Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj : 16 P-690/2021-25

1 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: 16 P-690/2021-25

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu,  po sucu Blaženki Glad,  kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja N. H., OIB…, iz K., 2. tužiteljice B. Č., OIB, iz G. i 3. tužiteljice J. B., OIB…, iz Z., svi zastupani po punomoćniku D. P., odvjetniku u K., protiv tuženika M. P., OIB…, iz O., zastupanog po punomoćniku T. H., odvjetniku u ZOU T. H. i D. B. u K., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 8. prosinca 2022. u nazočnosti 1. tužitelja, 2. tužiteljice, punomoćnika 1., 2. i 3. tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 20. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji N. H., OIB iz R., B. Č., OIB, iz R. i J. B., OIB  iz Z., suvlasnici svaki u 1/8 dijela, a tuženik M. P., OIB, iz O., suvlasnik u 5/8 dijela na kč.br pašnjak D. od 41581 m2 upisane u zk.ul. broj k.o. D. 1 što je tuženik dužan priznati i dozvoliti da se u zemljišnim knjigama, temeljem ove presude, izvrši uknjižba prava suvlasništva navedene nekretnine u naznačenom suvlasnom omjeru, a ujedno je dužan tužiteljima naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove, sve navedeno u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

 

II. Nalaže se 1. tužitelju N. H., OIB, iz K., 2. tužiteljici B. Č., OIB…, iz G., R. i 3. tužiteljici J. B., OIB…, iz Z. solidarno naknaditi tuženiku M. P., OIB, iz O., parnični trošak u iznosu 1.617,56 eura[1] / 12.187,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 20. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelji u tužbi navode da tuženik dolazi upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik kč.br. pašnjak D. od 41581 m2 upisane u zk.ul. broj k.o. D. 1.Tuženik je pravo vlasništva navedene nekretnine stekao temeljem pravnog posla zaključenog s ocem tužitelja sada pokojnim N. H., OIB  iz R..

Tužitelji su djeca pokojnog N. H. i pokojne K. H. rođ. T. koja je umrla dana . Iza pok. K. H. proveden je ostavinski postupak kod Općinskog suda u S., a u kojem ostavinskom postupku je postignut dogovor ovdje tužitelja i pok. N. H., pravnog prednika tuženika, da se utužena nekretnina u cijelosti upiše kao vlasništvo pok. N. H..

Naime, u navedenom ostavinskom postupku sam pok. N. H., a dajući podatke za sačinjenje smrtovnice koju je osobno predao na sud, jasno je naveo da je pok. K. H. suvlasnica u nekretninama.

Radi se, između ostalih nekretnina i o utuženoj nekretnini koja je faktički bila suvlasništvo na jednake dijelove roditelja tužitelja, dakle pok. N. H. i pok. K. H..

Međutim, kako su odnosi tužitelja i njihovog pokojnog oca N. H. bili skladni to je postignut dogovor da utužena nekretnina bude upisana kao isključivo vlasništvo pok. N. H., a da će se nakon smrti pok. N. H. izvršiti dioba između ovdje tužitelja kao njegovih jedinih zakonskih nasljednika.

Tom prilikom jasno je dogovoreno, a to je i bio uvjet upisa nekretnine kao isključivo vlasništvo pok. N. H., da se nekretnina u cijelosti, ali niti dio nekretnine neće

prodavati.

Kako je pokojni N. H. negdje početkom 2021. promijenio svoje ponašanje, prestao kontaktirati sa tužiteljima, to je kod tužitelja izazvalo sumnju u njegovo poštivanje postignutog dogovora.

Ovu činjenicu potvrdili su tužiteljima i vlasnici susjednih nekretnina, dakle nekretnina koje međaše s utuženom nekretninom, tvrdnjom da dolaze zainteresirani kupci i da je

pok. N. H. oglasio prodaju cjelokupne nekretnine.

Tužitelji su najprije pokušali kontaktirati svog oca, pok. N. H., ali je isti odbio bilo kakav kontakt i razgovor s tužiteljima.

Nakon toga tužitelji su kontaktirali zainteresirane kupce, a među njima isti su kontaktirali i tuženika koji se je pokazao kao zainteresirani kupac, te su istoga upozorili da se radi o bračnoj stečevini njihovog oca i njihove majke, da i oni imaju pravo suvlasništva, te da otac nikako ne može prodati navedenu nekretninu.

Ovi kontakti bili su prije zaključenja kupoprodajnog ugovora između tuženika i pok. N. H., a tužitelji su protiv pok. N. H. pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja prava suvlasništva kod O. suda u K. pod poslovnim brojem P

Postupak je pokrenut podnošenjem tužbe dana 15.2.2021. Nakon pokretanja tog postupka, a temeljem kog postupka su ovdje tužitelji tražili i zabilježbu spora u zemljišnim knjigama, tužitelji su iz rješenja O. suda u K., Zemljišnoknjižnog odjela u S. broj Z došli do saznanja da je ovdje tuženik 11.2.2021. stavio prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva, a na temelju Ugovora o kupoprodaji od 11.2.2021., te se je upisao kao isključivi vlasnik nekretnine.

Kao što je već navedeno tužitelji su i osobno i po trećim osobama upozorili tuženika da pok. N. H. nije isključivi vlasnik nekretnine, ali je isti i pored tog saznanja, dana 11.2.2021., dakle svega nekoliko dana prije podnošenja tužbe u predmetu broj P-../2021, kupio i upisao se kao vlasnik navedene nekretnine.

Međutim, slijedom navedenog u ovoj tužbi tužiteljima je nakon smrti majke pok. K. H., a koja je bila suvlasnik u ½ dijela navedene nekretnine, pripalo pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini, a što je bilo i dogovoreno kako je to naprijed opisano.

Zakonski nasljedni dio pripao je i pok. N. H., a što znači da je pok. N. H., pored svog suvlasnog dijela od 4/8 dijela, stekao i zakonski nasljedni dio iza pok. K. H. od 1/8 dijela, isti je mogao raspolagati samo s 5/8 dijela utužene nekretnine, dok su suvlasnici u preostalih 3/8 dijela tužitelji, i to svaki u 1/8 dijela.

Tužitelji su pozvali tuženika, a prije pokretanja ovog postupka na mirno rješenje spora čemu se isti nije odazvao. Stoga su tužitelji prisiljeni pokrenuti ovaj sudski postupak.

Zbog naprijed navedenih razloga tužitelji podnose ovu tužbu i predlažu da sud nakon provedenog postupaka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

 

2.              U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik kč.br… pašnjak D od 41581 m2 upisane u zk.ul. broj k.o. D. 1.

Navodi da je predmetnu nekretninu kupio od pok. N. H., oca tužitelja. Pok. K. H. je bila supruga sada pok. N. H., koju je isti naslijedio. Nije postojao bilo kakav dogovor u svezi predmetne nekretnine kako to tvrde tužitelji u tužbi, te je predmetna nekretnina bilo isključivo vlasništvo N. H. dok istu nije prodao tuženiku.

Tužitelji su sudjelovali u ostavinskom postupku iza pok. K. H., te su, sukladno odredbom čl. 232. Zakona o nasljeđivanju, vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, pa se tuženik ne protivi da se pribavi ostavinski spis u kojem je vođen ostavinski postupak iza pok. K. H..

Tužitelji ni na koji način nisu kontaktirali tuženika u pogledu navedene nekretnine prije sklapanja ugovora o kupoprodaji. Tek poslije sklapanja ugovora o kupoprodaji 1. tužitelj N. H. je pokušao ostvariti neugodan i uvredljiv kontakt s tuženikom (sms poruke od 19.02.2021. i pozivi od 23. i 24.3.2021.), pa je zbog navedenoga tuženik protiv istoga podnio kaznenu prijavu koja je odbačena rješenjem ODO u K. posl.br.KP-DO- od 20.04.2021. jer se za navedena kaznena djela progon ne pokreće po službenoj dužnosti, već putem privatne tužbe.

Tuženik opreza radi navodi da je prilikom sklapanja ugovora i predaje zahtjeva za uknjižbu svojeg prava vlasništva na predmetnoj čestici postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige, obzirom je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo pok. N. H., a što proizlazi iz zk. izvatka od 7.1.2021. iz kojega je vidljivo da na nekretnini nema aktivnih plombi niti upisanih tereta, te izvatka od 12.02.2021. iz kojega je vidljiva samo plomba br. Z-, a to je prijedlog tuženika za uknjižbu prava vlasništva.

Tuženik nadalje navodi da iz tužbe nije vidljivo koja je pravna osnova na kojoj tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev.

Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te se protivi svim navodima tužitelja kao neosnovanima, pa predlaže odbiti tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz obvezu tužitelja da tuženiku solidarno naknade troškove postupka.

 

3.              Tužitelji u pisanom podnesku (list 29 spisa) poriču  navode odgovora na tužbu ukoliko su isti u suprotnosti s činjeničnim navodima iz tužbe.

U vezi ostavinskog postupka iza pok. K. H. tužitelji ukazuju na činjenične navode iz tužbe, dakle dogovor tužitelja, kao djece pok K. H., te njihovog oca, prodavatelja, sada pok. N. H., da se nekretnine upišu kao vlasništvo pok. N. H., a nakon njegove smrti tužitelji, kao potomci, će između sebe izvršiti podjelu imovine.

Tužitelji navode da je to vidljivo iz ostavinskog spisa, te ističu, a što je vidljivo iz smrtovnice u navedenom ostavinskom spisu, da je upravo pok. N. H. prijavio nekretnine kao imovinu pok. K. H..

Naime, na predmetnoj nekretnini su roditelji tužitelja, dakle N. H. i pok. K. H. sagradili dvije kuće, gospodarske zgrade, te su roditelji i djeca koja su tu i rođena, živjeli sve do 1991.g. kada su zbog ratnih okolnosti bili prisiljeni otići u izbjeglištvo.

Tijekom rata svi ti objekti su uništeni, a nakon rata su roditelji tužitelja iskoristili svoje pravo te je obnova njihovog kućanstva izvršena u K., dakle obnova je dislocirana na drugu parcelu.

Inače na predmetnoj parceli su roditelji tužitelja i sami tužitelji do 1991.g. imali farmu ovaca, a nakon dislocirane obnove tužitelji su nastavili uživati predmetnu parcelu budući su tamo bili voćnjaci, a kosila se je i trava.

Upravo zbog navedenog pok. N. H. je u ostavinskom postupku iza svoje supruge, a majke tužitelja, pok. K. H. naveo da je ista suvlasnica nekretnina iako su iste formalno bile upisane samo na pok. N. H., a budući se je radilo o bračnoj stečevini.

U to vrijeme, a kako je to navedeno i u tužbi, odnosi tužitelja i oca, pok. N. H., bili su dobri i upravo je iz tog razloga i bio sporazum da se u ostavinskom postupku iza pok. K. H. ne komplicira situacija i ne izdvaja njezina polovica kao bračna stečevina, već da to i dalje formalno glasi na oca, pok. N. H., a podjela između tužitelja kao djece bi se izvršila nakon smrti pok. N. H..

Tužitelji navode da je tuženik bio upoznat da pok. N. H., a kao formalno upisani vlasnik, faktički nije isključivi vlasnik predmetne nekretnine, već da suvlasnički dio kako je opisano u tužbi imaju i njegova djeca, ovdje tužitelji, ali je bez obzira na navedeno doslovno u jednom danu zaključio kupoprodajni ugovor i izvršio u istom danu prijenos prava vlasništva na svoje ime.

Tužitelji smatraju da se stoga tuženik nikako ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige budući je bio upozoren na vlasnička prava tužitelja.

 

3.1.              Na ročištu održanom 8. prosinca 2022. vezano uz predmet P Općinskog suda u K.  tužitelji predlažu da se izvrši uvid u taj spis, a kao što je i predloženo u prethodnom postupku, isključivo na okolnost da su tužitelji kada su saznali namjeru oca da proda spornu nekretninu, a što je bilo suprotno njihovom dogovoru u ostavinskom postupku iza pok. majke, protiv oca pokrenuli postupak u kojem su potraživali svoj nasljedni dio iza pok. majke, a ovo obzirom na činjenicu da je predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu roditelja gdje su oni izgradili svoju roditeljsku kuću. Nadalje tužitelji navode, obzirom da je zbog smrti tuženika N. H. starijeg došlo do prekida postupka, a u međuvremenu se ovdje tuženik M. P. upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, tužitelji su pokrenuli ovaj parnični postupak budući isti faktički ne mogu tražiti niti ne namjeravaju tražiti nastavak postupka broj P budući su tužitelji jedini zakonski nasljednici pok. N. H. starijeg.

 

4.              Tuženik u podnesku (list 32 spisa) navodi da je promašeno ponavljanje tužitelja o postojanju bilo kakvog dogovora u svezi ostavine iza pok. K. H. te da su tužitelji vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza svoje pok. majke. Tuženik poriče  sve navode tužitelja u vezi kontakta tužitelja sa tuženikom kao neistinitim.

Tuženik navodi da je postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige i stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom.

 

4.1.              Tuženik na ročištu održanom 3. studenog 2022. protivi se dokaznom prijedlogu pribave ostavinskog spisa O kao i saslušanju stranaka obrazlažući navedeno da imovina koja je predmet ovog postupka nije stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice nego nasljeđivanjem i stoga predstavlja osobnu imovinu prednika tuženika što je razvidno i iz povijesnog zk. izvatka koji je priložen u spis.

 

5.              U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio čitanje Izvatka iz BZP-a (list 5 spisa), Smrtovnice (list 6-7 spisa), Potvrde (list 13 spisa), ispisa sms poruka (list 14-15 spisa), Ugovora o kupoprodaji (list 16-20 spisa), Izvatka iz zemljišne knjige (list 22-23, 24 spisa), Rješenja ODO-a u K. (list 25-28 spisa), povijesnog zk. izvatka (list 42-56 spisa), preslike spisa Z…/2021 (list 58-83 spisa), preslike spisa O (list 99-113 spisa), dopisa H. t. d.d. (list 114 spisa).

Uz suglasnost stranaka izvršen je uvid u presliku spisa P.

Saslušani su svjedoci M. B. (list 118 spisa), M. Č. (list 119 spisa), M. Ć. (list 119 spisa), B. H. (list 120 spisa) te 1. tužitelj N. H., 2. tužiteljica B. Č. i tuženik M. P., kao stranke (list 121-123 spisa).

 

6.              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

6.1.              Sud je vezan tužbenim zahtjevom.

 

6.2.              Sud je proveo sve dokazne prijedloge koje su stranke predložile.

 

7.              Uvidom u Izvadak iz BZP-a Zemljišnoknjižnog odjela S. od 17. listopada 2021. (list 5 spisa) utvrđeno je da je kč.br. upisana u zk.ul.br. k.o. D. 1 u vlasništvo M. P., OIB, O. i da tereta nema.

 

8.               Uvidom u Smrtovnicu (list 6-7 spisa) sud utvrđuje da je K. H. rođ. T. (J.) rođena ..., umrla ., da prema podacima o nasljednicima proizlazi da su kao nasljednici navedeni bračni drug N. H.,  i djeca B. Č., J. B. i N. H., da je za imovinu navedeno da je suvlasnik u nekretninama, a da je u posjedu ostavinske imovine N. H. suprug te da je podatke dao N. H., suprug.

 

9.              Iz Potvrde PP O. od 26. ožujka 2021. (list 13 spisa) i priloženog ispisa sms poruka (list 14 spisa) proizlazi da je M. P. podnio kaznenu prijavu jer ga je 24. ožujka 2021. i 25. ožujka 2021. putem telefonskih poziva i sms poruka u kasnim večernjim satima i noćnim satima N. H. uznemiravao i vrijeđao pogrdnim riječima, a sve iz razloga što je podnositelj prijave kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina s N. H. iz R., ocem počinitelja.

 

10.              Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 16-18 spisa) sud utvrđuje da su isti sklopili N. H. iz R., OIB, kao prodavatelj i M. P., O., OIB, kao kupac, 11. veljače 2021., da su predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina bile kč.br. sve upisane u zk.ul.br. k.o. R., da je utvrđena kupoprodajna cijena u iznosu od 90.000,00 kuna i da prodavatelj jamči kupcu da su predmetne nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da u trenutku zaključenja ovog ugovora nemaju nikakvih pravnih ili skrivenih stvarnih nedostataka, da nisu opterećene nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima kao niti pravima trećih osoba koja bi ga ograničavala ili ga onemogućavala u slobodnom raspolaganju istima, da je ugovor potpisan od strane prodavatelja i kupca, a da je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika S. S. u S. pod brojem Ov- od 11. veljače 2021.

 

10.1.              Nadalje, uvidom u Tabularnu izjavu (list 19-20 spisa) od 11. veljače 2021. razvidno je da je potpis N. H. na istoj ovjeren pod brojem Ov- od 11. veljače 2021. kod javnog bilježnika S. S. u S., da prodavatelj potvrđuje da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 11. veljače 2021. od kupca M. P. u cijelosti primio novčani iznos od 90.000,00 kn na ime kupoprodajne cijene za nekretnine kč.br. , sve upisane u zk.ul.br. k.o. R. te prodavatelj dozvoljava kupcu da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama na svoje ime na gore navedenim nekretninama u cijelosti.

 

11.              Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige od 7. siječnja 2021. (list 22 spisa) razvidno je da su kč.br. sve upisane u zk.ul.br. k.o. R., upisane u vlasništvo N. H., sina I., OIB, R. te da tereta nema.

 

12.              Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige od 12. veljače 2021. (list 24 spisa) razvidno je da je kč.br. upisana u zk.ul.br. . k.o. D. 1 u vlasništvo N. H., sina I., OIB …,  R., te da ovaj izvadak odgovara stanju zemljišne knjige na datum 12. veljače 2021., a ispravni postupak za novoosnovanu zemljišnu knjigu za k.o. D. 1 počinje teći danom objave u e-oglasnoj ploči i traje do 4. ožujka 2021. Stoga se ovaj upis ne smatra istinitim i potpunim, pa se nitko ne može pozvati na to da je postupao s povjerenjem u njegovu istinitost ili potpunost (članak 195. ZZK-a).

 

13.              Uvidom u Povijesni zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine upisane u zk.ul.br. k.o. R. (list 42-46 spisa) razvidno je da su iste kod osnivanja zemljišnih knjiga bile upisane u suvlasništvo H. I. I. u 4/13 dijela, H. rođ. M. J. u 4/13 dijela, H. I. J. i H. rođ. M. R. u 5/13 dijela, svi kbr. iz K.. Zatim je 1970. godine pod brojem Z temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 3. listopada 1969. broj O dio H. J. i R. upisan na H. I. kbr. iz K. i H. J. kbr. iz K. u 5/13 dijela.

Nadalje je pod Z na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 13. siječnja 1996. (dan ovjere potpisa) uknjiženo pravo vlasništva na nekretnine H. I. I. za korist H. I. N., K. te pod Z na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 14. svibnja 1996. broj O uknjiženo pravo vlasništva na nekretnine H. J. za korist H. N., sina, iz K..

 

13.1.              Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz od 28. siječnja 2022. (list 47-49 spisa) za zk.ul.br. k.o. R. razvidna je oznaka za zk.ul.br. da je zk.uložak "UTRNUT" te je kod katastarskih čestica zabilježeno brisanje katastarskih čestica uslijed postupka obnove i upisa u glavnu knjigu D. 1 pod brojem kč.br. , a kao vlasnik je upisan N. H., sin I., OIB, K. R. i sa adresom R., te je 11. veljače 2021. uknjiženo pravo vlasništva temeljem Ugovora o kupoprodaji od 11. veljače 2021. i Tabularne izjave od 11. veljače 2021. M. P., OIB O., i da tereta nema.

 

13.2.              Priložen je i Zapisnik od 19. studenog 2019. (list 50-52 spisa) sastavljen povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige za k.o. D. 1, za nekretninu nove oznake koja će biti upisana u preoblikovane zemljišne knjige u zk.ul.br. k.o. D. 1 u vlasništvo N. H., R. u 1/1 dijela.

 

13.3.              Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz od 28. siječnja 2022. (list 53 spisa) za k.o. D. 1 – prije BZP, zk.ul.br. , razvidno je da je kč.br. bila upisana u vlasništvo N. H., OIB , a od 11. veljače 2021. u vlasništvo M. P., OIB …, O., i da tereta nema.

 

13.4.              Uvidom u Izvadak iz BZP-a – povijesni prikaz od 28. siječnja 2022. (list 55 spisa) za k.o. D. 1, zk.ul.br. razvidno je da je kč.br. upisana u vlasništvo M. P., OIB O. te da je pod Z upisana zabilježba spora P, radi utvrđenja prava suvlasništva na kč.br. , te da tereta nema.

 

14.              Uvidom u presliku spisa P razvidno je da su tužbu radi priznanja prava vlasništva s prijedlogom radi izdavanja privremene mjere 15. veljače 2021. podnijeli tužitelji B. Č., N. H. i J. B. protiv tuženika N. H.,  iz R., njihovog oca. Iz činjeničnog opisa tužbe proizlazi da je tuženik N. H. bio suvlasnik nekretnine kč.br. k.o. D. 1 na jednake dijelove sa pok. suprugom K. H., majkom tužitelja te da nakon smrti K. H. tužiteljima pripada pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini u omjeru 1/8 dijela svakome, a budući su zakonski nasljednici pok. K. H. bili tužitelji i tuženik. U navedenom predmetu doneseno je Rješenje 10. studenog 2021. broj P kojim se prekida postupak zbog smrti tuženika N. H..

 

15.              Uvidom u presliku spisa Z razvidno je da isti nije pravomoćno okončan već se od 2. rujna 2021. nalazi na rješavanju u Županijskom sudu u V. G. povodom žalbe predlagatelja. Predlagatelji B. Č., N. H. i J. B. podnijeli su protiv protustranke N. H. 18. veljače 2021. (pisan 15.veljače 2021.) prijedlog radi zabilježbe spora koji se vodi kod Općinskog suda u K. pod brojem P, koji prijedlog je odbijen Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela u S. broj Z…, od 24. veljače 2021. protiv kojeg su predlagatelji podnijeli prigovor, a koji prigovor je Rješenjem Z-…, od 2. lipnja 2021. odbijen te je rješenje ovlaštenog referenta broj Z-…, od 24. veljače 2021. potvrđeno s obrazloženjem da se sukladno odredbama članka 45. Zakona o zemljišnim knjigama prijedlog radi zabilježbe spora od 18. veljače 2021. zaprimljen pod Z-…, mogao podnijeti tek protiv protustranke N. H., ali kako je dana 11. veljače 2021. zaprimljen, a potom i riješen prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva pod Z-…, kojim je kč.br. iz zk.ul.br. k.o. D. 1 upisana kao vlasništvo M. P., to se prijedlogu radi uknjižbe spora pod brojem Z-…, od 18. veljače 2021. više nije moglo udovoljiti.

Predlagatelji su protiv navedenog rješenja podnijeli žalbu o kojoj još nije odlučeno (list 57-83 spisa).

 

16.               Uvidom u presliku spisa O-…, (list 99-113 spisa) sud utvrđuje da se predmetni ostavinski spis vodi iza pok. K. H. te da iz Smrtovnice proizlazi da je K. H. rođ. T. (J.), rođena ...., umrla ..., da su prema podacima o nasljednicima navedeni bračni drug N. H., i djeca B. Č., J. B. i N. H., da je za imovinu navedeno da je suvlasnik u nekretninama, a da je u posjedu ostavinske imovine N. H. suprug te da je podatke dao N. H., suprug. Nadalje iz Potvrde od 17. svibnja 2000. priložene u spisu O- (list 101 ovog spisa) proizlazi da prema podacima Z.K. odjela Općinskog suda u S. pokojna K. H. rođ. T. ne dolazi upisana kao vlasnik niti suvlasnik na području k.o. R. Iz Zapisnika od 18. svibnja 2000. u predmetu O- (list 102 ovog spisa) proizlazi da su pristupili nasljednici N. H., B. Č. i N. H. mlađi koji su dali nasljedničke izjave, a da je nasljedničku izjavu od 17. svibnja 2000. u spis O- dostavila J. B. (list 105 spisa). Iz Rješenja o nasljeđivanju O- od 18. svibnja 2000. razvidno je da se ostavinska imovina iza pok. K. H. sastojala od neisplaćene mirovine i razlike mirovine te ušteđevine, da je njezinim nasljednikom temeljem Zakona proglašen N. H., suprug, iz K, u cijelosti, a da su se njena djeca B. Č., J. B. i N. H. prihvatili svog dijela nasljedstva koje im po zakonu pripada iza pok. majke K. H. i svoj nasljedni dio ustupili svom ocu i sunasljedniku N. H.. Nadalje proizlazi da je rješenje pravomoćno 18. svibnja 2000. U istom predmetu doneseno je Dopunsko rješenje o nasljeđivanju broj O- od 30. lipnja 2000. kojim je utvrđena naknadno pronađena imovina koju sačinjava neisplaćena invalidnina i nasljednikom je proglašen N. H., suprug, iz K, a rješenje je pravomoćno 30. lipnja 2000.

 

17.              Uvidom u dopis H. t. d.d. od 8. studenog 2022. (list 114 spisa) razvidno je da isti nisu u mogućnosti dostaviti sudu tražene podatke o odlazno-dolaznom telekomunikacijskom prometu  registriranom za pozivne brojeve i za mjesec veljaču 2021. s obzirom je od navedenog proteklo više od 12 mjeseci.

 

18.              Uvidom u Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u K., broj KP-DO- od 30. travnja 2021. (list 25-28 spisa) proizlazi da je na temelju članka 206. stavak 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) odbačena kaznena prijava žrtve M. P., protiv osumnjičenog N. H. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ-a/11 s obrazloženjem da riječi koje su navedene u kaznenoj prijavi sadržajno ne predstavljaju objektivno podesne riječi kojima bi bili ostvareni elementi kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 niti kojeg drugog kaznenog djela za koje se progoni po prijedlogu odnosno po službenoj dužnosti.

 

19.              Iz iskaza svjedoka M. B., bratića tužitelja, proizlazi da kada mu je M. P. rekao da je kupio nekretnine da je on javio tužitelju N. H. da je kupnja izvršena.

 

19.1. Iz iskaza svjedoka M. Č., supruga 2. tužiteljice B. Č., proizlazi da mu je M. P. rekao da nije kupio navedenu nekretninu nego da se samo informirao, a kada je pola sata nakon toga saznao da je M. P. kupio nekretninu da ga je pokušao nazvati ali M. P. se nije odazivao pozivu i više nisu stupili u kontakt.

 

19.2.              Iz iskaza svjedoka M. Ć. koji nije u srodstvu sa strankama proizlazi da je međaš parceli koja je predmet u ovom postupku kč.br. ... On je prije Domovinskog rata živio u kući do ove nekretnine. Na ovoj nekretnini prije Domovinskog rata su bile kuća i gospodarska zgrada, a sada je ostao temelj od kuće i sada je to građevinsko zemljište. Prije Domovinskog rata tu je bila kuća u kojoj su živjeli obitelj H.. Vlasnik te nekretnine bio je N. H. pokojni, a sada je M. P.. Svjedok navodi da njegova supruga B. radi na P. i da M. radi na P. te da je pok. N. H. u kafiću izjavio pred svjedokom i rekao mu: rođače, ja sve prodajem. Svjedok je došao kući i o tome je pričao sa ženom i ona mu je rekla da je nju jedan čovjek pitao za zemljište, a to je gospodin M. P.. Svjedok inače M. P. ne poznaje. 10-ak dana nakon tog njegovog razgovora s N. H. u kafiću N. ga je nazvao i rekao mu: rođače dolazi, prodajem zemljište, kupac će doći i dođi k meni da odemo zajedno na zemljište. Svjedok je došao, prvi put je tada vidio M. P., otišli su na parcelu N., M. P. i svjedok i N. je s M. P. dogovorio prodaju parcele . M. je otišao s N. i dao mu kaparu i nakon dan, dva odmah isplatio sve. Gospodin N. H. pokojni je rekao svjedoku da je M. sve isplatio. Svjedok navodi da je to njegovo saznanje i da nikada nije znao M. P. do tada. Svjedok pojašnjava

da je prije Domovinskog rata na predmetnoj parceli živjela obitelj H.: deda I. H. pokojni, njegova supruga, N. H. sin od I. H. i njegova supruga K. H. i njihova djeca.

 

19.3.              Svjedok B. H. sin I., stric tužitelja, u svom iskazu navodi da je njegov brat  N. H. bio vlasnik sve zemlje, da je tata 1996. godine svu zemlju prepisao na brata radi obnove pa tako i ovu zemlju na kojoj je kućište, sve. Kuća je porušena u Domovinskom ratu i brat je to počistio i na tom mjestu vidi se dolinica i dvorište. Sve zemlje je bio vlasnik brat N. H. i nitko više. Svjedok pojašnjava da je J. H., njegova majka, a da je K. H. zadnje bila na G. gdje su dobili obnovu. Svjedok navodi da zna da je brat prodao zemlju M. P. ali nije mu prodao svu zemlju, još je ostalo zemlje.

Na upit je li netko svjedoka ili njegovog sina u S. kontaktirao vezano uz tu prodaju, svjedok odgovara da je njegov brat N. H. bio vlasnik zemlje i zašto bi zvali svjedoka. Nije ga zvao niti N. H. mlađi.

Na upit da li svjedok zna kakvi su u to vrijeme bili odnosi pok. brata N. H. s djecom, svjedok odgovara da su bili slabi s kćerima jer su mu kćeri okrenule leđa kada je on počeo ići s jednom ženom, a to je bilo prije 20 godina, a sa sinom je bio u dobrim odnosima dok nisu po brata dolazila bolnička kola s kojima je išao u bolnicu jer je imao rak. Svjedok navodi da je bio u kontaktu uvijek s bratom N. i on mu je govorio kamo ide i kada i tako je njega brat kontaktirao da ga sin vozi doktoru i da ga vozi u bolnicu u Z. jer ima rak. N. je njemu rekao  da on kao branitelj ima pravo na bolnička kola da ga voze u Z. i svjedok mu je rekao kada ima pravo neka ga voze bolnička kola, a ne da ga vozi sin N. H. jer on možda ima neki drugi posao pa neka brat iskoristi pravo bolničkih kola. Tako je brat i napravio i od kada su ga počela voziti bolnička kola u Z. i sin N. H. okrenuo mu je leđa. Nije ni dolazio niti ga je posjećivao, nije ništa.

 

20.              1. titelj N. H., sin N. i K. H., u svom iskazu navodi da su tužbu za parcelu podnijeli iz razloga što je na toj parceli njihova roditeljska kuća. Tu su živjeli, tu su svi rođeni i živjeli su tu do Domovinskog rata. Kuća je u ratu porušena, oni su se vratili poslije rata, imali su privremeni smještaj i čekali su obnovu i u međuvremenu majka K. H. umire 2000. godine. Poslije toga ubrzo otac pokreće postupak ostavinske rasprave. Kada su došli na ostavinsku raspravu, a svi su smatrali da je to njihovo, otac je naveo da je to njihovo, da je mama suvlasnik i oni su dogovorili da djeca to poslije očeve smrti nasljeđuju i stavili su sve na oca. Tužitelj N. H. navodi da je poslije mamine smrti otac N. H. imao povremenu vezu s jednom gospođom M. koja je živjela u S.. Sestre to nisu odobravale, nije ni njemu bilo pravo ali tata se je okrenuo najprije od sestara i sagradio je sebi poslije kuću u R., on ga je obilazio i vozao doktoru. Kada je tata obolio ta gospođa godinu i pol dana više se nije pojavljivala. On je bio revoltiran i okrenuo se tada i od 1. tužitelja. To je bilo na Božić 2020., tata je bio revoltiran, on ga je pozvao na Božić na ručak, bio je i poslije toga se okrenuo od njega i više se nije javljao. 1. tužitelj navodi da je slao djecu, svoje kćeri, da kontaktiraju s njim ali on se okrenuo i od njih, od svih. 1. tužitelja je nazvao bratić M. B. i rekao mu da je otac prodao K.. 1. tužitelj je s nevjericom otišao na parcelu i susjeda K. T. mu je rekla da je bio gospodin M. P. i da je rekao da je kupio kućište tu dolje od N. H.. Tužitelji su drugi dan pokrenuli postupak da se obustavi prodaja, angažirali su odvjetnika.  1. tužitelj navodi da ga je M. B. zvao i obavijestio da je zemlja prodana.

1. tužitelj navodi da je pokušao najprije zvati  M. H. u S. i on mu je rekao da će  probati kontaktirati s ocem B. H. da li što zna oko prodaje zemlje i na tome je ostalo. 1. tužitelj navodi da je nazvao strica B. H. i pitao ga da li zna zašto se zemlja prodaje i što se događa, a stric mu je odgovorio da svoje probleme rješavaju sami, i to je to. 1. tužitelj navodi da je kosio nakon Domovinskog rata kućište i voćnjak sve do prodaje. Ostali dio parcele nije održavao.

1. tužitelj pojašnjava da su odnosi s ocem bili dobri sve dok se nije pojavila ta gospođa M. iz S..

Na upit da li 1. tužitelj zna tko je bio vlasnik tog kućišta, te zemlje, prije njegovog oca, 1. tužitelj odgovara da ne zna.

Na upit tko je prije rata živio u toj kući, 1.tužitelj odgovara: djed I., baka J., otac N., majka K., sestra B., brat I., sada pok., sestra J. i on. Njegova majka K. se je udala u tu kuću. Kuća je bila na starim temeljima rađena ali su roditelji gradili i novu kuću koja još nije bila dovršena do Domovinskog rata i to je išlo u L, a sve je u ratu uništeno.

 

20.1.              2. tužiteljica B. Č. kćerka N. i K., u svom iskazu navodi da kada je doznala što se to događa s njihovim kućištem najprije je doživjela šok, a onda kad se oporavila išli su kod odvjetnika i pokrenuli postupak. 2.tužiteljica smatra da je ta gospođa M. koja je spomenuta kroz iskaze samo iskorištavala oca jer je imao mirovinu pok. sina I. i ona bi dolazila samo kad je mirovina i ona i sestra to nisu odobravale i rekle su to ocu i zato se je on okrenuo od njih i nastavio po svom. U obitelji dok su živjeli skupa majka je jedina radila i uzdržavala i oca i njegove roditelje koji nisu imali primanja i njih djecu, a uz sve otac je pio. Sve što je rekao njen brat je istina i pridružuje se njegovom iskazu.

 

20.2.              Tuženik M. P. u svom iskazu navodi da je od B. Ć. s kojom je radio zajedno na P. J. saznao o prodaji zemljišta. Nakon toga se je našao sa gospodinom N. H., pogledali su svu  zemlju, u to vrijeme je on gledao i 10 drugih zemljišta, pregledavao i gledao da nešto uloži za obitelj. Ovo mu se je jako svidjelo, prije toga je provjerio sve papire u sudskom registru i vidio je da je N. H. 1/1 vlasnik, on mu je dao originalni vlasnički list te je s punim povjerenjem u zemljišne knjige predao N. H. kaparu i odlučio se za kupnju nekretnine jer mu se zemljište jako svidjelo. Dva dana kasnije otišao je u banku, dio novaca je podignula njegova  supruga, a dio on i otišao se sastati s N. H. da realiziraju kupnju. Otišao je k njemu kući i nakon toga su otišli kod javnog bilježnika u S., sklopili su ugovor i pred javnim bilježnikom mu je predao novce.

Tuženik navodi da su ga i M. Č. i M. B. kontaktirali nakon što je on kupio predmetnu nekretninu. Nakon toga je nazvao gospodina N. H. koji mu je prodao zemlju i pitao ga da li ima nešto vezano uz zemlju da mu je prešutio, a on mu je odgovorio da je on vlasnik zemlje i da nema ništa nitko drugi s tim.

 

21.              3. tužiteljica J. B. nije saslušana kao stranka jer su tužitelji povukli prijedlog za njenim saslušanjem.             

 

22.              Predmet ovog spora je zahtjev 1. tužitelja N. H., 2. tužiteljice B. Č. i 3. tužiteljice J. B. da se upišu svaki u 1/8 dijela suvlasništva kč.br. k.o. D. 1, kao nasljednici iza pok. majke K. H., s osnove bračne stečevine roditelja K. H. i N. H..

 

23.              Temeljem rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u ukupnosti sud utvrđuje:

- da su 1. tužitelj N. H., 2. tužiteljica B. Č. i 3. tužiteljica J. B. djeca N. H. i K. H. koji su bili u braku, da je njihov brak prestao smrću K. H. 30. travnja 2000. , da je iza pok. K. H. vođen ostavinski postupak pod brojem O- koji je pravomoćno okončan Rješenjem o nasljeđivanju od 18. svibnja 2000., te je doneseno i Dopunsko rješenje od 30. lipnja 2000.,

- da je u tijeku ostavinskog postupka pribavljena potvrda Z.K. odjela iz koje proizlazi da pok. K. H. rođ. T. ne dolazi upisana kao vlasnik niti suvlasnik nekretnina na području k.o. R.,

- da predmetom nasljeđivanja nije bila sporna nekretnina kč.br. k.o. D. 1 (koja je imala prvotne brojeve u k.o. R. prije postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga), da tužitelji N. H., B. Č. i J. B. u tijeku ostavinskog postupka iza pok. majke K. H. u kojem su sudjelovali nisu osporavali sastav ostavine, a da je i u trenutku smrti K. H. sada sporna nekretnina bila upisana na N. H., supruga.

 

24.              Odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - u daljnjem tekstu: ZN) propisano je da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja.

 

25.              Sukladno odredbi čl. 232. st. 5. ZN pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno pozvane. Te osobe ipak neće biti vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju u pogledu prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije bi utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili u upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

 

26.              Dakle, u primjeni odredbe čl. 232. ZN, treba poći od toga da se učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju odnosi samo na osobe koje su sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane.

 

27.              S obzirom na to da su 1. tužitelj N. H., 2. tužiteljica B. Č. i 3. tužiteljica J. B. u ostavinskom postupku iza pok. majke K. H. dali nasljedničke izjave kojom se prihvaćaju nasljedstva koje im na temelju zakona pripada i svoj dio ustupili ocu N. H., koji se prihvatio nasljedstva koje mu po zakonu pripada i ustupljenih mu dijelova ostalih sunasljednika, da se na rješenje o nasljeđivanju nisu žalili, valja zaključiti u pravcu vezanosti 1. tužitelja N. H., 2. tužiteljice B. Č. 3.tužiteljice J. B. pravomoćnošću predmetnog rješenja o nasljeđivanju.

 

28.              Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama posl.br. Rev- od 14. listopada 2020., Rev- od 16. travnja 2019. i Rev-…/14 od 11. srpnja 2018. sud je izrazio shvaćanje da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Tako tužitelji koji su sudjelovali u ostavinskom postupku ne mogu osnovano prigovarati istinitosti sadržaja onoga što je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno (konkretno, što je bio predmet ostavinske imovine).

 

29.              Stoga je, imajući u vidu činjenična utvrđenja u postupku a posebice da tužitelji nisu dokazali da su svoje pravo isticali u ostavinskom postupku niti im je priznato pravo da ga ostvaruju u parnici, u konkretnom slučaju pravilnom primjenom odredbe čl. 232. st. 1. i st. 5. ZN-a valjalo utvrditi da su 1. tužitelj N. H., 2. tužiteljica B. Č. i 3. tužiteljica J. B. vezani pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju budući su kao stranke sudjelovali u ostavinskom postupku te da ne mogu s uspjehom pobijati što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Stoga je u pravu tuženik kada ističe da nije postignut dogovor oko predmetne nekretnine i da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine N. H., prednik tuženika jer iz ostavinskog postupka proizlazi da niti jedan od sudionika ostavinskog postupka iza pok. K. H. (uključujući tužitelje) nije prigovarao opsegu i sastavu ostavine i predlagao da se u istu uključi predmetna nekretnina, i da se ista kao bračna stečevina potom eventualno izdvoji iz nasljeđivanja, kao i da ukoliko su 1. tužitelj N. H., 2. tužiteljica B. Č. i 3. tužiteljica J. B. smatrali da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu, to su morali istaknuti najkasnije u ostavinskom postupku iza smrti pok. K. H., u smislu odredbe čl. 232. ZN-a.

 

30.              Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja navodi 1. tužitelja N. H., 2. tužiteljice B. Č. i 3. tužiteljice J. B. da N. H. nije mogao raspolagati predmetnom nekretninom u cijelosti, ukazuju se neosnovani.

 

31.              Naime, iz Izvatka iz zemljišne knjige – povijesnog prikaza proizlazi da je N. H., OIB , iz R., stekao predmetnu nekretninu 1996. na temelju Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog s ocem I. H. te 1996. na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju od 14. svibnja 1996. broj O- iza pok. majke J. H., a što je potvrdio u svom iskazu i njegov brat B. H. da je od 1996. godine isključivi vlasnik bio N. H., da su obnovu ostvarili na drugoj lokaciji, da je u Domovinskom ratu kuća na spornoj čestici potpuno razrušena, da su u kući do Domovinskog rata živjeli I. H. i njegova supruga J. H., N. H. i njegova supruga K. H. te njihova djeca.

Iz navedenog sud zaključuje da su K. H. i N. H. ulagali dograđivanjem kuće u tuđu nekretninu tj. vlasništvo I. H., oca N. H. u kojoj su živjeli i I. H. i njegova supruga J. H., N. H. i njegova supruga K. H. te njihova djeca i da adaptacijom i dogradnjom se ne može osnovano ostvariti stvarnopravni zahtjev već samo eventualno obveznopravni a u konkretnom slučaju još je i upisani vlasnik predmetne nekretnine u vrijeme ulaganja bio otac N. H., I. H., tim više što u trenutku kada je I. H. darovao svoj suvlasnički dio nekretnina 1996. sinu N. H. i u trenutku kada je N. H. 1996. naslijedio suvlasnički dio iza pok. majke J. H. više nije bilo kuće jer je u D. ratu razrušena, a obnova je ostvarena na drugoj lokaciji.

 

32.              Temeljem činjeničnih navoda tužbe i cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je predmetna nekretnina bračna stečevina K. H. i N. H., pa je stoga tužbeni zahtjev neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

 

33.              Odluku o troškovima sud je donio temeljem članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku te je tuženiku dosudio trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav podneska od 16.11.2021. u iznosu 1.500,00 kn, sastav podneska od 19.1.2021. u iznosu 1.500,00 kn, zastupanje na raspravi 27.1.2022. u iznosu 1.500,00 kn, zastupanje na raspravi 3.11.2022. u iznosu 1.500,00 kn, sastav podneska od 9.11.2022. u iznosu 1.500,00 kn, zastupanje na raspravi 8.12.2022. u iznosu 1.500,00 kn, pristup na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu 750,00 i  PDV od 25% u iznosu 2.437,50 kn odnosno ukupno 12.187,50 kn / 1.617,56 eura.

 

34.              Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16,  73/17 i 131/20) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

 

U Ogulinu 20. siječnja 2023.

 

Sudac

Blaženka Glad,v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

 

Dostaviti:

1. D. P., odvjetnik u K.

2. T. H., odvjetnik u Z. D. B. i T. H. u K.

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu