Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. P.,
O. S., G. …, OIB:…, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih
branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po
opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a
(generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14
Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz
Domovinskog rata, bez održavanja rasprave, 23. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika
Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/21-01/854,
Urbroj: 522-04/1-1-2-22-6 od 25. kolovoza 2022. i vraćanja predmeta tuženiku na
ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/21-01/854, Urbroj: 522-
04/1-1-2-22-6 od 25. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja
Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i
ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske
branitelje, Klasa: UP/I-562-02/18-01/0301, Urbroj: 2181/1-07/06/638-21-6 od 2. ožujka

2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa
hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata s osnove bolesti
PTSP kao neosnovan.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika
tužitelj u birnom navodi da je u povodu njegove žalbe na prvostupanjskog rješenje
žalbeno liječničko povjerenstvo tuženika svojim nalazom i mišljenjem, Klasa: 562-
02/21-01/854, Urbroj 522-4/5-2-22-4 od 29.06.2022. ocijenilo da kod tužitelja postoje
bolesti (PTSP) koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja
organizma, te oštećenje organizma iznosi 0% stalno,sukladno čemu je predmetna
bolest stavljena pod toč. 3. nalaza i mišljenja kao bolesti koja se ne uzimaju u obzir za
priznavanje postotka oštećenja organizma, uz obrazloženje da kod tužitelja prema
predanoj medicinskoj dokumentaciji postojio diskontinuitet (višegodišnji period)

2 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

posjeta psihijatru, ne uzimanja nikakve terapije kojom se inače liječi PTSP, a koji
dokazi kontinuiteta su nužni kako bi liječnici vještaci mogli razvrstati vrste smetnji, jesu
li iste posljedica nekog događaja vezanim uz rat i u kojoj su vezi sa civilnim
stradavanjem u ratu, ili se radi o drugim stresogenim situacijama ili mirnodopskim
posljedicama rata. Pri tome aludira na navodne „nelogičnosti" medicinske
dokumentacije jer da je tužitelj doživio „teški psihički stres", kao sudionik … br. HV,
te je potom razvojačen, a da tužitelj uopće nije niti bio pripadnik HV, te se ne zna kako
je nastao stres kada je po ratnom putu bio u naoružanoj skupini i nije bio izvođen na
bojnu crtu. U odnosu na prednje navode tužitelj ističe da kao pravno neuka stranka
nije pravio razliku između pripadnosti NO MZ G. i ….br.HV jer je mislio da je
njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu u vremenu navedenom u ratnom putu
ustvari značilo pripadnost ….br.HV koja je u stvarnosti formirana tek 06.10.1991..
Dakle, da je riječ o nenamjernoj greški uzrokovanoj nepoznavanjem pravnog ustroja i
početka formiranja ….br.HV, a nikako pokušaj tužitelja da tuženo tijelo, odnosno
žalbeno liječničko vijeće dovede u zabludu. Nadalje, tužitelj osporava navode
pobijanog rješenja, te ističe da je u citiranom nalazu i mišljenju pobliže naveden tijek
liječenja i vrste oboljenja kod tužitelja, utvrđene dijagnoze te propisana farmakologija,
odnosno terapija, na što tužitelj upućuje poradi izbjegavanja ponavljanja. Uvidom u
ratni put tužitelja razvidno je da je isti evidentiran kao sudionik Domovinskog rata u
razdoblju od 25.01.1991. do 05.10.1991. (ukupno 8 mjeseci i 10 dana) kao pripadnik
naoružanih dragovoljačkih oružanih skupina na području S., s tim da je u ratnom
putu navedeno da dragovoljačke skupine nisu djelovale na crti bojišnice u smislu
davanja izravnog oružanog otpora. To da je i razumljivo jer u vrijeme dok je tužitelj bio
pripadnik dragovoljačkih naoružanih skupina i nije moglo biti izravnih borbenih
djelovanja na području S., budući se S. još nalazila bivša JNA, ali je bilo stanje
neposredne ratne opasnosti. Ovo stoga jer je tužitelj obnašajući spomenute dužnosti
u navedenom vremenu obavljalo poslove koji su bili u izravnoj vezi sa otporom
agresoru. Notorna činjenica da u navedenom vremenu, tj. sve do kolovoza 1991. na
području C. k. nije bilo ratnih operacija (osim napada na vojarne JNA u
Sinju 25.08.1991.), međutim postojalo je stanje neposredne ratne ugroženosti od
strane tzv. JNA. Tužitelj da je kao naoružani pripadnik dragovoljačke postrojbe u MZ
G. obavljao poslove koji su tada bili u funkciji obrane suvereniteta R.H., odnosno da
je bio pripadnik naoružanih odreda narodne zaštite u pripremi i izvođenju radnji za
borbeno djelovanje u borbenom sektoru, dakle, naoružan i pripravan za borbeno
djelovanje. Izvršio je pripremu obuku za bojevo gađanje. Cijelo to vrijeme da je bio pod
oružjem sa bojevnim streljivom na dužnosti u cilju kontrole zaprečavanja prolaska
agresora na prometnim punktovima i zaštite vitalnih objekata. Bio je pripadnik jedinog
naoružanog odreda narodne zaštite na tom području. Dakle, obavljao je poslove
pripreme izvođenja borbenog djelovanja. Iz "psihičke" dokumentacije koja priloži spisu
razvidno je da se tužitelj počeo psihijatrijski liječiti od 2009., nastavio 2018. pod
dg.PTSP. Od tada je psihologijski obrađen 02/2019. (prof K.), te je liječen u KBC
S., RCP, u okviru Dnevne bolnice (11/2019). Spisu prileže i ambulantni nalazi
psihijatara (dr. P., dr.J.-K.) koji govore o pogoršanju psihičkog stanja.
Traumatski dogadaj iščitava se iz nalaza specijalista psihijatra i odnosi se na napad
na vojarnu bivše JNA u Sinju u kolovozu 1991. Ambulantni nalazi psihijatra, ukazuju
na tešku simptomatologiju kronificiranog PTSP, odnosno o izraženom pogoršanju
psihičkog stanja, koje se unatoč liječenju ne poboljšava, dapače, dolazi do daljnjeg
pogoršanja, odnosno psihičke dekompenzacije, odnosno o ozbiljnim oštećenjima
prvenstveno vezanih za ratnu traumu. Nadalje, tužitelj ističe da se simptomi PTSP-a
mogu javiti i dosta godina nakon završetka ratnih djelovanja, no sama činjenica

3 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

vremena početka liječenja PTSP-a bi imala prije ulogu kod utvrđenja uzročno-
posljedične veze između bolesti PTSP sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta
R.H., jer bi u slučaju sumnje u to ovlaštena zdravstvena ustanova KBC S. u svojoj
stručnoj procjeni ustanovila da nema uzročno posljedične veze između PTSP-a i
tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Međutim, to ovdje nije slučaj, budući je
stručnom procjenom ovlaštene zdravstvene ustanove KBC S. ustanovljeno
postojanje uzročno-posljedične veze bolesti PTSP sa sudjelovanjem tužitelja u obrani
suvereniteta RH, te su nakon toga ovlaštena tijela vještačenja trebala samo utvrditi,
odnosno ocijeniti medicinsku dokumentaciju, odnosno zdravstveno stanje tužitelja i
ocijeniti da li i u kojem postotku postoji oštećenje organizma, a ne vaditi se na činjenicu
od kada se tužitelj započeo liječiti zbog PTSP-a, minorizirati ratni put tužitelja i bolest
PTSP stavljati pod toč. III. Nalaza i mišljenja kao bolest koja se ne uzima u obzir za
priznavanje postotka oštećenja organizma. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže
donošenje presudu kojom će se usvojiti tužba tužitelja, poništiti osporeno rješenje
tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporenim rješenjem odbijena
žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev
tužitelja za priznavanje statusa HRVI s osnove bolesti PTSP, uz obrazloženje da ne
ispunjava uvjete propisane Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i
članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21). Potom
tuženik iznosi u bitnom sadržaj tužbe, te citira odredbu članka 12. stavka 1. točke c) i
članka 181. stavka 1. navedenog Zakona i navodi da je u povodu žalbe tuženik pribavio
nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja od 29.
lipnja 2022., te da se u istom navodi da prema predanoj medicinskoj dokumentaciji je
jasan i izrazit diskonuitet posjeta psihijatru i ne uzimanja nikakve terpaije kojom se
inače liječi PTSP. Stoga zaključuje se kako temeljem medicinske dokumentacije i
razgovora s braniteljem njegov PTSP nije u uzročno-posljedničnoj vezi s obnašanjem
dužnosti u Domovinskom ratu. Potom tuženik citira i poziva se na odredbu članka 179.
stavka 1. točke f) i članka 180. stavka 1. točke h) Zakona, te navodi da je navedenim
člankom propisano kojim se javnim ispravama dokazuju pojedine činjenice bitne za
ostvarivanje prava iz tog Zakona. Postojanje kontinuiteta medicinske dokumentacije,
sukladno stavovima upravnih sudova, treba odrediti tijelo vještačenja, jer je kontinuitet
medicinske dokumentacije i liječenja različit za različite bolesti. Svaki zahtjev za
vještačenje koji se upućuje tijelu vještačenja iz članka 181. stavka 1. Zakona, mora
sadržavati naznaku da se vještaci očituju o tome da li u konkretnom slučaju vještačenja
postoji kontinuitet liječenja i medicinske dokumentacije. Shodno navedenom, ukoliko
tijelo vještačenja takav kontinuitet ne utvrdi, nije obvezno obrazlagati uzroke bolesti niti
njihovu pojavnost i uzroke pogoršanja. Nadalje, tuženik napominje da mišljenje
Stručne procjene od strane ovlaštene zdravstvene ustanove kojom se utvrđuje
postojanje uzročno-posljedične veze između postojanja bolesti i sudjelovanja u obrani
suvereniteta RH, kako je to bilo propisano ranijim Zakonom, bilo je podloga za daljnji
postupak vještačenja na razini liječničkih Vijeća (tada vijeća vještaka Zavoda), ali nije
bilo obvezujuće za mjerodavna tijela vještačenja. Nadalje, da je u drugostupanjskom
upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje, te nema činjenice koja bi
upućivala na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja
vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. Imajući na umu
navedeno, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da
tužitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja
žalbenog Vijeća jer se doista nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski
nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno ne daje uvjerljive razloge zbog kojih

4 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnim. Imajući u vidu i
činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim
saznanjima i standardima, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje
sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj
donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, a budući da je osporeno rješenje
tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, predlaže se Sudu, odbiti
tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U podnesku tužitelja od 5. prosinca 2022. kojim se tužitelj očituje u odnosu
na odgovor na tužbu tuženika, tužitelj nakon u bitnom iznošenja sadržaja odgovora na
tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda tužbe, te da prihvaća činjenicu da je
ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja, prema stručnim medicinskim saznanjima i
standardima, međutim, prilikom primjene istih stručnih medicinskih saznanja i
standarda pogrešno je primijenilo materijalno pravo, na način kada je utvrdilo da ne
postoji uzročno-posljedična veza između bolesti tužitelja i njegovog sudjelovanja u
obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Također, pitanje kontinuiteta, sve da se i
uzme u obzir ovo što navodi tuženik u odgovoru na tužbu, treba drugačije sagledavati.
Jest da postoji potreba kontinuiteta liječenja, odnosno medicinske dokumentacije, no,
tužitelj opet ističe da nije odgovoreno zašto nadležna tijela vještačenja, a time i tuženik,
prelaze preko mišljenja Stručnog tijela ovlaštene zdravstvene ustanove koja je utvrdila
da postoji uzročno-posljedična veza između postojanja bolesti kod tužitelja i
sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta RH. Istina je da takvo mišljenje nije bilo
obvezujuće za mjerodavna tijela vještačenja, ali nadležna tijela vještačenja su trebala
na nedvojben način obrazložiti u čemu se sastoji pogrešna ocjena Stručune procjene
ovlaštene zdravstvene ustanove da postoji uzročno posljedična veza između
tužiteljevog sudjelovanja u obrani suvereniteta RH i bolesti koja je predmet ocjene.
Ovo stoga jer su svi imali istu medicinsku dokumentaciju i ratni put tužitelja, pa ako sve
to različito tumače trebalo je razloge prijepora posebno obrazložiti kako ne bi bilo
mjesta nikakvoj sumnji. To ima i značajnih reperkusija na pravnu (ne)utemeljenost
pobijanog rješenja. Sam diskontinuitet liječenja, odnosno medicinske dokumentacije,
apriori nije razlog za donošenje ovakve ocjene oštećenja organizma tužitelja u smislu
stavljanja bolesti pod toč. III. nalaza i mišljenja, dakle, kao bolesti koje se ne uzimaju
u obzir za ocjenu invalidnosti (nisu u svezi sa ratom) nego eventualno kao razlog za
ocjenu invalidnosti manje od 20%, a slijedom T238.a. Liste postotaka oštećenja
organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Lista II)
(Narodne novine br. 67/17, 56/18) kao što se to radilo (i još radi) u velikom broju
upravnih postupaka za utvrđivanje postotka oštećenja organizma, ali je važno da je
bolest (PTSP) u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem branitelja u Domovinskom
ratu. U konkretnom slučaju niti tuženik ovim odgovorom na tužbu, niti liječnička vijeća
u svojim nalazima i mišljenjima tu činjenicu nisu ničim osporili, odnosno utvrdili, stoga
nema niti jednog relevantnog dokaza kojim bi se opravdalo donošenja pobijanog
rješenja. Potom tužitelj citira i poziva se na odredbu članka 98. stavku 5. i članka 120.
stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21-
dalje: ZUP) navodeći kako u konkretnoj slučaju obrazloženje osporenog
prvostupanjskog rješenja, kao i obrazloženje osporenog drugostupanjskog rješenja
nisu u skladu s navedenim odredbama, pri čemu je za istaći da tuženik u obrazloženju
osporenog drugostupanjskog rješenja nije naveo niti jednu zakonsku niti podzakonsku
odredbu temeljem koje je donio osporeno rješenje, a čime je povrijeđen zakon na štetu
tužitelja. Tuženik da se u osporenom rješenju, kao prvostupanjsko tijelo u
prvostupanjskom rješenju nije niti osvrnulo na sadržaj niti cijenilo vjerodostojnost svih
u postupku izvedenih dokaza (prvostupanjsko tijelo samo paušalno navodi da je

5 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

ocjenom svih dokaza došlo do predmetnog zaključka), posebice se isto odnosi na
Nalaze i mišljenja pribavljena u upravnom postupku (izvan kratkog navoda da je istim
utvrđeno oštećenje organizma tužitelja po osnovi bolesti PTSP manje od 20%,odnsono
da PTSP nije posljedica Domovinskog rata), a čime su i tuženik i prvostupanjsko tijelo
postupili protivno odredbi članka 9. stavak 2. ZUP-a. Naime, u postupku pribavljeni
Nalaz i mišljenje predstavlja jedan od dokaza koji se izvode u tom upravnom postupku,
a službena osoba koja vodi upravni postupak mora ocijeniti takav dokaz. Ovakvim
postupanjem nisu prekršene samo odredbe Zakona o općem upravnom postupku, već
i ustavno pravo tužitelja na jednakost pred zakonom i pravo na nepristran i neovisan
(u ovom slučaju upravno tijelo) iz članka 29. stavka 1. Ustava. Posljedično tužitelj se a
na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2333/2016, te na
praksu Europskog suda za ljudska prava na koju se poziva i Ustavni sud RH (presude
LB INTERFINANZ A.G. c/a Hrvatska i Korošec c/a Slovenija). Konačno, tužitelj se
poziva na presudu Upravnog suda u Splitu, broj Usl- 1268/22-7 04. studenog 2022.
6. U podnesku tuženika podnesenom po opunomoćeniku Županijskom
državnom odvjetništvu u Splitu zaprimljenom pred ovim sudom 15. prosinca 2022.
tuženik u bitnom navodi da u ovom upravnom sporu tužitelj osporava zaključak
tuženog tijela iz rješenja kojim se odbija njegova žalba i potvrđuje prvostupanjsko
rješenje kojim je odbijen sa zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog
invalida iz Domovinskog rata. U bitnom tužitelj smatra kako je njegovo oštećenje
organizma zbog pojave bolesti nastale sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike
Hrvatske veće od onog utvrđenog od strane žalbenog liječničkog vijeća tuženika.
Suprotno stavu tužitelja tuženo tijelo pribavilo je nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog
vijeća koje pak smatra kako PTSP kod tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s
obnašanjem dužnosti u Domovinskom ratu. Ovaj zaključak tužitelj nije osporio radi
čega isti valja cijeniti kao pravilan, a slijedom toga je pravilno i na zakonu osnovano
rješenje tuženika. Utoliko i kako tužitelj nije doveo u pitanje potpunost utvrđenog
činjeničnog stanja pravilno je i na zakonu osnovano rješenje koje se ovom tužbom
pobija. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan
obzirom nema povrede zakona na štetu tužitelja.

7. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima
(Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a) sud
je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih
pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.1. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga
spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.
8. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti
osporenog rješenja tuženika.

9. Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima
iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj: 121/17, 98/19 i
84/21; dalje: ZHBDR-a) hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski
branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti,
a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica
sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

10. Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog
ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje
bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani
suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog
zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon
nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

6 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak
pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 31. kolovoza 2018. za priznavanjem statusa
HRVI po osnovi bolest PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta
Republike Hrvatske.

12. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je prije donošenja
nalaza i mišljenja radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi
bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao neposredne posljedice
sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske obavljena je stručna procjena
u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi (KBC S.) prema kojoj je utvrđeno postojanje
uzročno-posljedične vezi bolesti PTSP sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta
Republike Hrvatske.

13. U skladu s odredbom članka 181. stavka 1. ZHBDR-a pribavljen je nalaz i
mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda S., evidencijski broj
vještačenja … od 18. kolovoza 2020. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoji
bolest PTSP koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma,
ocijenjeno po Listi postotka oštećenja organizma - Listi II koja je sastani dio Uredbe
o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17, 56/18; dalje: Uredba), uz
obrazloženje u bitnom da je tužitelj evidentiran kao sudionik Domovinskog rata u
razdoblju od 25.1.1991. do 5.10.1991. (ukupna 8 mjeseci 10 dana) kao pripadnik
"dragovoljačkih oružanih skupina" na području S.. Iz ratnog puta iščitava se:
dragovoljačke oružane skupine nisu djelovale na crti bojišnice u smislu davanja
izravnog oružanog otpora te je branitelj evidentiran kao sudionik Domovinskog rata, ali
ne kao pripadnik OS RH Ministarstva obrane RH (Ratni put izdan 10.7.2018.). Stručna
procjena ovlaštene zdravstvene ustanove KBC S. ustanovila je postojanje uzročno-
posljedične veze bolesti PTSP sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. U spisu
prvi nalaz psihijatra od 8.12.2009, pod dg ay depresivum posttraumaticum. U siječnju

2010. postavlja se dg PTSP (dr. P.). Liječi se tijekom 2010., a u spisu jedan nalaz
iz 2011.. Nakon toga nema se podataka o liječenju do rujna 2018., od kada ponovno
intenzivira liječenje ambulantno, psihologijski obrađen i liječen po programu dnevne
bolnice 2019. Jedini opisani traumatski događaj koji se iščitava iz nalaza specijaliste
psihijatra odnosi se na napad na vojarnu bivše JNA u S. 1991., ali u istome branitelj
nije sudjelovao u izravnom oružanom otporu te je događaj za branitelja predstavljao
traumatsku situaciju jednako kao za svu populaciju na tom području. Stoga smatraju
da je stručna procjena donesena neutemeljeno bez adekvatnog uvida u ratni put i
zaključuju da PTSP nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

14. Nadalje, u skladu s odredbom članka 182. stavka 1. ZHBDR-a, navedeni
nalaz i mišljenje dostavljen je revizijskom vijeću koje je u nalazu i mišljenju evidencijski
broj vještačenja: … od 10. veljače 2021. utvrdilo da kod tužitelja postoji ukupno
oštećenje ogranizma od 0%, stalno, a da postoji bolest PTSP koaj se ne uzima u obzir
za priznavanje postotka oštećenja organizma, ocijenjeno po Listi II postotka oštećenja
organizma Uredbe, uz obrazloženje da s obzirom na ratni put, medicinsku
dokumentaciju, stručnu procjenu, ocjenu vijeća vještaka, vijeće viših vještaka u
revizijskom postupku je mišljenja da ne postoji oštećenje organizma kao posljedica
sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, stalno.

15. Temeljem navedenog nalaza i mišljenja, tužitelju je prvostupanjskim
rješenjem odbijen predmetni zahtjev za priznanjem statusa HRVI iz Domovinskog rata,
a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu.

16. U postupku povodom žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje, pribavljen
je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa:

7 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

562-02/21-01/854, URBROJ: 522-4/5-Ž-22-4 od 29. lipnja 2022., koji je dan nakon
osobnog pregleda tužitelja, a na temelju priložene medicinske i ostale relevantne
dokumentacije ocijenilo da kod tužitelja pod točkom 3. nalaza postoji oštećenje
organizma s osnove bolesti PTSP koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka
oštećenja organizma odnosno da oštećenje organizma iznosi 0% za stalno, sukladno
Pravilniku o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku
ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji
(Narodne novine, broj: 118/2021, dalje: Pravilnik), uz obrazloženje da je branitelj
dragovoljac, po potvrdi sudjelovao u DR, 8 mjeseci kao naoružana skupina,
organizirana pri MZ (nije bio pripadnik … brigade HV, S.). Prema navodima u žalbi,
i ratnom putu, dužio je naoružanje, no nije pružao izravni otpor neprijatelju, sukladno
odredbi 3. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Dakle
prema ovoj odredbi nije mogao biti izložen stresu životne ugroze, što je prvi preduvjet
za razvoj PTSP. Stručna procjena u S. nije razmatrala ratni put, te je bez
obrazloženja zaokružila DA. Vijeće vještaka i Revizijsko vijeće viših vještaka, Zagreb

10.02. 2021, PTSP priznaju kako postoji, no ne uzimaju ga u obzir kao posljedicu rata.
Branitelj je pozvan na osobni pregled. Razmotre se navodi iz žalbe. U spisu je dosta
nelogičnosti medicinske dokumentacije. Po anamnezi danoj dr. G. P., u
studenom 2019. branitelj je doživio teški "psihički stres", kao sudionik … br. HV, te je
potom razvojačen (branitelj nije niti bio pripadnik HV). Na osobnom pregledu ne želi
komentirati, nakon tog teškog stresa nema dokumentacije, o pregledu, niti o liječenju,
ne zna se kako je nastao stres kada po ratnom putu bio u naoružanoj skupini i nije bio
izvođen na bojnu crtu. Branitelj je radno sposoban, ili je u mirovini (u spisu ima više
kontradiktornih navoda), na pregledu ne želi komentirati. Iz kartona LOM-a, se vidi da
je povremeno propisivan anksiolitik, Normabel prvotno od 2 mg, a kasnije od 5 mg.
zajedno s lijekom za srce. Za priznavanje statusa HRVI, na samom formularu je
natiskano, POTREBNI DOKAZI: za bolesti: točka 6. opis ratnog puta, i točka 7.
medicinska dokumentacija u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtijeva.
Branitelj prema predanoj medicinskoj dokumentaciji izraziti diskontinuitet (višegodišnji
period) posjeta psihijatru, ne uzimanja nikakve terapije kojom se inače liječi PTSP. Ovi
dokazi kontinuiteta su nužni a kako bi liječnici vještaci mogli razvrstati vrste smetnji i
jesu li iste posljedice nekog događaja vezanim uz rat i u kojoj su vezi sa civilnim
stradavanjem u ratu, ili se radi o drugim ne ratnim stresogenim situacijama, ili
mirnodopskim posljedicama rata, a što nije predmet ovog vještačenja. Obzirom na
gore navedeno, ali i kompletnu dokumentaciju u spisu mišljenja su kako se temeljem
te dokumentacije i razgovora s braniteljem njegov PTSP nije u vezi s njegovom
obnašanjem dužnosti u Domovinskom ratu.

17. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da je ocjenu donijelo
ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, to
je prihvatio nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća kao temelj za donošenje
rješenja, te kako tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 12. stavkom 1. točkom
c) ZHBDR-a donio osporeno rješenje kojim je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv
prvostupanjskog rješenja.

18. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane
zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje
tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje
predmetne upravne stvari.

19. Naime, iz prednjih utvrđenja proizlazi da su tijela vještačenja u skladu s
citiranim odredbama ZHBDR-a provela postupak vještačenja te je temeljem
neposrednog pregleda tužitelja, pregledom medicinske i druge relevantne

8 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

dokumentacije u spisu, donijela gore citirane nalaze i mišljenja u kojima je suglasno
utvrđeno da bolest PTSP kod tužitelja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa
sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno da se
predmetna bolesti ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, te
oštećenje organizma tužitelja cijene sa 0% stalno.

20. Tužitelj, na kojem je teret dokaza u ovom upravnom sporu, nije priložio niti
predložio izvođenje dokaza (npr. vještačenje po neovisnom sudskom vještaku
odgovarajuće specijalnosti) kojima bi doveo eventualno u sumnju nalaze i mišljenja
pribavljena u upravnom postupku, a iz kojih je razvidno da je detaljno analizirana sva
medicinska i druga dokumentacija u spisu, pa stoga ovaj Sud smatra u dovoljnoj mjeri
utvrđenim da bolest PTSP kod tužitelja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka
oštećenja organizma odnosno da oštećenje organizma iznosi 0% za stalno, odnosno
isto je cijenjeno pod točkom 3. nalaza i mišljenja, tj. da ista nije u uzročno-posljedičnoj
vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
20.1. Pri tome, glede prigovora tužitelja da je stručna procjena ovlaštene
zdravstvene ustanove utvrdila postojanje uzročno-posljedične veze između postojanja
bolesti PTSP i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta RH, za navesti je da pravilno
tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je isto bilo podloga za daljnji postupak
vještačenja na razini liječničkih Vijeća, ali nije bilo obvezujuće za mjerodavna tijela
vještačenja.

21. Uzevši u obzir sve izloženo, ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru
gore navedenim nalazima i mišljenjima koji su prema ocjeni ovog suda mogli poslužiti
tuženiku i prvostupanjskom tijelu kao valjana osnova za donošenje zakonitih rješenja.
Naime, vještačenja su provedena sukladno citiranim odredbama ZHBDR-a, Uredbe i
Pravilnika te su ista dostatno i valjano obrazložena i u suglasju sa medicinskom i
drugom dokumentacijom u spisu.

22. Stoga, kako je iz navedenog razvidno da tužitelj ne ispunjava kumulativne
uvjete propisane gore citiranom odredbom članak 12. stavka 1. točke c) ZHBDR-a,
obzirom da se bolest PTSP kod tužitelja ne dovode u uzročno posljedičnu vezu sa
sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno da se ista ne uzima
u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, to je pravilno i zakonito
osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja
kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa HRVI.
23. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je
zakonito, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje
predmetne upravne stvari.

24. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu
povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari,
činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, upravo suprotno paušalnim
prigovorima tužitelja, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Ujedno, prema ocjeni
ovog suda, osporeno rješenje tuženika je valjano obrazloženo u skladu s odredbom
članka 98. stavka 5. u svezi članka 120. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku
(Narodne novine br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP), pa stoga ne stoje navedeni prigovori
tužitelja. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka

1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj
dužnosti.

25. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

9 Poslovni broj: 10 UsI-2088/2022-6

U Splitu 23. siječnja 2023.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva
29a, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti
- u spis.

RJ./

1. Tužitelj ne plaća sudsku pristojbu (pravno shvaćanje sjednice Visokog
upravnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2012.).

2. Spis u kalendar 45 dana.