1                            Poslovni broj: II Kž-11/2023-5

Poslovni broj: II Kž-11/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene J. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u svezi članka 158. stavka 5. u svezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene J. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kvm-7/2022. (Kzd-2/2022.) od 29. studenog 2022. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optužene J. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kvm-7/2022. (Kzd-2/2022.) od 29. studenog 2022., na temelju odredbe članka 98. stavka 5. i 6. u vezi članka 98. stavka 1. i 2. točke 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) protiv optužene J. M. i optuženog Š. Š. pod točkom I. izreke produljene su mjere opreza i to zabrane približavanja žrtvi – djetetu T. G. na udaljenost manju od 50 metara i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom – djetetom T. G. odnosno održavanje izravne ili neizravne veze sa žrtvom. Pod točkom II. izreke rješenja je određeno da će mjere opreza nadzirati djelatnici Policijske uprave zadarske, koji su dužni jednom mjesečno dostavljati izvješće sudu i Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru o provedbi mjera opreza. U točki III. je određeno da će Policijska uprava zadarska o nepridržavanju mjera opreza odmah izvijestiti sud. Prema točki IV. izreke izrečene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjerama opreza, sud će ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istima, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Pod točkom V. optužena J. M. i optuženi Š. Š. su upozoreni da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnijela je optužena J. M. po branitelju, odvjetniku Š. L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači i ukinu predmetne mjere opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak."

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a time i mjera opreza kao blažih mjera kojima se osigurava ista svrha. Za svoju je odluku prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno mjera opreza, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela od strane optužene J. M..

6. Pobijanim rješenjem, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optužene J. M., a koja opasnost proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje je optužena osnovano sumnjiva da ih je počinila u razdoblju od dvije godine, a kako je to opisano u činjeničnom opisu potvrđene optužnice iz kaznenog postupka proizlazi da je optužena J. M. iskazala izrazito visok stupanj bezobzirnosti i upornosti u postupanju i to prema žrtvi mlađoj od 15 godina koja je uz to njezino dijete, koje joj je bilo povjereno na čuvanje i odgoj te je grubo zlouporabila povjerenje žrtve i nemogućnost njenog odupiranja, jednako tako sud prvog stupnja je s pravom cijenio mišljenje vještaka psihijatra D. S., dr.med., prema kojem je kod optužene ustanovljen granični poremećaj F60.3 kao i da njezino psihičko stanje može poticajno djelovati da i u budućnosti ponovi ili počini istovrsno kazneno djelo. Povrh navedenog, iz izvješća centra proizlazi i da je psihičko stanje optužene J. M. i nadalje loše, da je izrazito depresivna i emocionalno nestabilna slijedom čega smatraju da je vrlo upitan njezin kapacitet za adekvatan kontakt s traumatiziranim djetetom, žrtvom T. G..

7. Sve navedene okolnosti, koje je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i vrednovao, nedvojbeno upućuju na zaključak, sa kojim se u cijelosti slaže i drugostupanjski sud, kako su na strani optužene ispunjene i posebne pretpostavke radi određivanja mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7.1. Međutim, a što pravilno obrazlaže prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optužene J. M., može se i dalje s uspjehom otkloniti mjerama opreza koje su pobijanim rješenjem produljene.

8. Žalbom se nadalje tvrdi da je "opasnost od ponavljanja djela iščeznula". Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora te potom njegove zamjene mjerama opreza. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera opreza protiv optuženice.

9. Ni žalbeni navodi kako je rješenjem izvan kaznenog postupka optuženoj J. M. oduzeto pravo na stanovanje s djecom kao i zabranjeno ostvarivanje odnosa s djecom, zbog čega žaliteljica osporava svrhovitost primjene produljenih mjera opreza, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjera opreza. Naime, upravo se mjerama opreza produljenim u pobijanom rješenju, uz upozorenje optuženoj o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja nedvojbeno postoji.

10. Imajući u vidu sve istaknute okolnosti na strani optužene J. M., nije odlučan niti žalbeni prigovor kojim se ističe njena ranija neosuđivanost niti je opasnost od ponavljanja djela umanjena navodom da se optuženu ne tereti za verbalne delikte na štetu žrtve djeteta T. G., jer bilo kakav kontakt s žrtvom nije u najboljem interesu djeteta.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2023.