Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                     

1

    Poslovni broj P-246/2020-17

 

 

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

        53000 Gospić

 

                                                                                                                     Poslovni broj P-246/2020-17

             

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz G. , OIB: kojeg zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u G., protiv tuženika Općine G. sa sjedištem u G.,  OIB: koju zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K., V. i p. d.o.o. sa sjedištem u Z.,  radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. prosinca 2022. i nakon objave 20. siječnja 2023.

 

                  p r e s u d i o   j e :                                

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              Utvrđuje se da je tužitelj D. D. iz G.,  OIB: vlasnik nekretnina u dijelu i to kčbr. 93/1 oranica bašča više kuće površine 186 čhv i kčbr. 94/1 livada bara kod doma površine 517 čhv (dio koji će naknadno precizirati nakon izrade parcelacijskog elaborata) te se nalaže brisanje prijašnjeg prava vlasništva s imena tuženika temeljem ove presude uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva opisanih nekretnina nakon pravomoćnosti ove presude u roku od 15 dana na ime i korist tužitelja, udio 1/1.

 

              II. Nalaže se tužitelju D. D. iz G., OIB: da tuženiku Općini G. sa sjedištem u G.,  OIB: nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 653,25 € / 4.921,90 kuna¹, u roku od 15 dana.

 

                                           Obrazloženje

 

              1. U tužbi od 20. listopada 2020. tužitelj je naveo da je u zemljišnoj knjizi i u katastarskom operatu na nekretninama oznake kčbr. 93/1 i 94/1 k.o. G. upisana tužena u cijelosti iako je izvanknjižni vlasnik i stvarni posjednik dijela navedenih nekretnina tužitelj. Tvrdi da predmetne nekretnine posjeduje više od 20 godina i da je na kčbr. 93/1 posadio vrt, a  na kčbr. 94/1 voćnjak sa šljivama te da ga nitko nikada nije smetao u posjedu tih nekretnina.

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

Napominje da je susjedna nekretnina kčbr. 91/3 u njegovom vlasništvu, a kčbr. 92 vlasništvo njegovog sina te da je građenjem stambenog objekta, jedan dio tog objekta, točnije dio terase sagrađen na čestici 93/1. Kako ima interes da utvrdi pravo vlasništva na dijelu predmetnih nekretnina predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odnosno očevida na licu mjesta i izrade parcelacijskog elaborata po vještaku geodetske struke te nakon saslušanja svjedoka donese presuda kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik dijela gore navedenih nekretnina.

 

              2. Uz tužbu tužitelj je dostavio zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine, prijepise posjedovnog lista broj 477, 490 i 1293 k.o. G. i izvod iz katastarskog plana.

 

              3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu i naveo da tužitelj uz tužbu nije priložio niti jednu ispravu kojom dokazuje pravnu osnovu svog navodnog izvanknjižnog vlasništva i da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten što je uvjet za stjecanje prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i to protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda na nekretnini. Budući da tužitelj nema zakonit, istinit i pošten posjed na navedenim nekretninama potrebno je dvostruko vrijeme odnosno 40 godina od dana stjecanja posjeda kako bi tužitelj postao vlasnik dijela predmetnih nekretnina. Obzirom na navedeno tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je proveden očevid na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka koji je identificirao predmetne nekretnine i na kojem su saslušani tužitelj i svjedoci na okolnost posjedovanja predmetnih nekretnina.

 

              5. Na očevidu na licu mjesta sudski vještak geodetske struke identificirao je predmetne nekretnine i utvrdio da je tužitelj pokazao južni dio predmetnih nekretnina koji je definiran betonskim blokovima do kčbr 92, zatim istočnu stranu na kčbr. 93/1 do željezne ograde za koju je tužitelj iskazao da je njegova. Sjeverna strana predmetnih nekretnina zatvorena je ogradom širine cca 18 metara dok je zapadna strana definirana gospodarskom zgradom koja je izgrađena na kčbr. 91/3, a od ugla zgrade u smjeru sjevera nalazi se žičana ograda dužine cca 8 metara. Opisani prijepor nalazi se na zapadnom dijelu kčbr. 93/1 i na južnom dijelu kčbr. 94/1 k.o. G.. U naravi južni dio prijepora je vrt, a sjeverni dio voćnjak. Dakle, sudski vještak utvrdio je da tužitelj pokazuje dijelove spornih nekretnina te da je stoga potrebno izraditi parcelacijski elaborat cijepanja navedenog zemljišta.

 

              6. Svjedok Z. M. u svom je iskazu naveo da je u G. došao živjeti 1998. te da su predmetne nekretnine tada već bile u posjedu tužitelja. Nikada nije čuo da je tužitelja netko smetao u posjedu.

 

              7. Svjedok M. F. u svom je iskazu naveo da mu je poznato da je tužitelj 1999. kupio zgradu koja se nalazi na susjednoj čestici i to zajedno s ruševinom na čestici broj 92 iza koje se nalaze predmetne nekretnine. Nije mu poznato je li tužitelj kupio i prijepor. Sa sigurnošću tvrdi da tužitelj posjeduje predmetne nekretnine više od dvadeset godina i da ga nitko nije smetao u posjedu.

 

              8. U svom iskazu tužitelj je naveo da je 1999. od ''Ličkih krovova'' kupio zgradu u blizini prijepora u kojoj je 2001. otvorio ugostiteljski objekt. Prijepor nije kupio, već je isti počeo posjedovati istovremeno kada i zgradu. Kasnije je susjed postavio ogradu s istočne strane prijepora, a nakon toga on je postavio ogradu na sjevernom dijelu prijepora i dio ograde uz zgradu. Ističe da je već tada znao da se predmetne nekretnine vode na Oini G. i da je s Općinom pokušao dogovoriti zamjenu nekretnina. Napominje da je 2005. od G. Đ. kupio nekretninu oznake kčbr. 92 te da mu je tom prilikom Đ. G. rekao da je M. M. u posjedu držala kčbr. 92 i sve ostale nekretnine iza te čestice odnosno predmetne nekretnine te da nitko osim nje nije bio u posjedu predmetnih nekretnina. Njezini nasljednici Č. D., V. L. i D. L. su opunomoćili G. Đ. da proda nekretnine u G.. Tužitelj tvrdi da ga je upravo Đuro G. uveo u posjed.

 

              9. Analizom provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 

 

              10. Sukladno odredbi članka 159 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2 i 3 ovoga članka (stavak 4).

 

              11. Odredba članka 160 stavka 1 i 2 ZVDSP određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

 

              12. U konkretnom slučaju valjalo je utvrditi ima li tužitelj samostalan posjed predmetnih nekretnina, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za dosjelost i traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme.

 

              13. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja.

 

              14. Prema odredbi članka 18 stavka 3 ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

              15. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnih nekretnina jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159 ZVDSP.

 

              16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u posjedu predmetnih nekretnina od 1999. kada je kupio zgradu na susjednoj nekretnini. Pritom naglašava da nije kupio predmetne nekretnine već samo zgradu na susjednoj čestici. Dakle, posjed tužitelja nije zakonit pa je temeljem članka 159 stavka 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje dosjelošću vlasništva na predmetnim nekretninama potrebno da je njegov posjed barem pošten s time da je potrebno da je posjed trajao dvostruko dulje od rokova propisanih stavkom 2 i 3 istog članka odnosno 40 godina budući da su nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave.

 

              17. U postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe tj. 2020. nije bio u poštenom posjedu predmetnih nekretnina u trajanju od 40 godina pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159 ZVDSP.

 

              18. Pritom se napominje da je tužitelju bilo poznato da su nekretnine vlasništvo tuženika O. G. pa je s obzirom na tu okolnost poštenje tužitelja prestalo već u trenutku stupanja u posjed predmetnih nekretnina odnosno još 1999. jer je tužitelj već tada znao da mu pravo na taj posjed ne pripada.

 

              19. Obzirom na sve gore navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

 

              20. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022 i 126/2022, dalje: Tarifa). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154) pri čemu će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika, odmjeriti troškovi prema toj tarifi (članak 155 stavak 2). Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 48 toč. 3 Tarife).

 

              21. Obzirom da su bili opravdani sud je tuženiku priznao troškove zastupanja putem kvalificirane punomoćnice - odvjetnice i to: za sastav odgovora na tužbu - 75 bodova što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 1.406,25 kuna (Tbr. 8 t. 1, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu 25. veljače 2022. - 50% nagrade iz Tbr. 7 toč. 1 Tarife što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 703,15 kuna (Tbr. 9 t. 2 Tarife, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife), za zastupanje na ročištu održanom na licu mjesta 29. travnja 2022. - 75 bodova što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 1.406,25 kuna (Tbr. 9 toč. 1 i 7, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife) i za zastupanje na ročištu održanom 14. prosinca 2022. - 75 bodova što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 1.406,25 kuna (Tbr. 9 toč. 1 i 7, Tbr. 42 i Tbr. 50 Tarife), dakle, sveukupno 653,25 € / 4.921,90 kuna¹.

 

                                                           U Gospiću, 20. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                                                            Sudac:

 

                                                                                                                              Mirjana Kosanović v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

1. Odvjetnik T. V.,  G.

2. Odvjetnica A. S., Z.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

_________________________________

¹ Fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,53450 kn

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu