REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
Pnš 469/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
M. B., OIB: …, iz K. G., kao
vlasnika uslužnog obrta Ć., zastupanog po pun. iz odvj. društva A. & A. u S.
protiv tuženika pod 1) H. P. P. d.o.o. Z., OIB: …,
… zastupanog po pun. iz OD S. i partneri u Z.
pod 2) H. C. d.o.o. Z., OIB: …, po
pun. D. R., odvj. u Z. i pod 3) H. I. d.o.o.
Z., OIB: …, zastupanog po pun. E. G., dipl.
pravnici kod tuženika pod 3), radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 9. prosinca 2022. g. u prisutnosti pun. tužitelja, zamjenika pun.
tuženika pod 1) i pun. tuženika pod 3) i u odsutnosti uredno pozvanog pun. tuženika
pod 2), dana 20. siječnja 2023. g.,
p r e s u d i o j e
I.Dužni su tuženici pod 1) H. P. prijevoz d.o.o. Z., OIB: …,
pod 2) H. C. d.o.o. Z., OIB: …, i pod 3) H. I. d.o.o.
Z., OIB: …, solidarno u roku od 15 dana na ime naknade imovinske
štete isplatiti tužitelju M. B., OIB: …, ukupan iznos od 27.825,21
EUR/209.649,02 kn1 sa zateznim kamatama propisanim zakonom koje na iznos od:
-18.627,85 EUR/140.351,52 kn teku od 20. siječnja 2023. g. do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
1 fiksni tečaj konverzije: 7,3450
-9.197,36 EUR/69.297,50 kn teku od 1. studenog 2006. g. do isplate po stopi od
15% godišnje u periodu od 1. studenog 2006. g. do 31. prosinca 2007. g., po stopi koja
se u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. određivala prema eskontnoj
stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca
2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri
postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice od 18.627,85
EUR/140.351,52 kn tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 26. srpnja
2006. g. do 20. siječnja 2023. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Dužni su tuženici pod 1), 2) i 3) solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na
ime parničnog troška iznos od 13.840,92 EUR/104.284,38 kn sa zateznom kamatom
propisanom zakonom koja teče od 20. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 14. studenog 2007. g., koja je
evidentirana pod brojem P 521/07, protiv tuženika pod 1) H. P. d.o.o.
Z., pod 2) H. C. d.o.o. Z., pod 3) H. I. d.o.o. Z. i pod 4)
H. V. d.o.o. Z. u kojoj je naveo da je dana 25. srpnja 2006. g. u K.
N. u predjelu zv. S. došlo do izbijanja požara. Požar da je izbio nakon
prolaska teretnog vlaka broj 63801 koji je prometovao na relaciji P.-S.. Požar
da je zahvatio suhu travu, makiju i borovu šumu, a opožarena površina da je oko 15
km². Vještačenjem uzroka požara od strane PU SD da je utvrđeno da
je uzrok požara iskra koja je nastala kočenjem vlaka, iskrenje da je zapalilo suhu travu
te se požar nošen maestralom proširio na okolno područje. U požaru da je u znatnoj
mjeri oštećen radni stroj-rovokopač marke K. S.-60 i priključak za štemanje
marke D. K., vlasništvo tužitelja, a koji se stroj nalazio na nekretnini koja je
zahvaćena požarom i na kojoj je tužitelj bio angažiran radi izvođenja radova krčenja
terena. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za motorna vozila i strojeve
M. R. sveukupni troškovi popravka radnog stroja da iznose 188.595,59 kn
pa je to visina imovinske štete koju su tuženici dužni naknaditi tužitelju. Osim te
imovinske štete tužitelj da je pretrpio i daljnju imovinsku štetu na ime izmakle koristi u
iznosu od 76.200,00 kn, a zbog nemogućnosti rada stroja. Vrijeme potrebno za
popravak takvog stroja da iznosi minimalno tri mjeseca. Da je kroz to vrijeme radio stroj
da bi ostvario zaradu od 143.200,00 kn, pa kad se od tog iznosa odbiju troškovi nužni
za rad stroja da se dobije iznos od 76.200,00 kn što predstavlja najmanji iznos koji bi
tužitelj, kao vlasnik stroja, ostvario. Lokomotiva odnosno željeznička kompozicija da
predstavlja opasnu stvar, a za štetu od opasne stvari da odgovara njen vlasnik po
načelu objektivne odgovornosti već temeljem same uzročne veze između štetne radnje i
nastale štete. Tužitelj da ni na koji način nije doprinio nastanku štete pa da su tuženici
odgovorni za naknadu cjelokupne štete koju je pretrpio. U vrijeme štetnog događaja da
je egzistiralo t.d. H.-H. željeznice d.o.o. koje je prestalo podjelom na tuženike
navedene u tužbi bez likvidacije temeljem Z. o podjeli t.d. H.-H. željeznice
d.o.o., pa su svi tuženici pasivno legitimirani i solidarno odgovorni tužitelju za naknadu
štete. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženici od 1) do 4) solidarno
obvezati na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 264.795,59 kn s
pripadajućim kamatama.
U odgovoru na tužbu tuženik pod 1) usprotivio se tužbi i tužbenom zahtjevu,
osporio je aktivnu legitimaciju tužitelja te je istakao prigovor promašene pasivne
legitimacije te, opreza radi, naveo da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja.
Tuženik pod 4) je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te
istakao prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj pogrešno u tužbi naveo da
je tuženik pod 4) pravni slijednik t.d. HŽ H. željeznica d.o.o. Z. u odnosu na
eventualno potraživanje tužitelja. Naime, čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli tog t.d. da je jasno
propisano pravno sljedništvo za preuzete obveze. Tuženik pod 4) da nije nikada
preuzeo eventualne obveze prema tužitelju odnosno imovinu, pa da ne može biti pravni
slijednik za konkretno potraživanje.
U svom odgovoru na tužbu tuženik pod 2) osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti te se usprotivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva uz istaknuti prigovor
nedostatka aktivne legitimacije tužitelja budući da nije dokazao vlasništvo nad
oštećenim strojem koji nije bio registriran što da predstavlja prekršaj i propust jer bi
inače osiguranje nadoknadilo troškove štete. Prigovorio je visini štete te izračunu visine
štete. Uzrok nastanka štetnog događaja da nije ničim dokazan jer su policijski službenici
utvrdili najvjerojatniji uzrok koji nije siguran uzrok nastanka požara. Prigovoreno je i
pasivnoj legitimaciji koja da je upitna.
U odgovoru na tužbu tuženik pod 3) prvenstveno je istakao prigovor promašene
aktivne legitimacije tužitelja koji nije dokazao vlasništvo nad radnim strojem koji da je
bio i neregistriran i neosiguran. Istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije jer
tuženik pod 3) nije pravni slijednik za eventualno potraživanje tužitelja. Naime,
lokomotive i željeznička kola da nisu osnovno sredstvo u djelatnosti tuženika pod 3) i ne
ulaze u njegovu imovinu utvrđenu Planom podjele t.d. H. H. željeznice d.o.o.
Z.. Osporeni su i osnov i visina tužbenog zahtjeva jer činjenica prolaska vlaka broj
63801 kritične zgode nije sama po sebi dokaz o postojanju uzročno-posljedične veze
između radnje i ponašanja tuženika pod 3) i štete koju eventualno trpi tužitelj. Djelatnici
MUP-a da nisu ni ovlašteni niti posjeduju stručna znanja potrebna za davanje nalaza i
mišljenja u predmetu.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika o očevidu od 26. srpnja 2006.
g. s izvješćem o utvrđivanju uzroka požara i fotodokumentacijom uviđaja, naručenog
nalaza i mišljenja ing. M. R., inače stalnog sudskog vještaka za motorna
vozila i strojeve, s fotografijama, odštetnog zahtjeva, Plana podjele t.d. H. H.
željeznice d.o.o. Z. i Odluke o izradi i utvrđivanju Plana podjele t.d. H. H.
željeznice d.o.o. Z. od 12. travnja 2006. g. s Podjelom imovine, prava i obveza t.d.
HŽ H. željeznica d.o.o. Z. na nova društva, U. o iznajmljivanju
kamiona od 2. veljače 2006. g., obrtnice tužitelja, izvatka iz O. registra od 6.
travnja 2009. g. s popisom dugotrajne imovine i primkom osnovnog sredstva, S.
mišljenja vještaka Z. za prometna i tehnička vještačenja S. u Z. od
30. listopada 2006. g. koje se odnosi na štetne događaje od 13. i 25. srpnja i 3.
kolovoza 1997. g., Z. o pregledu pružnog pojasa i pojasa sigurnosti na relaciji
S.-P. od 8. ožujka 2006. g. s građevnim dnevnikom i propusnicom broj 32,
fotografija zapisa kamere smještene ne protupožarnoj osmatračnici M. od 25.
srpnja 2006. g., računa broj R. 41245-05 od 30. rujna 2005. g., izdatnice broj 30/09,
izvatka iz O. registra za obrt R.-drvo i izvatka iz sudskog registra za t.d. R.-
drvo d.o.o. T.. Sud je u dokazne svrhe saslušao tužitelja i svjedoke M.
T., J. V., M. S., J. G., D. R. i G.
R..
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P 758/09 od
22. travnja 2011. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi
tužitelja Županijski sud u Splitu je rješenjem broj Gžnš-348/11 od 5. lipnja 2012. g.
ukinuo pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
Predmet je dobio novi poslovni broj Pnš 469/12.
Rješenjem broj Pnš 469/12 s ročišta od 16. travnja 2013. g. utvrđen je prekid
postupka u odnosu na tuženika pod 4) H. V. d.o.o. Z.. Rješenjem s
istog ročišta pozvani su tuženici pod 1) i 2) preuzeti postupak prekinut u odnosu na
tuženika pod 4).
Postupak u odnosu na tuženika pod 4) nastavljen je rješenjem broj Pnš 469/12 od
25. kolovoza 2017. g. te su kao pravni slijednici označeni tuženici pod 1) i 2). Odlučujući
o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-1371/18 od 4. siječnja 2018. g.
ukinuo pobijano rješenje o nastavku postupka bez vraćanja na ponovno postupanje uz
obrazloženje da je na ročištu od 16. travnja 2013. g. utvrđen prekid postupka te su
tuženici pod 1) i 2) pozvani preuzeti postupak te je u odnosu na te tuženike postupak
nastavljen na tom ročištu (pogrešno je navedeno da su pozvani tuženici pod 2) i 3)).
Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 18. prosinca 2013. g. te je
tužitelj, označen na ročištu od 24. rujna 2013. g. kao vlasnik uslužnog obrta Ć. sa
sjedištem na adresi: …, zatražio isplatu ukupnog
iznosa od 209.649,02 kn na ime naknade imovinske štete solidarno od tuženika od 1)
do 3) s pripadajućim kamatama, s tim da je u podnesku predanom u spis na zadnjem
ročištu za glavnu raspravu od 9. prosinca 2022. g. sve iznose izrazio i u EUR.
U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je pregledao izvadak iz
sudskog registra za tuženika pod 4), satelitske snimke spornog područja dostavljene i
korištene na ročištu od 24. rujna 2013. g., rješenjr Ureda državne uprave u SDŽ, S. za gospodarstvo, I. K. od 12. lipnja 2006. g.,
8. ožujka 2010. g., izvadak iz O. registra od 8. ožujka 2010. g., 3. listopada 2013.
g. i 7. ožujka 2014. g., dopis od 11. srpnja i 21. listopada 2013. g. i odgovor općinskog
načelnika O. S. od 11. listopada 2013. g., dopis od 17. listopada 2013. g. i
odgovor P. S.-D, S. upravnih i inspekcijskih poslova od 27.
studenog 2013. g., nalaz i mišljenje privatno angažiranog vještaka za strojarstvo,
promet i motorna vozila N. K. od 3. kolovoza 2006. g. s fotografijama i nalaz i
mišljenje privatno angažiranog vještaka za elektrotehniku, jaku struju, eksplozivne
naprave, uzroke požara i eksplozija, tračnička vozila-utvrđivanje uzroka nesreće
S. P. od 30. kolovoza 2016. g. Sud je proveo dokaz vještačenjem po
vještaku za strojarstvo, motorna vozila i cestovni promet T. N. koji je izradio
pisani nalaz i mišljenje od 6. prosinca 2013. g. i usmenu dopunu na ročištu od 13.
listopada 2014. g., vještaku za računovodstvo i financije S. K. koji je
izradio pisani nalaz i mišljenje od 6. prosinca 2013. g. i usmenu dopunu na ročištu od
16. svibnja 2014. g., vještacima F. prometnih znanosti, Z. za prometno-
tehnička vještačenja S. u Z., nositelja zadatka M. N., dipl. ing.
prometa i stalnog sudskog vještaka za željeznički promet i vozila koji su izradili pisani
nalaz i mišljenje od 23. lipnja 2016. g. uz prilog: istražno izvješće pravnog prednika
tuženika s tim da je nositelj zadatka dao usmenu dopunu nalaza i mišljenja na ročištu
od 15. studenog 2016. g. te kombiniranim vještačenjem po vještaku za strojarstvo,
promet i analizu nesreća i procjenu štete na vozilima K. O. i vještaku za
požare i eksplozije S. K. koji su izradili pisani nalaz i mišljenje od 3.
studenog 2021. g. te usmenu dopunu na ročištu održanom pred zamoljenim O.
građanskim sudom u Z. od 11. listopada 2022. g. U. postupku su saslušani
svjedoci mal. K. K., N. K. i I. K..
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i to obične
štete i izmakle dobiti, koju je pretrpio nakon požara koji je izbio u K. N. u
predjelu zv. S. koji je obuhvatio i površinu nekretnina na kojima se nalazio njegov
radni stroj-rovokopač marke K. S.-60 i priključak za ''štemanje'' marke D.
K30, koji su u požaru oštećeni.
U postupku je, osim pitanja jesu li tuženici uopće pasivno legitimirani na
podnošenje tužbe odnosno jesu li pravni slijednici t.d. H. H.. željeznice d.o.o.
Z., koje je jedino postojalo u trenutku nastanka štete, da li su odgovorni (po
mišljenju tužitelja solidarno) za štetu koja je nastala tužitelju, trebalo odgovoriti i na
pitanje da li je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe. Tuženici su, naime,
prigovorili aktivnoj legitimaciji tužitelja navodeći da nije dokazao da je vlasnik radnog
stroja oštećenog u požaru.
U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, na taj je prigovor ovaj sud
odgovorio u prvoj, ukinutoj presudi broj P 758/09 od 22. travnja 2011. g. kada je
navedeno da je odredbom čl. 1. Zakona o podjeli trgovačkog društva H. H.
željeznice d.o.o. Z. (NN broj 153/05) propisano da će se to t.d.
podijeliti na četiri društva s ograničenom odgovornošću za poslovna područja sukladno
posebnoj O. V. R., te da ni tim Z. ni kasnijom O. V. R. od 20.
siječnja 2006. g. nije izričito isključena odgovornost svih obuhvaćenih tuženika kao
pravnih slijednika dotadašnjeg t.d. H. H. d.o.o. Z..
Prema Zakonu o podijeli trgovačkog društva H. H.. željeznice d.o.o. pravni
prednik tuženika prestao je postojati te se podijelio na četiri društva s ograničenom
odgovornošću i to:
-H. d.o.o. Z.,
-H. d.o.o. Z.,
-H. d.o.o.Z. i
-H. C. d.o.o. Z..
Prema odredbi čl. 7. st. 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva H. H.
željeznice d.o.o. Z. sva trgovačka društva koja su nastala pravni su slijednici
trgovačkog društva H. H. željeznice d.o.o. Z. u odnosu na preuzetu
imovinu, prava i obveze, osim obveza iz čl. 42. st. 3. Z. o željeznici (NN broj 123/03, 30/04 i 153/05) koje obveze se odnose na obveze po kreditima, o
čemu se u ovom postupku ne radi.
Po mišljenju ovog suda svi pravni slijednici ranijeg t.d. H. H.. željeznice
d.o.o. Z. jedinstveni su suparničari. Nadalje, kako se radi o naknadi štete, trebalo
je primijeniti i odredbu čl. 1107. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NNbroj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari
primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, jer se njihovi udjeli u
uzrokovanoj šteti ne mogu utvrditi, pa je odgovornost tuženika solidarna.
U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja treba navesti što je u dosadašnjem postupku bilo utvrđeno od strane sudova:
-prema utvrđenju i izraženom mišljenju prvostupanjskog suda iz ukinute presude P
758/09 od 22. travnja 2011. g., a nakon pregledanog Ugovora o iznajmljivanju kamiona
od 2. veljače 2006. g. zaključenog između tužitelja i G. R., koji je i saslušan
kao svjedok, računa t.d. K.-H. d.o.o. broj 2005/41245, kopije izdatnice broj
30/09 i izvatka iz sudskog registra za t.d. R. drvo d.o.o., tužitelj je G. R.
iznajmio dva kamiona marke M. uz utvrđenu cijenu najma te su stranke tog
U. u odredbi čl. 4. utvrdili da G. R. predaje tog dana bager K. S.-60
vrijednosti 200.000,00 kn za plaćanje ugovorenog najma kamiona, da je taj bager-
rabljeni građevinski radni stroj rovokopač proizveden 1994. g. kupilo t.d. R. drvo
d.o.o. za iznos od 191.381,40 kn koji je od strane tog t.d. i preuzet zajedno s korpom te
spojkom, a kako proizlazi iz izdatnice broj 30/09 pa da se radi o stjecanju pokretnine
temeljem naplatnog pravnog posla od nevlasnika, jer je na ime najamnine za dva
kamiona najmoprimac tužitelju predao bager koji je bio u vlasništvu t.d. R. drvo
d.o.o., a ne u vlasništvu najmoprimca.
Nadalje, citirana je odredba čl. 118 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) kojom je propisano da je onaj koji je u dobroj
vjeri stekao samostalan posjed pokretne stvari na temelju naplatnog pravnog posla
sklopljenog radi stjecanja prava vlasništva s posjednikom kojem ta stvar ne pripada ili
koji nije ovlašten njome raspolagati, stekao vlasništvo te stvari. Prema odredbi st. 3.
ovog čl. stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku zaključenja posla, a ni u trenutku
primanja neposrednog posjeda nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno
razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Prvostupanjski sud je protumačio
da iz iskaza svjedoka G. R. i tužitelja te iz računa za sporni radni stroj
proizlazi da tužitelj kao stjecatelj nije bio savjestan jer je imao mogućnost uvida u račun
i provjere računa iz kojeg je proizlazilo da stvar pripada drugome, pa da nije mogao
steći vlasništvo stroja.
Prema mišljenju drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja broj Gžnš-348/11 od
5. lipnja 2012. g. ovakav zaključak nije pravilan jer iz iskaza tužitelja i svjedoka R.
ne proizlazi da je tužitelj u trenutku zaključenja Ugovora o iznajmljivanju kamiona i
predaje u posjed predmetnog bagera mogao znati ili provjeriti da li taj stroj pripada
svjedoku R. kao otuđivatelju. Naime, iz iskaza svjedoka da proizlazi da bi on račun
za predmetni stroj mogao pronaći pa da se može zaključiti da tužitelj nije imao uvid u taj
račun u trenutku predaje bagera u posjed pa da nije mogao zaključiti da otuđivatelj
stroja nije vlasnik. Osim toga, iz iskaza svjedoka R. da proizlazi da je taj stroj radio
kod njega na gradilištu radi čega se nije mogao izvesti zaključak da mu stroj ne pripada.
S. R., nadalje, da uopće nije osporavao vlasništvo stroja tužitelju, a niti je bilo
tko drugi polagao pravo vlasništva na tom stroju koji se i prije utuženog događaja
nalazio u posjedu tužitelja.
Ovaj sud dijeli mišljenje drugostupanjskog suda da je tužitelj u ovom predmetu
dokazao da je samostalni posjed pokretne stvari stekao u dobroj vjeri te time stekao i
vlasništvo stvari odnosno spornog bagera, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije
trebalo ocijeniti neosnovanim.
Zahtjev koji je tužitelj postavio u podnesku kojim je konačno uređena tužba temelji
se na odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO-a.
Prema odredbi čl. 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi,
ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Šteta je, prema definiciji iz odredbe čl. 1046. ZOO-a umanjenje nečije imovine
(obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava
osobnosti (neimovinska šteta).
U odnosu na pitanje odgovornosti tuženika sud je imao na raspolaganju slijedeće pregledane dokumente/isprave te je proveo i slijedeće dokaze:
-zapisnik o očevidu od 26. srpnja 2006. g. s izvješćem o utvrđivanju uzroka požara
koji je sastavila inspektorica zaštite od požara J. V. koja je i saslušana u
svojstvu svjedoka, fotodokumentaciju tog uviđaja, pisani nalaz i mišljenje od 23. lipnja
2016. g. vještaka F. prometnih znanosti, Z. za prometno-tehnička
vještačenja S. u Z., nositelja zadatka M. N., dipl. ing. prometa
i stalnog sudskog vještaka za željeznički promet i vozila, usmenu dopunu nalaza i
mišljenja nositelja zadatka na ročištu od 15. studenog 2016. g., kombinirano vještačenje
po vještaku za strojarstvo, promet i analizu nesreća i procjenu štete na vozilima
K. O. i vještaku za požare i eksplozije S. K. odnosno
pisani nalaz i mišljenje od 3. studenog 2021. g. te usmenu dopunu na ročištu održanom
pred zamoljenim O. građanskim sudom u Z. od 11. listopada 2022. g. te
iskaz svjedokinje K. K..
U zapisniku o uviđaju radnika policije koji je sastavljen nakon obavljenog uviđaja
26. srpnja 2006. g. u 8,40 sati navedeno je da je mjesto izbijanja požara locirano na
udaljenosti od oko 150 m zapadno od prijelaza ceste preko željezničke pruge (prijelaz
zv. T.), da postoje dva centra tj. s obje strane pruge: da je s južne strane pruge
na udaljenosti 5 m od tračnice opožarena površina od oko 500 m² (veličine 50m x 10m)
gdje je izgorjela suha trava i makija što je fotografirano i označeno rednim brojem 1.
Požarište i mjesto locirano kao drugi centar izbijanja požara lociran je 6 m od sjeverne
tračnice pruge. Požarište je karakterističnog ljevkastog oblika, užim krajem prema pruzi,
a širim prema brdu na sjeveru te se širi u smjeru sjevera i istoka što je označeno rednim
brojem 2 te je fotografirano.
Prema izvješću o utvrđivanju uzroka požara dana 25. srpnja 2006. g. oko 14 sati i
4 minute izbio je požar na otvorenom prostoru u mjestu K. N., S. b.b., uz
željezničku prugu kod željezničkog prijelaza R., u gašenju je sudjelovao jedan
specijalni vlak, dva kanadera, jedan helikopter, jedan air traktor te članovi brojnih DVD-
a, požar je lokaliziran oko 17 sati i 45 minuta, a može se smatrati ugašenim oko 20 sati.
Nakon obavljenog očevida (sutradan u vremenu između 11 i 13 sati), nakon
pretrage požarišta i prostora u neposrednoj blizini te na osnovu termičkih destrukcija
inspektorica zaštite od požara J. V. utvrdila je slijedeće:
-da se požarište prostire na velikoj površini ljevkastog oblika: užim krajem prema
pruzi, a širim prema brdu na sjeveru površine oko 15 km²,
-da su utvrđena dva centra požara na jugozapadnom rubu požarišta neposredno
uz željezničku prugu, a pri dnu padine koja se uspinje prama M.,
-da se centri požara nalaze udaljeni oko 150 m od željezničkog prijelaza u R.,
-da se u blizini mjesta izbijanja požara ne nalaze ni čvrsti objekti ni drugi putovi
osim željezničke pruge te da iznad mjesta izbijanja požara ne prolaze električni vodovi.
U vrijeme izbijanja požara vremenske prilike da su bile stabilne,
-da je u požaru, osim suhe trave, niskog grmlja i nešto borove šume koja je
djelomično iskrčena za potrebe sadnje budućeg maslinika, izgorio i bager gusjeničar tip
K. S. 60 s hidrauličnim ''pikamerom'' tipa D. K. s pripadajućom opremom
koji se nalazio parkiran na zaravni sjeverno od pruge u zaseoku B., a bio je
namijenjen čišćenju terena. Pregledom stroja s vanjske strane da su uočeni tragovi
termičke destrukcije na upravljačkoj kabini i donjem stroju kod gusjenica, odnosno da su
otopljeni svi plastični dijelovi na vratima kabine prema jugu, da na vratima nedostaje
staklo, da je puklo zadnje staklo kabine, u kabini izgorjela sjedala i drugi plastični
dijelovi te da je iz hidraulike stroja iscurilo ulje,
-da iz razgovora s mal. K. K., koja živi u kući najbližoj mjestu požara,
proizlazi da je požar nastao neposredno nakon prolaska vlaka koji je prometovao iz
smjera L. prema S.,
-da ista informacija proizlazi iz zapisa kamere s osmatračnice M. jer je vidljivo
da je nakon prolaska vlaka na više mjesta uz prugu u kratkom intervalu došlo do pojave
dima,
-da se radi o teretnom vlaku broj 63801 koji je vozio na relaciji P.-S. i
prošao kroz S. u 14 sati i 4 minute, a što su saznali radnici P. K. operativnim
radom.
Inspektorica je iznijela zaključak da proizlazi, a nakon isključivanja mogućih
uzroka požara, da je uzrok požara iskra nastala kočenjem teretnog vlaka, da je iskrenje
kočionog sustava zapalilo suhu travu te se nošen maestralom požar proširio u smjeru
sjevera.
S obzirom da su tuženici prigovorili izvještaju inspektorice zaposlene kod policije
smatrajući da se ne radi o osobi ovlaštenoj i stručnoj za davanje nalaza i mišljenja, sud
je na prijedlog tuženika angažirao vještake F. prometnih znanosti, Z. za
prometno-tehnička vještačenja S. u Z. koji su izradili, pod vodstvom
nositelja zadatka M. N., dipl. ing. prometa, inače stalnog sudskog vještaka
za željeznički promet i vozila, pisani nalaz i mišljenju u kojem je navedeno:
-da je, općenito govoreći, izazivanje požara nakon prolaska teretnih vlakova
moguće uslijed iskrenja izazvanog kočenjem odnosno otpadanjem užarenih dijelova
kočnog sustava (kočnih umetaka) te iskrenjem iz ispušnih sustava vučnih vozila
(lokomotiva),
-da se radi o vlaku broj 63801 koji se 25. srpnja 2006. g. kretao na relaciji
P.-S., dionici L. D.-S. gdje je željeznička pruga u padu pa je
potrebno isključiti iskrenje iz ispušnog sustava lokomotive kao mogući uzrok požara, što
je dalje i detaljno obrazloženo,
-da su prilikom kretanja vlaka po pruzi u padu moguća iskrenja izazvana trenjem
između kotača i kočnog umetka, a pogotovo na dugačkim i velikim padovima pruge kao
što je dionica L. D.-S., gdje temperatura na kočnim površinama može
doseći i nekoliko stotina stupnjeva C (º),
-da je zbog navedenih pojava prilikom kretanja vlaka u padu i sprječavanja
nastanka požara neophodno pojas uz željezničku prugu očistiti od suhe trave i niskog
raslinja te po potrebi tretirati kemijskim sredstvima koja uništavaju postojeću travu i
korov te sprječavaju rast novog raslinja,
-da je pravni prednik tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja imao
oformljenu S. zaštite od požara koja obavlja navedene radove te posjeduje
specijalni ''kemijski vlak'' za prskanje pesticida te da se, ovisno o konfiguraciji pružnog
pojasa, čisti i kemijski tretira područje od 3 do 8 metara s obje strane kolosjeka. Nakon
čišćenja i tretiranja iskrenje nastalo kočenjem vlakova da ne može uzrokovati nastanak
požara,
-da iz fotodokumentacije policijskog očevida proizlazi da su u konkretnom slučaju
područje kolosjeka (tračnice, pragovi i pričvrsni pribor) te zastorne prizme od tucanika
bili u potpunosti očišćeni od trave i korova te da se na drvenim pragovima ne vide
tragovi gorenja kao posljedica požara,
-da iz zapisnika o pregledu pružnog pojasa i pojasa sigurnosti na relaciji S.-
P. od 8. ožujka 2006. g. proizlazi da su izvedeni radovi čišćenja suhe trave i
niskog raslinja, a da iz propusnice za vožnju pružnog vozila broj 30 od 15. srpnja 2006.
g. proizlazi da je dionica između kolodvora K. S. i L. D. kemijski
tretirana retardantom u vremenu od 13,17 do 14,20 sati, odnosno deset dana prije
nastanka požara što znači da je bilo dovoljno vremena da se uspije uništiti trava, korov i
nisko raslinje uz prugu koji bi se mogli zapaliti uslijed iskrenja kočnica vlakova i prenijeti
požar na okoliš,
-da je teretni vlak broj 63801 komisijski pregledan u kolodvoru S. te je, između
ostalog, utvrđeno da je na vagonu došlo do zaribavanja šest (6) nosača kočnih
umetaka,
-da iz zapisnika o policijskom očevidu, izvješća od utvrđivanju uzroka požara i
fotodokumentacije očevida ne proizlazi da je na licu mjesta pronađen bilo kakav metalni
dio kočnog sustava koji bi mogao biti uzrokom požara,
-da iz navedene dokumentacije proizlazi da bi užareni dio kočnog sustava morao
odletjeti najmanje 5 odnosno 6 metara bočno od kolosjeka, zapaliti suhu travu i nisko
raslinje te tako formirati dva zabilježena središta nastanka požara.
Stoga su vještaci, predvođeni nositeljem zadatka, zaključili da iskrenje između
kočnih umetaka i kotača uslijed intenzivnog kočenja teretnog vlaka na dugotrajnom i
strmom padu željezničke pruge nije moglo biti uzrokom nastanka požara s obzirom da
je područje pruge očišćeno od trave, korova i niskog raslinja, a da iskre padaju okomito
na kolosijek i brzo izgaranju i ne prenose toplinsku energiju dovoljno veliku za izazivanje
i nastanak požara na područje uz prugu. Vještaci su dopustili mogućnost da prilikom
intenzivnog trošenja kočnih umetaka i zaribavanja nosača kočnih umetaka, a na
teretnom vlaku broj 63801 utvrđeno je zaribavanje šest (6) nosača kočnih umetaka,
dolazi do iskrenja i nastanka visoke temperature te uslijed toga taljenja dijela kočnog
sustava koji mogu odletjeti izvan očišćenog područja uz prugu ali da ne postoje
materijalni dokazi koji bi ukazivali na oštećeni vagon kao uzrok nastanka požara.
Naime, da nije vjerojatno da bi iskrenje između kočnog sustava i kotača vagona moglo
prouzročiti požar u dva središta nastanka požara udaljena 5 odnosno 6 metara bočno
od kolosjeka jer u središtima nastanka požara nisu pronađeni bilo kakvi metalni dijelovi
kočnog sustava koji su mogli odletjeti rastaljeni 5 do 6 metara bočno od kolosjeka, a uz
činjenicu da se između kolosjeka i središta nastanka požara nalazilo očišćeno i kemijski
tretirano područje.
S obzirom da je tužitelj u odnosu na pisani nalaz i mišljenje iznio primjedbe i to
vezano za odabir F. prometnih znanosti u Z. za obavljanje vještačenje jer
da se ne radi o vještacima kvalificiranim određivati uzrok požara, a i zato što su
zaključci vještaka odabrane ustanove u protivnosti sa svim izvedenim dokazima, sud je
odlučio, u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), provesti dokaz
ponovnim saslušanjem vještaka te je na ročištu od 15. studenog 2016. g. saslušan
nositelj zadatka M. N..
U usmenoj dopuni vještak s F. prometnih znanosti u Z. ponovio je da
nije pronašao elemenata za zaključak da je prolazak teretnog vlaka prouzročio
nastanak štetnog događaj tj. požara. Ponovio je i da na mjestu događaja na dvije
lokacije koje su određene kao središta požara nisu pronađeni metalni dijelovi kočnog
sustava koji bi otpali s navedenog vagona i u užarenom stanju mogli prouzročiti požar.
Što se tiče vremenskih prilika sporne prilike da je u zapisniku o policijskom očevidu te
istražnom izvješću H.-a navedeno da je bio sunčan, sparan dan, s temperaturom 36º
C. Na pitanje da li tretiranje retardantima garantira 100%-tno isključenje mogućnosti
zapaljenja trave i raslinja u tretiranom pojasu naveo je da postoje dokazi da je tretiranje
retardantom obavljeno 10 dana prije štetnog događaja a i da se na fotografijama
policijskog očevida vidi da je područje željezničke pruge u potpunosti očišćeno od suhih
trava i bilo kakvog drugog raslinja tako da smatra da je retardant u ovom slučaju u
potpunosti onemogućio zapaljenje trave na željezničkoj pruzi jer djeluje na način da
uništava travu i drugo raslinje koje bi moglo rasti u tretiranom pojasu. Prilikom
zaribavanja kočnih umetaka da postoji velika mogućnost iskrenja ali okomitog na
tračnice. Mlaz iskri da je prilično homogen i udara direktno u tračnice, pragove i tucanik
na pruzi, a rasipanje iskri izvan te ravnine da je izuzetno slabo. Pojedina iskra da zaista
može odletjeti izvan tretiranog područja pružnog pojasa (koji je širine od 6 do 8 metara)
ali da ne može, jer nema dovoljnu toplinsku energiju, prouzročiti požar. Ponovio je da
većina mlaza iskri završava na samoj pruzi.
Tužitelj je odmah na ročištu prigovorio u cijelosti i usmenoj dopuni nalaza i
mišljenja navodeći da je u suprotnosti s dokazima koji postoje u spisu te da te
proturječnosti nisu otklonjen, a niti se vještak odnosno nositelj zadatka ustanove kojoj je
povjereno vještačenja uopće bavio utvrđivanjem uzroka požara navodeći da se ne radi
o njegovoj specijalnosti. Stoga je predloženo provođenje dokaza vještačenjem po
vještaku specijaliziranom za utvrđivanje uzroka požara, što je sud, pozivom na odredbu
čl. 261. st. 3. ZPP-a, odlučio prihvatiti i provesti dokaz novim vještačenjem te je
određeno provođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po vještacima: K.
O., vještaku za strojarstvo, promet i analizu nesreća i procjenu štete na vozilima i
S. K., vještaku za požare i eksplozije, koji su izradili pisani nalaz i
mišljenje od 3. studenog 2021. g.
U tom nalazu i mišljenju ponovljena su, prvenstveno, nesporna utvrđenja ali i
zaključci navedeni u zapisniku o uviđaju policije te posebno u Izvješću o utvrđivanju
uzroka požara J. V., koja je ovaj sud već interpretirao pa nema potrebe
ponavljati ih. R. su i iskazi svjedoka J. V., inspektorice policije
koja je općenito govorila o požarima radi kočenja vlakova i mjerama koje se poduzimaju
radi opasnosti od požara, i svjedoka D. R., radnika ranijeg pravnog prednika
tuženika, koji je također pregledavao teren nakon požara te je kazao kako nije pronašao
bilo kakvih tragova iz kojih bi proizlazilo da bi predmetni požar bio izazvan od strane
željeznice. Opisao je kako se održava pojas uz prugu: pružni i sigurnosni dio te potvrdio
da je područje prskano retardantom 15. srpnja 2006. g. Cilj prskanja da je spriječiti
nastanak požara ali da se ta opasnost ne može nikada u cijelosti ukloniti nego samo
smanjiti.
Nakon toga navedeni su ključni dijelovi pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. N. koje je ovaj sud već naveo.
Nadalje je navedeno što je utvrđeno kao neispravno na vagonu broj 31 55 0655
591-3, serije T., M. željeznica teretnog vlaka broj 63801, a prema Istražnom
izvješću: na vagonu je došlo do zaribavanja šest nosača kočnih umetaka.
Vještaci su analizirali moguće uzroke požara te naveli da prolaskom teretnih
vlakova kolosijekom koji je u padu, zbog kočenja na vagonima, dolazi do iskrenja
odnosno otpadanje užarenih dijelova kočnog sustava (kočnih umetaka). Takvo iskrenje
ili užareni dijelovi kočnih umetaka mogu u određenim okolnostima zapaliti nisko raslinje
i travu koja se nalazi u blizini. Također, prolazak teretnih vlakova kolosijekom koji je u
usponu iziskuje veliko opterećenje dizelskih motora u lokomotivama, pa su iskrenja iz
ispušnih sustava moguća kod lokomotiva bez ugrađenih ''iskrolovki'' u ispušnom
sustavu. U konkretnom slučaju ovaj uzrok se može isključiti jer se teretni vlak kretao u
padu (po nizbrdici) od kolodvora L. D. prema kolodvoru K. S.. I
konačno, požar je moguće izazvati namjerno potpaljivanjem suhe trave i drugog gorivog
materijala ljudskom radnjom. U konkretnom slučaju ovaj uzrok se može isključiti jer nije
nitko vidio ljude uz prugu koji bi mogli izazvati požar i to istodobno s lijeve i desne
strane pruge i još na tri mjesta niz prugu u vrlo kratkom vremenu.
U konačnom mišljenju naveli su da su utvrđena dva centra požara i to s južne i
sjeverne strane pruge na udaljenosti 5 m, odnosno na udaljenosti 6 m, ali se oni mogu
smatrati širim centrom požara, jer izgledom opožarene površine nije moguće točno
utvrditi uži centar požara gdje je on započeo. Uzrok navedenog požara da su iskre
odnosno užareni komadi kočionog sustava, koji su nastali kočenjem teretnog vlaka broj
63801, odnosno neispravnog vagona, koji je kritične prigode prometovao na toj relaciji.
Kroz mjesto događaja oko 14,00 sati prošao je teretni vlak broj 63801 pri čemu je zbog
blokiranih kočnica došlo do njihovog užarenja i djelomičnog taljenja kočnih umetaka, te
iskrenja odnosno otpadanje užarenih dijelova kočnog sustava (kočnih umetaka) i
odbacivanja istih oko pruge. Neposredno nakon prolaska vlaka došlo je do zapaljenja
suhog raslinja oko pruge na više mjesta u smjeru kretanja vlaka. Jači dim zamijećen je
oko 14,05 sati nakon čega se požar razvijao i širio nošen jakim vjetrom. Nadalje, da
fotografije s osmatračnice M. nedvojbeno prikazuju dinamiku nastajanja i širenja
požara uz trasu kolosijeka iz pravca kolodvora L. D. prema kolodvoru
K. S.: naime, četiri požara pojavljuju se samostalno u kraćim vremenskim
periodima jedan za drugim unutar šest minuta uz prugu u smjeru kretanja teretnog
vlaka.
U odnosu na navode vještaka N.:
-da su prema fotodokumentaciji policijskog uviđaja, područje kolosijeka (tračnice,
pragovi i pričvrsni pribor) te zastorne prizme od tucanika bili u potpunosti očišćeni od
trave i korova te da se ne vide niti tragovi gorenja na drvenim pragovima kao posljedica
požara, vještaci su iz fotodokumentacije uviđaja odvojili fotografije označene F4, F6, F7
i F15 i protumačili da je na tim fotografijama vidljivo nisko raslinje i trava (naročito na F7
požutjela trava s desne strane kolosijeka) unutar pružnog pojasa što znači da pružni
pojas nije bio u potpunosti očišćen od niskog raslinja i trave,
-da je, prema pregledanoj propusnici za vožnju pružnog vozila broj 32 od 15.
srpnja 2006. g. odnosno deset dana prije nastanka požara, dionica između kolodvora
K. S. i L. D. kemijski tretirana retardantom u vremenu od 13,17 h do
14,20 h, pa da je bilo dovoljno vremena da se uspije uništiti trava, korov i nisko raslinje
uz prugu koji bi se mogli zapaliti uslijed iskrenja kočnica vlakova i prenijeti požar na
okoliš naveli su da se retardantima ne može uništiti trava, korov i nisko raslinje jer
retardanti samo usporavaju gorenje, a djelovanjem topline se razgrađuju odnosno
mijenjaju tijek pirolize goriva pri čemu nastaju ugljik i voda. Voda apsorbira toplinu i
isparava, a vlažan ili suh ugljik teško ili sporo izgara te se požar usporava. Napomenuli
su da tretiranje trave i drugog raslinja retardantima nije uvijek idealno provedeno te da
se dijelovi slabo ili nedovoljno tretiranog raslinja mogu zapaliti,
-da su iskrenja uslijed trenja između kočnog umetka i kotača normalna pojava koja
na kemijski tretiranom pružnom pojasu ne može uzrokovati nastanak požara jer iskre
završavaju na pruzi na kojoj ne mogu ništa zapaliti i brzo se ugase replicirali su da je
činjenica da se u pružnom pojasu ipak dešavaju požari što da je uočila i sama
željeznica i radi čega se za vlakove veće tonaže provodi postupak da iza njih ide vagon
s vodom koji gasi takve požare ako se usput zapale.
Nadalje je naglašeno i da je vještak N. u dijelu nalaza i mišljenja priznao da od užarenih dijelova kočionog umetka može doći do zapaljenja raslinja i trave (na str. 7),
-da u zapisniku o policijskom uviđaju, Izvješću o utvrđivanju uzroka požara i
fotodokumentaciji policijskog očevida nije navedeno da je pronađen bilo kakav metalni
dio kočnog sustava koji bi mogao biti uzrokom nastanka požara, a da prema
navedenom Zapisniku, Izvješću odnosno fotodokumentaciji proizlazi da bi u dva
središta nastanka požara užareni dio kočnog sustava morao odletjeti najmanje 5
odnosno 6 m bočno od kolosijeka te zapaliti suhu travu i nisko raslinje, pojasnili su da
središte požara nije ograničeno na jedan kvadratni metar pa da se lako u njemu
pronađe metalna čestica od oštećenog nosača kočnog umetka, već se radi o daleko
većoj površini središta požara-i preko 10 m² uz napomenu da ne izazove svako iskrenje
iz kočionog sustava požar jer užarene čestice koje padnu na negorivu podlogu neće
izazvati požar. Dakle, i da se našla metalna čestica unutar mjesta početka požara ne
može se sa sigurnošću dokazati je li baš ta čestica izvor paljenja ili se i prije spornog
požara već tu nalazila. Osim toga, da metalne čestice ili dijelovi kočnog umetka koji su
izazvali požar nisu niti tražene,
-da uslijed djelovanja centrifugalne sile iskre padaju okomito na kolosijek gdje brzo
izgaraju i ne prenose na područje uz prugu toplinsku energiju koja bi bila dovoljno velika
za izazivanje i nastanak požara, objašnjeno je da između umetka i kotača, rotacijskih
sila kotača i znatno veće mase otkinutog dijela umetka, u odnosu na masu iskre,
otkinuti užareni dio umetka može imati znatno veću kinetičku energiju i odletjeti izvan
pružnog područja koji je kemijski tretiran retardantima,
-da, iako zaribavanje šest nosača kočnih umetaka na teretnom vagonu br. 31 55
0655 591-3, serije T., M. željeznica, ukazuje na moguće iskrenje, nastanak
visoke temperature i taljenje dijelova kočnog sustava vagona, ne postoje materijalni
dokazi koji bi ukazivali na navedeni vagon kao uzrok nastanka požara jer nije vjerojatno
da bi iskrenje između kočnog sustava i kotača vagona moglo prouzročiti požar u dva
središta nastanka požara koji su udaljeni 5 odnosno 6 m bočno od kolosijeka, a
područje kolosijeka i zastorna prizma su očišćeni od suhe trave, korova i niskog raslinja
te kemijski tretirani, vještaci su ponovili da na pojedinim dijelovima pružnog pojasa nisko
raslinje i trava nije bilo u potpunosti očišćeno. Dodali su da su kod vrlo snažnog
iskrenja, a utvrđeno je i taljenje metala, temperature tada i preko 1000°C, pa je moguće
da iskre lete i više od 6 m u daljinu i tamo zapale nisko raslinje i travu. Jednako tako, da
daljini leta užarenih čestica pridonosi i jačina vjetra tako da one mogu odletjeti od
mjesta nastanka i više od 6 m. Što se tiče gorenja drva, da je to gorenje drva kao gorive
krutine svrstano je u požare klase ''A''. Objašnjene su faze izgaranja drva uz objašnjenje
da se raspadanje drva pod utjecajem topline na jednostavne krute tvari i tekućine pri
čemu se oslobađaju zapaljivi plinovi naziva se piroliza te su navedene temperature i
tipovi gorive tvari.
U odnosu na kombinirani pisani nalaz i mišljenje vještaka O. i K.,
tuženici su imali primjedbe. Tako je tuženik pod 1) prigovorio da se radi o
pretpostavkama i da je nalaz i mišljenje u suprotnosti s činjenicama utvrđenim u
postupku, da nije jasno temeljem čega su vještaci utvrdili da je jedan vagon spornog
vlaka bio neispravan, te je ustrajao u naglašavanju da je pružni pojas bio očišćen od
trave i niskog raslinja, a da je vještak N. jasno naveo da iskre koje nastaju uslijed
centrifugalne sile padaju okomito na kolosijek gdje brzo izgaraju. Tuženik pod 3) ukazao
je da je kombinirani nalaz i mišljenje u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka
N. ustrajući u tome da je sporno područje deset dana prije izbijanja požara
polijevano odnosno kemijski tretirano te na mišljenju vještaka N. da rastaljeni
dijelovi nisu mogli letjeti 5 odnosno 6 metara preko očišćenog pojasa odnosno
makadamskog puta i izazvati požar. Tuženik pod 2) se na ročištu od 5. svibnja 2022. g.
pridružio svim prigovorima tuženika pod 1) i 3).
Stoga je sud, pozivom na odredbu čl. 261. st. 2. ZPP-a, odlučio provesti dokaz
ponovnim saslušanjem vještaka te su na ročištu pred zamoljenim Općinskim
građanskim sudom u Zagrebu od 11. listopada 2022. g. saslušana oba vještaka.
Vještak S. K. naglasio je da je, prema istražnom izvješću, teretni vlak
broj 6381 komisijski pregledan te je nesporno utvrđena tehnička neispranost vagona na
kojem je došlo do zaribavanja šest nosača kočionih umetaka. Točnije, da je sasvim
nesporno došlo do zaribavanja kočnih papučica koje kod željezničkih vozila pritišću
vanjsku bandažu kotača. Kod pojave zaribavanja da papučica ostaje prisutna uz kotač
te se razvija velika toplinska energija uslijed trenja koja dovodi do taljenja površine
kočne papučice. Rastaljene iskre uslijed okretanja kotača odnosno centrifugalne sile
padaju s lijeve i desne strane tračnica u obliku trokuta i mogu, uslijed djelovanja vjetra i
svoje relativno male mase, biti odbačene i na veću udaljenost od same tračnice. Kako
su te iskre užarene, a padaju na suho raslinje da je apsolutno moguće, unatoč
korištenju retardanta odnosno sredstva za otežavanje gorenja biljnog materijala, da te
iskre zapale okolno raslinje i tako uzrokuju širi požar. Ponovio je da nije točno da nije
bilo trave uz kolosijek što se vidi na fotografijama posebno izdvojenim u pisanom nalazu
i mišljenju.
V. K. O. potvrdio je da je u konkretnom slučaju nesporno došlo
do zaribavanja kočnog sustava tijekom kočenja i razvitka velike količine toplinske
energije, povećanja temperature kočnih umetaka do mjere taljenja materijala i odvajanja
užarenih iskri odnosno o jednom vrlo ekstremnom slučaju intenzivnog kočenja na velikoj
nizbrdici, koji da je najvjerojatniji uzrok predmetnog požara.
O. zaključak u cijelosti prihvaća ovaj sud kao logičan, stručan, detaljno
obrazložen i jedni mogući uzrok požara u kojem je izgorio radni stroj u vlasništvu
tužitelja. V. K. i O. detaljno su se u usmenom nalazu i mišljenju očitovali
na sve primjedbe i prigovore tuženika, objasnili svoja mišljenja i stavove na
argumentiran, razumljiv i logičan način te je sud njihov nalaz i mišljenje u cijelosti
prihvatio.
Prema ocjeni ovog suda vlak u kretanju oštrom nizbrdicom pri čemu je neophodno
intenzivno kočenje u čijem se sastavu nalazi vagon s utvrđenim nedostacima
predstavlja opasnu stvar, pa tuženici odgovaraju tužitelju za štetu nastalu uslijed
prolaska takvog vlaka i posljedice izazivanja požara. Takav oštećen vagon, naime,
predstavlja rizik samim svojim postojanjem i posjedovanje takve stvari iziskuje posebnu
pažnju imatelja.
To znači da je u konkretnom slučaju kod pitanja odgovornosti tuženika za štetu
nastalu tužitelju bilo potrebno primijeniti odredbu čl. 1063. ZOO-a prema kojoj se smatra
da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću potječe od te
stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Kod
objektivne odgovornosti oštećeni treba dokazati da je nastupila šteta i da potječe od
opasne stvari.
Prema ocjeni ovog suda u provedenom postupku u ovoj pravnoj stvari tužitelj je s
uspjehom dokazao da je šteta posljedica prolaska teretnog vlaka odnosno da je taj vlak
izazvao požar u kojem je izgorio radni stroj tužitelja odnosno da je opasna stvar uzrok
štete koja je nastala tužitelju i da su tuženici u cijelosti odgovorni za štetu koja je nastala
kao pravni slijednici imatelja opasne stvari.
Što se tiče visine štete sud je angažirao sudskog vještaka za strojarstvo, motorna
vozila i cestovni promet T. N. koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju
naveo da je predmetni stroj kupljen 3. rujna 2005. g. za iznos od 191.381,40 kn, da je
do oštećenja u požaru bio stariji za 9 mjeseci i 26 dana za koje vrijeme je potrebno
obračunati vremensku amortiziranost stroja od 8,33 %(godišnja amortiziranost je 10%).
S obzirom da bi popravak stroja s hidrauličkim čekićem znatno prelazio samu vrijednost
stroja popravak je ocijenio ekonomski neopravdanim te je izvršio obračun štete po
principu totalne štete. Uzimajući u obzir opseg i karakter oštećenja i starost stroja
procijenio je vrijednost spašenih ostataka na 20% od vrijednosti stroja u trenutku
nastanka štete što iznosi 35.087,81 kn. Stoga da nastala šteta na stroju i hidrauličnom
čekiću iznosi ukupno 140.351,52 kn.
Sud je izveo i dokaz usmenom dopunom nalaza i mišljenja vještaka N. na
ročištu od 13. listopada 2014. g., a radi prigovora tuženika pod 1) i 2) koji su u
podnesku od 24. veljače 2014. g. ukazali da vještak N. nije pregledao radni stroj-
bager s ''kašikama'' ni hidraulični čekić te da nije izvršeno umanjenje s obzirom na
godinu proizvodnje stroja. Prigovoreno je i visini spašenih ostataka.
Vještak je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenje naveo da je kod obračuna uzeo
vrijednost radnog stroja u vrijeme nabave. S obzirom da se radi o stroju starijem od 10
godina koji je u vrijeme nastanka štete bio ispravan da mu vrijednost nije mogla biti
manja od 10% nabavne vrijednosti što bi u konkretnom slučaju iznosilo između
200.000,00 i 250.000,00 kn jer je novonabavna vrijednost između 2.000.000,00 i
2.500.000,00 kn. S obzirom da je stroj plaćen kao polovni 8 mjeseci prije štetnog
događaja da je kao realnu vrijednost stroja uzeo iznos iz računa u koji je bio uračunat i
PDV.
S obzirom da je cijeli stoj bio zahvaćen požarom i da je došlo do znatnog oštećenja
svih dijelova, a posebno instalacija, procijenio je da bi troškovi popravka prelazili 70%
vrijednosti stroja, a što da predstavlja granicu rentabilnosti popravka. Što se tiče pojma
totalne štete da to ne znači da stroj treba baciti, a očitujući se na primjedbu tuženika da
je tužitelj stroj popravio te ga i dalje koristi. S obzirom da je vrijednost spašenih ostataka
odbijena od ukupnog iznosa totalne štete, spašene ostatke da zadržava vlasnik.
Sud je u cijelosti prihvatio mišljenja vještaka N. o ukupnom iznosu štete
koju je pretrpio tužitelj koja je procijenjena kao totalna jer je njegov nalaz i mišljenje
egzaktan, stručan i obrazložen, a prigovori tuženika su neosnovani.
U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete radi izmakle koristi (odnosno dobiti
ili zarade) sud je prihvatio navod tužitelja iz njegovog iskaza da je, nakon što je stroj
izgorio u požaru, nakon određenog vremena ipak uspio popraviti njegove mehaničke
dijelove, dok je izgoreni izgled ostao. Iako je bager popravljao da ga nije nikad uspio
potpuno popraviti jer bi se ubrzo pokvario tako da s njim nije uspio odraditi niti jedan
posao nakon što je izgorio u požaru.
Usprkos tome, tužitelj je naknadu štete radi izgubljene zarade zatražio samo za
period od tri mjeseca navodeći u tužbi da se radi o minimalnom periodu potrebnom za
popravak stroja uvažavajući vrijeme potrebno za nabavu većeg broja rezervnih dijelova.
S obzirom da tužitelju naknada štete radi izgubljene zarade pripada u visini iznosa
koji bi po redovnom tijeku stvari ostvario da njegov stroj nije izgorio u požaru, te s
obzirom da tuženici do trenutka zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nisu
tužitelju niti djelomično nadoknadili vrijednost uništenog stroja procijenjenu po principu
totalne štete, što znači da tužitelj nije mogao kupiti novi stroj niti, po vlastitim riječima,
uspješno popraviti stari, proizlazi da je, i nakon proteka tri mjeseca potrebnih za
provizorni popravak stroja koji navodno nije dao rezultata, tužitelj nastavio gubiti zaradu.
Međutim, tužitelj je svoje potraživanje naknade štete iz ovog osnova ograničio na tri
mjeseca, što je sud u cijelosti prihvatio.
Da bi ocijenio koliku je zaradu u ta tri mjeseca izgubio tužitelj sud je angažirao
vještaka za računovodstvo i financije S. K. koji je procijenio visinu
izgubljene zarade radi uništenja radnog stroja rovokopača proizvedenog 1994. g.
smatrajući da je tim strojem bilo onemogućeno izvođenje građevinskih radova u trajanju
od tri mjeseca, koji je vremenski period bio potreban za ponovno osposobljavanje
rovokopača. Vještak je izračunao efektivne sate rada u razdoblju od 1. kolovoza 2006.
g. do 31. listopada 2006. g. te naveo da bi se u tom razdoblju radilo o ukupno 65 dana
odnosno 520 sati rada od čega 256 sati ''kašikom'', a 264 sata čekićem te je izrazio
ukupan broj radnih dana i sati po mjesecima. U izračunu je upotrijebio cijenu satnice
koja je vrijedila u razdoblju kada je stroj bio onesposobljen (250,00 kn po satu rada
''kašikom'' i 300,00 kn po satu rada čekićem), a uzeo je u obzir i utrošak goriva za stroj
starosti 19 godina, koji da troši u prosjeku 14 litara po satu, te cijenu litre dizelskog
goriva od 6,10 kn bez PDV-a. Na takav je način vještak izračunao da je ukupna
izgubljena zarada zbog nemogućnosti rada rovokopača u promatranom tromjesečnom
razdoblju iznos od 69.297,50 kn.
Tuženici pod 1) i 2) prigovorili su nalazu i mišljenju vještaka K. u podnesku
od 24. veljače 2014. g. navodeći da se visina izgubljene zarade treba utvrđivati na
osnovu realnih podataka poslovanja tužitelja, a ne pretpostavljenoj mogućnosti
ostvarivanja zarade. Stoga je sud, pozivom na već spomenutu odredbu čl. 261. st. 2.
ZPP-a, odredio izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem vještaka.
Vještak K. je na ročištu od 16. svibnja 2014. g. u usmenoj dopuni nalaza i
mišljenja naveo kao je pregledao prigovore tuženika pod 1) i 2) i da u cijelosti ostaje pri
svom pisanom nalazu i mišljenju. Što se tiče izračuna izmakle ili izgubljene zarade da
se u svakom slučaju mora poći od određenih uobičajenih, razumnih i iskustvenih
pretpostavki, vodeći računa o konfiguraciji terena u D., tako da je uobičajena
standardna kalkulacija radova u niskogradnji i visokogradnji da se otprilike polovica
radnog vremena radi s tzv. ''kašikom'', a polovica s čekićem jer se radi o mješavini
terena A, B i C kategorije.
Sud je prihvatio procjenu vještaka K. da bi tužiteljev stroj bio uposlen 22
radna dana u kolovozu, 21 radni dan u rujnu i 22 radna dana u listopadu 2006. g., jer je
općepoznato da se radi o toplim i relativno suhim mjesecima u godini kada je potražnja
za radom višenamjenskim strojem-bagerom (s ''kašikom''-žlicom i pikamerom-čekićem)
u D. velika. Vještak je, nadalje, u procjeni uzeo realnu cijenu sata rada, tako da
je njegov nalaz prihvaćen u cijelosti kao stručan, realan i objektivan.
Tužitelju je, radi svega navedenog, na ime naknade štete radi uništenja stvari-
bagera koji je izgorio u požaru koja je procijenjena kao totalna trebalo dosuditi zatraženi
iznos od 140.351,52 kn, a na ime naknade štete radi izgubljene zarade iznos od
69.297,50 kn. Tužitelj je u podnesku dostavljenom u spis na ročištu od 9. prosinca
2022. g. iznose u kn izrazio u valuti EUR, a u skladu s odredbom čl. 48. st. 1. Zakona o
uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN broj 57/22 i
88/22), pa je sud u izreci presude iznose glavnice koji su dužni solidarno podmiriti
tuženici iskazao u valuti EUR i u kn, s tim da je iznos u EUR označen kao prvi iznos.
Tužitelj je na iznos glavnice od 140.351,52 kn/18.627,85 EUR, na ime naknade
štete radi uništenja stroja procijenjene kao totalne, zatražio isplatu zatezne kamate koja
teče od slijedećeg dana od dana nastanka štetnog događaja odnosno od 26. srpnja
2006. g. do isplate.
Kako se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti čija se visina procjenjuje po cijenama
u vrijeme presuđenja, tužitelju od tada pripada i zatezna kamata. To znači da je tužbeni
zahtjev trebalo djelomično prihvatiti i na dosuđeni iznos glavnice tužitelju priznati
zateznu kamatu koja teče od 20. siječnja 2023. g. do isplate, a u preostalom dijelu,
kojim je na navedeni iznos glavnice tužitelj zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od
26. srpnja 2006. g. do 20. siječnja 2023. g., tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i
odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
Na iznos glavnice od 69.297,50 kn/9.197,36 EUR, na ime naknade štete radi
gubitka zarade, tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 1. studenog
2006. g. do isplate, a radi se o prvom slijedećem danu nakon proteka tromjesečnog
perioda u kojem je tužitelj gubio zaradu (od 1. kolovoza do 31. listopada 2006. g.).
Naknada izgubljene zarade po svojoj prirodi predstavlja novčanu materijalnu štetu
u kojem slučaju kamate teku od dana nastanka štete, kada se šteta smatra dospjelom
(odredba čl. 1086. ZOO-a). Kako je tužitelju šteta radi gubitka zarade u tromjesečnom
periodu u kojem nije mogao koristiti izgorjeli stroj zasigurno nastala prije 1. studenog
2006. g. ovaj je zahtjev tužitelja trebalo u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude
pod točkom I.
Tužitelj je u uređenom tužbenom zahtjevu zatražio isplatu zakonske zatezne
kamate po stopi koja se do 31. prosinca 2007. g. izračunava prema stopi od 15%
godišnje, koja se od 1. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje prema
eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, što je u cijelosti u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili i
još uvijek su na snazi (Odluka o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB
(NN broj 74/11) i odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a) i kako je sud odredio u izreci
presude pod točkom I. Tužitelju od 1. siječnja 2023. g., pak, zatezna kamata pripada po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna
poena.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a jer tužitelj
u sporu nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva, radi kojeg dijela
nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženike trebalo solidarno obvezati na naknadu
troškova kojima je bio izložen tužitelj.
Tužitelju je, tako, valjalo priznati trošak sastava tužbe i podnesaka od 1. ožujka
2018. g. i 22. ožujka 2022. g. i zastupanja na ročištima od 6. travnja i 15. srpnja 2009.
g., 5. veljače i 15. lipnja 2010. g., 24. rujna 2013. g., 16. svibnja i 13. listopada 2014. g.,
15. studenog 2016. g., 29. kolovoza 2018. g. i 11. listopada 2022. g. po 250 bodova
(ukupno 3250 bodova), trošak sastava podnesaka od 4. lipnja 2008. g., 18. prosinca
2013. g., 10. ožujka 2014. g., 1. travnja 2019. g. i 9. prosinca 2022. g. i zastupanja na
ročištima od 3. prosinca 2009. g., 6. ožujka i 17. rujna 2014. g., 15. veljače 2017. g., 2.
svibnja 2018. g. po 50 bodova (ukupno 500 bodova), trošak zastupanja na ročištima od
10. prosinca 2008. g., 8. studenog 2010. g., 7. travnja 2011. g., 29. listopada 2015. g.,
15. rujna 2016. g., 20. ožujka 2018. g. i 6. svibnja 2022. g. po 62,5 bodova (ukupno
437,5 bodova), trošak sastava žalbe od 19. rujna 2011. g. od 312,5 bodova i trošak
zastupanja na ročištima od 16. travnja 2013. g. i 9. prosinca 2022. g. i sastava žalbe od
9. listopada 2017. g. po 125 bodova (ukupno 375 bodova).
Ukupan broj bodova od 4562,5 bilo je potrebno pomnožiti s vrijednošću boda iz
Tbr 50. Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika (NN broj
112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 37/22 i 126/22). Iznos koji se dobije na opisani
način (68.437,50 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV te iznose koje je platio tužitelj
za potrebe vještačenja (ukupno 18.737,50 kn) te tako dobiti iznos od 104.284,38
kn/13.840,92 EUR, što predstavlja trošak koji je imao tužitelj vodeći ovaj spor i kako je
trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude. Sud je u izreci
presude iznos parničnog troška na koji je trebalo obvezati tuženike solidarno izrazio
prvenstveno u valuti EUR, a kako je već objašnjeno.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. prosinca 2008. g. i 23.
veljače 2011. g. jer sud smatra da ovaj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a
u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat ni trošak sudskih pristojbi
tužbe, prve donesene presude i žalbe protiv presude jer u spisu nema dokaza da je tu
pristojbu tužitelj podmirio, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na naplatu te
pristojbe. Tužitelju nije priznat ni trošak pristojbe druge odnosno ove presude jer se za
novu odluku, nakon što je ranija ukinuta, pristojba ne plaća. Tužitelju nije priznat ni
trošak koji se odnosi na putni trošak dolaska pun. tužitelja na ročište pred zamoljenim
sudom u Z. (osobnim automobilom) i dnevnice, jer trošak zastupanja odvjetnika
čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo
onoliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda.
Osim toga, tužitelj je u sjedištu zamoljenog suda na raspolaganju imao velik broj
odvjetnika kojima je mogao povjeriti zamjenu zastupanja za održano ročište, pa se
tuženike ne može obvezati na podmirenje ovog troška jer ga sud ocjenjuje nepotrebnim
(citirana odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tužitelju, nadalje, po mišljenju ovog suda ne
pripada ni trošak privatno naručenog vještačenja, a temeljem iste odredbe ZPP-a, jer ga
sud ocjenjuje nepotrebnim.
Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu
kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju
pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.
U Splitu, 20. siječnja 2023. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
