REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

P 268/17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
M. D., OIB: …, pok. M. iz P., …, zastupanog po pun. Ž. D., odvj. u P. protiv tuženika pod 1)
D. K., OIB: …, pod 2) D. K., OIB: …, sina
B., pod 3) R. K., OIB: …, sina B., tuženici pod 1), 2) i
3) iz P., …, zastupani po pun. Z. I., odvj. u S. i pod
4) D. D., OIB: …, iz S., … radi
utvrđenja da oporuka nije istinita ni pravno valjana, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 25. listopada 2022. g. u prisutnosti tužitelja s pun. i pun.
tuženika pod 1), 2) i 3) i odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 4), dana 23. siječnja

2023. g.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da pisana oporuka pok. M. D. sastavljena dana 1.
ožujka 2014. g. u S. pred svjedocima Đ. J. i M. D. nije
istinita ni pravno valjana jer je isti nije sastavio ni potpisao.''.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženicima pod 1), 2) i 3) na ime
troškova postupka iznos od 1.766,54 EUR/13.310,00 kn1 sa zateznom kamatom koja
teče od 23. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana
tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450

2 P 268/17

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18. siječnja 2017. g. protiv tuženika pod 1)
D. K., pod 2) D. K. i pod 3) R. K., navodeći da je rješenjem
ostavinskog suda broj O-1716/14 od 13. prosinca 2016. g. u ostavinskom postupku iza
smrti M. D., koji da je otac tužitelja i tužene pod 1) i djed tuženika pod 2)
i 3), upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika, a budući da je osporio valjanost i
istinitost pismene oporuke pok. M. D., sastavljene u S., 1. ožujka

2014. g. Tom oporukom, za koju tužitelj nije znao da postoji sve do njenog proglašenja,
da je ostavitelj promijenio svoju raniju oporuku od 9. srpnja 2009. g. Navedena oporuka
da nije istinita ni pravno valjana jer se na istoj ne nalazi rukopis ostavitelja u potpisu niti
je ostavitelj sastavio. Tužitelj smatra da je prava volja ostavitelja sadržana u oporuci od

9. srpnja 2009. g., a da je oporuka iz 2014. g. krivotvorena jer je netko drugi sastavio
da bi stvorio dojam kao da je oporučitelj očitovao svoju volju i promijenio oporuku
sastavljenu dana 9. srpnja 2009. g. koja predstavlja pravu volju ostavitelja. Stoga je
predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da pisana oporuka ostavitelja pok.
M. D., sastavljena 1. ožujka 2014. g. u S. pred svjedocima Đ.
J. i M. D. nije istinita i pravno valjana jer je isti nije sastavio ni
potpisao.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1), 2) i 3) naveli su da su navodi iz tužbe u
cijelosti neosnovani, da oporuka od 1. ožujka 2014. g., proglašena od strane javne
bilježnice u S. M. Č., predstavlja pravu i stvarnu volju oporučitelja koji je
vlastoručno potpisao u prisutnosti dva svjedoka: M. D. i pok. Đ. J.
koji je preminuo …. g. Potpisivanju oporuke da je bila prisutna i M.
T.. Oporuka iz 2009. g. da nije ni formalno valjana jer je nisu potpisala dva svjedoka.
U rješenju o prekidu ostavinskog postupka da je navedeno da je tužitelj osporio obje
oporuke jer je naveo da ni oporuka iz 2009. g. nije valjana, a sad da se poziva upravo
na tu oporuku koja ni formalno ne zadovoljava kriterije oporuke.

Rješenjem s ročišta od 7. studenog 2018. g. tužitelju je tužba vraćena na
uređenje jer tužbom nisu bili obuhvaćeni svi zakonski nasljednici pok. M.
D. koji u postupku po tužbi radi utvrđenja da oporuka nije istinita ni pravno
valjana na pasivnoj strani imaju pravni položaj nužnih i jedinstvenih suparničara.

U podnesku od 15. studenog 2018. g. tužitelj je kao tuženika pod 4) označio
D. D., sina ostavitelja kojem je tužba dostavljena na odgovor i koji nije
odgovorio na tužbu.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja ovog suda broj O-1716/14 od

13. prosinca 2016. g., oporuke E. D. od 9. srpnja 2009. g., oporuke
M. D. od 9. srpnja 2009. g. i 1. ožujka 2014. g., grafološkim
vještačenjem po vještaku D. M., samostalnom vještaku za rukopise i
dokumente C. I. V. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 7. listopada

2019. g. i pisanu dopunu od 20. rujna 2020. g., pisanim očitovanjem glavne vještakinje
za rukopise i dokumente C. I. V. Ž. T. od 19. listopada 2021. g. i
grafološkim vještačenjem po vještakinji za rukopise L. Z. od 1. lipnja 2022. g.
S. je u dokazne svrhe saslušao svjedoka M. D. .

3 P 268/17

Tužitelj i tuženici pod 1), 2) i 3) su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje da pisana oporuka pred
svjedocima pok. M. D. od 1. ožujka 2014. g. nije istinita ni pravno
valjana.

U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju
(NN broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) i to
temeljem odredbe čl. 253. st. 1. tog Zakona koja propisuje da će se prava stranaka u
vezi s nasljeđivanjem prosuđivati po Zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja
nasljedstva. Kako je pok. M. D. umro …. g., jasno je da je
u primjeni Zakon o nasljeđivanju iz 2003. g.

Nakon smrti M. D., pok. M. pokrenut je ostavinski postupak
pred ovim sudom, u kojem su na ročištu od 14. listopada 2014. g. proglašene dvije
oporuke ostavitelja: oporuka ''U G., 9. srpnja 2009. g.'' i ''U S., 1. ožujka 2014.
g.''.

Radi se o tužbi na utvrđenje iz odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku
(NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) kojom tužitelj
traži utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa.

Prema odredbi čl. 31. ZN-a oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može
sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva
istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema
st. 2. ovog čl. svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači
njihovo svojstvo svjedoka kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem
pronalasku.

Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je oporuka iz 2014. g. krivotvorena
jer je ostavitelj pok. M. D. nije potpisao pa da nije istinita ni pravno
valjana.

Oporuka od 1. ožujka 2014. g., a prema tekstu oporuke, potpisana je pred
svjedocima Đ. J., koji je prema navodima odgovora na tužbu ubrzo, točnije 16.
srpnja 2014. g. preminuo, i M. D. kojeg je sud saslušao u svojstvu
svjedoka i koji je naveo sudu da je svjedočio potpisivanju dokumenta u jednom kafiću
na S. gdje su se, osim njega i M. D., našli i njegov djed Đ. J.
(kao drugi svjedok oporuke) i unuk gospodina D. D. i njegova cura koje nije
otprije poznavao, a niti je prije susreta u tom kafiću ikada prije vidio gospodina
D.. U dokumentu se govorilo o nekom stanu koji gospodin D. ostavlja
unucima. Naveo je da je vidio da gospodin M. dokument potpisuje ispred njega, a
tekst da je bio pripremljen na papiru i imao ga je M., s tim da nije bilo razgovora o
tome tko je sastavio tekst. Nakon što je svjedoku predočena fotokopija oporuke
potvrdio je da se radilo o tom dokumentu i da ja na dokumentu i njegov potpis. U toj
situaciji da se našao jer ga je zamolio djed koji je, nažalost, ubrzo preminuo, a

4 P 268/17

poznavao je pok. M. jer su bili skupa na nekom pregledu u bolnici. Kad su se
našli u kafiću dokument da nije bio potpisan, a nije se mogao sjetiti da li je pok.
M. pisao i datum.

Iz stilizacije citirane odredbe čl. 31. ZN-a jasno je da je osnovni uvjet valjanosti
pisane oporuke pred svjedocima potpis oporučitelja.

Sud je, stoga, na prijedlog tužitelja u ovoj pravnoj stvari proveo dokaz
grafološkim vještačenjem po vještaku za rukopise i dokumente C. I. V.
D. M., koji je u svom nalazu i mišljenju od 7. listopada 2019. g. imao zadatak
usporediti potpis oporučitelja na izvorniku oporuke od 1. ožujka 2014. g. i nesporne
potpise i rukopis ostavitelja i to: njegov rukopis u formi dnevnika s vlastoručno
ispisanim sadržajem na listovima manjeg formata, izvornik zahtjeva za izdavanje
osobne iskaznice i karton izdane osobne iskaznice te izvornike 15 isplatnih listića
B. P..

U odnosu na potpise na originalu sporne oporuke vještak je naveo da su ispisani
vlastoručno kemijskom olovkom te je jasno vidljiv potpis M. D. i parafni
potpis uz njega. Vještak je naveo da je proveo vještačenje spornog parafnog potpisa
koji da je vidljiv u formi nešto složenijeg parafa bez jasno definiranih i čitljivih slova pri
čemu da se uočavaju dvije međusobno povezane forme koje je detaljno opisao te je
opisao i nagib koji je blago desni, pravac pisanja vodoravan, a kalibar potpisa
normalan. Sporni potpis da je potpisan bez ritma te slabom dinamikom pisanja, a vidljivi
potezi da pokazuju sporost, mjestimično izraženiju nesigurnost, zastajkivanje te
kolebanje u vođenju što da sve upućuje na ''teže oblikovanje'' potpisa bez prirodnog
ritma i dinamike, a koja bi se očekivala za potpis takvog tipa odnosno složeniji paraf.

Za dostavljeni rukopis pisanih slova vještak je naveo da se radi o
neodgovarajućem nespornom materijalu jer se različite rukopisne forme ne mogu
uspoređivati (uspoređuju se samo potpisi s potpisima, rukopisi s rukopisima, parafni
potpisi s parafnim potpisima i sl.), a dio nespornog materijala da nije ni autoriziran.

Nadalje, da su svi nesporni potpisi M. D. u formi parafa iz 2007.,

2010. i 2012. g., dok potpisi nakon 2012. g. nisu dostavljeni. Kako nisu dostavljeni
potpisi u formi parafa iz vremena nastanka sporne oporuke (2014. g.) da to znatno
umanjuje kvalitetu nespornog materijala i mogućnost vještačenja, a pogotovo kad je
riječ o osobama starije dobi.

Svi nesporni potpisi M. D. u formi parafa da su ispisani
ujednačenim i odgovarajućim ritmom i dinamikom pisanja te nisu uočene eventualne
nesigurnosti, sporosti ili kolebanja. Uočena je razlika između nespornih potpisa nastalih

2007. g. i onih iz 2012. g. jer su ovi zadnji nešto slabijeg ritma i dinamike pisanja.
Forma svih raspoloživih potpisa da je ujednačena i zadržana uz manje varijacije u
kalibru ili broju poteza pri oblikovanju što da je u granicama varijabilnosti potpisa.

Nakon toga izvršena je usporedba spornog i nespornog materijala, navedene su
detaljno sličnosti i razlike, te su posebno istaknute razlike u kvaliteti i karakteristikama
poteza te ritmu i dinamici pisanja koje da su posebno izražene, za koje nije nađeno
objašnjenje, a u pravilu ukazuju na krivotvorenje potpisa. Međutim, u konkretnom

5 P 268/17

slučaju da nemaju isključujući karakter jer vještak nije raspolagao u potpunosti
odgovarajućim nespornim materijalom koji bi dao objašnjenje utvrđenih razlika.
Posebno je naglasio da su u periodu od dvije godine (jer u tom periodu nisu dostavljeni
nesporni potpisi nastali prije 2014. g.) kod ljudi starije životne dobi moguće promjene
karakteristika rukopisa i potpisa, a da li je do takvih promjena došlo i kod pok. M.
D. vještak nije mogao utvrditi, a niti decidirano tvrditi da su navedene razlike
posljedica krivotvorenja, a ne neka vrsta propadanja rukopisa. Stoga da je bilo moguće
iznijeti mišljenje u najnižem stupnju vjerojatnosti: pok. M. D. ne može se
sa sigurnošću isključiti kao mogući skriptor spornog parafnog potpisa u rubrici M.
D. sporne oporuke od 1. ožujka 2014. g.

U odnosu na interpretirani nalaz i mišljenje primjedbe je iznio tužitelj u podnesku
od 25. listopada 2019. g., a prvenstveno pitajući se zašto vještak nije izvršio
vještačenje i analizu potpisa punog imena i prezimena oporučitelja već samo parafa,
što je bilo nejasno i ovom sudu, jer je dokaznim rješenjem s ročišta od 5. ožujka 2019.
g. bilo određeno provođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa oporučitelja na
oporuci od 1. ožujka 2014. g.

Nadalje, tužitelj je smatrao da je nalaz i mišljenje potrebno dopuniti na način da
se vještaku na komparaciju dostave nesporni potpisi (kako parafni tako i punog imena i
prezimena) oporučitelja nastali u periodu 2013. i 2014. g. Predloženo je i da vještak
izvrši i analizu rukopisa na oporuci: oznake vremena i mjesta sastavljanja oporuke.

Nakon što je sud na prijedlog tužitelja pribavio potpise ostavitelja M.
D. iz prosinca 2012. g., ožujka 2013. g. i svibnja 2014. g. spis je poslan
C. I. V. radi izrade dopune nalaza i mišljenja.

Vještak tog C. D. M. je u pisanoj dopuni od 30. rujna 2020. g. naveo
da je predmet analize vlastoručno ispisano ime i prezime M. D. na
spornoj oporuci i parafni potpis. Navedeno je da dostavljeni novi potpisi radi malog
broja samo djelomično odgovaraju potrebama vještačenja ali da ipak omogućuju uvid u
karakteristike potpisa iz tog razdoblja (2012.-2014. g.). Iz nespornih potpisa da nisu
utvrđene značajnije promjene karakteristika rukopisa/potpisa koje bi ukazivale na
propadanje rukopisa. Sva tri dostavljena potpisa da su ispisana u formi parafa u nešto
kraćoj (2013. g.) i dvije složenije varijacije s drugačijim nagibima koje su u granicama
prirodne varijabilnosti potpisa u formiranju oblika. Sva tri potpisa da su oblikovana
ritmom i dinamikom pisanja koji odgovaraju općem izgledu i formi parafa pri čemu je
potpis iz 2014. g. nešto slabijeg ritma i dinamike pisanja no bez nesigurnosti i sporosti.
Kao specifičnost nespornih potpisa (sva tri parafna) istaknuti su: geometrija parafa, tijek
poteza pri oblikovanju grafičkih formi i završni potezi u svakom od potpisa.

Nakon izvršene usporedbe karakteristika spornog potpisa s naknadno
dostavljenim nespornim potpisima pok. M. D. vještak je utvrdio već u
ranijem nalazu i mišljenju utvrđene, a u dopuni ponovljene, razlike i sličnosti u općim i
posebnim rukopisnim karakteristikama. Kako su provedenom usporedbom potvrđene
već utvrđene razlike i sličnosti, a naknadno dostavljeni potpisi iz 2012., 2013. i 2014. g.,
uz napomenu da se radi o malom broju tih potpisa, da se ipak može dati mišljenje u
višem stupnju vjerojatnosti od ranijeg mišljenja: prednost da se daje utvrđenim

6 P 268/17

razlikama te sporni parafni potpis u rubrici M. D. vrlo vjerojatno nije ispisao M. D..

Dakle, iako je vještak naveo da je izvršio analizu i vlastoručno ispisanog imena i
prezimena M. D. na spornoj oporuci to u dopuni nalaza i mišljenja nije
izvršio. Taj potpis, dapače, vještak je nazvao ''rubrikom M. D. te naveo u
uvodu da se radi o navodu imena i prezimena M. D..

Očekivano, u odnosu na dopunu nalaza i mišljenja primjedbe su imali tuženici
pod 1), 2) i 3) koji su od tuženika na pasivnoj strani jedini bili aktivni u postupku. Uz
podnesak od 11. veljače 2021. g. u spis su dostavili nalaz i mišljenje koje je izradio
privatno angažirani vještak Z. Č. koje ovaj sud nije pregledao u dokazne
svrhe jer se radi o dokumentu koji nema bilo kakvu dokaznu snagu.

Pravilno je, međutim, primijećeno da je vještačenje izvršeno samo polovično jer
analiza punog potpisa, kojeg je vještak nazvao rubrikom M. D. te
navodom imena i prezimena M. D., nije izvršeno, a niti je vještak obratio
bilo kakvu pažnju dijelu oporuke vremena i mjesta sastava oporuke koji je isto pisan
rukopisom. Isto tako, pravilno je primijećeno i da se vještak nije osvrnuo na nesporni
puni potpis oporučitelja na originalu oporuke iz 2009. g. koja se nalazi u spisu i koju
tužitelj nije osporio jer je izjavio da je riječ o pravoj volji ostavitelja.

Ujedno je prigovoreno i striktnom pravilu uspoređivanja isključivo istih potpisa, a
s obzirom da svaki potpis sadrži i neke zajedničke karakteristike. Istaknuto je da
konačni zaključak vještaka nije iznesen kao decidirani već samo kao vrlo vjerojatan.

U skladu s odredbom čl. 261. st. 2. ZPP-a, odnosno smatrajući da nalaz i
mišljenje vještaka sadrži nepotpunosti i nejasnoće koje se mogu otkloniti ponovnim
saslušanjem vještaka, vještaku je još jednom upućen cijeli spis radi izrade dopune
nalaza i mišljenja.

Dopunu nalaza i mišljenja, međutim, radi spriječenosti i bolesti, nije izradio
vještak D. M. već druga vještakinja za rukopise i dokumente Ž. T. koja
je u dopuni od 19. listopada 2021. g. navela da se rukopisni potpis na oporuci iz 2009.
g. ne može respektirati kao nedvojbeno odgovarajući nesporni materijal ni sadržajno ni
vremenski jer je kod osoba u visokoj starosnoj dobi neophodno potrebno da nesporni
potpisi datiraju iz vremena nastanka spornog potpisa kako bi se mogao utvrditi
eventualni rukopisni deficit odnosno kvaliteta poteza. Ponovljeno je što je vještak M.
utvrdio kao sličnosti i razlike te je naglašeno da su rukopisne razlike utvrđene u vrlo
vrijednim i rukopisno individualiziranim značajkama te da je sporni potpis pisan vrlo
aritmično sa znatno više elemenata tzv. tuposti poteza u odnosu na raspoložive
nesporne potpise kod kojih je dinamika i ritam pisanja znatno bolje izražen bez
elemenata nesigurnosti i sporosti. Zbog toga da je konačno mišljenje vještaka prema
pravilima struke zaključeno u višem stupnju negativne vjerojatnosti.

S obzirom da i u drugoj dopuni nalaza i mišljenja nije u potpunosti izvršen
zadatak vještačenja jer i dalje nije analiziran puni potpis oporučitelja, a i s obzirom da
vještakinja T. nije mogla dopuniti nalaz i mišljenje drugog vještaka, a što su u
podnesku od 3. prosinca 2021. g. prigovorili i tuženici pod 1), 2) i 3), sud je, pozivom na

7 P 268/17

odredbu čl. 261. st. 3. ZPP-a, odlučio zatražiti mišljenje drugog vještaka te je za
vještaka određena L. Z., stalna sudska vještakinja za rukopise koja je u svom
pisanom nalazu i mišljenju od 1. lipnja 2022. g. izvršila analizu nespornog materijala,
navela kojom se tehnikom služila, objasnila da se prilikom ispitivanja potpisa posebna
pozornost priklanja kvaliteti poteza i navika pri pisanju uz analizu stereomikroskopom
jer se tako može zaključiti o spontanosti, prirodnosti i navikama pisanja. Nesigurnost i
crtanost poteza da su najčešći pratioci krivotvorenja potpisa imitacijom poznatog uzora
budući da se krivotvoritelji koncentriraju na oblike slova koje nastoje uvježbati, a pri
tome ne mogu imitirati i spontanost te navike pisanja koje prate originalne potpise
osobe čiji potpis pokušavaju krivotvoriti te dalje navela:

-da je detaljnom analizom sporne oporuke utvrdila da se na njoj nalaze dva
potpisa oporučitelja i to: iznad navoda imena i prezimena M. D. da se
nalazi potpis parafnog tipa, a iza navoda imena i prezimena da se nalazi i puni potpis
rukopisnog tipa, a kako se radi o različitim potpisima da je bilo moguće izvršiti samo
djelomično uspoređivanje spornih potpisa jer se po pravilima struke kompariraju uvijek
istovrsni tipovi potpisa,

-da je parafni potpis ispisan sredstvom za pisanje crnog crta, vezanim krupnijim
rukopisom, blago desnog nagiba grafema u vidu inicijalnog grafema prezimena ''D'' i
grafičke varijacije koja bi mogla predstavljati inicijalni grafem imena ''M'', da detaljnom
stereomikroskopskom analizom spornog potpisa nisu utvrđeni znaci kao što je prekid i
kolebanje poteza već da isti djeluje kao da je ispisan rukom osobe čiji je rukopis blaže
propao uslijed starosti i/ili bolesti,

-da, što se tiče spornog potpisa na izvorniku oporuke koji se nalazi iza navoda
imena i prezimena ''M. D., da pripada skupini punih potpisa rukopisnog
tipa da je ispisan sredstvom za pisanje crnog crta, grupiranim, čitkim, krupnijim,
okruglastim rukopisom, individualiziranog načina oblikovanja i formiranja inicijalnog
grafema prezimena ''D'' i da je detaljnom stereomikroskopskom analizom spornog
potpisa uočeni tzv. ''leteći potezi'' na slovima koje je označila žutim strelicama koji
upućuju na zaključak da je sporni potpis pisan prirodnim i spontanim grafijskim
izražajem skriptora čiji je rukopis blaže propao uslijed starosti i/ili bolesti,

-da se osvrnula na rukom pisani datum na izvorniku oporuke ispisan sredstvom
za pisanje crnog crta u vidu pisanih slova i brojki, čitkim, krupnijim, okruglastim
rukopisom, individualiziranog načina oblikovanja i formiranja grafema ''D'' te brojke ''2''
te se detaljnom analizom navedenog rukopisa uočavaju znaci blažeg tremora,

-da je usporedbom rukopisa sa spornim potpisom rukopisnog tipa utvrdila
podudarnost u tipu rukopisa (krupniji, okruglasti, čitak) te u načinu oblikovanja i
formiranja grafema ''D'' te iznijela zaključak da je vjerojatno skriptor rukopisnog potpisa
''M. D. i teksta ''Datum 1. III 2014. g. u S. jedna (ista) osoba,

-da je izvršila analizu nespornog materijala te opisala da su nesporni potpisi
M. D. parafnog tipa ispisani vezanim, krupnijim rukopisom u vidu
inicijalnog grafema prezimena ''D'' i grafičke varijacije koja bi mogla predstavljati
inicijalni grafem imena ''M'', da je, iako su analizirani potpisi po općem grafijskom
izražaju ujednačeni, uočena varijabilnost u načinu oblikovanja grafema ''D'' i grafičke

8 P 268/17

varijacije koja bi mogla predstavljati inicijalni grafem imena ''M'' te je također uočena
varijabilnost u ritmu i dinamici pisanja, da je detaljnom analizom dostavljenih nespornih
potpisa iz vremenskog perioda od 2007. g. do 2014. g. utvrđeno da je navika
potpisivanja M. D. bila u vidu parafa, obzirom da samo jedan potpis
pripada skupini punih potpisa rukopisnog tipa i to na oporuci iz 2009. g., a koji da je
ispisan čitkim, okruglastim, grupiranim rukopisom individualiziranog načina oblikovanja
i formiranja grafema ''D'',

-da dostavljeni nesporni rukopis M. D. pripada skupini čitkih,
okruglastih, grupiranih rukopisa srednjeg do višeg stupnja ispisanosti, ali da se ne radi
o odgovarajućem komparativnom materijalu, s obzirom da je nastao tijekom 1991. i

1992. g.

U svom je zaključku, nadalje, vještakinja odvojila svoje opažanje vezano za analizu potpisa parafnog tipa i punog potpisa rukopisnog tipa te navela:

-da su usporedbom spornog potpisa parafnog tipa s dostavljenim nespornim
potpisima M. D. parafnog tipa utvrđene podudarnosti u općem
grafijskom izgledu potpisa, nagibu grafema te tijeku poteza, da se nešto sporiji tempo
pisanja spornog potpisa nužno respektira ali da isto nema isključujuće značenje, a
obzirom da se i unutar nespornog materijala uočavaju potpisi koji su pisani sporijim
tempom pisanja,

-da su usporedbom spornog potpisa rukopisnog tipa s dostavljenim nespornim
potpisom rukopisnog tipa utvrđene sličnosti i razlike: sličnosti u tipu rukopisa (čitak,
okruglasti) te u načinu oblikovanja i formiranja baze inicijalnog grafema prezimena ''D''
u načinu oblikovanja dijakritičkog znaka grafema ''č'' te u načinu oblikovanja i formiranja
grafema ''lj'', ''k'' i ''g''. Razlike, pak, utvrđene su u ritmu i dinamici pisanja te u načinu i
oblikovanju nazalnog grafema ''n'' te da je, s obzirom na utvrđene sličnosti i razlike te
na manjkavost nespornog materijala jer je kao komparativni materijal dostavljen samo
jedan nesporni puni potpis rukopisnog tipa, mišljenje u odnosu na puni potpis
rukopisnog tipa moguće dati samo u nižem stupnju vjerojatnosti.

Konačno, vještakinja je iznijela mišljenje:

-da je skriptor spornog parafnog potpisa oporučitelja na izvorniku oporuke
sastavljene u S., 1. ožujka 2014. g. vrlo vjerojatno pok. M. D. i

-da pok. M. D. dolazi u obzir kao potencijalni skriptor spornog
punog potpisa rukopisnog tipa koji se nalazi na izvorniku oporuke sastavljene u S.,

1. ožujka 2014. g.

Za razliku od nalaza i mišljenja vještaka C. I. V. D. M. i
dopune od 30. rujna 2020. g. te druge dopune od 19. listopada 2021. g., određena
sudska vještakinja L. Z. po prvi je put analizirala i puni potpis rukopisnog tipa
na spornoj oporuci i navod vremena i mjesta sastavljanja oporuke. Ujedno je, po ocjeni
ovog suda, na kvalitetan, jasan, logičan i razumljiv način objasnila iz kojih razloga s
većim stupnjem vjerojatnosti nego što je to mogla ocijeniti u odnosu na puni potpis,
smatra da je potpis parafnog tipa vrlo vjerojatno ispisao pok. M. D.. Ovaj

9 P 268/17

sud prihvatio je nalaz i mišljenje vještakinje L. Z. u cijelosti jer je na detaljan
način objasnila da je došlo do blagog propadanja uslijed starosti/bolesti parafnog
potpisa koji je najčešće koristio pok. M. D. te da se ne radi o
krivotvorenom nego autentičnom parafnom potpisu oporučitelja.

U odnosu na navod tužitelja da je određeni dokaz novim vještačenjem po
vještakinji Z. nezakonit, nedopušten i nevaljan, treba navesti da je
izvanraspravnim rješenjem od 26. travnja 2022. g., postupajući u skladu s već citiranom
odredbom čl. 261. st. 3. ZPP-a, za vještakinju u ovoj pravnoj stvari sud odredio Ljerku
Zdunić, stalnu sudsku vještakinju za rukopise, protiv kojeg rješenja, a prema odredbi čl.

262. ZPP-a, stranke nisu imale pravo žalbe, pa da je provedeni dokaz zakonit, valjan i
dopušten.

Ujedno, sud je rezultate vještačenja vještakinje Z. doveo u vezu s navodima
saslušanog svjedoka opourke M. D. koji, po ocjeni ovog suda, nije imao
nikakav razlog miješati se neistinama u odnose između ostavitelja i njegovih
nasljednika: djece i unuka odnosno stranaka ovog postupka jer je pristao biti
svjedokom oporuke samo radi toga što ga je to zamolio njegov djed, drugi svjedok
oporuke te uopće nije poznavao ni ostavitelja ni njegovog unuka, u ovom predmetu
tuženika pod 2) koji je bio prisutan potpisivanju oporuke. Dakle, sud je iskaz ovog
svjedoka ocijenio potpuno vjerodostojnim te je prihvatio njegov navod: da je bio
prisutan potpisivanju oporuke od strane pok. M. D..

Stoga je ovaj sud zaključio da je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio
utvrđenje da pisana oporuka pok. M. D. sastavljena 1. ožujka 2014. g.
pred svjedocima Đ. J. i M. D. nije istinita ni pravno valjana,
nije osnovan radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je
tužitelj u cijelosti izgubio spor, zbog čega je tužitelja trebalo obvezati na naknadu
troškova postupka kojima su bili izloženi tuženici pod 1), 2) i 3), koji su popisali trošak
postupka.

Tuženicima pod 1), 2) i 3), tako, valjalo je priznati trošak sastava odgovora na
tužbu i podnesaka od 17. siječnja 2020. g. i 11. veljače 2021. g. i zastupanja na ročištu
od 5. ožujka 2019. g. po 100 bodova (ukupno 400 bodova) i trošak zastupanja na
ročištima od 5. rujna i 7. studenog 2018. g., 5. veljače 2020. g., 15. veljače 2021. g. i

25. listopada 2022. g. i sastava podnesaka od 29. ožujka i 15. studenog 2021. g. i 21.
srpnja 2022. g. po 25 bodova (ukupno 200 bodova).

Ukupan iznos bodova od 600 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih
stavki radi zastupanja više osoba (od 20%) iz Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje
Tarifa) i pomnožiti s vrijednošću boda iz 50. Tarife. Tako se dobije iznos od 7.200,00 kn
koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i iznose koje su tuženici pod 1), 2) i 3) platili za
vještačenje (ukupno 4.310,00 kn) i tako dobiti iznos od 13.310,00 kn, kako je trebala
glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

10 P 268/17

Tuženicima pod 1), 2) i 3) nije priznat trošak pristojbe odgovora na tužbu jer u
predmetu nema dokaza da su tu pristojbu podmirili, a u međuvremenu je nastupila
zastara prava na naplatu te pristojbe. Tuženicima pod 1), 2) i 3) nije priznat ni trošak
sastava podnesaka od 5. ožujka 2018. g. i 1. ožujka 2022. g. i trošak zastupanja na
ročištu od 25. travnja 2018. g. i na ročištu za objavu i uručenje presude jer taj trošak,
prema ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl.

155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos troškova postupka tuženicima pod 1), 2) i 3) priznata je i
zatražena zatezna kamata koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tuženicima
pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno. Sud je u izreci
presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom po stopi koja se nakon 1.
siječnja 2023. g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci, a temeljem odredbe čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,
29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

Iznos troška iz izreke presude izražen je i u valuti EUR s fiksnim tečajem
konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao
službene valute u R. H. (NN broj 57/22 i 88/22) i Odluke
V. R. o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz NN broj
85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca

2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja

2023. g., navedena je u odluci o parničnom trošku prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 23. siječnja 2023.g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja
je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.

335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).