REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-91/2021-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj
stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava
Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u
Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22,
protiv tuženika PARK PRIRODE BIOKOVO, javna ustanova, OIB 63685777958,
Makarska, Franjevački put 2/A, kojeg zastupaju punomoćnici Dario Lalić i Bojan
Filipović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dario Lalić i Bojan Filipović u
Makarskoj, Trg Tina Ujevića 5, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv
presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-47/2020-16 od 13. studenog

2020., 23. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje točka I. izreke
presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-47/2020-16 od 13. studenog

2020. u dijelu kojom je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj
OVRV-9905/2019 od 29. studenog 2019. za iznos od 18.120,20 kn / 2.402,74 EUR s
kamatama tekućima od 20. studenog 2019. do isplate, kao i platiti mu iznos od

9.955,80 kn / 1.320,14 EUR na ime zakonskih zateznih kamata dospjelih do 19.
studenog 2019. kao i u pobijanom dijelu točke II. izreke, kojom je naloženo tužitelju
platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.727,50 kn / 626,87 EUR te u
tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
Povrv-47/2020-16 od 13. studenog 2020. u dijelu točke I. izreke, kojom je ukinut
platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog
bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj OVRV-9905/2019 od 29. studenog

2019. kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 13.389,00
kn / 1.775,38 EUR s kamatama tekućim od 20. studenog 2019. do isplate i sudi:

„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj
OVRV-9905/2019 od 29. studenog 2019. kojim je naloženo tuženiku u roku od 8

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 78 Pž-91/2021-5 2

dana platiti tužitelju iznos od 13.389,00 kn / 1.775,38 EUR s kamatama propisanim za trgovačke ugovore tekućim od 20. studenog 2019. do isplate.“

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-47/2020-16 od 13.
studenog 2020. ukinut je u cijelosti platni nalog (točka I. izreke presude), a tužitelju je
naloženo platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.727,50 kn, dok je tuženik
odbijen s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova (točka II. izreke presude). U
obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog
postupka, utvrdio kako je tražbina tužitelja u zastari prema odredbi čl. 234. st. 3.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18; dalje: ZOO). Ovo iz razloga što se prema čl. 925. st. 1. ZOO-a smatra kako je
ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a u prihvaćenoj
ponudi osiguranja utvrđeni su drugačiji datumi dospijeća svake pojedine rate premije
od one u izdanoj polici osiguranja. Kako tuženik, kao ugovaratelj osiguranja, nije
potpisao policu osiguranja, sud je prihvatio datume dospijeća pojedinih rata onako
kako to proizlazi iz nesporno prihvaćene ponude ugovora o osiguranju, pa je smatrao
osnovanim prigovor zastare, jer je od dospijeća posljednje utužene rate premije do
dana pokretanja postupka prošlo više od tri godine.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene
materijalnog prava. U bitnome, tužitelj smatra kako je sud pogrešno primijenio zakon
jer je prihvatio tuženikov prigovor prema kojemu tužiteljeva tražbina dospijeva
sukladno ponudi o osiguranju broj 216200000829, odnosno 23. lipnja, 23. srpnja, 23.
kolovoza, 23. rujna, 23. listopada i 23. studenog svake godine, a ne onako kako je
upisano u polici osiguranja koju tuženik nije potpisao. Poziva se i na to da je tuženik
platio četvrtu ratu premije, čime je priznao dugovanje i prekinuo zastaru, kao i na
Ugovor o poslovnoj suradnji na temelju koje je potpisana ponuda osiguranja i polica
osiguranja, u čijem čl. 6. (Plaćanje premije) postoji odredba o plaćanju premije
ugovora se u pet obroka u iznosima i dinamici koja će se definirati na polici
osiguranja. Stoga smatra kako tužiteljeva tražbina nije u zastari, te predlaže ukinuti
presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno
preinačiti je.

3. Iz sadržaja žalbe vidljivo je kako se odnosi na točku I. izreke presude, te na
dio točke II. izreke, kojom je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog
postupka, pri čemu je tužitelj, činjenično i pravno, obrazložio samo dio u kojemu
pobija točku I. izreke.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava njenu osnovanost, navodeći kako je
prvostupanjski sud pravilno prihvatio prigovor zastare, te predlaže žalbu odbiti uz
naknadu troškova žalbe.

Poslovni broj: 78 Pž-91/2021-5 3

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe čl. 502.
st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), s
obzirom na to da se odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od

50.000,00 kn.

6. Slijedom navedenog, presuda je ispitana u dopuštenim granicama žalbe na
temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i

11. ZPP-a, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga su tužiteljevi
navodi koji, po svojoj naravi, predstavljaju žalbu zbog pogrešno utvrđenog
činjeničnog stanja (pitanje čl. 6. Ugovora o poslovnoj suradnji) ispitivani u odnosu na
moguću bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a,
zbog koje se može podnijeti žalba u sporu male vrijednosti, i na koju se sadržajno
poziva tužitelj.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu
učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda
odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. 5., 6. i 10. ZPP-a.

9. Nadalje, utvrđeno činjenično stanje nije u suprotnosti s ispravama u spisu,
pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj.

10. Prvostupanjski sud pravilno primjenjuje odredbu čl. 925. st. 1. ZOO-a te
navodi kako je ugovor o osiguranju sklopljen kada je ponuda o osiguranju
prihvaćena, te da se iznimka uz čl. 925. st. 3. ZOO-a o sklapanju ugovora potpisom
police odnosi na osiguranje osoba. Nadalje se ističe kako su obje stranke potpisale
navedenu ponudu osiguranja 23. lipnja 2016. i ovjerile pečatima svojih tvrtki te su
stoga sklopile ugovor o osiguranju i to višegodišnjem osiguranju osoba koji počinje 1.
ožujka 2014. i traje do 1. ožujka 2017.

11. S obzirom na to da izdana polica osiguranja nije potpisana niti ovjerena po
ugovaratelju osiguranja – osiguraniku, prvostupanjski sud nije prihvatio navode
tužitelja o dospijevanje pojedinih rata premije osiguranja prema polici osiguranja, a
koji su različiti od onih navedenih u prihvaćenoj i potpisanoj ponudi osiguranja, već je
pitanje dospijeća pojedinih rata premije cijenio sukladno ponudi i prihvatu ponude o
kojima su se suglasile i koju su potpisale obje strane.

12. S obzirom na vrijeme dospijeća svakog četvrte, pete i šeste rate premije
prema prihvaćenoj ponudi osiguranja (23. rujna 2016., 23. listopada 2016. i 23.
studenog 2016.), te da je prijedlog za ovrhu podnesen 25. studenog 2019., kao i
odredbe čl. 234. st. 1. ZOO-a prema kojoj tražbine osiguravatelja iz ugovora o
osiguranju zastarijevaju za tri godine, djelomično je osnovan zaključak
prvostupanjskog suda o postojanju zastare tužiteljevog potraživanja.

Poslovni broj: 78 Pž-91/2021-5 4

13. Naime, u ovom je slučaju zastara počela teći prvog dana poslije dana kada
je tužitelj, kao vjerovnik, imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1.
ZOO-a). Kako plaćanje svake pojedine rate premije predstavlja zasebnu obvezu čije
ispunjenje tužitelj kao osiguravatelj ima pravo zahtijevati, prvostupanjski je su
pravilno ukazao kao zastare za plaćanje pojedinih rata premije počinje 24. rujna

2016., 24. listopada 2016. i 24. studenog 2016.

14. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljevo
potraživanje premije za četvrtu i petu ratu osiguranja (dospjele 23. rujna 2016. te 23.
listopada 2016.) zastarjelo, jer je od dana početka tijeka zastarnog roka do dana
podnošenja prijedloga za ovrhu prošlo više od tri godine.

15. Međutim, zastara za šestu ratu osiguranja, koja je dospjela na naplatu 23.
studenog 2016., počela je teći 24. studenog 2016., a trogodišnji zastarni rok istekao
je 24. studenog 2019. godine. No kako je 24. studenog 2019. bio dan kada sud ne
radi (nedjelja), primjenom čl. 112. st. 3. ZPP-a rok je istekao prvog sljedećeg dana
kada sud radi, odnosno 25. studenog 2019. S obzirom na to kako prvostupanjski sud
ukazuje da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen upravo

25. studenog 2019., u odnosu na ovu ratu premije pogrešno je primijenjena odredba
materijalnog prava o zastari.

16. Slijedom navedenog, žalitelj pravilno ukazuje kako dio njegovog
potraživanja u iznosu od 13.389,00 kn, koji je dospio 23. studenog 2016. nije zastario
te da ima pravo tražiti njegovo ispunjenje.

17. Što se tiče žalbenih tvrdnji o navodnom prekidu zastare za ostali dio
tražbine na ime neisplaćenih rata premije, prvostupanjski sud ukazuje kako iz
korespondencije stranaka nije razvidno što je tuženik namjeravao podmiriti tužitelju
niti što je podmirio uplatom iznosa od 8.657,80 kn, odnosno radi li se doista o
podmirenju premije osiguranja po Ugovoru o osiguranju i polici osiguranja osoba od
posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od 23. lipnja 2016. Slijedom navedenog,
pravilan je zaključak kako u ovom konkretnom slučaju nije dokazano da bi uplatnom
tog iznosa došlo do prekida zastare pa je ovaj žalbeni navod neosnovan.

18. Prema odredbi čl. 223. ZOO-a, kad zastari glavno potraživanje, zastarjela
su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova,
ugovorne kazne i da pravo na naplatu zateznih kamata treba cijeniti po pravilima koja
se odnose na glavno potraživanje. Uslijed zastare dijela glavnog potraživanja (čl.

228. ZOO-a) zastarijeva i dio sporednog potraživanje zateznih kamata, jer su kamate
sporedno i akcesorno potraživanje koje u cijelosti dijeli pravnu sudbinu glavnog
potraživanja.

19. U obrazloženju presude prvostupanjski sud ukazuje kako tužitelj nije
dostavio u spis obračun zateznih kamata kako bi sud mogao ocijeniti taj njegov
zahtjev za obračunate zatezne kamate do 19. studenog 2019., zbog čega je zahtjev
odbijen primjenom čl. 221.a ZPP-a. Kako navedeni zaključak nije u suprotnosti s
ispravama u spisu, niti ga tužitelj na koji drugi način osporava u svojoj žalbi, platni je
nalog u tom dijelu pravilno odbijen.

Poslovni broj: 78 Pž-91/2021-5 5

20. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno ukinuo platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odbio tužbeni zahtjev zbog zastare
(čl. 235. st. 1. ZOO-a) u odnosu na iznos od 18.120,20 kn s kamatama te primjenom
pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i 221.a ZPP-a), ukinuo platni nalog i odbio
tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.955,80 kn.

21. Što se tiče odluke o troškovima, valja ukazati kako je prijedlog za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave podnesen nakon 1. rujna 2019., kao dana stupanja na
snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj 79/19). Prema čl. 365. st. 2. ZPP-a koji je bio na snazi u trenutku
pokretanja postupka, drugostupanjski sud više, po službenoj dužnosti, ne ispituje
odluku o troškovima postupka.

22. Upravo iz razloga što je tužitelj samo djelomično uspio s žalbom, a tuženik
je podnio odgovor na žalbu i zatražio naknadu troška za njega, ovaj je sud odbio
tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova navedene žalbe, a tuženika sa zahtjevom
za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Zagreb, 23. siječnja 2023.

Sudac Mladen Šimundić

Broj zapisa: eb318-37452

Kontrolni broj: 00aab-e4f3a-a2e2c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MLADEN ŠIMUNDIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,
C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.