1              Poslovni broj: II Kž-10/2023-5

Poslovni broj: II Kž-10/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. D., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog I. D., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kov-Iz-17/2022. od 22. prosinca 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2023.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog I. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. D., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanja u pokušaju iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv pravosuđa – sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zavor protiv okrivljenog I. D. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja okrivljeni I. D. podnio je žalbu osobno, bez navođenja zakonske osnove, u kojoj predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor okrivljeniku, odnosno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

2.1. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku M. R., zbog "svih žalbenih razloga iz članka 467. u vezi članka 495. ZKP/08.", u kojoj predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "ukine pobijano rješenje i zamijeni isto mjerama opreza te pusti okrivljenika da se brani sa slobode".

2.2. Obje žalbe okrivljenika se sadržajno nadopunjuju, stoga se razmatraju kao jedna žalba.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, kao i u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te smatra da produljenje mjere istražnog zatvora nije svrhovito, već predlaže da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza kao blažim mjerama.

6. Protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako osnovana sumnja za počinjenje kaznenih djela proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik osporava vjerodostojnost tih dokaza jer ocjena dokaza nije u nadležnosti prvostupanjskog niti drugostupanjskog suda pri odlučivanju o istražnom zatvoru već je isto u nadležnosti optužnog vijeća prilikom odlučivanja o osnovanosti optužnice, a u slučaju njezinog potvrđivanja konačnu ocjenu dokaza daje raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka. S tim u vezi, postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje niti navodima okrivljenika kako je "od početka negirao da bi počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret" kao ni navod da je oštećenica prijavila pokušaj silovanja "četiri mjeseca nakon što se isti navodno dogodio" te da je nakon toga oštećenica inicirala stupanje u kontakt sa okrivljenikom. Jednako tako, postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodom kojima se osporava brojnost dokaza podignute optužnice. Naime, unatoč izdvajanju jednog od dokaza optužnice kao nezakonitog, svi ostali dokazi iz optužnice upućuju na dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela. Stoga ispunjena je opća pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

6.1. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela, imajući u vidu način počinjenja kaznenih djela, prema kojima se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje tri kaznena djela u kratkom razdoblju, što ukazuje na upornost u njegovom postupanju. Uzimajući u obzir da je protiv ovog okrivljenika u tijeku još jedan kazneni postupak u kojem je potvrđena optužnica zbog kaznenog djela silovanja, dakle istovrsnog kaznenog djela i na štetu iste žrtve, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, koja opasnost se protivno tvrdnji žalitelja ne može otkloniti primjenom mjere opreza.

6.2. Pri takvom stanju stvari, nije osnovan žalbeni navod kojim okrivljenik osporava postojanje te posebne pretpostavke navodeći da mu je istražni zatvor "peti put produljen po istoj osnovi" jer prema ocjeni drugostupanjskog suda primjena mjera istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i dalje jedina prikladna i nužna mjera, pri čemu okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela nisu izgubile na značaju protekom vremena.

7. U odnosu na žalbenu tvrdnju kojom okrivljenik upire na povredu načela razmjernosti s obzirom na svoju životnu dob navodeći da ima "blizu 70 godina", napominje se da je člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. propisano kako se istražni zatvor može iznimno odrediti protiv osobe koja je navršila 70 godina. Stoga se propisana iznimka ne primjenjuje na okrivljenika u ovom postupku koji navedenu životnu dob nije navršio, niti njegova dob umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

7.1. Nadalje, protivno žalbenoj tvrdnji okrivljenika da se istražni zatvor, s obzirom na duljinu njegovog trajanja, pretvara u izdržavanje kazne zatvora, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. vodeći pri tom računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, niti prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora u članku 133. ZKP/08.

8. Nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda niti isticanje narušenog zdravstvenog stanja te nepovoljnog utjecaja daljnjeg boravka u istražnom zatvoru na psihofizičko stanje okrivljenog I. D., s obzirom da se istražnim zatvorenicima unutar zatvorskog sustava ili izvan njega može pružiti odgovarajuća medicinska skrb.

9. Slijedom navedenog, pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja nisu dovedene u pitanje žalbenim navodima okrivljenika, a ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno ni da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2023.