REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 62 Pž-969/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIA RIJEKA d.o.o., Užarska 28, Rijeka, OIB
07638053150 (kao pravnog sljednika ranijeg tužitelja HYPO GROUP d.o.o., Užarska
28, Rijeka, OIB 04938014535), kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik iz
Rijeke, protiv tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB
52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom
društvu Žurić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja
(v.p.s. 2.659.506,51 EUR / 20.038.051,79 kn), odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv
presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-163/2020-21 od 28. lipnja

2021., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2023.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-163/2020-21 od 28. lipnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-163/2020-21 od 28. lipnja 2021.

- u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tuženikove tražbine i da ne postoji
tražbina II. višeg isplatnog reda u iznosu od 2.659.506,51 EUR /20.038.051,79 kn
vjerovnika OTP Banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 spram
stečajnog dužnika ZLATNO JEZERO d.o.o. u stečaju, Koprivnica, Trg bana Josipa
Jelačića 9, OIB. 98142941747 u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim
sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-460/2018. Nalaže se tuženiku da u
roku od 8 dana isplati tužitelju parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom po
stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima tekućoj od dana donošenja
presude pa do isplate.“

- u točki II. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 132.722,81 EUR / 1.000.000,00 kn.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 62 Pž-969/2022-2 2

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj protiv tuženika
podnio sudu 12. ožujka 2020. tužbu radi utvrđenja osnovnosti osporavanja u kojoj u
bitnome navodi kako je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Zlatno jezero
d.o.o. u stečaju, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim
brojem St-460/2018, tuženik prijavio tražbinu koju je stečajni upravitelj priznao na
ispitnom ročištu kao tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 2.659.506,51
EUR / 20.038.051,79 kn, a tu je tražbinu na istom ispitnom ročištu osporio tužitelj kao
stečajni vjerovnik. Kako je tužitelj osporio tražbinu tuženika priznatu po stečajnom
upravitelju, rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-460/2018 od 6.
ožujka 2020., tužitelj je kao osporavatelj točkom 2. izreke rješenja upućen da u roku
od osam dana od pravomoćnosti pokrene parnicu radi dokazivanja osnovanosti
osporavanja prijavljene tražbine za iznos osporene tražbine od 20.038.051,79 kn,
budući da je stečajni sud zauzeo stav da za taj iznos prijavljene tražbine tuženik
raspolaže ovršnom ispravom. Tužitelj ističe kako tuženik spram stečajnog dužnika
nema imovinsko-pravnu tražbinu drugog višeg isplatnog reda u priznatom iznosu od

20.038.051,79 kn. Iz prijave tražbine tuženika, i dostavljenih isprava proizlazi da je
tuženik prijavio svoju ukupnu tražbinu u drugom višem isplatnom redu po osnovi:
- Ugovora o kratkoročnom kreditu br. 161208143953 od 8. prosinca 2016.,

- Ugovora o zaduženju od 29. studenoga 2017.

- Dodatak br. 1. Ugovoru o kratkoročnom kreditu od 30. studenoga 2017.

- Ugovora o izdavanju garancije za otklanjanje nedostataka u garantnom roku
br. 1964/18 i br. 1965/18,

- Garancije br. G/2085/18 od 27. prosinca 2018. i br. G-2086/18 od 27.
prosinca 2018.

- Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 18. svibnja 2018.

- Dodatka br. 1. Uz opći ugovor i sporazum od 20. studenoga 2017.

- Izvoda iz poslovnih knjiga na dan 15. listopada 2019., te da bi za navedenu
tražbinu imao ovršne isprave – Zadužnice poslovni broj OV-10619/18 od 21. prosinca

2018., poslovni broj OV-10671/2018 od 21. prosinca 2018. i poslovni broj
OV-9721/2017 od 30. studenoga 2017. Odredbom članka 104. Zakona o obveznim
odnosima propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku
da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini. U smislu
odredbe članka 111. stavaka 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima, ako se jamac
obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i
vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili
od obojice u isto vrijeme. Člankom 137. Stečajnog zakona propisano je da su
stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog
postupka imaju koju imovinskopravnu tražbinu prema njemu. Iz navedene zakonske
odredbe proizlazi da tražbina stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku mora
biti imovinskopravna, mora nastati prije otvaranja stečajnog postupka i dužnik za nju
mora osobno odgovarati (cjelokupnom svojom imovinom). Iz Ugovora o zaduženju
(kratkoročni kredit, garancije i obvezujuća pisma namjere) zaključenog 29. studenog

2017. između OTP banke Hrvatska d.d., Tehnike d.d. (kao dužnika, ujedno
nalogodavac) i Zlatno jezero d.o.o. (kao jamca) (list 416.-426.) proizlazi da se
navedenim ugovorom uređuju uvjeti prolongacije kratkoročnog kredita broj
161208143953, izdavanje činidbenih garancija, garancija za uredan povrat avansa i
obvezujućih pisama namjere koje će banka odobravati dužniku/nalogodavcu i
sredstva osiguranja, a obuhvaćat će Dodatak br. 1 uz Ugovor o kratkoročnom kreditu

Poslovni broj: 62 Pž-969/2022-2 3

broj Ugovora: 161208143953, ugovore o izdavanju obvezujućih pisama namjere, te
garancije izdane temeljem prihvaćenih Zahtjeva za izdavanje garancija i Zahtjeva za
izmjenu uvjeta po garancijama u skladu s ovim Ugovorom (članak 1.1.). Ugovor o
zaduženju, odnosno naznačena zaduženja utvrđuju se u ukupnom iznosu od

4.200.000,00 EUR u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne
banke za EUR na dan korištenja, s tim da banka zadržava diskreciono pravo
određivanja konačnog iznosa zaduženja Dužnika/Nalogodavca (članak 1.3.).
Člankom 5. točka 5.3. jamac Zlatno jezero d.o.o. se obvezao kao jamac-platac,
neograničeno i solidarno. Obveza Zlatnog jezera d.o.o. u stečaju, kao jamca platca
daje vjerovniku (ovdje tuženiku) svojstvo osobnog vjerovnika u smislu odredbe
članka 137. stavka 1. Stečajnog zakona. Slijedom toga prvostupanjski sud ocijenio je
da je pravilno tuženik prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad stečajnim
dužnikom Zlatno jezero d.o.o., dok je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanosti
osporavanja ocijenio neosnovanim.

Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka

1. u svezi članka 155. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti
izgubio parnicu, pa je prvostupanjski sud tužitelja obvezao da tuženiku naknadi
trošak postupka u iznosu od ukupno 1.000.000,00 kn, a taj se trošak odnosi na
zastupanje tuženika po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 26. svibnja 2020. u iznosu od 100.000,00 kn,

- zastupanje na ročištu održanom 11. veljače 2021. u iznosu od 100.000,00 kn,

- sastav podneska od 17. veljače 2021. u iznosu od 100.000,00 kn,
- sastav podneska od 11. ožujka 2021. u iznosu od 100.000,00 kn,

- zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2021. u iznosu od 100.000,00 kn, - sastav podneska od 2. travnja 2021. u iznosu od 100.000,00 kn,

- zastupanje na ročištu održanom 16. travnja 2021. u iznosu od 100.000,00 kn,
- zastupanje na ročištu održanom 12. svibnja 2021. u iznosu od 100.000,00
kn, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 200.000,00 kn, a trošak je odmjeren u skladu
s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

3. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj, pobijajući ga u
cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene
materijalnog prava i bitne povrede odredaba stečajnog postupka, s prijedlogom da
drugostupanjski sud preinači. U bitnom žalitelj navodi da je presuda nerazumljiva i
nejasna, proturječna razlozima o odlučnim činjenicama, pojedini razlozi su proturječni
sadržaju isprava i dokaza iz kojih te činjenice proizlaze, a o pojedinim odlučnim
činjenicama razloga u presudi uopće nema, zbog čega se ona ne može ispitati
(članak 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku). U odnosu na
osporene tražbine po osnovi garancija ističe da tražbine po toj osnovi nisu ni nastale
u vrijeme otvaranja stečajnog postupka (tj. riječ je o uvjetnim garancijama), te da
tuženik po tim garancijama nije ništa ni platio korisniku garancije, slijedom čega
tuženik nije, niti može biti stečajni vjerovnik za te prijavljene tražbine sukladno članku

137. Stečajnog zakona. Stoga drži da je u cijelosti osnovano tužiteljevo osporavanje
prijavljene tražbine po osnovi garancija u ukupnom iznosu od 4.482.246,83 kn, a
presuda u tom dijelu neosnovana. U odnosu na tražbinu po osnovi ugovora o
kratkoročnom kreditu u bitnom navodi da nije dostavljen dokaz da je tuženik po tom

Poslovni broj: 62 Pž-969/2022-2 4

ugovoru isplatio bilo što korisniku kredita, odnosno da nije dokazano da je tražbina
po osnovi tog ugovora uopće nastala, a ako je nešto i plaćeno, nerazumljivom drži i
odluku suda da ne provodi financijsko vještačenje radi utvrđivanja te činjenice.
Napominje da uopće nije razumljivo i jasno na kojem dokazu prvostupanjski sud
zasniva svoju ocjenu i zaključak da bi tražbina tuženika prema Tehnici d.d. uopće
nastala i postojala, jer u tom smislu ne navodi nikakav razlog ili dokaz, pa se u tom
dijelu presuda ne može ni ispitati. Ukazuje na odredbu članka 104. Zakona o
obveznim odnosima, iz koje proizlazi da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje da
će ispuniti dospjelu obvezu dužnika, ako ovaj to ne učini (dakle, točan dospjeli iznos),
kao i na odredbu članka 108. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, iz koje
proizlazi da se jamčiti može za uvjetnu obvezu, a i za buduću obvezu (dakle, buduća
obveza mora biti određena). Iz navedenoga žalitelj izvodi zaključak da tuženik nije ni
stečajni vjerovnik, jer nije dokazano da je jamčio upravo za prijavljenu tražbinu, i nije
dokazano da je prijavljena tražbina uopće nastala. U odnosu na ništetnost ugovora o
zaduženju tvrdi da ugovor o jamstvu nije potpisala ovlaštena osoba, nego prokurist.
U odnosu na troškove parničnog postupka ukazuje na to da je izostalo obrazloženje
zašto je dosuđeno ukupno 1.000.000,00 kn, odnosno po 100.000,00 kn po radnji,
iako postoje određena ograničenja za to (npr. ne više od 50 bodova za trošak
sastava ostalih podnesaka, 50% za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo
samo o procesnim pitanjima), a u konkretnom slučaju bilo je odgode ročišta, odnosno
ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

4. Nakon podnošenja žalbe došlo je do prekida postupka jer je tužitelj Hypo
Group d.o.o. prestao postojati kao pravna osoba (što je utvrđeno rješenjem poslovni
broj P-163/2020-27 od 25. kolovoza 2021. – list 558. spisa), a po podnesku pravnog
sljednika (list 563. spisa), kojemu je društvo Hypo Group d.o.o. pripojeno, postupak
je rješenjem poslovni broj P-163/2020-30 od 20. siječnja 2022. (list 565. spisa)
nastavljen u odnosu na pravnog sljednika Adria Rijeka d.o.o., koji je postupak
preuzeo i predložio nastavak.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu presudu ovaj sud je ispitao na temelju odredbe članka 365. stavka

2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,
89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je osnovanost tužiteljeva osporavanja tražbina tuženika u
iznosu od 20.038.051,79 kn, kao tražbine drugog isplatnog reda spram stečajnog
dužnika Zlatno jezero d.o.o. u stečaju u stečajnom postupku koji se vodi pred
Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-460/2018.

8. Iz uvida u rješenje o utvrđenim priznatim i osporenim tražbinama poslovni
broj St-460/2018-23 Trgovačkog suda u Varaždinu (list 84. do 86. spisa) proizlazi da
je Hypo Group d.o.o., Rijeka (ovdje tužiteljev pravni prednik) osporio vjerovniku OTP
banka d.d. (ovdje tuženiku) priznate tražbine, navodeći kao razloge da stečajni

Poslovni broj: 62 Pž-969/2022-2 5

dužnik nije osobni dužnik tog vjerovnika, da između stečajnog dužnika i tog
vjerovnika ne postoji osobni odnos, da predmetne tražbine nisu u cijelosti ispunjene
ili su prestale, da za njih ne postoji ovršna isprava, te da sve ugovore o jamstvu nisu
potpisale ovlaštene osobe stečajnog dužnika.

9. Prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno i
uz jasne razloge, otklonio tužiteljeve tvrdnje da ugovori i zadužnice nisu potpisani od
strane zakonskog zastupnika društva Zlatno jezero d.o.o., jer ih je potpisala
prokuristica (točke 17. i 18. obrazloženja prvostupanjske presude), a pravilno je
ocijenio nedopuštenim u ovoj parnici i tužiteljev uz tužbu istaknuti prigovor radi
pobijanja pravnih radnji dužnika (očito prihvativši tvrdnje tuženika da takav prigovor u
sklopu ovakve tužbe ne može isticati jedan vjerovnik u odnosu na drugoga). Vezano
uz to valja napomenuti i da je, prema stanju spisa, jedino financijsko vještačenje koje
je predložio tužitelj bilo ono „na okolnost utvrđenja činjenice prezaduženosti i
nelikvidnosti u vrijeme dodatnog zaduživanja tuženika i davanja osiguranja tuženika
za obveze povezane osobe Tehnika d.d.“ (u tužbi, list 3. spisa), i to u kontekstu točke

1.3. tužbe (list 2. spisa), kojom je tužitelj ukazivao na pobojne pravne radnje. Budući
da u konkretnoj parnici takav prigovor nije dopušten, pravilno je prvostupanjski sud
odlučio ne provoditi tako predloženo financijsko vještačenje. Tužitelj ne tvrdi, niti iz
spisa proizlazi, da je u tijeku prvostupanjskog postupka predložio financijsko
vještačenje radi utvrđivanja kakve druge odlučne činjenice.

10. Međutim, osnovano se tužitelj, koji u žalbi ustraje na spornom pitanju
postojanja i dospjelosti tražbina tuženika u odnosu na stečajnog dužnika, koje je
isticao i u tijeku prvostupanjskog postupka, poziva na to da su u obrazloženju
prvostupanjske presude izostali razlozi o tim odlučnim činjenicama. Stoga takvu
presudu nije moguće ispitati, što znači da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a to je od
utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Naime, prvostupanjski sud, ocjenjujući provedene dokaze, samo u točki

14. obrazloženja (list 7. prvostupanjske presude) donekle ulazi u sadržaj Ugovora o
zaduženju od 29. studenoga 2017. i citira pojedine odredbe tog ugovora, (navodeći
između ostalog da se navedenim ugovorom uređuju uvjeti prolongacije kratkoročnog
kredita broj 161208143953, da se naznačena zaduženja utvrđuju u ukupnom iznosu
od 4.200.000,00 EUR, da se člankom 5. točka 5.3. jamac Zlatno jezero d.o.o.
obvezao kao jamac-platac, neograničeno i solidarno), međutim, ne konkretizira što iz
njih proizlazi u odnosu na za tužitelja sporna činjenična pitanja, odnosno, samo
paušalno u idućoj točki obrazloženja navodi da obveza Zlatnog jezera d.o.o. u
stečaju, kao jamca platca, daje vjerovniku (ovdje tuženiku) svojstvo osobnog
vjerovnika u smislu odredbe članka 137. stavka 1. SZ-a.

12. Budući da nije razmotrio sve odlučne činjenice na koje je žalitelj ukazivao
u tijeku prvostupanjskog postupka, tj. ostalo je nejasno iz čega su izvedeni zaključci
o odlučnim činjenicama (nastanak i postojanje, odnosno dospijeće tražbina tuženika
prema Tehnici d.d., za koje je Zlatno jezero d.o.o. bilo jamac platac), prvostupanjski
sud je za sada pogrešno ocijenio da je u konkretnom slučaju pravilno tuženik prijavio

Poslovni broj: 62 Pž-969/2022-2 6

svoju tražbinu u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Zlatno jezero d.o.o., te
je za sada pogrešno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. Stoga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a valjalo uvažiti
žalbu i odlučiti kao u izreci. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, vodeći
računa o primjedbama iz obrazloženja ove odluke, kao i o žalbenim navodima (kako
onima koji se tiču glavne stvari, tako i onih koji se tiču dosuđivanja i odmjeravanja
parničnih troškova) iznova ocijeniti osnovanost žaliteljevog tužbenog zahtjeva, uz
davanje jasnih razloga o odlučnim činjenicama, te donijeti pravilnu i na zakonu
osnovanu odluku.

Zagreb, 23. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec