Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
J. R., OIB: …, koju zastupa
punomoćnica A. A., odvjetnica iz M., protiv
tuženika: 1. I. L. pok. A., OIB: …, 2. M.
L. pok. A., OIB: …, 3. M.
J., OIB: …, 4. A. Š., OIB:
…, 5. Z. B., OIB: …,
6. J. L., rođena M., OIB: …,
7. B. L., sina B., OIB: …,
8. S. N., rođena L., OIB: …,
9. T. L., sina B., OIB: …,
10. S. Č., OIB: …,
11. A. Č., OIB: …, 12. M. Č., OIB:
…, i pod 13. M. L., OIB: …,
tuženike od 1. do 5. zastupa punomoćnica V.
V., odvjetnica iz S., radi utvrđenja prava vlasništva,
nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. prosinca 2022. u prisutnosti
zamjenice punomoćnika tužitelja V. M. G., odvjetnice iz S., tuženika
pod 1. i 2. te punomoćnice tuženika od 1. do 5. V. V., odvjetnice iz S.,
23. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se u odnosu na tuženike i njihove uknjižene pravne prednike, da je
tužiteljica jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. 802/1, z.u. 3646, k.o. O. i to
dijela u površini od 410 m2, i to baš onog dijela ove nekretnine koji je prikazan na
pravnoj karti od srpnja 2022 i označen slovima A-B-C-D-E-F-A, a koja skica
predstavlja sastavni dio izreke ove presude, a izradio ju je G. d.o.o po
ovlaštenom inženjeru geodezije Z. B., dipl. ing. geod. pa je tužiteljica
ovlaštena na temelju ove presude i prijavnog lista zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi
za k.o. O. uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem.
802/1, z.u. 3646, površine 410 m2, k.o. O., odnosno na novoformiranoj čestici
zemlje koja će nastati od naprijed navedenog dijela čest. zem. 802/1, k.o. O., na
svoje ime za cijelo uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika i
njihovih uknjiženih pravnih prednika, što su tuženici dužni trpjeti.
1
II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u
iznosu od 3.391,07 eura/25.550,00 kuna1 sa zateznom kamatom koja na navedeni
iznos teče od preuđenja, dakle od 23. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja
banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 298,63 eura/2.250,00 kuna.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 17. studenog 2014., se navodi kako su u zemljišnim
knjigama Stalne službe za k.o. O. tuženici, odnosno njihovi pravni
prednici upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 802/1 z.u. 582.
Međutim, bez obzira na takav upis i zemljišnoknjižno stanje, tužiteljica je jedini i
isključivi stvarni i izvanknjižni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koja u naravi
predstavlja zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća i dvorište tužiteljice.
Tužiteljica je predmetnu nekretninu stekla od svog pok. oca A. L. na temelju
ugovora o darovanju ovjerenog kod Općine, Općinskog sekretarijata za
društvene djelatnosti od 1. veljače 1993., a koji joj je ujedno i na terenu pokazao
međe darovne nekretnine koje odgovaraju dijelu čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O.
u gore navedenoj pravnoj karti označenoj slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A te obojana
zelenom bojom, a unutar kojih je ona sagradila obiteljsku kuću te ogradila dvorište
iste. Prednik tužiteljice, otac nje i tuženika, je bio vlasnik predmetne nekretnine za
cijelo budući je istu stekao u vlasništvu usmenom diobom unutar obitelji, a istu bi i
unatoč tome dobio u vlasništvo za cijelo budući su njegov brat L. B. pok. M. i
njegova sestra L. M. pok. M., preminuli ostavivši iza sebe svog brata A.
L. pok. M. kao jedinog nasljednika, iako se iza istih nije nikada sproveo
ostavinski postupak. Za predmetnu je nekretninu sukladno gore iznesenom prednik
tužiteljice A. L. pok. M. u katastarskom operatu Državne geodetske uprave,
Područnog ureda za katastar i upisan kao posjednik iste. Ističe
se da je tužiteljica predmetnu nekretninu koristi dugi niz godina, stoga se ista,
računajući i vrijeme posjedovanja njezinog pravnog prednika, nalazi u mirnom i
kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine preko 40 – tak godina, ujedno se ističe
kako tužiteljicu niti njenog pravnog prednika nitko u tome nije ometao pa je istu
nekretninu stekla makar i dosjelošću. Obzirom na naprijed navedeno tužiteljica ima
pravni interes uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa faktičnim, a u odnosu na svoje
pravo vlasništva predmetne nekretnine, a kako tužiteljica nema ispravu podobnu za
upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime u zemljišnim knjigama
za cijelo, radi čega ustaje s tužbom te predlaže sudu donijeti presudu kojom će se
utvrditi vlasnicom dijela čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O. u površini od 517 m2.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. rujna 2015., tužena pod 5. A.
Š. je navela kako je tužiteljica na temelju ugovora o darovanju doista stekla
dio čest. zem. 802/1, ali u površini od 300 m2. Tuženoj pod 5. nije poznato da bi
njihov otac pokazao darovanu površinu, niti je tužiteljica ušla u posjed utužene
površine. Točno je da je sagradila obiteljsku kuću, ali nije točno da bi tada ogradila
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
2
dvorište. Inače pok. otac A. L. je rekao da na navedenim nekretninama treba
svaka kćerka imati gradilište pa tako i tužena pod 5. Točno je da je cijelu nekretninu
dobio usmenom diobom otac stranaka. Tužiteljica se poziva da predmetnu
nekretninu po prednicima uživa preko 40 godina, no taj prednik po kojem tužiteljica
uživa nekretninu je ujedno i prednik tužene pod 5. kojemu je i kćerka pa tužiteljica ne
može utvrditi u odnosu na tuženu pod 5. da bi bilo koji dio nekretnine stekla
dosjelošću, jer je u posjedu bio njihov otac. Stoga se tužena pod 5. protivi ovako
postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu budući tužiteljica ovom tužbom traži da joj
pripadne dio čest. zem. 802/1 u ukupnoj površini od 517 m2, a ne dio od 300 m2,
koliko je u naravi i na temelju ugovora dobila. Podredno prigovara da je postavljeni
tužbeni zahtjev nerazumljiv, no smatra da to nije odlučno jer se tako navedenoj tužbi
protivi obzirom na površinu. Ukoliko tužiteljica smanji svoj tužbeni zahtjev tužena će
joj priznati u površini od 300 m2, za što je potrebno napraviti novi prijedlog
parcelacije, odnosno stanja na licu mjesta.
3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. rujna 2015., tuženik B. L. pok.
A. je potvrdio istinitost navoda tužbe te je u cijelosti priznao tužbu i tužbeni zahtjev
(preminuo, njegovi nasljednici tuženici od 6. do 9.).
4. Tuženici I. L. pok. A., M. L. pok. A., M. J. i Z. B. su na ročištu održanom 30. rujna 2015. u cijelosti osporili tužbeni zahtjev.
4.1. Tuženici I. L. pok. A., M. L. pok. A., M. J. i Z.
B. su u pisanom odgovoru na tužbu, zaprimljenom 14. listopada 2015., naveli
kako je iz predmetnog darovnog ugovora razvidno kako je otac darovao dio parcele
sada čest. zem. 1356/1 (ex. čest. zem. 802/1) u površini od 300 m2. Dakle, tužba nije
u skladu s tim ugovorom. Naveli su kako se slažu sa darovanjem pok. oca A. na
predmetnoj nekretnini u iznosu od 300 m2. Ne slažu se sa pravnom kartom
obojenom zelenom bojom od točke A-B-C-H-I-J, kao i dijelom E-F-G koja pripada još
nepodijeljenoj ostavštini pok. oca. Iskaz tužiteljice da je u mirnom posjedu preko 40
godina nije ni približno točan, ona nekretninu koristi tek od kada je izgradila kuću, a
nekretnina joj je darovana 1993. Da je tužena željela uskladiti zemljišnoknjižno stanje
ne bi se svaki put kada su se tuženici sastajali radi podjele ostavštine pok. oca A.
oglušivala na pozive sa izlikom da joj je dovoljno ono što joj je već otac darovao.
Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Podnescima od 25. travnja 2016. i 14. ožujka 2022. tužiteljica je uređivala
tužbeni zahtjev, a isti je konačno postavila podneskom od 26. rujna 2022.
6. Rješenjem od 22. kolovoza 2017. pod poslovnim brojem Pst-1243/14. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženika L. B. pok. A..
6.1. Rješenjem od 28. rujna 2021. pod poslovnim brojem Pst-1243/14. određen je
nastavak postupka prekinut rješenjem od 22. kolovoza 2017. te su pozvani
nasljednici pok. B. L. pok. A. i to J. L. rođ. M., B. L.
sin B., S. N. rođ. L. i T. L. sin B. da preuzmu postupak
u ovoj pravnoj stvari.
7. Rješenjem od 28. rujna 2021. pod poslovnim brojem Pst-1243/14. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužene pod 5. N. Č..
3
7.1. Rješenjem ovog suda od 11. listopada 2021. pod poslovnim brojem Pst-
1243/14. određen je nastavak postupka prekinut rješenjem od 28. rujna 2021. te su
pozvani nasljednici pok. N. Č. i to S. Č., A. Č. i M. Č.
da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.
8. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja o nasljeđivanju
Općinskog suda pod poslovnim brojem O-205/95. od 28. studenog 1995.,
ugovora o darovanju ovjerenog kod Općine, Općinskog sekretarijata za
društvene djelatnosti od 1. veljače 1993., zk izvatka za z.u. 582 k.o. O.,
posjedovnog lista broj 316 za k.o. O., rješenja o izvedenom stanju Upravnog
odjela, Klasa: UP/I 361-02/13-
05/3812, Ur. broj: 2181/1-11-00/30-16-0012 od 29. kolovoza 2016., prijepisa
posjedovnog lista broj 316 k.o. O.,saslušanjem tužiteljice J. R., tuženika
I. L., tuženika pod 2. M. L., tužene pod 5. Z. B. u
svojstvu parničnih stranki, svjedoka A. V. i L. R., pisanog nalaza i
mišljenja sudskog vještaka P. G. od 30. ožujka 2016., dopunskog nalaza i
mišljenja sudskog vještaka P. G. od 13. srpnja 2016.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Punomoćnici stranaka su popisali trošak.
11. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01.,
79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se
može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti,
nasljeđivanjem i na temelju zakona.
12. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda pod poslovnim
brojem O-205/95. od 28. studenog 1995. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok.
A. L. pok. M. te da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine
upisane u z.u. 243, 247, 251, 202, 74, 505, 499, 589, 621, 852, 582 i 29, odnosno u
PL broj 316, 765 i 1039, sve k.o. O. te neisplaćena mirovina i druga potraživanja
spram Fonda. Na temelju zakona proglašeni su nasljednici i to B. L.
pok. A., I. L. pok. A., M. L. pok. A., N. Č. ž. S.,
Z. B. ž. S., M. L. ž. A., M. J. ž. A. (s time da
se M. J. ž. A. ima uračunati vrijedno darovane zemlje zv. "P.
), J. R. ž. Ž. (s time da joj se ima uračunati vrijednost
darovane zemlje zv. "P) i A. Š. ž. Z. (s tim da joj se
ima uračunati vrijednost darovane zemlje zv. N. svaki za po 1/9 dijela.
13. Čitanjem ugovora o darovanju ovjerenog kod Općine, Općinskog
sekretarijata za društvene djelatnosti od 1. veljače 1993. utvrđeno je da istim A.
L. pok. M. daruje svojoj kćeri J. R. rođ. L., a koja prima darovanje
nekretnine označene kao dio čest. zem. 1356/1 (novi broj), čest. zem. 802/1 (stari
broj), k.o. O., u površini od 300 m2 (2/5 dijela od ukupne površine koja iznosi 746
m2), a koje se nalazi sjeverno od kuće vlasnika I. S., prema potoku.
Darovatelj ovlašćuje daroprimatelja da bez svakog daljjeg pitanja i odobrenja može u
zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva,
4
odnosno prava korištenja na darovanim nekretnina na svoje ime i kao vlasništvo,
odnosno pravo korištenja daroprimatelja. U posjed nekretninama daroprimateljica
stupa danom potpisivanja ugovora.
14. Čitanjem zk izvatka za z.u. 582 k.o. O. utvrđeno je da su na nekretninama
označenim kao čest. zem. 802/1, 802/2 i 803 kao suvlasnici upisani L. B. pok.
M. za 1/6 dijela, L. M. pok. M. za 1/6 dijela, L. A. pok. M. za 1/6
dijela + 1/6 dijela + 2/6 dijela.
15. Čitanjem posjedovnog lista broj 316 za k.o. O. utvrđeno je da je kao
posjednik na kat. čest. zem. 1353 ,1355, 1356, 1356, 1356, 1356, 1360, 1363, 1364,
1365, 1379, 1379, 1383, 1391, 1645, 1650, 2089, 2939, 2944, 2944, 2945, 2976 i
2976 upisan L. A. sin M. za cijelo.
16. Čitanjem rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela,
Klasa: UP/I 361-02/13-05/3812, Ur. broj:
2181/1-11-00/30-16-0012 od 29. kolovoza 2016. utvrđeno je da se istim ozakonjuje:
- završena slobodno stojeća manje zahtjevna zgrada, dvostrešnog krovišta,
katnosti Su+Pr+K (suteren, prizemlje i kat) u kojoj je u suterenu smještena ostava, a
u prizemlju i katu po jedna stambena jedinica, ukupne građevinske bruto površine
189,80 m2, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 10,50 m x 12,07 m, maksimalne visine
9,40 m mjereno od najniže kote uređenog terena
- završena slobodnostojeća pomoćna zgrada koja se koristi kao komin,
dvostrešnog krovišta katnosti Pr (prizemlje), tlocrtne površine 12,30 m2, maksimalnih
tlocrtnih dimenzija 4,08 m x 3,01 m, smješten sjeveroistočno od stambene zgrade
izgrađene na kat. čest. zem. 1356 k.o. O..
17. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 316 k.o. O. utvrđeno je da je kao
posjednik za cijelo na kat. čest. 1356 zvana B. površine 1.083 m2, kuća 145
m2, dvorište 500 m2, vinograd 425 m2 i zgrada 13 m2 upisan L. A..
18. Tužiteljica J. R. je u svom iskazu navela kako je predmetu
nekretninu dobila darovanjem od svog pok. oca 1993. obzirom da nije imala riješeno
stambeno pitanje te ga je molila da joj da jednu parcelu za izgradnju obiteljske kuće.
Upravo je ona angažirala pravnika te inzistirala na zaključenju darovnog ugovora.
Točno je kako joj je otac darovao 300 m2. Nikada nije bila pohlepna, niti je smatrala
da joj treba više od toga s tim da je otac darovao i još dvije sestre sa nekretninama
gdje ne stoje označeni kvadrati. Naime, do ove tužbe je došlo nakon što je dobila
prijedlog diobe braće i sestre u kojoj nje nema nigdje osim njenih 300 m2 koje joj se
zaračunava i osporava joj se 217 m2 vrtla kojeg koristi jer je to jednostavno nužno
obzirom na konfiguraciju terena u položaju njene izgrađene kuće. Naime, zbog
poremećenosti odnosa bila je prisiljena ustati tužbom s obzirom da joj je tih 217 m2
neophodno za normalno korištenje kuće, a s tuženicima ne može postići nikakav
dogovor, s nekima niti ne razgovara. Napominje kako je od 1993. kontinuirano u
posjedu upravo tih 217 m2. Nikada nije tuženicima predlagala da se na ime njenog
nasljedničkog dijela prizna spornih 217 m2 iz razloga što je smatrala kako oni njoj to
neće osporavati. Nije vodila geometra na teren, znala je gdje je predmetna
nekretnina te je bespravni objekt počela graditi 1993. Tuženici su poslije izgradnje
kuće dolazili, ali joj nisu osporavali korištenje nekretnine više od darovanog. Gradnju
obiteljske kuće je započela 1993., a završila 1999. Otac je umro 1995. Potporni zid,
5
terasu i konobu s južne strane je izgradila prije 13 ili 15 godina, a sve kao pomoćni
objekti u sklopu kuće.
19. Tuženik I. L. je naveo kako je od smrti njihovog oca prošlo 22 godine i od
tada pa do danas nisu uspjeli izvršiti diobu njegove cjelokupne imovine. Tužiteljicu su
puno puta zvali da dođe razgovarati o diobi. Međutim, ona se nikada nije htjela
odazvati pozivu, niti razgovarati, već je cijelo vrijeme ponavljala kako je ona
podmirena s onim što joj je otac dao. Nisu tužiteljici nikada ništa posebno osporavali,
ali su smatrali da će svoje odnose konačno riješiti diobom upravo iz razloga što je
tužiteljica sagradila kuću na dijelu koji joj je darova otac. Nije ispoštovala očevu želju
da sa sjeverne strane granice između tužiteljice i sestre M. po sredini se ostavi
put u širini od 6 metara obzirom da je parcela velika i ide put mora, tako da bi i ostali
koji dobiju donji dio nekretnine imali put do iste. Naime, tužiteljica je na sjevernoj
strani posadila masline i po njegovoj procjeni nije ispoštovala želju oca da se taj dio
ostavi za pristupni put.
20. Tuženik pod 2. M. L. pok. A. je naveo kako je tužiteljica njegova
sestra i da nije sporno da joj je pok. otac A. darovao 300 m2 na području B..
Nakon što je sestra od oca dobila 300 m2 počela je sa izgradnjom kuće u kojoj
izgradnji joj je i osobno pomagao jer su tada još uvijek bili u dobrim odnosima.
Međutim, sestra se malo po malo širila i proširila za još kvadrata na površinu od oko
500 i nešto m2. Uvijek joj se bilo pri ruci i na terenu i osobno te mu nije jasno radi
čega je ustala predmetnom tužbom, a s obzirom da su postojali usmeni pokušaji
dogovora između braće i sestara na koje dogovore je tužiteljica uredno bila pozivana,
a nije se odazivala. Tužiteljica se širila mimo 300 m2 koji su joj darovani bez pitanja,
a što joj nisu zabranili. Na pitanje uredujuće sutkinje koji je razlog tomu što joj nisu
zabranili da se širi mimo onoga što joj je otac darovao, odgovorio je da je znao da će
doći do ovog postupka, odnosno da se neće dogovoriti kako su prvotno i namjeravali,
to bi se zasigurno i usprotivili. Kada mu je predočena skicu vještva koja prileži listu 58
spisa potvrdio je da je dio koji danas koristi tužiteljica označen slovima A-B-C-D-E-F-
G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-Q-R-S-T-U-V-Z-A. S time da je sestra, odnosno tužiteljica
sagradila obiteljsku kuću u okviru 300 m2 koje joj je otac dodijelio. Naime, otac je
darovao 300 m2, a u kojem dijelu je ona odlučila graditi sama je odlučila. Dio
zapadnije od kuće iza suhozida, a koji suhozid se nalazi odmah iza stabala maslina
je dio koji je uredno pokošen, ali se na njemu ništa ne obrađuje. Dogovor među njima
je bio taj da tužiteljica između svoje kuće i kuće sestre M., a koja je položena
jugoistočno u odnosu na objekt tužiteljice ostavi put širine 6 metara što nije napravila.
Na poseban upit uredujućeg suca kako tumači činjenicu da je pok. brat B. L.
tužiteljici priznao tužbeni zahtjev, tuženik je odgovorio kako je jedino s njim bila u
dobrim odnosima. Postavljao je struju u konobi i u kući tužiteljice, prije nekih 10-15
godina. Ne zna koliko predmetna čestica cijela ima kvadrata. Nije mu poznato koji je
suvlasnički udio tužiteljici darovan. Površina od 300 m2 darovani tužiteljici se nalazi
sjeverno od kuće vlasnika I. S. prema potoku kako je to navedeno u
ugovoru o darovanju, radi o objektu vlasništva druge sestre, a I. S. je njen zet.
Nitko ne koristi drugi dio zapadnije od objekta sestre M. jer nisu podijeljeni.
21. Tužena pod 5. Z. B. je navela kako se u cijelosti slaže sa iskazom
tuženika pod 2. M. L. uz nadopunu da je točno da tužiteljici nisu zabranili
da koristi sve što koristi jer je s njima u dobrim odnosima, zajedno su doslovno jeli i
pili, danas je bila kod nje, a nakon 2 dana je tuži. Dakle, loši odnosi počinju nakon što
6
je tužiteljica ustala predmetnom tužbom. Otac je darovao tužiteljici 300 m2 te je
trebala početi graditi od puta, međutim spustila se 2 meje niže kako bi joj bilo lakše te
nije ostavila put koji je trebala, a koji je trebao biti između objekta tužiteljice i sestre
M.. Na potoku je napravila stepenice do svoje kuće tako da tuda i pristupa do
svoje kuće, umjesto da je ostavila put sa strane. Druga sestra je ostavila 3 metra
svoja za put. Ne zna godinu kada su prestali komunicirati, ali ima sigurno 15 godina,
zasigurno prije podnošenja tužbe. S tužiteljicom su se nastojali dogovoriti vezano za
ostavinu, ali tužiteljica nije htjela komunicirat s njom.
22. Svjedokinja A. V. je navela kako je tužiteljica njena majka te da joj je
otac još davne 1993. darovao nekretninu površine 500-tinjak m2. Odmah nakon
darovanja pristupilo se izgradnji obiteljske kuće u kojoj danas žive otac i majka. Nitko
od tuženika, odnosno njene braće i sestara nije joj osporavao posjed koji koristi, a
koji se svjedokinji predočuje na skici koja prileži listu 58 spisa označen slovima A-B-
C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-Q-R-S-T-U-V-Z-A. Ne samo da nitko nije osporavao
nego je i njen ujac M. pomagao ugradnjom struje. Dio iza maslina, a koje
masline su pored suhozida se ne obrađuje u smislu da se nešto sadi, ali se kosi
trava, sve to od strane uglavnom oca. Nitko treći također nije nikada osporavao pravo
vlasništva ni posjeda. Poznato joj je i to da je pok. ujac B. majci priznao ono što
traži tužbom. Nije joj poznato da su postojali dogovori nakon što je pok. djed
darovao majci nekretninu da bi majka bila u obvezi ostaviti dio za put. U kući koja je
izgrađena na predmetnoj nekretnini je živjela od 1996. pa do prije 7 godina kada se
vjenčala. Nikada im nitko nije osporavao pravo vlasništva pa niti u razdoblju dok je
ona živjela u kući. Za tuženika M. L. je već kazala da je pomagao prilikom
izgradnje kuće i dovođenja struje, a tuženik I. L. je dolazio dok su imali samo
prizemlje, a kada je krenula izgradnja kata prestao je dolaziti. Položaj površine koja je
darovana predstavlja ono što je na terenu. Nije joj poznato da u ugovoru stoji 300 m2
koji predstavlja 2/5 od 746 m2, jer kao što je već kazala ugovor nije čitala. Majka je
kada je bila ostavinska rasprava i to odmah na početku izjavila da se odriče svoje 1/9
dijela u korist brata M., a je li isto navedeno u rješenju o nasljeđivanju nije joj
poznato. Sve navedeno majka joj je kazala. Koliko joj je poznato braća i sestre bi se
sastali i poslali bi majci napismeno u smislu prijedloga ono što njima odgovara te da
je to zapravo bio razlog zbog kojeg nije došlo do dogovora. Majka brata i nju nije
zamarala sa svim tim detaljima i pokušajima dogovora. Ono što zna i što je iskazivala
je ono što je na terenu.
23. Svjedok L. R. je naveo kako je njegov brat Ž. suprug tužiteljice te da
su dugo godina bili podstanari. Negdje 1992., 1993. jedne prilike bio je u B. kada
je J. otac bio s J. na terenu i rukom joj pokazao s ceste: "Evo tu ćeš
raditi kuću i više nećeš biti podstanar". Nakon nekih pola godine do godinu dana brat
je došao kod njega s namjerom da mu daruje dio kuće, naše očevine u Š. s
čime se složio, ali su negdje 1997. odnosi između njega i brata se narušili. Tako da
par godina, negdje do 2000. nije dolazio na lice mjesta, a nakon 2000. je. Bio je i par
puta dok se gradio objekt. Kada mu je predočena skicu lica mjesta na listu 58 spisa
označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-Q-R-S-T-U-V-Z-A potvrdio je
da se radi o dijelu koji je u posjedu tužiteljice. Dok su bili u dobrim odnosima do 1997.
nije čuo da bi netko osporavao tužiteljici dio koji koristi, a isto se odnosi i na razdoblje
nakon 2000. Tužiteljica okopava vrtlić do suhozida i maslina, a dio zapadnije od
suhozida se uredno kosi, ali se tu ništa ne sadi.
7
24. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G. od 30. ožujka
2016. proizlazi kako se predmet spora nalazi u naselju B. te da se radi o zemljištu
na kojem se nalaze pomoćni objekt (A) i stambeni objekt (B) s pripadajućom
uređenom okućnicom. Pomoćni objekt je visine prizemlja, dimenzija 4 m x 3 m, dok je
stambeni objekt B visine podrum, prizemlje i visoko potkrovlje, dimenzija 8,70 m x
10,50 m. Sporna nekretnina je u skici lista mjesta označena plavom zatvorenom
linijom i točkama od A do Z.
Snimljeno stanje terena je prikazano tankim crvenim linijama, dok je stanje
službenog katastarskog plana prikazano debljim crvenim linijama i brojevima
katastarskih čestica, a brojevi zemljišnoknjižnih čestica i stanje zemljišnoknjižne
mape cian bojom. Teren je izmjeren uz pomoć GPS uređaja Stonex S9 i mjerne
stanice Leica TCR 803 koji zadovoljavaju potrebnu točnost terenske izmjere. Pri
izradi samog vještva uz snimak postojećeg stanja terena korišten je službeni
katastarski plan, sudska mapa i arhivska građa Ispostave za katastar.
Katastarski plan je preko identičnih točaka uklopljen u izmjereno stanje terena.
Na temelju izmjerenog terena i uklopom katastarskog plana i sudske mape u
stanje terena vještak navodi kako sporna nekretnina predstavlja dio k.č. 1356,
odnosno dio zk čest. zem. 802/1 u k.o. O., površine 514 m2. Objekt A zauzima 12
m2 površine, objekt B 91 m2 površine, dok je ostatak zemljišta uređena okućnica. Za
predmetnu lokaciju je neusklađeno stanje katastarskog operata i zemljišne knjige.
24.1. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. G. od 13.
srpnja 2016. proizlazi kako je prilikom očevida punomoćnica tužiteljice na terenu
jasno pokazala spornu nekretninu koja je kao takva opisana i identificirana unutar
pisanog nalaza i mišljenja. Skica mjesta spora gledano od istočne granice predmetne
nekretnine 1356 k.o. O. označena je linijama A1 – A2, a radi se o zapadnoj
površini koja zatvara površinu od 300 m2.
25. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O..
26. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
27. Treba ponajprije istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog
tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju
pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice
kojima tužitelji opravdavaju istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za
donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu
tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom
obuhvaćenih nekretnina ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.
27.1. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači
da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe
samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom
valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe
članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne
novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08.,
8
38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.
27.2. S obzirom na to da je tužiteljica stupila u posjed odmah nakon darovanja,
dakle 1993. to je vrijeme dosjelosti tužiteljice protjecalo u pravnom režimu Zakona o
osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" broj 6/80. – dalje: ZOVO) koji
je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
("Narodne novine" broj 53/91. – kao zakon Republike Hrvatske) i Zakona o vlasništvu
i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00.,
73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje:
ZV),
27.3. Članak 28. stavak 4. ZOVO-a govori o vremenu stjecanja prava vlasništva od
20 godina, a to je vrijeme potrebno za savjesnog posjednika nepokretne stvari po
tom propisu. No, odredba iz članka 8. stavak 2. ZOVO-a traži za stjecanje prava
vlasništva nekretnine 10 godina za savjesnog i zakonitog posjednika.
27.4. Međutim, osim samostalnog posjedovanja traži se i određena kvaliteta
posjeda, a to je pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili i opravdanih
razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten je posjednik
onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Također, u smislu članka 159.
stavak 3. ZV-a traži se pošten posjed, a u smislu članka 18. stavak 5. ZV-a poštenje
posjeda se ne presumira.
27.5. Prema članku 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim
posjedovanjem stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje
zakonom određeno vrijeme (1.).
Zakoniti, istiniti i pošten posjednik stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset
godina, a pošteni posjednik protekom 20 godina (2. i 3.).
28. Tužiteljica tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla od svog pokojnog oca A.
L. na temelju ugovora o darovanju iz 1993., kao i to da joj je otac pokazao na
terenu međe darovane nekretnine koje odgovaraju dijelu čest. zem. 802/1 k.o. O..
29. Među strankama nije sporno da je pok. A. L. bio vlasnik predmetne
nekretnine za cijelo jer je istu stekao usmenom diobom unutar obitelji te da su
tuženici jedini sljednici upisanih zk suvlasnika L. A., B. i Marije. Nije sporno
niti to da je tužiteljica u posjedu utuženog dijela nekretnine od 1993. do danas, ali je
sporno je li joj pripada pravo na posjed utuženih 410 m2, kako je to prikazano na
pravnoj karti iz srpnja 2022. izrađene od G. d.o.o., a koji je dio označen
slovima A-B-C-D-E-F-A ili 300 m2 kako je prikazano na skici mjesta spora sudskog
vještaka P. G. iz srpnja 2016. i označen slovima A-Z-V-U-T-S-R-Q-P-O-A1-
A2-C-B-A.
30. Saslušana kao stranka tužiteljica je izjavila da je u posjedu utuženog dijela od
1993., da nije sporan posjed 300 m2, nego dodatnih 217 m2 koja predstavljaju
okućnicu. Problemi između nje i braće i sestara su nastali nakon očeve smrti, a sve
radi diobe njegove imovine. 1993. je počela graditi obiteljsku kuću u kojoj živi i danas.
Tuženici joj nisu osporavali niti jedan dio posjeda koji koristi.
9
Tuženik L. I. je potvrdio da tužiteljici nikada ništa nisu osporavali, ali su problemi nastali zbog diobe imovine.
Tuženik M. L. je izjavio da se tužena proširila mimo 300 m2 koje joj je
darovao otac, a što joj oni nisu zabranili. Osobno joj je pomogao u gradnji kuće,
postavljao je struju i u kući i u konobi, a utuženi dio je baš onaj koji koristi tužiteljica.
Tuženik je decidiran o tome koliko je kvadrata otac darovao tužiteljici, ali ne na koliko
kvadrata ima cijela parcela, niti koliki je suvlasnički udio darovan tužiteljici. Brat
B. se ne protivi tužbenom zahtjevu tužiteljice jer je s tužiteljicom u dobrim
odnosima, a on nije.
Z. B. iskazuje suglasno kao i njena braća M. i I. pa tako tvrdi
da je otac tužiteljici darovao 300 m2, ali da joj oni nisu zabranili da koristi sve što
koristi (ona i braća). Problemi su nastali zbog diobe ostavine iza pokojnog oca.
Nekad su bili u dobrim odnosima, danas više ne.
Svjedokinja A. V. je potvrdila da nitko nikada tužiteljici (majci) nije
osporavao posjed, da je tuženik M. L. pomagao prilikom gradnje, ugradio je
struju, da je djed darovao majci oko 500 m2 1993. predmetne nekretnine. Nekretnina
se uredno obrađuje. Isto je potvrdio i svjedok L. R..
31. Dakle, iz iskaza i tužiteljice, tuženika i saslušanih svjedoka te očevida na licu mjesta proizlazi:
- da tuženici tužiteljici nisu osporavali posjed kojeg koristi, dakle ne samo 300 m2, nego svih 417 m2
- da je tužiteljica na utuženom dijelu izgradila kuću i pomoćni objekt (konobu), a u kojoj izgradnji joj je pomogao i brat M.
- da su odnosi između stranaka bili uredni
- da su se strane posjećivale, odlazile jedna kod druge
- da je predmet spora sa istočne strane omeđen starim kamenim podzidom, sa
sjeverne strane betonskim zidom i stepeništem, sa zapadne strane pokošenom
linijom na ledini, dok južnu granicu predmetne nekretnine predstavlja kanalić i
betonirani put uz stambeni objekt katnosti prizemlja sa kosim dvostrešnim krovom te
stambeni objekt katnosti podrum, prizemlje i visoko potkrovlje, a ostatak nekretnine
kao okućnica (navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka P.
G., koji nalaz je vještak napravio nakon što je obišao lice mjesta, a niti stranke
u konačnici nisu imale primjedbi na isto, svaka tražeći da vještak prikaže ono što je
po njima nesporno. Vještak je prikazao nesporan posjed tužiteljice u svom prvom
nalazu i mišljenju, a u nalazu i mišljenju iz srpnja 2016. zapadnu granicu koja zatvara
površinu od 300 m2, a označena je linijama A1 – A2)
- da su problemi nastali jer se stranke nisu mogle dogovoriti oko diobe
ostavinske imovine iza smrti A. L. pok. M.
- da nitko nikada tužiteljici nije osporava pravo vlasništva niti posjeda tih 300 m2
omeđenim linijama A1 – A2 vještaka P. G. iz srpnja 2016., niti 410 m2 koje
se protežu zapadnije od linije A1 – A2 do linije A-F iza stabla maslina, kako je to
prikazano na pravnoj karti G. d.o.o. iz srpnja 2022.
32. Slijedom iznesenog razvidno je da je tužiteljica svoja vlasničkopravna
ovlaštenja manifestirala na očigled tuženika koji joj nisu osporavali posjed, iako su
znali, kako tvrde, da posjeduje više od 300 m2 koliko joj je darovao otac. Iz
ponašanja tuženika proizlazi (ne svih, samo tuženika od 1. do 5.) da se protive
uknjižbi prava vlasništva tužiteljice jer se s istom nisu uspjeli dogovoriti oko diobe
ostale ostavinske imovine iza smrti svog oca. Neprihvatljivo. Sud navedeno
10
ponašanje ne može tolerirati, niti prihvatiti, kod nespornih utvrđenja i činjenica da je
tužiteljica u mirnom posjedu predmeta spora preko 20 godina. Kako će se stranke
podijeliti ili neće podijeliti pa će to umjesto njih morati učiniti sud, nije i ne može biti od
utjecaja na ovaj postupak.
33. Da je u predmetnom ugovoru o darovanju površina nekretnine samo paušalno
određena proizlazi i iz vještva stalnog sudskog vještva za geodeziju P. G.,
broj V-14/2016. od ožujka 2016., proizlazi kako predmetna nekretnina ima dvojnu
numeraciju, dakle jednu zemljišnoknjižnu oznaku i posve drugu katastarsku pa je ista
ta predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda, Stalne
službe, označena kao čest. zem. 802/1 z.u. 582 k.o. O., dok je u Uredu
državne geodetske uprave,
upisana kao kat. čest. zem. 1356 k.o. O.. Iz priloženog
zemljišnoknjižnog verificiranog izvatka za predmetnu nekretninu u listu A, proizlazi
kako za predmetnu nekretninu nije upisana površina. Iz prijepisa posjedovnog lista
broj 316 proizlazi kako ukupna upisana površina nekretnine označene kao kat. čest.
zem. 1356 k.o. O., iznosi 1082 m2. Iz predmetnog darovnog ugovora proizlazi
kako je predmet darovanja dio čest. zem. 1356/1, dio čest. zem. 802/1 k.o. O.,
naznačeno u zagradama za dio čest. zem. 1356/1 k.o. novi broj, a za čest. zem.
802/1 k.o. O. kao stari broj te da je predmet darovanja 2/5 od ukupne površine pa
je za ukupnu površinu naznačeno 746 m2.
Dakle, iz navedenih materijalnih dokaza proizlazi kako predmetni darovni
ugovor sadrži niz paušalno određenih netočnih podataka pa je tako kao što je
pogrešno naznačeno da se radi o starim i novim brojevima, a misleći na
zemljišnoknjižne i katastarske oznake predmetne nekretnine, očito pogrešno
naznačena i ukupna površina tako označenih čestica pa umjesto točne ukupne
površine i to stvarnih i u katastarskom operatu upisanih ukupnih 1083 m2 ukupne
površine navedene čestice, stoji pogrešna ukupna površina od 746 m2.
34. U predmetnoj pravnoj stvari radi se o tužiteljičinom pravu vlasništva na fizički
(materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno
određenu stvar, a za koju je prilikom očevida i utvrđeno da predstavlja jednu
jedinstvenu cjelinu.
35. Za istaknuti je kako se rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-
205/95. iza smrti pok. A. L. pok. M. tužiteljici, a imajući u vidu sporazum
svih nasljednika, u njen nasljedni dio uračunala vrijednost darovane zemlje zvane
"P." – dakle vrijednost darovane predmetne nekretnine, nekretnine
koja je od dana predmetnog darovanja pa sve do danas identično fizički materijalno
odijeljen dio nekretnine, pojedinačno određena stvar koja predstavlja predmet
uračunatog i konzumiranog darovnog ugovora.
36. Naposljetku, sami tuženici i to I. i M. L. te Z. B., koji i
osporavaju tužbu, su izjavili da je tužiteljica od početka, od 1993. u posjedu utuženog
dijela, da joj isto nisu osporavali što govori u prilog zaključku da je tužiteljici doista
darovano više od 300 m2, jer sporna nekretnina ima ukupno 1083 m2, a ne 746 m2,
kako se navodi u ugovoru (darovano je 2/5 dijela cijele nekretnine). U protivnom bi
isto bilo sporno puno prije nego su nastali problemi oko diobe očeve imovine,
ostavine.
11
37. Kad se uzmu u obzir svi naprijed navedeni dokazi i utvrđene činjenice dolazi
se do zaključka da je tužiteljica u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od
1993. i to na temelju ugovora o darovanju sklopljenog sa svojim ocem A.
L. pok. M.. Tužiteljica je izgradila obiteljsku kuću, nekretnina je sa istočne
strane omeđena starim kamenim podzidom, sa sjeverne strane ograđena betonskim
zidom stepeništa, sa zapadne strane pokošena linija na ledini, dok je južna granica
sporne nekretnine predstavljena kanalićem i betoniranim putem uz stambeni objekt
katnosti prizemlja, sa kosim dvostrešnim krovom te stambeni objekt katnosti podrum,
prizemlje i visoko potkrovlje, sa kosim dvostrešnim krovom te ostatak nekretnine kao
uređena okućnica. Tuženici tužiteljici nisu ništa osporavali, uredno su se posjećivali i
družili. S obzirom na to da tužiteljici rok dosjelosti nije protekao do stupanja na snagu
ZV-a (1. listopada 1996.), a rokovi dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog
stupanja na snagu koji do tog trenutka nisu istekli, se uračunavaju (članak 166. ZV-
a), to je tužiteljici dosjelost protjecala kroz dva pravna režima, u pravnom režimu
ZOVO-a i ZV-a. Posjed se smatra samostalnim i poštenim, a te predmnjeve nisu
oborene pa su tužiteljici ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva
dosjelošću. Čitavo to vrijeme tužiteljica se ponašala kao vlasnica, tuženici, a ni treće
osobe, nisu osporili pravo vlasništva, iako je svoja vlasničkopravna ovlaštenja
manifestirala njima na očigled. Za postojanje dobre vjere kod posjedovanja dovoljno
je da je posjednik uvjeren da stvar, odnosno nekretninu posjeduje na temelju
valjanog pravnog osnova, a što je slučaj.
37.1. Dakle, posjed tužiteljice je savjestan i zakonit.
37.2. Sve kada bi se uzelo da je posjed tužiteljice samo savjestan od 1993. do
2014. (podnošenje tužbe), a u kojem slučaju se primjenjuje rok od 20 godina i
navedeni rok je protekao.
38. Zaključno, tužiteljica se prema utvrđenjima ovog suda nalazi u stvarnom i
faktičnom posjedu predmetne nekretnine, radeći je kao svoju i za sebe, kako je
vrijeme od 10 godina, pa čak i 20 godina proteklo do podnošenja ove tužbe, dolazi se
do zaključka da je tužiteljica u posjedu do danas.
39. Prema utvrđenjima radi se o geometrijski odijeljenom dijelu čest. zem. 802/1
k.o. O. koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5.
stavak 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav
egzistira pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je
individualiziran. Suvlasništvo je prestalo te je prema materijalno pravnim pravilima
koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja stečeno vlasništvo geometrijski
odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.
Pojedinačnu nekretninu čini zemljišta čestica, uključujući i sve što je s njom
razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih
čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno
sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo) koje je kao takvo jedna nekretnina
(članak 2. stavak 9., članak 9. stavak 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se
označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom članka 2. stavak 1.
Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99.,
114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. – dalje: ZZK), zemljište
određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim
brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna
12
nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta.
Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno
zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (članak 9. stavak 1.
ZV-a, članak 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve
katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni
dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi
predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema
odredbi članka 19. stavak 4. ZZK-a treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav
zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama
članka 145.-162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja
drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi
zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status.
Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog
(geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno
prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice te
tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i
pripisivanja.
40. Ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu
nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u
trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i
određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio
precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema
parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod
pravomoćno prihvaćenih tužbenih zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu
parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u
pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom
uređenju ("Narodne novine" broj 153/13.) te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale
pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. – 162.
ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a).
41. Tužiteljica uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 26. rujna 2022. nije
smanjila tužbeni zahtjev, nego je isti precizirala sukladno Pravnoj karti G.
d.o.o., a s korištenjem koje karte se tuženici nisu usprotivili.
42. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka
155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91.,
91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i
80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika.
Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanja na ročištima
od 30. rujna 2015.,11. ožujka 2016., 17. svibnja 2016., 13. srpnja 2016., 10. listopada
2016., 27. veljače 2017., 20. ožujka 2017., 11. svibnja 2017., 26. svibnja 2022., 26.
rujna 2022. i 7. prosinca 2022. po 100 bodova,za sastav podnesaka od 14. ožujka
2017. i 14. ožujka 2022. po 100 bodova, za sastav podneska od 24. siječnja 2018. 50
bodova, odnosno ukupno 1.450 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim
paušalom od 15,00 kuna daje iznos od 21.750,00 kuna. Na navedeni iznos treba
pridodati trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 400,00 kuna, trošak sudske
pristojbe presude u iznosu od 400,00 kuna te trošak očevida u iznosu od 3.000,00
13
kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 25.550,00 kuna (nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja 2016. jer isto nije niti održano).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.250,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.
43. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
44. Tužiteljica je odustala od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje M.
M., dok je svjedokinja S. L. navela da nema nikakvih saznanja o
predmetu spora, da nije susjed međaš, da se njeno zemljište tu ne nalazi radi čega
se i nije ustrajalo u njenom saslušanju pa je sud odustao od istog.
45. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29.
stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o
izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
46. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 23. siječnja 2023.
SUTKINJA
JELENA LONČAR
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
14
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika od 1. do 5.
- tuženicima od 6. do 13.
- u spis
15