u više navrata pisala na temu
svjedodžbe tužiteljice i objavila pečat Republike Hrvatske, Ministarstva koji je otisnut na svjedodžbi K. K., Ministarstva od 4.
studenog 2003. g.,
-da u spis nije dostavljena dokumentacija koja bi potvrdila sumnje tužene da
privatna tužiteljica nije položila stručni ispit za zanimanje učitelja informatike,
-da je i sama tužena navela da joj je policija odgovorila vezano na upit od 2. ožujka
2007. g. koji joj je uručio ravnatelj M. T., a radilo se o kopiji dopisa Policijske
uprave SD od 23. ožujka 2007. g. iz kojeg proizlazi da je sva
dokumentacija pa tako i zapisnik o izvršenom nadzoru prosvjetne inspekcije dostavljen
ODO-u Split,
-da je dopisom Ministarstva, Uprave za inspekcijske
poslove od 4. srpnja 2011. g. tužena, preko njene email adrese, obaviještena da je
tužiteljica položila stručni ispit 4. studenog 2003. g., da je njezina svjedodžba
pravovaljana te da nije dužna polagati novi stručni ispit,
-da je ravnatelj T. š. u S. M. T. dopisom od 6. studenog 2006.
g. pozvao tuženu izvršiti uvid u dokumentaciju K. K.: diplomu, uvjerenje o
položenom dopunskom pedagoško-psihološkom obrazovanju i svjedodžbu o položenom
stručnom ispitu, što je tužena potvrdila u svojoj obrani, što je, međutim nije spriječilo u
objavljivanju tekstova na web stranici u razdoblju koje je promatrano u kaznenom
postupku (rujan 2011. g.),
-da je tužena nesporno dana 13. rujna 2011. g. na svom blogu na Internet adresi
…. objavila članak pod naslovom ''…'' u kojem je ponovno
objavila sliku pečata sa svjedodžbe o položenom stručnom ispitu privatne tužiteljice, te
je napisala između ostalog kako ''…nisu svi te sriće da jemaju poštene profešure, u
s. drugom gradu po veličini, dicu letriku ''uči'' peršona čiji ''dokumenti'' jemaju timbar
(pečat) ča je na sliku gori i to od 2004….'', ''…ovu gospoju zovu čepuša zaradi toga ča
joj timbar pari crtan čepon o' pive…'', ''…ko je pratija stare tekstove sitit će se i jednoga
pijanoga, ča mu je čepuša nosila rakiju…'', ''…kad ću van reč kako se zove čepuša?
čepuša jema inicijale kk…'',
iz kojeg teksta da se na nesumnjiv način može zaključiti da tužena, kada piše
''čepuša'' pri tome misli tužiteljicu jer je navela da ''čepuša'' ima inicijale kk (K.
K.), a što se potvrdilo u slijedećem tekstu,
-da je dana 14. rujna 2011. g. na svom blogu na Internet adresi….tužena
objavila članak pod naslovom "….'' u kojem je ponovno objavila sliku
pečata sa svjedodžbe o položenom stručnom ispitu tužiteljice, te je objavila sliku svjedodžbe
o položenom stručnom ispitu tužiteljice, te dopis MUP-a RH o obavljenim radnjama
povodom kaznene prijave optuženice, te je između ostalog napisala ''evo… da konačno i to
doznate: osobu s krivotvorinama je zaposlija M. T., ona radi u T. š. s. i m. u S., zove se K. K.…'' te ''…šta se mene tiče,
komodno je otprintajte i zalipite po cilome s. i svitu…'',
iz kojeg teksta se na nedvojben način može zaključiti da tužena pište o tužiteljici jer je
sada navela i njezino puno ime i prezime pri tome je nazvala ''čepuša'' te navela da se
zaposlila ''s krivotvorinama'',
-ocijenjeno je da to što su se tužiteljica i tužena u listopadu 2006. g. javile na isti
natječaj za radno mjesto profesora elektrotehničke grupe predmeta u T. š. u
S., na koje je radno mjesto primljena tužiteljica, svjedoči da je tužena cijelo vrijeme znala
da su dokumenti tužiteljice valjani jer je inspekcija dolazila u dva navrata,
-da je svjedok M. T., ravnatelj T. Š. u S., kazao da je tuženoj predočio dokumentaciju K. K. koju je priložila na natječaju,
-da je Ministarstvo, Uprava za inspekcijske poslove
dopisom od 4. srpnja 2011. g. izvijestila tuženu da je dokumentacije tužiteljice pravovaljana.
Sud je u kaznenoj presudi donio zaključak da je u člancima koji su objavljeni na
web stranici te na taj način bili pristupačni većem broju osoba tužena iznijela svoje
vrijednosne sudove o tužiteljici nazivajući je "falšeta" i "čepuša", a kako ti vrijednosni
sudovi tj. da je ista krivotvorila svoju svjedodžbu nisu istiniti, da je tužena na taj način
nesporno oklevetala privatnu tužiteljicu.
Kazneni sud bavio se i uvredljivošću izraza ''čepuša'' jer je tužena u tom postupku
tvrdila da taj izraz nije uvredljiv, što taj sud nije prihvatio jer je ocijenio da je dovođenje u
vezu riječi ''čep'' s pečatom na svjedodžbi tužiteljice o položenom stručnom ispitu
tužiteljice dokaz da se radi o krivotvorini, iako je u trenutku pisanja navedenih tekstova
tužena znala da je dokumentacija privatne tužiteljice valjana jer su je o tome izvijestili iz
Ministarstva, a od nadležne Policijske uprave ili pak od ODO-a Split tužena
nije dobila suprotni podatak niti je išta upućivalo na opravdanost sumnji tužene. Time
što je tužiteljicu nazvala ''falšetom'' da je pri tome mislila, s tim da ovaj sud ima potrebu
dodati da nije samo mislila nego i javno izrekla i objavila, da je tužiteljica krivotvorila
svoju svjedodžbu, što da nije istina.
Stoga je zaključeno da tuženoj, kada je objavljivala navedene članke na Internet
adresi…dana 13. i 14. rujna 2011. g., nije bila namjera zaštiti javni interes,
već naprotiv naškoditi časti i ugledu tužiteljice i to u školi, obitelji i gradu u čemu je i
uspjela. Prihvaćen je navod tužiteljica da je oklevetana pred svojom užom i širom
obitelji, u radnoj sredini, samom gradu, a uzimajući u obzir broj učenika kojima drži
nastavu i danas u T. š. te je napomenuto da se tekstovi objavljeni 13. i 14.
rujna 2011. g. još uvijek mogu naći na navedenoj web adresi. Zaključeno je i da je
tužena postupala s izravnom namjerom klevetanja tužiteljice.
Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) sud je u parničnom postupku u
pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan uz pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.
Kako je tužiteljica zatražila naknadu neimovinske štete, trebalo je odgovoriti na
pitanje da li je navodima tužene tužiteljici povrijeđena čast odnosno da li su o njoj
prošireni neistiniti navodi radi čega je došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice u
tolikoj mjeri da okolnosti slučaja i težina povrede opravdavaju dosuđenje pravične
novčane naknade.
Osim što je objavila članke od 13. i 14. rujna 2011. g., sa sadržajem radi kojeg je
pravomoćno proglašena krivom u kaznenom postupku, čime je ovaj sud, prema citiranoj
odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a, vezan, što znači da više nema mjesta raspravljanju da li je
ili nije ovim objavama tužena u tolikoj mjeri namjerno naškodila tužiteljici i njenom
dobrom glasu, ugledu i časti, da su se ostvarila obilježja produljenog kaznenog djela
klevete, tužena je nastavila s objavljivanjem istih ili sličnih uvredljivih sadržaja na svom
blogu i to 27. prosinca 2017. g., 20. studenog 2018. g., 24. ožujka i 11. lipnja 2019. g.,
27. travnja 2020. g., 11. veljače, 21. travnja, 18. lipnja, 16. srpnja, 6. i 16. kolovoza, 5.
rujna, 16. studenog i 13. i 21. prosinca 2021. g., dakle, i nakon što je zaprimila tužbu u
ovoj pravnoj stvari.
U svim pobrojenim objavama tužena je spominjala tužiteljicu (inicijalima) nazvavši
je: gospođom s krivotvorenim dokumentima, ''falšetom'' koja predaje u E.
š. u S., onom koja je krivotvorila diplomu, gospođom s pečatom koja je upala u
Hrvatsku s naškrabanim pečatom, lažnjakom u školi, šljamom koji se usudio drznuti
doći s krivotvorinom učiti djecu i s kojim su pošteni profesori prisiljeni sjediti u zbornici,
gospođom s pečatom koji nema kružni oblik te se opet upuštala u preispitivanje oblika i
sadržaja pečata koji se nalazi na svjedodžbi tužiteljice. Pišući o tome da se u Hrvatskoj
može zaposliti svaki terorist koji ima krivotvorene dokumente, po ocjeni ovog suda,
nastavila je seriju članaka i objava povezanih s tužiteljicom koju kroz više od desetljeća
spominje u svojim objavama i vrijeđa je i nakon osude u kaznenom postupku. Čak je
predložila da se uvede novi državni praznik: Čepodan i to 13. svibnja, navela da se
svaka baba koja prodaje na pazaru može zaposliti u školi i predavati samo da nacrta
pečat te je neke od objava označavala s #republika_čep.
Prema mišljenju ovog suda takvim je navodima tužena nakon objava iz 2011. g. za
koje je pravomoćno osuđena, nastavila na svom javnom blogu dostupnom većem broju
osoba još grublje i nemilosrdnije vrijeđati tužiteljicu te iznositi neistinite navode,
uvredljive usporedbe i nazive te je time, kao i ranijim objavama iz 2011. g., povrijedila
pravo osobnosti tužiteljice povredom njenog ugleda i časti. Drugim riječima, tuženu
treba smatrati odgovornom za iznošenje neistinitih navoda o tužiteljici te, uz primjenu
odredbe čl. 1098. u vezi s čl. 1100. ZOO-a tužiteljici dosuditi naknadu nematerijalne
štete koja odgovara stupnju patnje i duševnih boli koju je pretrpjela i još uvije trpi radi
postupaka tužene.
Kojim je patnjama radi objava tužene bila i još uvijek je izložena tužiteljica je
govorila sudu u svom iskazu. Navela je da radi u školi i da svi njeni učenici redom čim je
upoznaju "uguglaju" njeno ime i svi odmah mogu doći do informacija koje je tužena o
njoj plasirala i imati uvid u dokumentaciju koju je objavila. Tako da joj se zna dogoditi da
joj učenik, kojem mora dati negativnu ocjenu, otvoreno kaže da mu je ne može dati jer
da nema diplomu. Uspjeh u kaznenom postupku s privatnom tužbom da joj ništa ne
znači jer tužena sa svog bloga nije uklonila objave iz 2011. g. te su sve informacije i
dokumenti i dalje dostupni. Navela je da to ljudi čitaju i neki koji je ne poznaju u to
povjeruju, osuđuju je i time da je obilježena za cijeli život. Sve da neprekidno traje od
2007. g. odnosno sve od kada se javila na natječaj za posao u školi u kojoj radi, na koji
se natječaj javila i tužena koja nikako da ne može podnijeti što je na tom natječaju
izabrana tužiteljica, a ne ona. Najviše da je povrijeđena stalno upotrebljavanim nazivima
''čepuša'' i ''falšeta'', a objasnila je da tužena insinuira da je pečat na tužiteljičinom
dokumentu napravljen od čepa pivske boce i tako joj se smije i izruguje bez prestanka.
Iako je više ne spominje punim imenom i prezimenom da se radi o prozirnim
insinuacijama pa se bez sumnje može reći da pritom i dalje misli na tužiteljicu i piše o
njoj. Od tužene da nikada nije dobila nikakvu ispriku. Navela je da povremeno zna
pregledati blog tužene i da je shvatila da je tužena ne pušta na miru, ne prestaje s
objavama, ne zaboravlja je te je usmjerena na tužiteljicu kroz sve te godine pa da bi se
čak moglo reći i fiksirana. Da je tužena pusti na miru da nije uspjela postići ni
pokretanjem i okončanjem kaznenog postupka s osuđujućom presudom. Susjedi da su
je bili obavijestili da su na kontejneru ispred Pravnog fakulteta vidjeli zalijepljenu njenu
potvrdu o stručnom ispitu s tim, za tuženu spornim pečatom, a tužena je preko svog
bloga svima uputila poziv da je lijepe po gradu. Priznala je da je radi ponašanja i
postupaka tužene izgubila živce, novac i svoje vrijeme bez da je uspjela postići da se
tužena spriječi i da se cijela situacija riješi i okonča. Navela je da joj je potrebno puno
snage da uz opisano što je proživjela i dalje normalno živi, ima normalnu obitelj, posao i
normalan hobi. U početku, nakon prvih objava, da se obraćala psihijatru ali da se u
novije vrijeme počela intenzivnije baviti sportom (trčanjem) da ostvaruje i neke rezultate
i da je to doslovno spašava.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice smatrajući da je iskreno ispričala sudu o
tome kako se osjećala nakon objava tužene, te je ocijenio da je tim objavama došlo do
izrazito ozbiljnog napada na ugled, dobar glas i čast tužiteljice jer je došlo do
prenošenja neistinitih navoda o tužiteljici, pogrdnih naziva i izvrgavanja ruglu tužiteljice,
što je sve bilo i još uvijek je dostupno većem broju osoba, što je kod tužiteljice izazvalo
osjećaj povrijeđenosti u takvom intenzitetu koji opravdava dosuđenje pravične novčane
naknade.
Ocjenjujući stupanj duševnih boli koje je pretrpjela tužiteljica zbog članaka koje je
objavila tužena sud je vodio računa o tome da se radi o osobi koja radi s djecom i ima
kontakte s brojnim roditeljima za koju se u člancima i objavama ne samo insinuiralo
nego tvrdilo da je riječ o prevarantici, krivotvoriteljici i nemoralnoj osobi te se tužena nije
susprezala od uvredljivih komentara, usporedbi i aluzija o tužiteljici, a u objavi iz 14.
rujna 2011. g. navedeno je puno ime i prezime tužiteljice. Stoga je zaključak ovog suda
da je tužiteljici nanesena šteta povredom njenog prava osobnosti i to prava na ugled,
ime, dostojanstvo i čast i da joj radi toga pripada naknada neimovinske štete. Pri ocjeni
visine naknade sud je vodio računa i o tome da je šteta nije umanjena bilo kakvom
isprikom tužene, koja bi, po riječima tužiteljice, njoj nešto značila.
Iznos od 25.000,00 kn, po mišljenju ovog suda, predstavlja adekvatnu satisfakciju
za duševne bolove koje je trpjela i trpi tužiteljica radi objava i članaka tužene na njenom
blogu u kojem je dijelu trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev, a u preostalom dijelu, za isplatu
iznosa od 25.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan.
Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče
od presuđenja do isplate. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane
naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta
nastala nakon toga, što znači da je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate iz
odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a u cijelosti osnovan jer bi tužiteljici kamata na dosuđeni
iznos glavnice pripadala i od ranijeg datuma.
Tužiteljica je u tužbi zatražila isplatu zakonske zatezne kamate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, prema ovoj odredbi, koja
je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice
tužiteljici nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u
izreci.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je
uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično
uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela,
zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one
stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos
ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za
svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih
troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka
u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema
konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u
pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj parnici vezano za osnov i
visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u dijelu od 75%, a tužena u dijelu
od 25%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužiteljici je od troška postupka koji će sud
utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela
troškova koji odgovara postotku od 50%.
Tužiteljici je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 3. studenog 2020.
g. i zastupanja na ročištu od 7. rujna 2022. g. po 100 bodova (ukupno 300 bodova) i
trošak zastupanja na ročištima od 7. studenog 2020. g. i 8. ožujka 2022. g. i trošak
sastava podneska od 18. siječnja 2022. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova).
Ukupan broj bodova od 375 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (3.750,00 kn) trebalo je
uvećati za zatraženi PDV i tako dobiven iznos od 4.687,50 kn umanjiti te ocijeniti da
tužiteljici, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 50% ovog iznosa odnosno
2.343,75 kn, što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužiteljici i koji je dužna
podmiriti tužena, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici je trebalo priznati i zatraženu
zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a,
tužiteljici pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije
7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o
objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema
kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta
EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g.,
navedena je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 23. siječnja 2023. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja
je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).