1

Poslovni broj Gž Ovr-52/2020-2

 

Poslovni broj Gž Ovr-52/2020-2

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. L. d.o.o. K., OIB: ...., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P., odvjetnici iz R., protiv 1. ovršenika A. V. iz R., OIB: .... i 2. L. V. iz R., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S., D. M., A. M. i I. G., odvjetnici iz R., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5114/2018-11 od 18. siječnja 2019., 23. siječnja 2023., 

 

 

r i j e š i o  j e

 

              I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5114/2018-11 od 18. siječnja 2019. u dijelu u kojem je dozvoljena ovrha na nekretnini ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 768.939,41 kn sa zakonskom zateznom kamatom  koja teće od 1. siječnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne  stope na stanje kredita odobrenih na  razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              II Uvaženjem žalbe ovršenika preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5114/2018 od 18. siječnja 2019. u dijelu u kojem je dozvoljena ovrha na nekretnini ovršenika radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 15.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na  taj iznos teče od 1. siječnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i rješava na način da se u tom dijelu ovršni zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan, ukidaju provedene radnje i ovrha obustavlja.

 

III Radi odlučivanja o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj I Ovr-5114/2018-11 od 18. siječnja 2029., podnesenoj iz žalbenih razloga propisanoh odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, predmet se vraća istom sudu prvog stupnja nadležnom za odlučivanje po toj žalbi sukladno odredbi čl. 52. Ovršnog zakona.

 

IV Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem na temelju ovršne isprave – Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava zaključenog 4. ožujka 2010. između ovrhovoditelja M. L. d.o.o. kao vjerovnika, T. – C. P. d.o.o., T. - C. d.o.o. i M. V. kao dužnika te ovršenika A. V. i L. V. kao založnih dužnika, koji je potvrđen po javnoj bilježnici M. G. D. pod brojem OV-2989/2010 4. ožujka 2010. te koji je postao ovršan 1. siječnja 2011. te zapisnika o posvjedočenju činjenica broj OU-472/2018 od 12. prosinca 2018., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 768.933,41 kn i 15.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 1. siječnja 2011. pa do 31. srpnja 2015.  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te troškova određena je ovrha na nekretninama ovršenika pobliže navedenim u izreci tog rješenja na način da se nalaže zemljišno - knjižnom odjelu tog suda da odmah provede zabilježbu ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđivanjem vrijednosti navedenih nekretnina, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnina i njihovom predajom kupcu na temelju zaključka o prodaji.

 

2. Protiv tog rješenja žalbe se ovršenici zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. U žalbi navode da je dio potraživanja ovrhovoditelja s osnove zatezne kamate u zastari. Navode da ovršenici nisu ni u kakvom obveznom ili drugom odnosu s ovrhovoditeljem, a niti ovrhovoditelj sam u prijedlogu za ovrhu dokazuje postojanje pravnog odnosa temeljem kojeg je navodno nastalo potraživanje ovrhovoditelja spram ovršenika u iznosu od 732.817,17 kn te 15.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti. Podredno ovršenici osporavaju visinu novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 732.817,17 kn te 15.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti obzirom da ovrhovoditelj ničim nije dokazao niti obrazložio pravni odnos s ovršenikom, odnosno s M. V., T. – C. P. d.o.o. i T. – C. d.o.o. iz kojeg je navodno nastalo potraživanje u visini od 732.817,17 kn i 15.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti. Navode da tražbina koja se ostvaruje ovrhom nad nekretninama na kojima je osnovano založno pravo prije svega mora biti određena, a što ovdje nije slučaj jer ovrhovoditelj nije odredio tražbinu, odnosno dokazao pravni osnov i visinu potraživanja koje navodno ima spram ovršenika, odnosno spram M. V., T. – C. P. d.o.o. i T. – C. d.o.o., radi čega je trebalo odbiti ovrhovoditelja s podnijetim ovršnim prijedlogom.  Nadalje, ovršenici navode da je iznosi osigurani uknjiženim založnim pravima za korist ovdje ovrhovoditelja ne odgovaraju novčanim iznosima iz sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 4. ožujka 2010., a na temelju kojeg sporazuma je doneseno pobijano rješenje. Također navode da ovršenici nisu vlasnici nekretnina koje su predmet ovrhe, te ističu prigovor zastre tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave.

 

4. Predlažu pobijano rješenje ukinuti i prijedlog za ovrhu odbaciti, podredno preinačiti na način da se prijedlog za ovrhu odbije.

 

5. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode ovršenika. Navodi da je tražbina ovrhovoditelja utvrđena javnobilježničkim aktom kao ovršnom ispravom i da su ovršenici stranke Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava i to kao založni dužnici. Navodi da tražbina iz prijedloga za ovrhu je istovjetna tražbini utvrđenoj u ovršnoj ispravi, a ovrhovoditelj ima pravo neposredno na temelju ovršne isprave zatražiti ovrhu na nekretnini ovršenika. Ukoliko ovršenici tvrde da je tražbina djelomično podmirena ili da više ne postoji, na njima je teret dokaza.  Iznos za koji je uknjiženo založno pravo uistinu ne odgovaraju iznosima iz ovršne isprave, međutim, uzrok tome je očita greška u pisanju koju je učinio zemljišnoknjižni sud.

 

6. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traže trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

 

7. Žalba je djelomično osnovana.

 

8. Iz podataka u spisu proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, javnobilježničkog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 4. ožujka 2010., solemniziranog po javnoj bilježnici M. G. D. pod brojem OV-2989/2010 od 4. ožujka 2010., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 768.939,41 kn i 15.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zatezne kamate, a za koji je izdana i potvrda ovršnosti navedene isprave broj OV-2984/2010 s danom 1. siječnja 2011.

 

9. Naime, ovršnu ispravu, u konkretnom slučaju predstavlja Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 4. ožujka 2010. solemniziran po javnoj bilježnici M. G. D. iz R. pod brojem OV-2989/2010 od 4. ožujka 2010., koji je postao ovršan dana 1. siječnja 2011.

 

10. Prema odredbi čl. 1. tog Sporazuma ugovorne stranke suglasno utvrđuju da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema dužnicima i to prema dužniku: 1. T. – C. P. do.o. u iznosu od 732.817,17 kn temeljem neplaćenih računa za neisporučenu robu, 2. T. – C. d.o.o. u iznosu od 36.122,24 kn temeljem neplaćenih računa za neisporučenu robu i 3. M. V. u ukupnom iznosu od 15.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan sklapanja tog sporazuma, temeljem zajma.

 

11. Prema odredbi čl. 3. i 4. tog Sporazuma radi osiguranja  tražbine vjerovnika prema dužnicima i čl. 1. i 2. tog Sporazuma, glavnog duga, pripadajućih kamata kao i eventualnih troškova koji mogu nastati u vezi namirenja ovih tražbina založni dužnici A. V. i L. V. pristaju da se zasnuje založno pravo na nekretninama koje su u njihovom vlasništvu kao i na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretnina koje su upisane u z.k. ul. broj ..., k.o. H., z.k. ul. ..., k.o. H. i z.k. ul. broj ...., k.o. H..

 

12. Prema odredbi čl. 4. tog sporazuma radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužnicima iz čl. 1. i 2. tog Sporazuma, glavnog duga, pripadajućih kamata kao i eventualnih troškova koji mogu nastati u vezi namirenja ovih tražbina, založeni dužnici A. V. i L. V. neopozivo dozvoljavaju da se u korist vjerovnika uknjiži založno pravo na nekretninama upisanim u z.k. broj ..., k.o. ..., z.k . ul. ...., k.o. H. i z.k. ul. ..., k.o. H..

 

13. Prema odredbi čl. 4. st. 2. tog Sporazuma, sporazum ima snagu ovršne isprave te dužnici i založni dužnici neopozivo pristaju da se na temelju tog sporazuma, temeljem čl. 54. st. 3. i 4. Zakona o javnom bilježništvu, radi naplate iznosa tražbine iz čl. 1. i 2. ovog sporazuma, kao i troškova koji mogu nastati u vezi namirenja ovih tražbina, može neposredno tražiti i provesti prinudna ovrha na nekretninama iz stavka 1. tog članka.

 

14. Ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu potražuje isplatu iznosa od 768.939,41 kn i 15. 000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 1. siječnja 2011. pa do isplate.

 

15. Prema odredbi čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj  78/93, 29/94, 16/07 i 75/09; dalje ZJB) potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta, ako je sastavljena po propisima iz čl. 54. istog Zakona ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta. Prema odredbi čl. 54. ZJB javnobilježnički akt je izvršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi  i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilno izvršenje.

 

16. Iz navedenog zaključiti da je rješenje o ovrsi radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 768.939,41 kn uvećano za zatezne kamate doneseno na temelju ovršne isprave koja je stekla svojstvo ovršnosti pa stoga ovršenici u žalbi bez osnove tvrde da nisu ni u kakvoj obvezi prema ovrhovoditelju. U odnosu na osporavanje osnove i visine duga, valja istaći kako je visina tražbine u iznosu od 768.939,41 kn uvećano za kamate i troškove u okviru osigurane tražbine navedene u ovršnoj ispravi. Međutim, osnovano ovršenici u žalbi osporavaju pravilnost pobijanog rješenja u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja novčanog iznosa od 15.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zatezne kamate.

 

17. Naime, prema odredbi čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima   91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svakdašnji  vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Prema predmetnom sporazumu u zalog su dani upravo suvlasnički dijelovi u sporazumu opisanih nekretnina koje su u suvlasništvu založnih dužnika te je ovrhovoditelj ovlašten na temelju tog sporazuma ishoditi uknjižbu založnog prava nad suvlasničkim dijelovima svakog od njih i u slučaju neotplate duga provest  prisilnu naplatu dospjelog neotplaćenog dijela duga.

 

18. Prema odredbi čl. 298. st. 1. ZV-a založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari te se zalog, kada je riječ o nekretnini, osniva, između ostalog, na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), na način određen zakonom (čl. 305. st. 1. ZV-a), a stječe se upisom založnog prava na nekretnini u zemljišnim knjigama (čl. 309. st. 1. ZV-a). Navedeno znači, da ukoliko založno pravo nije upisano, da samo na temelju činjenice da je temeljem pravnog posla zasnovano, nije ujedno i stečeno, a činjenica da nije stečena je ograničavajući faktor za traženje prisilne naplate iz osnove zaloga (čl. 336. st. 1. i 2. ZV-a).         

 

19. Naime, založno pravo na nekretnini se stječe upisom u zemljišne knjige, a taj upis ima konstitutivno značenje, pa tražbina osigurana hipotekom iz založene nekretnine može se namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu sa općim i posebnim pravilima o upisu hipoteke iz odredbe čl. 35. – 38. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj  91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 107/17 – dalje ZZK).

 

20. U konkretnom slučaju, iz zemljišno-knjižnih izvoda koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu proizlazi upis založnog prava radi osiguranja novčane tražbine od 4. ožujka 2010. samo za iznos od 783.939,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama kao i eventualnim troškovima namirenja tražbine, dok nije upisano založno pravo za iznos od 15.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju hrvatske narodne banke na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zatezne kamate i eventualne  troškove. To znači da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 19. prosinca 2018. ovrhovoditelj nije stekao založno pravo na nekretninama koje su dane u zalog radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 15.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan 4. ožujka 2010. uvećano za zatezne kamate, pa bi proizlazilo da je to zapreka za donošenje rješenja o ovrsi u odnosu na založne dužnike.

 

21. Za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja nisu pravno odlučni navodi ovršenika da nekretnine nisu njihovo vlasništvo To zato jer su ovršenici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nekretnina na kojima je određena ovrha, pa tvrdnja da su nekretnine na kojima je određena ovrha vlasništvo treće osobe, predstavlja razlog za podnošenje prigovora treće osobe u smislu odredbe čl. 59. OZ-a, a prema kojoj osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštena.

 

22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja djelomično potvrditi, a kako je odlučeno u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ). Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe ovršenika rješenje suda prvog stupnja preinačno, a kako je odlučeno u točki II izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

23. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastav odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).

24. Glede pozivanja ovršenika na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a ovaj sud nije ovlašten o toj žalbi, već je isključivo u nadležnosti suda prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a  i to u okviru njegovih ovlaštenja propisanih čl. 52. st. 1. – 3. OZ-a. Stoga je valjalo radi odlučivanja o žalbi ovršenika protiv pobijanog rješenja o ovrsi izjavljenog iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a ustupiti predmet sudu prvog stupnja u smislu odredbe čl. 52. OZ-a.

 

 

U Rijeci 23. siječnja 2023.

 

 

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara