1                            Poslovni broj: II Kž-7/2023-5

Poslovni broj: II Kž-7/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-214/2022. (K-69/2022.) od 16. prosinca 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-214/2022. (K-69/2022.) od 16. prosinca 2022., nakon izrečene nepravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-69/2022-11 od 3. studenog 2022., kojom je optuženi D. G. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. G. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženom D. G. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 4. srpnja 2022. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi D. G. osobno i po branitelju, odvjetniku B. K., bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "rješenje ukine te istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza", odnosno da "uvaži navode žalbe okrivljenika te da ukine istražni zatvor produljen pobijanim rješenjem, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da zamijeni istražni zatvor nekom od blažih mjera opreza". S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog D. G. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene mjerama opreza. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju očito upire žalitelj.

6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi D. G. počinio kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11., proizlazi iz činjenice da je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog navedenog kaznenog djela, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud pri donošenju nepravomoćne presude sa stupnjem izvjesnosti utvrdio da je optuženik to djelo počinio, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. ZKP/08. Pri tome nisu relevantni navodi žalitelja da se za sada radi tek o nepravomoćnoj presudi pa da bi mu uslijed toga bila povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer osnovana sumnja, kao što je prethodno navedeno, proizlazi iz nepravomoćne osuđujuće presude koji stupanj osnovane sumnje je i viši nego prethodno u tijeku kaznenog postupka.

7. Nadalje, žalbom se ne pobija postojanje okolnosti iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., već zaključak suda da se u konkretnoj situaciji mjerama opreza ne može zamijeniti istražni zatvor.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, predloženom mjerom opreza ne može se otkloniti opasnost od počinjenja novih, istovrsnih kaznenih djela. Optuženik je u razdoblju od 2009. do 2021. višestruko osuđivan zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, ali također i kaznenih djela s elementima nasilja. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra A. L., dr.med., proizlazi da optuženi D. G. ima poremećaj ličnosti tipa dissocijalnog tipa ličnosti, dijagnoza F.60.2. i značajke teške ovisnosti o opijatskim sredstvima, uslijed čega vještak psihijatar smatra kako u budućnosti postoji veliki rizik počinjenja istovrsnih, kao i težih kaznenih djela. Kada se navedeno dovede u vezu s okolnošću da je optuženi D. G. ponovno nepravomoćno presuđen zbog kaznenog protiv imovine – razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. i 2. KZ/11, to je razvidno da se radi o specijalnom povratniku, kojega niti ranije izrečene kazne, pa i one bezuvjetne, nisu odvratile od činjenja novog kaznenog djela, pa stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da mjerama opreza nije moguće otkloniti opasnost od ponavljanja djela.

8. Ispravnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru utjecao na optuženika da više ne čini kaznena djela, kao i da je priznao kazneno djelo, imajući u vidu kazneno djelo za koje je nepravomoćno proglašen krivim počinio tri mjeseca nakon što je izdržao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe, dakle istovrsnog kaznenog djela za koje je nepravomoćno osuđen u ovom postupku. Stoga nije u pravu optuženik da mu se istražni zatvor produljuje automatizmom do isteka maksimalnih rokova istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. do pravomoćnosti presude i upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

9. Protivno prigovorima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti, ističući da se mjera istražnog zatvora pretvara u izdržavanje kazne, ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela te visine nepravomoćno izrečene kazne kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. U tom smislu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2023.