Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679
1
Pr-721/2021-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLI
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac Pr-721/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. J., S., OIB:… zastupanog po punomoćnici M. R. Š. odvjetniku u S., protiv tuženika Z.H.M., S., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz OD L. i partneri u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 20. siječnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.g. u ukupnom iznosu od 1.904,85 € (14.352,05 Kuna) zajedno s pripadajućom:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 147,24 € teče od 15. siječanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 139,17 € teče od 15. veljača 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 106,75 € teče od 15. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,95 € teče od 15. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 133,20 € teče od 15. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 147,17 € teče od 15. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 146,14 € teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 130,17 € teče od 15. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 141,37 € teče od 15. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 127,68 € teče od 15. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 139,06 € teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 138,45 € teče od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 161,03 € teče od 15. siječanj 2017.
-zakonskom kamatom koja na iznos od 95,47 € teče od 15. veljača 2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.875,00 Kuna (912,47 Eura) sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 08.01.2021.godine tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 23.11.2006. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Naime, tužitelj tvrdi da je bio u radnom odnosu kod tuženika, koji predstavlja javnu službu te da je bila zaposlenik tuženika i u utuženom periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od dana 08.srpnja 2022.godine te u tom smislu potražuje iznos od 1.904,85 € ( 14.352,05 Kuna).
2. U odgovoru na tužbu od 31.03.2022. godine tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelju obračunavao plaću sukladno važećim propisima te ističe prigovor zastare potraživanja.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom dokumentacije koja prileže uz podnesak tuženika od 07.07.2022.godine, te uz podnesak tužitelja od 08.07.2022.godine.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. Između stranaka je sporna osnova tužbenoga zahtjeva, dok prema naknadnom očitovanju tuženika visina tužbenoga zahtjeva nije sporna. Predmetno potraživanje nije u zastari budući nije proteklo pet godina od dospjelosti svakog pojedinog potraživanja (članak 139.ZR-a) jer je tužba podnesena 08.01.2021.godine, a tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do siječnja 2017.godine.
6. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji zavoda (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, koji sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN, 27/01, 39/09, dalje: ZPJS), predstavlja javnu službu., a koja činjenica proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.
9. U utuženom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
10. U postupku je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.
11. Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto te da su time u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.
12. Vlada RH i Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).
13. Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
14. Dana 28. kolovoza 2015. DSZ RH je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015. iz koje proizlazi kako je BDP realno veći za 1,2% u II. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. rujna 2015. Iz prve procjene tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a od 27. studenoga 2015. proizlazi kako je BDP realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.
15. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.
16. Dakle, tuženik je tužitelju u utuženom razdoblju, a obzirom da je počevši od siječnja 2016.godine bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn bio u obvezi isplaćivati plaću po navedenoj osnovici budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljevu plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.
17. Sukladno navedenom, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka budući je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu kojeg je dostavio tuženik prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena u utuženom periodu u iznosu od zatraženih 1.904,85 € ( 14.352,05 Kuna) Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (14.352,05 Kuna : 7,53450 = 1.904,85 EUR-a).
18. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14).
19. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom citirane odredbe čl. 29. stavka 1. i 2. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene kao u točki I/ izreke ove presude, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iz navedenog razloga, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.
20. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom tuženik mu je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 05.04.2022.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 08.07.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.07.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 18.10.2022.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 550 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 5.500,00 Kuna te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 1.375,00 Kuna ukupno iznosi 6.875,00 Kuna ili 912,47 Eura ( 6.875,00 kn : 7,53450 = 912,47 EUR-a ) a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 20. siječnja 2023. godine
S u d a c:
Eneja Stejskal Kanazir, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DN-a:
1/ tužitelju-po punomoćnici
2/ tuženiku-po punomoćnicima
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.