Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 5 Povrv-657/2020-18

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                  Poslovni broj: 5 Povrv-657/2020-18

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., OIB: , S., kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u O. društvu L. & partneri d.o.o. u S., protiv tuženika G. S., OIB: , S., kojeg zastupa punomoćnik I. G., zaposlenik tuženika, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Z. Š., odvjetnika u S. i punomoćnika tuženika I. G., zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 23. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. u S., poslovni broj Ovrv-53/15 od 11. veljače 2015., kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 77.435,50 eura / 583.440,00 kuna sa zateznim kamatama po važećoj eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, a koje kamate teku na iznos od:

 

- 6.366,71 eura / 47.970,00 kuna od 1. travnja 2012. do isplate,

- 6.366,71 eura / 47.970,00 kuna od 1. svibnja 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 1. lipnja 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 3. srpnja 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 4. kolovoza 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 2. rujna 2012., pa do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 5. listopada 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 6. studenoga 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 4. prosinca 2012. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 7. siječnja 2013. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 4. veljače 2013. do isplate,

- 6.470,24 eura / 48.750,00 kuna od 8. ožujka 2013. do isplate,

 

kao i da tužitelju naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1798,39 eura / 13.550,00 kuna sa zateznim kamatama po važećoj eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, koje teku od 11. veljače 2015. do isplate, te da tužitelju naknadi predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 525,91 eura / 3.962,50 kuna sa zateznim kamatama po važećoj eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena, koje teku od 11. veljače 2015. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.894,72 eura / 112.224,26 kuna, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 11. veljače 2015. javnom bilježniku M. R. u S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 583.440,00 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate pojedinačno određenih novčanih iznosa, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po istoj stopi. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. u S., poslovni broj Ovrv-53/15 od 11. veljače 2015., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

 

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3. Tijekom postupka tužitelj je naveo da ima nepodmireno potraživanje prema tuženiku s osnova ispostavljenih računa za zakup nekretnine sukladno ugovoru o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila s javno prometnih površina G. S., koji ugovor je sklopljen na razdoblje od 1. travnja 2004. do 1. travnja 2006., a potom prešutno obnovljen sukladno članku 596. Zakona o obveznim odnosima, jer ga nitko od ugovornih stranaka nije otkazao.

 

4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) naveo da osporava potraživanje tužitelja u cijelosti i tvrdi da se izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, priložen uz prijedlog za ovrhu, ne može smatrati vjerodostojnom ispravom radi čega bi pobijano rješenje o ovrsi bilo nezakonito. Tuženik dodatno ističe prigovor zastare.

 

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je dopunio svoje navode tvrdeći da je predmetni ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme (do 1. travnja 2006.) te da novi ugovor između stranaka nije zaključen. Također ističe kako su računi na kojima tužitelji temelji predmetno potraživanje vraćeni tužitelju. U odnosu na utuženo razdoblje navodi da u to vrijeme nije koristio predmetno građevinsko zemljište na način kako je to ugovoreno. Posebno naglašava kako je uknjiženi i stvarni vlasnik zemljišnoknjižnog kompleksa koji je dijelom bio predmetom ugovora između stranaka. Tuženik također kao bitno ističe da tužitelj bez valjane pravne osnove drži u posjedu predmetne nekretnine radi čega je protiv istog pred ovim sudom pokrenuo parnicu pod poslovnim brojem P-556/17. Vezano za tvrdnju da u utuženom razdoblju nije koristio sporno građevinsko zemljište tuženik je uz svoj podnesak priložio ugovore s trgovačkim društvom Sekundarni metali d.o.o. koje je potom pripojeno društvu C.-Z.-R. d.o.o., a na temelju kojih ugovora su navedena društva obavljala poslove prikupljanja otpadnih vozila i iste deponirale na svom deponiju u S., a ne na zemljištu na predjelu S. u S.

 

6. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-363/2015 od 4. veljače 2019., pod točkom I izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. R. u S., poslovni broj Ovrv-53/15 od 11. veljače 2015., kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana plati tužitelju iznos od 583.440,00 kuna sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate pojedinačno određenih novčanih iznosa, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 13.550,00 kuna sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Pod točkom II izreke, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 34.586,76 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja odbijen za više zatraženi iznos od 2.960,00 kuna.

 

7. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu.

 

8. Odlučujući o žalbi tuženika, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj -1671/2019 od 15. listopada 2020. ukinuo presudu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-363/2015 od 15. listopada 2020. u točki I izreke i u dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 34.586,76 kuna sa zateznim kamatama, te je određeno da se predmet vraća Trgovačkom sudu u Splitu na ponovno suđenje.

 

9. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbenom zahtjevu te je isticao kako se između istih stranaka vodilo više postupaka pred Trgovačkim sudom u Splitu povodom iste činjenične i pravne osnove te da je u korist tužitelja doneseno više presuda, među kojima su presude poslovni broj Povrv-406/2016, poslovni broj Povrv-1471/2016, poslovni broj P-746/2010 i poslovni broj Povrv-233/2019. Tužitelj je ponovno isticao da njegovo potraživanje, koje je predmet ovog postupka, predstavlja mjesečne iznose za neplaćenu zakupninu za razdoblje od siječnja do prosinca 2012., a na temelju Ugovora o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina G. S. broj 449/2004 od 20. travnja 2004., te da je u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj - 568/2013 od 26. travnja 2016. izražen stav kako je nakon proteka roka na koji je sklopljen predmetni ugovor o zakupu, prešutno sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja i pod istim uvjetima kao raniji ugovor. Stoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu plati iznos od 583.440,00 kuna sa zateznim kamatama, na ime neplaćene zakupnine za razdoblje od siječnja do prosinca 2012.

 

10. Tuženik je u ponovljenom postupku ustrajao u navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te u svim ranije iznesenim navodima. Ponovno je naveo kako nije točno da je sklopljen novi ugovor o korištenju predmetnog zemljišta, nakon što je raniji ugovor prestao važiti, te tvrdi da je zapravo on (tuženik) vlasnik najvećeg dijela zemljišta za čije korištenje tužitelj traži plaćanje naknade, pa da iz tog razloga ne može biti u obvezi tužitelju platiti naknadu za korištenje istog jer da tuženik koristi vlastito zemljište. Stoga je predložio da sud donese presudu kojom će odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 583.440,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na neplaćenu naknadu za korištenje dijela zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila, u razdoblju od siječnja do prosinca 2012. godine, sukladno ugovoru o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina G. S. broj 449/04 od 20. travnja 2004.

 

12. S obzirom na to da se među istim strankama pred ovim sudom vodi odnosno vodilo više postupaka koji se temelje na istoj činjeničnog i pravnoj osnovi, ali se odnose na drugo utuženo razdoblje, stranke su predložile da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora, a koji zapisnici su o tim radnjama sastavljeni u drugim postupcima ovog suda.

 

13. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 10. veljače 2014. (list 3 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 6. veljače 2012. (list 13 spisa), računa br. od 31. siječnja 2012. (list 14-15 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 5. ožujka 2012. (list 16 spisa), računa br. od 29. veljače 2012. (list 17 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 13. travnja 2012. (list 18 spisa), računa br. od 31. ožujka 2012. (list 19 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 9. svibnja 2012. (list 20 spisa), računa br. od 30. travnja 2012. (list 21 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 11. lipnja 2012. (list 22 spisa), računa br. od 31. svibnja 2012. (list 23-24 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 17. srpnja 2012. (list 25 spisa), računa br. od 30. lipnja 2012. (list 26 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 8. kolovoza 2012. (list 27 spisa), računa br. od 31. srpnja 2012. (list 28-29 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 12. rujna 2012. (list 30 spisa), računa br. od 31. kolovoza 2012. (list 31 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 9. listopada 2012. (list 32 spisa), računa br. od 30. rujna 2012. (list 33-34 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 9. studenoga 2012. (list 34 spisa), računa br. od 31. listopada 2012. (list 36 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 12. prosinca 2012. (list 37 spisa), računa br. od 30. studenoga 2012. (list 38 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 14. siječnja 2013. (list 39 spisa), računa br. od 31. prosinca 2012. (list 40 spisa), ugovora o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina G. S. od 20. travanja 2004. (list 56-57 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 9758 (list 58 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 12935 (list 59-60 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 4495 (list 61-62 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 1058 (list 63-64 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 12921 (list 65 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 12894 (list 66-67 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 9062 (list 68-69 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 11154 (list 70 spisa), ugovora o skupljanju otpadnih vozila od 21. srpnja 2010. (list 78-81 spisa), ugovora o skupljanju otpadnih vozila broj od 2. ožujka 2011. (list 82-85 spisa), ugovora o privremenom obavljanju poslova skupljanja otpadnih vozila od 11. srpnja 2012. (list 86-89 spisa), zapisnika s ročišta održanog 17. veljače 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-643/2018 (stranica 156-157 spisa), zapisnika s ročišta održanog 3. rujna 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-217/2019 (stranica 158-162 spisa), zapisnika s ročišta održanog 6. prosinca 2019. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-159/2018 (stranica 163 spisa), zapisnika o uvođenju u posjed od 17. veljače 2020. (stranica 164 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 9758 (stranica 179-183 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 12935 (stranica 184-186 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 4495 (stranica 187-189 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 1058 (stranica 190-195 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 12921 (stranica 196-197 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 9062 (stranica 198-202 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnog odjela S., za nekretninu upisanu u k.o. S., zk.ul. 11154 (stranica 203-204 spisa), zapisnika s ročišta održanog 15. listopada 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-217/2019 (stranica 208-211 spisa), zapisnika o posvjedočenju činjenica sačinjenog 29. studenoga 2017. od strane javnog bilježnika M. P. u S. (stranica 212-233 spisa), položajnog nacrta predmetnog zemljišta (stranica 244 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 1. veljače 2011. (stranica 247 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 13. travnja 2011. (stranica 248 spisa), dopisa tuženika upućenog tužitelju od 31. svibnja 2011. (stranica 249 spisa), dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 7. veljače 2011. (stranica 252 spisa), izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel S., za nekretnine upisane u k.o. S., POPIS I (stranica 254-339 spisa), pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Z. R. izrađenog u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-217/2019 (stranica 340-345 spisa), zapisnika s ročišta održanog 13. rujna 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-528/2020 (stranica 373-374 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta, te je izvršen uvid spise ovog suda poslovni broj P-556/2017 i Povrv-528/2020.

14. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

15. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje iznos od 583.440,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja odnosno na temelju računa koje je tužitelj izdao tuženiku na ime naknade za korištenje dijela zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila, u razdoblju od siječnja do prosinca 2012. godine, sukladno Ugovoru broj 449/04 od 20. travnja 2004.

 

16. Među strankama nije bilo sporno ni to da je Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina G. S., na kojem ugovoru tužitelj temelji svoje potraživanje, sklopljen na određeno vrijeme, i to za razdoblje od 1. travnja 2004. do 1. travnja 2006. (članak 6. predmetnog Ugovora).

 

17. Među strankama nije bilo sporno ni to da je nakon proteka roka na koji je ugovor sklopljen tuženik nastavio koristiti predmetno zemljište za istu svrhu (odlaganje napuštenih vozila s javnih prometnih površina G. S.), a tužitelj da mu je nastavio ispostavljati račune u kojima je obračunavao naknadu za korištenje predmetnog zemljišta u visini koja je ugovorena između stranaka ugovorom od 20. travnja 2004.

 

18. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo postupak radi predaje u posjed nekretnina koje su predmet zakupa u ovom postupku, a koji postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-556/2017.

 

19. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime naknade za korištenje dijela zemljišta „S.“, odnosno može li tužitelj od tuženika potraživati naknadu za korištenje dijela zemljišta „S.“ u razdoblju od siječnja 2012. do prosinca 2012., sve imajući na umu da tuženik tvrdi kako je zapravo on u utuženom razdoblju već bio vlasnik pretežitog dijela tog zemljišta.

 

20. Dakle, s obzirom na to da je tuženik tijekom postupka isticao da je on (tuženik) postao vlasnikom pretežitog dijela građevinskog zemljišta kojeg je upotrebljavao na temelju ugovora broj 449/04 od 20. travnja 2004., koji ugovor je sklopio s tužiteljem, trebalo je utvrditi je li tuženik zaista postao vlasnikom predmetnog zemljišta, te ako je, kada je tuženik stekao pravo vlasništva, odnosno jesu li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina bile ispunjene prije utuženog razdoblja (siječanj - prosinac 2012. godine).

 

21. Navedeno je sud odlučio raspraviti u ovom postupku kao prethodno pitanje, sukladno članku 12. stavku 1. ZPP-a, pa je iz tog razloga na ročištu od 8. prosinca 2022. sud odbio prijedlog tužitelja da se odredi prekid predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-556/2017.

 

22. Iz ugovora o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina G. S. broj 449/2004 od 20. travanja 2004. (list 56-57 spisa), koji ugovor je sklopljen između tužitelja i tuženika, proizlazi da se radi o ugovoru koji je po svom sadržaju ugovor o zakupu, kako je to definirano člankom 567. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01.; dalje: ZOO/78), a koji članak treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.). Naime, člankom 567. stavkom 1. ZOO-a/78 propisano je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje za to plaćati određenu zakupninu, dok je stavkom 2. istog članka propisano da upotreba obuhvaća i uživanje stvari (pribiranje plodova), ako nije drugačije ugovoreno ili uobičajeno.

 

23. Iz tuženikovih podneska od 24. listopada 2017. i 21. prosinca 2020., te zapisnika s ročišta održanog 17. veljače 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-643/2018 (stranica 156-157 ovog spisa), na kojem ročištu je saslušana svjedokinja E. K., zaposlenica tuženika, i to upravo iz njezinog iskaza, proizlazi da je tuženik predmet zakupa koristio nakon isteka ugovora broj 449/2004 pa sve do 2010. godine, kada je tuženik sklopio ugovore s drugim trgovačkim društvom, kojem su predana vozila koja su bila odložena na S.

Nadalje, iz zapisnika s ročišta održanog 3. rujna 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-217/2019 (stranica 158-162 ovog spisa), na kojem ročištu je saslušan svjedok M. A., bivši pročelnik kod tuženika, i to upravo iz njegovog iskaza, proizlazi da je nakon isteka ugovora broj 449/2004 tuženik nastavio koristiti predmet zakupa i da je M. A. osobno odbio parafirati novi ugovor zbog saznanja da su predmet zakupa tuženikove nekretnine.

 

25. Prema tome, tužitelj osnovano tvrdi da je tuženik nastavio koristiti predmet zakupa nakon isteka važenja ugovora broj 449/04.

 

26. U podnesku od 21. prosinca 2020. (stranica 149-155 spisa) tuženik je naveo da je tijekom 2009. godine zatražio i postigao upis brisanja društvenog vlasništva na nekretninama koje su predmet zakupa, kao i da se uknjižio kao vlasnik gotovo svih nekretnina koje su predmet zakupa, zbog čega da je najkasnije 2009. godine došlo do sjedinjenja vjerovnika i dužnika pa time i do utrnuća tuženikove obveze.

 

27. Iz ugovora o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta „S.“ za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina G. S. broj 449/2004 od 20. travanja 2004. proizlazi da isti ne sadrži oznake nekretnina koje je tužitelj dao na korištenje tuženiku, već se u ugovoru navodi da se daje na korištenje "građevinsko zemljište S. u vlasništvu C.-a", da ukupna površina zakupljenog građevinskog zemljišta iznosi 13.000 m2 te da je položajni nacrt predmetnog obuhvata sastavni dio tog ugovora.

 

28. Iz izvadaka iz zemljišnih knjiga koji su sadržani u spisu proizlazi da je tuženik neke nekretnine stekao na temelju pravnog posla, dakle, da je vlasništvo stekao upisom u zemljišne knjige, a neke na temelju zakona, što znači da je vlasništvo stekao u trenutku kad su se ispunile zakonom propisane pretpostavke u skladu s člankom 129. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje: ZVDSP).

 

29. Naime, pregledom povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka koji su sadržani u spisu utvrđeno je da su nekretnine označene kao zk. č. 2178/4 površine 1337 m2, zk. č. 2178/8 površine 44 m2, zk. č. 2178/6 površine 176 m2, zk. č. 2164/4 površine 15 m2, zk. č. 2163/4 površine 313 m2, zk. č. 2163/6 površine 253 m2, zk. č. 2167/5 površine 442 m2, zk. č. 2166 površine 1525 m2, zk. č. 2167/1 površine 1063 m2, zk. č. 2165 površine 650 m2, zk. č. 2157/13 površine 296 m2, zk. č. 2147/2 površine 619 m2, zk. č. 2153/2 površine 175 m2, zk. č. 2164/11 površine 5 m2, zk. č. 2164/5 površine 9 m2, sve k.o. S., bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. S., a tuženik je preuzeo nekretnine u skladu s odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 24. listopada 1996. te člankom 87. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi ("Narodne novine" broj: 90/92.), kojim je propisano da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju, između ostalog, nekretnine dotadašnjih općina čiji su slijednik, u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.

 

30. Prema tome, tuženik je na navedenim nekretninama pravo vlasništva stekao na temelju članka 360. stavka 2. ZVDSP-a, prema kojem pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. Stoga treba zaključiti da je tuženik postao vlasnik navedenih nekretnina 1. siječnja 1997., dakle, danom stupanja na snagu ZVDSP-a.

 

31. Međutim, pregledom povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka koji su sadržani u spisu utvrđeno je da su nekretnine označene kao zk. č. 2167/8 površine 484 m2, zk. č. 2167/6 površine 217 m2 i zk. č. 2172/3 površine 201 m2, sve k.o. Split, u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja P. za izgradnju S., a tuženik je upisao pravo vlasništva nekretnina na temelju Nagodbe od 1. travnja 1996. broj IP-844/94, dakle, na temelju pravnog posla, što znači da je stekao pravo vlasništva upisom u zemljišnu knjigu u skladu s člankom 119. stavkom 1. ZVDSP-a. Tuženik je, dakle, postao vlasnik navedenih nekretnina tijekom 2009. godine, no, u trenutku sklapanja ugovora i prestanka zakupa imao je pravni temelj za korištenje tih nekretnina u vidu sklopljene nagodbe.

 

32. U odnosu na nekretninu označenu kao k.č. 7346/3, k.o. S., koja odgovara zk. č. 2154/3, zk. ul. 20090, k.o. S., površine 2638 m2, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kao vlasnik je upisano trgovačko društvo K. staklenici d.d. Dakle, u pogledu ove čestice, tuženik nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a nije dostavio niti dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u trenutku isteka zakupa imao pravni temelj za posjed i korištenje zk.č. 2154/3, zk. ul. 20090, k.o. S.

 

33. Identifikaciju predmetnih nekretnina izvršio je sudski vještak Z. R. u postupku koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem Povrv-217/2019. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. R. iz tog postupka je u ovaj spis dostavio tuženik podneskom od 29. srpnja 2021., a tužitelj se nije protivio korištenju navedenog nalaza i mišljenja (ročište od 2. ožujka 2021., stranica 251 spisa). Sudski vještak je izvršio uviđaj, izradio je skicu lica mjesta na kojoj je označio zemljište koje je predmet zakupa te usporedio stanje u katastru i zemljišnim knjigama (stranica 340-345 spisa), s time da je vještak pogrešno naveo da je tužitelj vlasnik k.č. 10170/3, površine 130 m2, k.č. 10170/4, površine 7 m2 i k.č.10170/6, površine 2 m2, sve k.o. Split, jer su te čestice u zemljišnim knjigama upisane kao javno dobro. U odnosu na k.č. 7337/20, površine 10 m2 i k.č. 7345/4, površine 79m2, vještak nije naznačio podatke upisane u zemljišnim knjigama, već samo u katastru, gdje je kao posjednik upisan tužitelj. Vještak je zaključio da ukupna površina zakupljenih čestica iznosi 11.028 m2, a iz sklopljenog ugovora (list 56-57 spisa) proizlazi da se tužitelj obvezao predati tuženiku na korištenje nekretnine u površini od 13.000,00 m2, što znači da tužitelj nije izvršio svoju obvezu u cijelosti.

 

34. S druge strane, iz zapisnika s ročišta održanog 13. rujna 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-528/2020 (stranica 373-374 ovog spisa), na kojem ročištu je saslušan zastupnik po zakonu tužitelja J. R., i to upravo iz njegovog iskaza, proizlazi da iako se vezano za vlasništvo predmetnog zemljišta vodi spor, da je to zemljište „ušlo u pretvorbu društva C.“ i da je iskazano kao vlasništvo tužitelja. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je postao vlasnik nekretnina na temelju članka 390.a ZVDSP-a, prema kojem je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik nastavio koristiti predmet zakupa nakon isteka ugovora, ali nije dostavio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je imao pravo raspolagati predmetnim nekretninama davanjem u zakup. Iz toga slijedi da je tužitelj, prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zakupu, izvodio pravo korištenja nekretnina iz prava vlasništva koje nije postojalo.

 

35. Prema članku 567. stavku 1. ZOO-a/78, ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje za to plaćati mu određenu zakupninu, dok prema članku 596. stavku 1. ZOO-a/78 kada nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja pod istim uvjetima kao i prethodni. U pravu je tužitelj kada tvrdi da zakupodavac ne mora nužno biti vlasnik predmeta zakupa, no, u pravnoj situaciji u kojoj je zakupodavac svoje pravo korištenja izvodio iz prava vlasništva koje ne postoji, pri čemu je vlasnik predmeta zakupa u pretežitom dijelu bio tuženik (zakupoprimac), a u preostalom dijelu se radilo o javnom dobru ili je tuženik imao pravni temelj za korištenje ili nije moguće utvrditi tko je imao pravo korištenja nekretnina, nakon isteka ugovora ne dolazi do prešutnog obnavljanja zakupa pod istim uvjetima u smislu članka 596. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u pogledu onih nekretnina za koje je tuženik imao pravnu osnovu njihova korištenja, bilo kao vlasnik, bilo na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari, ili je riječ o javnom dobru, tužitelj se nije mogao protiviti tuženikovom pravu korištenja, niti je tuženik bio dužan vratiti tužitelju predmet zakupa u posjed nakon isteka ugovora. Radi navedenog ne može se smatrati da je sklopljen novi ugovor o zakupu pod istim uvjetima kao i prethodni, te da postoji obveza tuženika da tužitelju plati naknadu za korištenje predmetnog zemljišta odnosno zakupninu u utuženom razdoblju.

 

36. Slijedom svega navedenog, proizlazi zaključak kako tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika da mu plati iznos od 583.440,00 kuna sa zateznim kamatama, na ime neplaćene zakupnine za korištenje dijela zemljišta „S.“ u razdoblju od siječnja do prosinca 2012. godine, budući da iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi kako je vlasnik predmeta zakupa u pretežitom dijelu bio tuženik (zakupoprimac), a u preostalom dijelu se radilo o javnom dobru ili je tuženik imao pravni temelj za korištenje ili nije moguće utvrditi tko je imao pravo korištenja nekretnina.

 

37. Pored toga, za navesti je kako je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj -246/2020-2 od 22. veljače 2022. izrazio pravni stav koji je izražen i u ovoj odluci, a odnosu na postupak u kojem je tužitelj od tuženika potraživao plaćanje naknade za korištenje zemljišta koje je predmet i ovog postupka, samo za razdoblje od travnja 2014. do ožujka 2015., te da je u tom postupku tužiteljev tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.

 

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

39. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, dok tuženik takav zahtjev nije postavio.

 

40. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

 

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

42. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

 

U Splitu 23. siječnja 2023.

 

Sudac

 

Zrinka Ćosić, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

 

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu