GžOvr-91/2022-2

   Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                           GžOvr-91/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Daliboru Dukiću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. Š., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog društva B. u Z., protiv ovršenika C. o. d.d., Z., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3453/2021 od 8. prosinca 2021. godine i rješenja od 24. siječnja 2022. godine, dana 23. siječnja 2023. godine

r i j e š i o   j e

              I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3453/2021 od 8. prosinca 2021. godine i sve provedene ovršne radnje te se prijedlog za ovrhu odbacuje kao nedopušten.

              II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba ovršenika protiv rješenja od 24. siječnja 2022. godine kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe – postala je bespredmetna.

              III. Nalaže se ovrhovoditelju nadoknaditi ovršeniku trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 2.622,20 kn.

Obrazloženje

1.               Prvostupanjskim rješenjem od 8. prosinca 2021. godine – na temelju ovršne isprave – određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to glavnice u iznosu od 451,58 kn sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2015. godine do isplate i iznosa od 95.466,92 kn na ime dospjelih, a neplaćenih zateznih kamata, te troškova ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, kako je pobliže opisano u izreci istog.
2.               Prvostupanjskim rješenjem od 24. siječnja 2022. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 17. prosinca 2021. godine.
3.               Protiv naznačenih rješenja iz toč. 1. i 2. žalbu je podnio ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14  i 70/19, dalje: ZPP) i u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.
4.               Odgovor na žalbu nije podnesen.
5.               Žalba je osnovana.
6.               Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi:

6.1.           da je po ovršnoj ispravi koju čine – presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1678/2013 od 9. svibnja 2014. godine, ispravljena rješenjem od 3. lipnja 2014. godine, a potonje ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj PuP-14220/2015 od 15. lipnja 2021. godine i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1602/2014 od 6. ožujka 2015. godine – naloženo tuženiku, ovdje ovršeniku da isplati tužitelju, ovdje ovrhovoditelju iznos od 451,58 kn sa zateznim kamatama od 18. lipnja 1992. godine do isplate i parnični trošak u iznosu od 13.675,00 kn sa zateznim kamatama od 9. svibnja 2014. godine do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe,

6.2.           da je povodom zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 27. kolovoza 2021. godine FINA – temeljem te ovršne isprave – dopisom od 31. kolovoza 2021. godine obavijestila ovrhovoditelja da mu vraća osnovu za plaćanje budući je prema dostavljenom datumu uplate duga dana 29. svibnja 2015. godine i obračuna FINE dug isplaćen u cijelosti,

6.3.           da je ovrhovoditelj ponovo dana 3. studenog 2021. godine sudu podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika prilažući uz isti naznačenu ovršnu ispravu i obavijest FINE, a suviše i privatno vještvo sačinjeno po T. d.o.o. od 14. svibnja 2021. godine prema kojem je isplatom iznosa od 68.596,64 kn dana 29. svibnja 2015. godine ovršenik podmirio samo dio duga zbog pogrešne metode obračuna zateznih kamata po FINI, i da ovršenik na dan 29. svibnja 2015. godine duguje ovrhovoditelju još iznos od 95.918,50 kn što ga čine glavnica u iznosu od 451,58 kn i dospjele a neplaćene kamate u iznosu od 95.466,92 kn,

6.4.           da je potom prvostupanjski sud donio pobijana rješenja iz toč. 1. i 2.

7.               Kod takvog stanja stvari, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, nisu se stekle pretpostavke propisane OZ za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi i posljedično tome rješenja kojim se odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene tim rješenjem.
8.               Postupak ovrhe smatra se dovršenim, među inim, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava time da će sud dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje utvrditi rješenjem (čl. 73. st. 1. i 2. OZ). Prema obavijesti FINE prijenosom novčanih sredstava od dana 29. svibnja 2015. godine dug ovršenika prema ovrhovoditelju u cijelosti je isplaćen što je posljednja ovršna radnja (čl. 174. st. 1. OZ).
9.                Prema odredbi čl. 211. OZ sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona (što je ovdje ovršna isprava na temelju odluke domaćeg suda), na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplate preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.
10.           Dakle, ovdje se ne radi o situaciji da se naplata na temelju ovršne isprave nije mogla provesti s obzirom da iz obavijesti FINE proizlazi da je potraživanje ovrhovoditelja prema osnovi za plaćanje u cijelosti naplaćeno (toč. 6.2.), a ovrhovoditelj podnošenjem novog prijedloga za ovrhu sudu tvrdi da njegova tražbina nije u cijelosti naplaćena (toč. 6.3.).
11.           Iz navedenog slijedi da je očigledno došlo do spora između ovrhovoditelja i FINE o tome da li je Agencija pravilno obračunala tražbinu ovrhovoditelja koju spornu činjenicu je – sukladno odredbi čl. 206. st. 6. OZ – moguće rješavati samo u posebnom parničnom postupku.
12.           Naime, odredbom čl. 206. st. 6. OZ je propisano:

„Mogući sporovi između stranaka, odnosno stranaka i Agencije, odnosno banke o tome je li Agencija, odnosno banka postupila prema rješenju o ovrsi, a osobito o tome je li ovrhovoditelj u cijelosti namiren rješavat će se u parničnom postupku.“

13.           Posljedično svemu navedenom osnovana je žalba ovršenika zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 211. OZ, a na što drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 5. OZ), zbog čega je rješenje o ovrsi valjalo, kao i sve provedene radnje, ukinuti i prijedlog za ovrhu odbaciti kao nedopušten, a posljedično čemu je i žalba na rješenje od 24. siječnja 2022. godine postala bespredmetna (čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).
14.           Ovršenik je uredno popisao trošak postupka koji se odnosi na sudsku pristojbu za žalbu – sukladno odgovarajućim odredbama Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i dr.) pa mu je taj trošak, a jer je sa žalbom uspio u cijelosti, valjalo priznati i baš u iznosu od 2.622,20 kn i za isti obvezati ovrhovoditelja da mu ga naknadi.

                            U Šibeniku, 23. siječnja 2023. godine

                                                                                                                              S U D A C

                                                                                                                        Dalibor Dukić