Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: M5 Ovr-1446/2022-7
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
OIB: 77561654785
Poslovni broj: M5 Ovr-1446/2022-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu I. R., kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudske savjetnice M. M., u ovršnom predmetu I. ovrhovoditeljice mldb. N. M.1, I., OIB:….., II. ovrhovoditeljice N. M.2, I., OIB: …., obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici P. B., I., OIB: ….., zastupana po punomoćniku M. P., odvjetniku u V., protiv ovršenika M. V., V., OIB:…., zastupan po punomoćniku S. Š., odvjetniku u V., radi ovrhe, dana 23. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodom ovrhe u ovom predmetu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Dana 15. prosinca 2022. ovršenik je ovom sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i prijedlog za odgodu ovrhe. U prijedlogu za odgodu ovrhe navodi da trpi nenadoknadivu štetu te da blokadom računa dolazi u teško materijalno i egzistencijalno stanje budući da ne može raspolagati svojim novčanim sredstvima te navodi da imovinske prilike ovrhovoditeljica ne garantiraju da bi iste bile u mogućnosti izvršiti povrat zaplijenjenog iznosa u slučaju da ovršenik uspije s revizijom ili ustavnom tužbom.
2. Ovrhovoditeljice su podneskom od 2. siječnja 2023. u cijelosti usprotivile navodima ovršenika ističući da su uskraćene za zakonsku obvezu uzdržavanja za zadovoljenje osnovnih životnih i egzistencijalnih potreba unazad tri mjeseca, predlažu odbijanje prijedloga ovršenika.
3. Sud je zaključkom od 3. siječnja 2023. uputio ovršenicu na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
4. Prijedlog za odgodu ovrhe je neosnovan.
5. U odnosu na prijedlog za odgodu ovrhe članak 65. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) propisuje da sud, na prijedlog ovršenika, može odgoditi ovrhu ako ovršenik učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je ispunjen koji od uvjeta propisanih čl. 65. st. 1. t. 1.-11. OZ-a. Drugim riječima, za odgodu ovrhe moraju biti ispunjene pretpostavke, koje su propisane čl. 65. st. 1. t. 1.-11. OZ-a, i druga pretpostavka tj. vjerojatnost nastupanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili postojanje opasnosti nasilja). Navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.
5.1. U konkretnom slučaju, ispunjena je samo jedna pretpostavka. Naime, ovršenik je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime se može smatrati ispunjenim prvi uvjet. Naime, odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.
5.2 U odnosu na pretpostavku nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili sprječavanja nasilja, ovaj sud ističe da ovršenik tek paušalno navodi mogućnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u vidu dovođenja njega osobno u teško materijalno stanje. Osim toga ističe da su imovinske prilike ovrhovoditeljica loše te da ne garantiraju da će se on moći naplatiti u slučaju uspjeha u eventualnom postupku po reviziji ili ustavnoj tužbi. U odnosu na potonji navod ovršenika, ovaj sud drži da su ovrhovoditeljice ovlaštene zahtijevati uzdržavanje od svog djeda, a ovdje ovršenika M. V. i to sve temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. P Ob-121/21 od 27. svibnja 2022. te da njihove imovinske prilike ovise o uzdržavanju od strane ovršenika. Slijedom navedenog, ovaj sud nema pravo ispitivati konkretnu obvezu utvrđenu pravomoćnom presudom. Naime, kada bi ovršni sud preispitivanjem pravomoćnih sudskih odluka, ovršni sud bi obezvrijedio institut pravomoćnosti, a time ugrozio pravnu sigurnost te prethodno provedeni kognicijski postupak učinio bespotrebnim. Nadalje, sama priroda instituta uzdržavanja je takva da isti služi za zadovoljenje materijalnih potreba i osiguranje psihofizičkog razvoja maloljetnog djeteta, a posljedično dovodi i do povećanja imovine maloljetnog djeteta odnosno vjerovnika uzdržavanja. U konkretnom predmetu, sud tvrdnju ovršenika da se isti neće moći naplatiti od ovrhovoditeljica zbog njihovih loših materijalnih prilika drži u potpunosti neosnovanom budući da iste ovise o tome ispunjava li on obvezu koja mu je određena pravomoćnom sudskom presudom. Svaki drukčiji zaključak suda bi vodio relativizaciji instituta uzdržavanja kao i promicanju nepoštivanja i neprovođenja pravomoćnih sudskih odluka te, kao što je već navedeno, ugrožavanja pravne sigurnosti. Nadalje, ovršenik ne podnosi nikakve materijalne dokaze koji upućuju na mogućnost nastanka nenadoknadive štete, a koja mora biti dokazana istim (tako i Županijski sud u Šibeniku u odluci posl. br. Gž Ovr 363/22 od 8. studenog 2022.). Naprotiv, ističe da ostvaruje mirovinu u iznosu od oko 6.000,00 kuna, kao i invalidninu u iznosu od 450,00 kuna te da plaća dva kredita čija mjesečna rata ukupno iznosi oko 2.700,00 kuna, da drugih obveza uzdržavanja nema, a da ga za brigu oko majke pomažu braća i sestre kad god za to postoji financijska potreba.
5.3 Uz sve navedeno, ovaj sud ističe da je pravo na uzdržavanje maloljetnog djeteta regulirano Konvencijom o pravima djeteta (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03, 2/17, 4/17) s kojom korespondiraju prava i obveze vezano za uzdržavanje djeteta regulirana Obiteljskim zakonom (Narodne novine, broj: 103/15, 98/19, 47/20), a kojom je, između ostalog, ugovoreno da države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju (članak 27. stavak 1.), da roditelj(i) ili druge osobe (primjerice bake i djedovi), ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj (članak 27. stavak 2.) i da će države stranke poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da dijete dobije sredstva za uzdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako unutar države stranke tako i iz inozemstva (članak 27. stavak 4.). Iz svega navedenog proizlazi da pravozaštitni interes za odgodu ovrhe nije veći od interesa maloljetnih ovrhovoditeljica za nastavljanje postupka ovrhe radi namirenja uzdržavanja (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž Ovr Ob-61/2022 od 7. srpnja 2022.).
6. Slijedom gore navedenog, odlučeno je kao izreci.
U Vinkovcima, 23. siječnja 2023.
S U D AC:
I.R.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa ovoga rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje drugostupanjski sud.
Obavijest:
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.