Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

 

Poslovni broj: P Ob-24/2021-77.

 

 

 

 

 

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U BJELOVARU 

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

            Grubišno Polje, Kolodvorska 2

 

Poslovni broj: P Ob-24/2021-77.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u  Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju,  po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u  pravnoj stvari tužiteljice-protutužene M. K. iz V. G., D. K. OIB: …., zastupane po punomoćniku P. L., odvjetniku iz B., protiv tuženika-protutužitelja S. K. iz J., OIB: , zastupanog po punomoćnicima iz O.d. Ž., B. & A., odvjetnicima iz Z., radi razvoda braka a tijekom postupka radi sporazumnog prijedloga za razvod braka, te roditeljske skrbi, uzdržavanja i uskraćenog uzdržavanja, uz sudjelovanje mldb. djeteta D. K. iz V. G., D. K., OIB: , zastupanog po posebnoj skrbnici I. P. iz Centra V., na ročištu za glavnu i nejavnu raspravu, dana 8. prosinca 2022. godine u prisutnosti stranaka uz punomoćnike, te u prisutnosti posebne skrbnice za mldb. dijete, temeljem članka  335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-a),  dana 20. siječnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o     j e

 

I              Brak zaključen dana . g. u B., između S. K., OIB:, rođenog . g. u B. i M. K., OIB:, rođ. V., rođene . g. u B., koja je činjenica upisana u maticu vjenčanih matičnog područja B., za godinu ., pod rednim br. , razvodi se.

 

II              Zajedničko mlljt. dijete, D. K., OIB:, rođen . g. u K., stanovat će s majkom M. K. u V. G.,   te oba roditelja zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i zajedno donose sve važne odluke vezano za dijete.

 

III              Tuženik S. K., kao otac, će s mlljt. djetetom D. K. ostvarivati osobne odnose tri vikenda u mjesecu i to od petka 17,00 sati do nedjelje 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan, te polovicu zimskih i polovicu ljetnih zimskih praznika, na način da otac dolazi po dijete na adresu prebivališta majke, a da majka dolazi po dijete na adresu prebivališta oca u J.  i vraća ga na adresu svog prebivališta u V. G..

 

IV              Nalaže se tuženiku - ocu S. K., da na ime doprinosa za uzdržavanje plaća za mlljt. D. K. mjesečni iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kn, računajući od dana podnošenja ove tužbe, tj. od 1. veljače 2021. godine, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, i to dospjele iznose odjednom, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a dospijevajuće obroke do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i z.z. mlljt D., M. K..

 

V              Nalaže se tuženiku S. K. da II-tužitelju mlljt. D. K., na ime uskraćenog uzdržavanja, isplati iznos od 2.986,26 eura / 22.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja ove tužbe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

VI              Odbija se mldb. tužitelj D. K. sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za uskraćeno uzdržavanje preko dosuđenog 2.986,26 eura / 22.500,00  kuna a zatraženog 5.972,53 eura / 45.000,00 kuna tj. za iznos 2.986,26 eura / 22.500,00 kuna kao neosnovan.

 

VII              Nalaže se tuženiku S. K. da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od  268,76 eura / 2.025,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

VIII              Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja S. K. iz J.  OIB: …, a koji glasi:

" II.              Određuje se da će dijete stranaka, i to D. mlljt. K., rođen dana . godine u K., OIB: , stanovati s tužiteljem S. K. iz J., N. P., OIB: …., ocem djeteta, dok će roditelji mlljt. djeteta D. K. roditeljsku skrb ostvarivati zajednički i sporazumno.

 

III.              Nalaže se tuženoj M. K. iz D. K., V. G., OIB:, da za uzdržavanje mlljt. D. mlljt. K., rođen dana . godine u K., OIB: , plaća iznos od 1.500,00 HRK (slovima: tisuću petsto kuna) mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe, s dospijećem najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavcima 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana, i to sve na ruke tužitelja S. K..

IV.              Nalaže se tuženoj M. K. iz D. K., V. G., OIB:, da tužitelju S. K. iz J., N. P., OIB:, naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je podnijela   ovome sudu tužbu protiv tuženika radi razvoda braka uz sudjelovanje mldb. djeteta, te odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju te naknadi za uskraćeno uzdržavanje.

U tužbi navodi da su I-tužiteljica i tuženik dana . g. u B. zaključili brak, koja je činjenica upisana u maticu vjenčanih matičnog područja B., za godinu , pod red. br…..

U braku je rođeno jedno zajedničko mlljt. dijete stranaka, i to Dragan Kokier, rođen . g. u K..

Prije podnošenja ove tužbe, I-tužiteljica se obratila Centru  G. P. radi obveznog savjetovanja, na kojem nije došlo do dogovora stranaka niti sastavljanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

I-tužiteljica i tuženik ne žive zajedno već oko osam godina, ali do sada nisu pokrenuli postupak razvoda, tako da je bračna zajednica još odavno prekinuta.

Od prekida zajednice mlljt. II-tužitelj D. stanuje s majkom na gore naznačenoj adresi i ona o njemu svakodnevno skrbi i potpuno je neshvatljivo da se, oko toga da tako i ostane ubuduće, s time nije složio tuženik.

II-tužitelj Mlljt. D. ide u školu u V. G., navikao je na svoju sadašnju okolinu, a budući I-tužiteljica živi kod svojih roditelja, ona ima i dodatnu potporu za njegovu daljnju skrb te je on svakako premali da bi stanovao s tuženikom. Osim toga, tuženik nema niti vremena niti vještina kojima bi osigurao potrebnu skrb djetetu.

Njegove mjesečne potrebe su uobičajene za tu dob. Mjesečno je za njegovo uzdržavanje potrebno oko 1.500,00 do 2.000,00 kn. Budući je tuženik zaposlen, živi kod svojih roditelja, a nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja, jasno je da je u mogućnosti pridonositi za uzdržavanje II- tužitelja mlljt. D. mjesečno iznos od 1.500,00 kn.

Što se tiče održavanja osobnih odnosa, II- tužitelj mlljt. D. i tuženik se viđaju i I-tužiteljica nema ništa protiv toga. Naprotiv, potiče na njihov što češći i sadržajniji kontakt i druženje.

Mlljt. II-tužitelj D. čitavo vrijeme stanuje s majkom, I-tužiteljicom, i ona o njemu skrbi te je snosila sve troškove potrebne za njegovo uzdržavanje posljednjih 8 godina. Tuženik je povremeno ponešto pridonosio za uzdržavanje mlljt. D., ali se to svodilo na poneki poklon ili podmirenje manjih iznosa koji su se morali platiti, a vezano za troškove mlljt. D..

Tako tužitelji procjenjuju da je tuženik za uzdržavanja mlljt. II-tužitelja, od prekida zajednice života s njima, pridonosio mjesečno za uzdržavanje mlljt. II-tužitelja najviše 250,00 kn do 300,00 kn. Kako je na uzdržavanje mlljt. D. utrošeno najmanje 1.500,00 kn mjesečno, proizlazi da je tuženik posljednjih oko 8 godina uskratio II-tužitelju uzdržavanje u mjesečnom iznosu od najmanje 750,00 kn jer je dio novčanog troška svakako podmirivala I-tužiteljica kao majka, pa to tuženiku priznaje, iako bi njena briga i skrb oko djeteta trebala vrijediti jednako kao i njegov novčani doprinos.

Temeljem odredbe čl. 289. Obiteljskog zakona, tuženik je stoga ostao dužan II-tužitelju, za posljednjih 5 godina prije podnošenja tužbe, iznos od 45.000,00 kn na ime uskraćenog uzdržavanja.

Iz navedenih razloga, tužiteljica predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će razvesti njihov brak te da mldb. zajedničko dijete živi s majkom,   te da naloži tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mldb. djeteta 1.500,00 kuna mjesečno računajući od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te da donese odluku o uskraćenom uzdržavanju da naloži tuženiku da plati 45.000,00 kuna na ime uskraćenog uzdržavanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uz nadoknadu troškova postupka.

 

2.              Na prijedlog suda, Centar G. P., je mldb. djetetu imenovao posebnog skrbnika u osobi M. M. iz Centra O., koja se očitovala na tužbu pismenim podneskom od 22. veljače 2021. godine u kojem je navela da u konkretnom postupku dijete ne može biti tužitelj niti tuženik, s obzirom da u ovom postupku razvoda braka sud odlučuje s kojim roditeljem će dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim neće stanovati te uzdržavanju djeteta. Navodi da svrha Obiteljskog zakona s uvođenjem djeteta kao stranke u postupku može se ostvarivati na način da se dijete navodi kao stranku koja sudjeluje u postupku putem svog posebnog skrbnika. Predlaže da sud pozove tužiteljicu da uredi tužbu i da određeno predloži način ostvarivanja osobnih odnosa mldb. djeteta sa ocem. Navodi da je u najboljem interesu djeteta da roditelji tijekom sudskog postupka postignu sporazum u pogledu roditeljske skrbi, a ukoliko do istoga ne dođe, predlaže da sud tijekom postupka od nadležnog Centra zatraži stručni nalaz i mišljenje te podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka.

 

3.              Tuženik je dao dogovor na tužbu u pismenom podnesku od 3. ožujka 2021. godine.

U odgovoru na tužbu navodi da se tuženik ne protivi razvodu braka s tužiteljicom, a sve kako su njihovi odnosi doista teško i trajno poremećeni, te je stoga i on osobno podnio tužbu radi razvoda braka.

No, protivi se da njihovo zajedničko mlljt. dijete D. K. stanuje s tužiteljicom kao majkom iz razloga što je isti privrženiji tuženiku kao ocu, pa je za njegov daljnji psihofizički razvoj i emotivnu ravnotežu bitno da stanuje / živi s ocem koji mu pruža svu potrebnu brigu, njegu i pažnju koja mu je s obzirom na dob neophodna, a kako to sve i proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe u predmetu koji se vodi pred Naslovnim sudom, pod posl. brojem: P Ob-36/2021.

Osim toga, tuženik posebice osporava i kategorički se protivi navodima tužitelja u odnosu na tvrdnje i postavljeni zahtjev koji se odnosi na uskraćeno uzdržavanje, a sve kako je isti potpuno neosnovan i netočan.

Naime, mlljt. dijete stranaka D. K. je šest godina živio s tuženikom kao ocem, dok unazad cca 2,5 godine živi s tužiteljicom kao majkom, no tuženik je cijelo to vrijeme u potpunosti doprinosio za njegovo uzdržavanje, dakle kako za vrijeme dok je stanovao s mlljt. djetetom, tako i sada kada isti stanuje s tužiteljicom kao majkom. Dakle, ako je u konkretnom slučaju netko uskratio uzdržavanje mlljt. djetetu D. K. onda je to tužiteljica, a nipošto tuženik !!

Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže da sud spoji predmete koji se vode pod posl. brojevima: P Ob-24/2021 i P Ob-36/2021, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, a potom da provede predložene dokaze, te po zaključenju glavne rasprave razvede brak stranaka, a u preostalom dijelu odbije

tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu da tuženiku nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

 

              4.              Tuženik je kao tužitelj podnio tužbu protiv tužiteljice a tamo tužene, ovome sudu dana 8. veljače 2021. godine, u kojoj tužbi navodi su tužitelj i tužena su sklopili brak dana . godine u B., a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja B. za godinu …. pod rednim brojem .

              Nastavno, tužitelj i tužena su roditelji jednog mldb. bračnog djeteta, i to D.

K., rođenog dana …. godine.

              U početku trajanja bračne zajednice, bračni odnosi tužitelja i tužene bili su

relativno skladni, no kako je vrijeme prolazilo, a uslijed nesuglasica naravi, došlo je do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa, tako da njihova bračna zajednica više nije moguća, niti održiva, time da je ista u međuvremenu i faktički prestala postojati.

Posljednje zajedničko prebivalište stranaka je bilo u J.

Maloljetno dijete stranaka D. K. privrženiji je tuženiku, pa je za njegov

daljnji psihofizički razvoj i emotivnu ravnotežu bitno da stanuje / živi s ocem koji mu pruža svu potrebnu brigu, njegu i pažnju koja mu je s obzirom na dob neophodna.

              Tužitelj smatra da bi tužena za uzdržavanje mlljt. D. K. koji sada pohađa II. razred OŠ u D. K. mogla doprinositi iznos od 1.500,00 kn mjesečno, a s obzirom na njegovu dob, te potrebe za hranom, odjećom, obućom i osobnom higijenom, time da tužena nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba.

Tužena je prema saznanju tužitelja zaposlena na farmi u V. G., time da isti ne zna kolika mjesečna primanja ostvaruje, dok je tužitelj zaposlen u S. d.o.o. B., gdje ostvaruje prosječnu mjesečnu plaću u iznosu od oko 5.500,00 kn, živi u obiteljskoj kući u J., slijedom čega bi preostali iznos potreban za uzdržavanje mlljt. D. K. doprinosio tužitelj.

              Nadalje, tužitelj i tužena su proveli postupak obveznog savjetovanja u

postupku pred Centrom G. P., broj: Klasa: 552-05/20-07/7, Ur.broj: 2127-22-02-01-20-7, a u kojem postupku nisu postigli dogovor vezano uz sadržaje roditeljske skrbi obuhvaćene Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da je obvezno savjetovanje okončano dana 15. rujna 2020. godine ( odnosno dana 22. rujna 2020. godine, op.).

              Slijedom svega iznesenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će razvesti brak stranaka, te da odluči da će mldb. dijete stranaka živjeti s ocem  na adresi J., dok će oba roditelja zajednički ostvarivati roditeljsku skrb sporazumno, te da naloži tuženoj M. K. da na ime uzdržavanja mldb. D. K. plaća iznos od 1.500,00 kuna mjesečno, počevši od dana podnošenja tužbe pa dok budu postojali za to zakonski uvjeti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

 

              5.              U istom postupku sud je od Centra G. P. zatražio da mldb. djetetu imenuje posebnog skrbnika te je Centar svojim rješenjem od 1. ožujka 2022. godine mldb. D. K. imenovao posebnog skrbnika u osobi M. M., djelatnice Centra  O..

 

              6.              Tužena M. K. dala je odgovor na tužbu  u kojem navodi da je već podnijela tužbu kod istoga suda dana 26. siječnja 2021. godine i predlaže da se ovaj predmet spoji na raniji spis.

 

              7.              Nakon toga sud je donio rješenje P Ob-36/2021-6. od 12. ožujka 2021. godine kojim je predmet u pravnoj stvari tužitelja S. K. protiv tužene M. K. a radi razvoda braka sa mldb. djetetom D. K. a kojeg zastupa posebna skrbnica M. M. iz Centra O. spojio na spis ovoga suda P Ob-24/2021 u pravnoj stvari tužiteljice M. K. protiv tuženika S. K. radi razvoda braka sa mldb. djecom a radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

 

8.              Kako je tužiteljica podnijela tužbu radi razvoda braka a tijekom postupka i tuženik kao tužitelj je podnio tužbu radi razvoda braka, te kako su se stranke tijekom postupka suglasile u pogledu razvoda braka, to je onda sud  utvrdio da  su stranke podnijele sporazumni zahtjev za razvod braka u smislu članka  369. st. 3. Obiteljskog zakona.

 

9.              Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio  uvid  u cjelokupni spis ovog suda pod  poslovnim brojem P Ob-24/2021, tj. uvid u vjenčani list (list 6), u rodni list (list 7, 49), u izvadak iz matice vjenčanih (list 47-48), u izvješće o obveznom savjetovanju (list 50), u socijalnu anamnezu sačinjenu po Centru K. (list  74-76), u mišljenje Centra G. P. (list 82-83, 131), u socijalnu anamnezu Centra  G. P. (list 84-86), u podatke o plaći tuženika-protutužitelja S. K. (list 96), u podatke o ostvarenoj plaći tužiteljice-protutužene M. K. (list 97).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka Ž. B. (list 126), D. K. (list 126-127), M. K. (list 127-128), Ž. S. (list 168), D. V. (list 168-169), I. V. (list 169-170), te stranaka tužiteljice-protutužene M. K. (list 170-172), tuženika-protutužitelja S. K. (list 172-174), usmeno saslušao psihologa Centra G. P., K. K. U. (list 177-178).

 

10.              Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka  8. ZPP-a.

 

11.              Tužiteljica se obratila Centru G. P. radi provođenja postupka obveznog savjetovanja, koji postupak je  proveden u okviru dva susreta. U prvom susretu koji je održan 13. kolovoza 2020. godine odazvao se samo tuženik  dok u drugom susretu održanom 15. rujna 2020. godine pristupile su obje stranke, te su upoznati s mogućnošću bračnog savjetovanja, educirani su o psihosocijalnim posljedicama razvoda braka u odnosu na bračne drugove i djecu, te im je pojašnjen postupak i pravne posljedice razvoda braka. Stranke su detaljno informirane o provođenju postupka obveznog savjetovanja te o pravnim posljedicama u slučaju sporazuma i izrade plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno o sudskom postupku razvoda braka ukoliko izostane izrada istoga. Bračni drugovi upućeni su na dužnost vođenja računa o dobrobiti djeteta prigodom uređenja spornih obiteljskih odnosa. Tijekom postupka obveznog savjetovanja nisu postigli dogovor vezano uz sadržaj roditeljske skrbi obuhvaćene Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su upoznati sa radnjama koje je potrebno poduzeti za daljnji nastavak postupka razvoda braka i uređivanje sadržaja roditeljske skrbi. Upoznati su s zakonskim odredbama kojima se uređuje obiteljska medijacija i mogućnošću postizanja sporazuma u  okviru navedenog postupka.

 

              12.              Člankom 50. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" 103/2015, 98/2019) propisano je da će sud razvesti brak ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka.

              Stoga, kako za donošenje odluke o razvodu braka po sporazumnom zahtjevu za razvod braka nije bitno da li su ispunjeni uvjeti iz članka 51. st. 2. i 3.  Obiteljskog zakona tj. da li su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni ili da li je od prestanka bračne zajednice proteklo godinu dana, već je bitno da li su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev za razvod braka, a kako je u postupku utvrđeno da stranke sporazumno zahtijevaju razvod braka, budući da je i tuženik kao tužitelj podnio tužbu radi razvoda braka,  a i kada su saslušavani kao stranke  suglasili su s razvodom braka, to je onda sud sukladno čl. 369. st. 3. Obiteljskog zakona, a temeljem odredbe čl. 51. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona brak stranaka razveo i odlučio kao u izreci pod točkom I.

 

13.              Budući da stranke imaju zajedničko maloljetno dijete to je onda sud svojom odlukom trebao odlučiti i o ostalim sadržajima roditeljske skrbi u smislu čl. 92. Obiteljskog zakona.

Tužiteljica predlaže da dijete živi s njom, dok je tuženik u odgovoru na tužbu kao i posebnoj tužbi predložio da sud donese odluku da dijete živi s njim.

 

14.              Radi donošenja odluke s kojim roditeljem da živi mldb. dijete stranaka, sud je pribavio prijedlog i mišljenje Centra G. P., te izveo dokaz saslušanjem stranaka, te uz prisutnost psihologa Centra G. P. i posebne skrbnice mldb. djeteta obavljen je razgovor sa mldb. djetetom u prostorijama ovoga suda.

 

15.              Iz mišljenja Centra G. P. od 26. svibnja 2021. godine proizlazi da je prijedlog i mišljenje donesen na osnovu provedene procjene stručnog tima cjeline za djecu, mlade i obitelj, psihološke obrade roditelja, razgovora s roditeljima i mldb. djetetom, terenskih izvida na adresi stanovanja roditelja, te uvid u cjelokupnu dokumentaciju Centra vezano uz obitelj.

Na temelju takve obrade ocjena je Centra da je u najboljem interesu mldb. D. K. da oba roditelja zajednički ostvaruju roditeljsku skrb te da zajedno donose sve važne odluke vezano za dijete i da stanuje s majkom na adresi njezina stanovanja u V. G.. Isto tako, predlažu da mldb. D. ostvaruje osobne kontakte tri vikenda u mjesecu i to od petka 17,00 sati do nedjelje 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan, te polovicu zimskih i polovicu ljetnih školskih praznika, dok odluku o uzdržavanju predlažu donijetu sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva socijalne politike i mladih, a nakon ocjene suda o svim relevantnim činjenicama.

Ističu da u odnosu na roditeljsku skrb oba roditelja zadovoljavaju osnovnu roditeljsku skrb, te da je vidljiva emocionalna povezanost djeteta sa oba roditelja, no jasnije je određen osjećaj sigurnosti u odnosu na majku i njezinu primarnu obitelj.

Psihologijskom obradom roditelja nisu utvrđena odstupanja u odnosu na mentalno zdravlje roditelja. Oba roditelja popustljiva su u pogledu određivanja granica u odgoju te prihvaćanja osobne odgovornosti za odnos s djetetom pa je onda stručni tim donio odluku da je u najboljem interesu mldb. D. da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb te da mldb. D. nastavi živjeti s majkom a da s ocem ostvaruje osobne odnose s ocem kroz susrete i druženja vikendom i to tri vikenda u mjesecu te polovicu blagdana, praznika i neradnih dana.

Isto tako, Centar G. P. dostavio je i svoje dodatno očitovanje a vezano za prijedlog posebne skrbnice za mldb dijete i to pismenim podneskom od 4. travnja 2022. godine, u kojem navode da je prijedlog i mišljenje donesen na osnovi prethodnih postupanja u predmetu te razgovora sa roditeljima i mldb. djetetom, te uvidom u dostupnu dokumentaciju Centra, te je na temelju tako provedenog postupka ocijenjeno da i dalje ostaju kod svog ranijeg prijedloga i mišljenja, tj. da je u najboljem interesu mldb. D. K. da oba roditelja zajednički ostvaruju roditeljsku skrb te da zajedno donose sve važne odluke vezano za dijete i da mldb. D. stanuje s majkom na adresi njezina stanovanja u V. G., a da s ocem ostvaruje osobne kontakte tri vikenda u mjesecu i to od petka 17,00 sati do nedjelje 20,00 sati, svaki drugi državni praznik i blagdan, te polovicu zimskih i polovicu ljetnih školskih praznika, dok odluku o uzdržavanju predlažu donijetu sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnom za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministarstva socijalne politike i mladih, a nakon ocjene suda o svim relevantnim činjenicama.

Isto tako, proizlazi da u odnosu na roditeljsku skrb oba roditelja zadovoljavaju osnovnu roditeljsku skrb te da je vidljiva emocionalna povezanost djeteta s oba roditelja i želja da provodi vrijeme s oba roditelja. Školsko funkcioniranje djeteta je uredno, redovito izvršava svoje školske obveze te je prihvaćen od strane vršnjaka, ima uspostavljen odnos sa novorođenim polubratom te iskazuje nježnost prema njemu, prihvaća i sadašnjeg majčinog partnera. U odnosu na potrebe djeteta, prepoznate od strane roditelja, majka se više usmjerava na emocionalne potrebe dok je otac usmjeren na brigu oko svakodnevnih potreba. Majka jasnije definira i prepoznaje potrebe djeteta a oba roditelja prebacuju odgovornost u odnosu na nemogućnost uspostave kvalitetnijeg roditeljskog odnosa na onog drugog te su nedostatnog uvida kako isti sukob djeluje na mldb. D.. Zbog nespremnosti na samostalnu komunikaciju roditelja, ista se odvija i dalje preko djeteta a na što su roditelji i upozoreni. S majkom i mldb. D. se razgovaralo i o podnesku posebne skrbnice te je majka upozorena na neprimjerenost izražavanja, a obzirom na uočene propuste u odnosu na skrb mldb. D., roditeljima će biti izrečena mjera upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju roditeljske skrbi. Uzimajući sve navedeno, stručni tim smatra da je u najboljem interesu mldb. D. da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb i da isti nastavi živjeti s majkom a da s ocem ostvaruje osobne odnose za susrete i druženja vikendom tri vikenda u mjesecu, te polovicu blagdana, praznika i neradnih dana.

 

16.              Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem stranaka, te je tužiteljica-protutužena iskazala i predložila da mldb. D. živi s njom a da dijete kontaktira s ocem, te da se preselila na adresu … na kojoj adresi živi s  novim partnerom, te je zajedno s njom došao i njezin sin D.. Kada se preselila na drugu adresu u V. G., mldb. D. je išao u prvi razred u D. K. gdje i dalje ide u školu i želi da nižu osnovnu školu završi u D. K.. Udaljenost škole u D. K. od mjesta sadašnjeg stanovanja je negdje 5km, a od škole u V. G. 2-3km. U školu  D. K. ona odvozi dijete i dolazi po njega, a kada ona to nije u mogućnosti, dijete odvozi njezin otac kod kojega dijete ostaje sve dok ona ne dođe po dijete. U D. K., D. ostaje spavati 2-3 puta i to vikendom kada nije kod tate. Nakon što je prekinuta bračna zajednica a koja je prekinuta pred devet godina, cijelo vrijeme je njihovo dijete s njom i nije bilo da bi dijete duže ostajalo kod oca, već ga je samo povremeno kontaktiralo.

 

17.              Iz iskaza tuženika-protutužitelja S. K. proizlazi da želi da sud donese odluku da dijete živi s njim a da sa majkom održava kontakte. Nakon faktičnog prestanka bračne zajednice dijete je ostalo kod njega 4 mjeseca a nakon toga  otišlo je u D. K. živjeti sa tužiteljicom a majkom, te bakom i djedom od tužiteljice, te je dijete jedno vrijeme bilo 10-15 dana kod njega a drugo vrijeme kod majke i tako je bilo sve do pete godine starosti djeteta. Kada je dijete živjelo u D. K. sa majkom, majci su pomagali djed i baka od tužiteljice kao i njezini roditelji, a kada je dijete krenulo u vrtić, bilo je starosti 5 godina, cijelo vrijeme je živjelo kod majke a tužiteljice u D. K. gdje je išao i u vrtić. 

 

18.              Posebna skrbnica mldb. djeteta u svom pismenom podnesku od 17. svibnja 2022. godine je navela da na dopunu nalaza i mišljenja CZSS G. P. nema primjedbi, te da je mldb. D. upoznat sa predmetom postupka i da mu je objašnjeno da konačnu odluku donosi sud, a sve sa svrhom otklanjanja odgovornosti mldb. djeteta prilikom izražavanja mišljenja  te da će sud donijeti odluku koja je u najboljem interesu i za dobrobit mldb. djeteta cijeneći sva utvrđenja na strani roditeljskih kompetencija pridajući dužnu pozornost mišljenju mldb. djeteta. Teret odluke ne može biti na mldb. djetetu koje je u konfliktu lojalnosti i kojemu je radi obiteljske situacije teško i koji između ostalog posebnom skrbniku navodi kako bi najviše volio da se roditelji nisu razdvajali i da su svi zajedno.

 

19.              Tijekom postupka uzeta je izjava mldb. djeteta stranaka u prostorijama ovoga suda uz prisutnost stručne osobe Centra G. P. kao i posebne skrbnice za mldb. djecu, te nakon istoga psiholog K. K. U., djelatnica Centra G. P., je iskazala da dijete živi kod majke u V. G. i da uredno izvršava svoje školske obveze, da je sada učenik 4. razreda u D. K. a da kod oca ide svaki drugi vikend, da otac dolazi po njega i sa njim dogovara kontakte. Vezano za mišljenje s kojim roditeljem bi volio živjeti mldb. D. iznosi da je to sada otac ali da kod majke mu je dobro, te da mu je dobro i sa jednim i drugim roditeljem. Kod majke ostvaruje kontakte s bakom i djedom, majčinim roditeljima i bakom i povremeno odlazi kod njih, a u D. K. ima i prijatelje. Majci nije rekao da bi želio živjeti sa tatom, ali da je sa ocem razgovarao o toj odluci i da se i dalje sva komunikacija vezano uz održavanje kontakta sa ocem ide preko njega jer majka i otac i dalje ne razgovaraju.

Isto tako, posebna  skrbnica mldb. djeteta, I. P.,  je iskazala da je popričala sa djetetom i da dijete iznosi da mu je dobro i sa jednim i drugim roditeljem ali da bi želio biti kod oca i da uglavnom govori o primjerenom odnosu i sa jednim i drugim roditeljem te da stanuje u G. a da poslije škole mama dolazi po njega i da ga vozi u G.. Povremeno posjećuje baku i djeda ali i da povremeno zna prespavati kod njih a da otac dolazi po njega i vraća ga.

 

20.              Sud je prihvatio prijedlog i mišljenje Centra  G. P. s kojim roditeljem da živi mldb. dijete stranaka, budući da je nadležni centar svoju odluku utemeljio na temelju psihološke obrade djeteta, roditelja te razgovora sa mldb. djetetom i roditeljima, izvida na adresi stanovanja a po stručnom timu cjeline za djecu, mlade i obitelj, a s kojim mišljenjem se suglasila tužiteljica-protutužena a majka mldb. djeteta.

Tužitelj a protutuženik se nije suglasio s prijedlogom i mišljenjem Centra   G. P. s kojim roditeljem da stanuje mldb. dijete stranaka, te je predložio da se provede novo vještačenje po Poliklinici  G. Z., a što ovaj sud nije prihvatio jer smatra da isto nije bilo potrebno provesti s obzirom da je u istom postupku prijedlog i mišljenje s kojim roditeljem da živi mldb. dijete stranaka sačinio Centar G. P. a na temelju razgovora s mldb. djetetom i roditeljima i to po stručnom timu cjeline za djecu, mlade i obitelji.

Stoga, cijeneći mišljenje Centra G. P.,  sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio da mldb. dijete stranaka živi s majkom na adresi njezina prebivališta a da oba roditelja obavljaju zajedničku roditeljsku skrb, posebno imajući u vidu da je u interesu mldb. djeteta da ostane i dalje živjeti u poznatoj sredini i nastavi školovanje u sredini u koju je i dosada išao, posebno što poslije osnovne škole u D. K. bi nastavio školovanje u V. G. u mjestu stanovanja, a i dosada je išao u školu u V. G. na njemački jezik tako da mu je ta sredina poznata, i odlučio kao u izreci pod točkom II i prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene a odbio tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja i odlučio kao u izreci pod točkom VIII.

Naime, mldb. dijete D. K. je, kod ovoga suda 8. prosinca 2022. godine u prisutnosti psiholga K. K. U. i posebne skrbnice iskazao da bi volio sada živjeti kod oca, međutim sud nalazi, a posebno imajući u vidu dob djeteta kao i ostale okolnosti  kao što je promjena sredine, da je u interesu mldb. djeteta i dobrobiti djeteta da i dalje ostane živjeti sa majkom na adresi na kojoj je i dosada živjelo, a da sa ocem održava što više kontakata, posebno što djetetu je dobro i sa jednim i sa drugim roditeljem a posebno što iz mišljenja i prijedloga CZSS G. P. proizlazi da majka zadovoljava više emocionalne potrebe mldb. djeteta, pa sud nalazi, imajući u vidu dob djeteta, da je u interesu djeteta da i dalje ostane živjeti kod majke.

 

21.              Kako je sud odlučio da će mjesto stanovanja mldb. djeteta biti prebivalište majke, to je onda bilo nužno odrediti sukladno čl. 95. Obiteljskog zakona ostvarivanje osobnih odnosa mldb. djeteta sa roditeljem s kojim ne stanuje.

Radi donošenja te odluke tj. radi odlučivanja o ostvarivanju osobnih odnosa mldb. djeteta sa ocem kao roditeljem s kojim ne živi, sud je zatražio od Centra G. P. prijedlog i mišljenje.

 

22.              Iz prijedloga i mišljenja Centra G. P. proizlazi da predlažu da mldb. D. stanuje s majkom na adresi njezina stanovanja u V. G., a da s ocem ostvaruje osobne kontakte tri vikenda u mjesecu od petka 17,00 sati do nedjelje 20,00 sati, te svaki drugi državni praznik i blagdan, te polovicu zimskih i polovicu ljetnih školskih praznika.

S prijedlogom Centra G. P. o načinu održavanja kontakata mldb. djeteta s roditeljem s kojim ne živi, nije se suglasio otac, te je u svom pismenom podnesku od 15. travnja 2022. godine naveo da dijete živi s bakom i djedom i prabakom u D. K. a da je u najboljem interesu djeteta da prvenstveno o njemu vode brigu roditelji, a ne da živi kod bake i djeda te osporava nalaz i mišljenje Centra G. P. u dijelu koji se odnosi na odnos djeteta i sadašnjeg majčinog partnera koji je prikazan u potpunosti kao prihvatljiv od strane mldb. djeteta. 

Međutim, sud je prihvatio prijedlog i mišljenje Centra G. P. o načinu održavanja osobnih odnosa mldb. djeteta s roditeljem s kojim ne živi, a ocem, s obzirom da sud smatra da je u interesu djeteta da održava osobne odnose sa roditeljem s kojim ne živi, a iz mišljenja Centra proizlazi da je vidljiva briga za dobrobit djeteta kod oba roditelja i da je uspostavljen emocionalni odnos sa ocem, da otac zadovoljava sve potrebe mldb  djeteta kada je kod njega, kao što su pomoć u školskim obavezama, što se tiče zdravstva, ishrane i sl.,   tako da sud smatra da je u interesu mldb. djeteta način održavanja kontakata mldb. djeteta s ocem kako to predlaže Centar G. P., vodeći računa da troškovi održavanja kontakta djeteta sa roditeljem s kojim ne živi padaju na teret oba roditelja podjednako, pa je odlučio kao u izreci pod točkom III.

 

23.              Sukladno članku 417. st. 3. Obiteljskog zakona, stranke se upozoravaju o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te tako u slučaju nepoštivanja navedene obveze, sud je u mogućnosti izreći novčanu kaznu u iznosu do 30.000,00 kuna, izreći zatvorsku kaznu od 1 dana do 6 mjeseci, te je u mogućnosti promijeniti odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati.

 

24.              Budući da je sud odlučio da će mldb. dijete stranaka živjeti sa majkom to je onda bilo nužno donijeti odluku o uzdržavanju u smislu čl. 281. Obiteljskog zakona.

Naime, čl. 281. Obiteljskog zakona je  propisano da je uzdržavanje i pravo roditelja i djece.

Isto tako čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mldb. dijete i da radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mldb. djeteta.

 

25.              Tužiteljica-protutužena svojim tužbenim zahtjevom potraživala je na ime uzdržavanja iznos od 1.500,00 kuna mjesečno računajući od dana podnošenja tužbe, tj. od 25. siječnja 2021. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

U smislu čl. 311. Obiteljskog zakona, a radi donošenja odluke o doprinosu za uzdržavanje roditelja koji ne živi s djetetom, sud je u postupku bio dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. 

Člankom 312. Obiteljskog zakona propisano je da dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja uzdržavanja u parničnom postupku.

Isto tako u smislu čl. 313. Obiteljskog zakona sud utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja, a što se odnosi na ukupne prihode i imovinsko stanje roditelja u vrijeme kada se uzdržavanje određuje.

 

26.              Radi donošenja odluke o visini obveze uzdržavanja roditelja koji ne živi sa mldb. djetetom, tj. tuženika sud je  zatražio od Centra G. P. i K. da dostavi socijalnu anamnezu za roditelje, kao i proveo dokaz saslušanjem stranaka na okolnosti imovinskih prilika roditelja, te pribavio podatke o visini plaća roditelja.

 

27.              Iz socijalne anamneze Centra G. P. za tužiteljicu-protutuženu od 15. travnja 2021 godine, proizlazi da tužiteljica je rođena …. godine i da ima prebivalište u D. K. a sada  boravkom u V. G., …. Ima dva brata,  s tim da je u dobrim odnosima sa bratom M., dok sa bratom I. nije. Osnovnu školu je pohađala u V. G. po redovnom programu, a srednju školu je završila u G. P. za zanimanje pomoćni kuhar. Nikada nije radila u struci. Zaposlena je bila na Z. f. d.o.o., na radnom mjestu muzačice krava i to od rujna 2020. godine. Zadovoljna je s poslom i radnim uvjetima, a po završetku porodiljnog dopusta, ima u planu raditi polovicu radnog vremena. Ostvaruje plaću oko 5.500,00 kuna, a radno vrijeme je u smjenama. Trenutno je na bolovanju radi komplikacija u trudnoći i ostvaruje 800,00 kuna mjesečne naknade za bolovanje. Živi sa partnerom S. M. koji je zaposlen u poduzeću Z. z., ostvaruje mjesečnu plaću 6.000,00 kuna. Po zanimanju je NKV radnik. Bavi se poljoprivredom i stočarstvom za vlastite potrebe. Tijekom radnog dana tužiteljica boravi u D. K. kod bake M. V. i oca D. V., dok joj je majka na radu u inozemstvu. Odlazi kod bake kako ne bi boravila sama u kući u V. G. dok je S. na poslu, a nakon rođenja djeteta planira svakodnevno boraviti u kući u V. G., gdje će D. pohađati školu u V. G. a ne područnu školu u D. K.. Dijete povremeno ostane spavati kod prabake, dok majka svaki dan odlazi u V. G. na spavanje. Ne ostvaruje dječji doplatak unazad godinu dana, ima u vlasništvu kuću u S. K. koju je naslijedila jer je brinula o jednoj osobi do njezine smrti a kuća nije pogodna za stanovanje jer bi ju trebalo adaptirati. Ima određenih komplikacija u vezi trudnoće i drugih zdravstvenih problema nema. Ranije je bila u obradi kod psihologa za vrijeme smještaja u sigurnoj kući, nakon počinjenog nasilja od strane supruga, a nakon toga više nije tražila psihološku pomoć. Nasilje se događalo više puta dok je živjela zajedno sa suprugom, i u to vrijeme je postupao nadležni Centar K., te je bila smještena u sigurnu kuću oko mjesec dana a nakon toga se vratila svojim roditeljima, a nakon nekog vremena pomirila se sa Sašom te se vratila u zajedničko domaćinstvo. Vezu sa S. je zasnovala 2010. godine, te su živjeli 2-3 godine a nakon čega se veza više puta prekidala i ponovo zasnivala. Razlog prekida je bio taj što se nisu mogli dogovoriti gdje će živjeti. Od 2018. godine, supružnici ne žive zajedno, te je kod istog Centra proveden postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka razvoda braka koji je obustavljen na zahtjev tužiteljice. Te godine je D. krenuo u malu školu i od tada živi stalno s majkom a vikendom je kod oca u J.. Prije polaska u predškolsku, tijekom godine je živio jedan tjedan s ocem a tjedan s majkom, a kada je krenuo u školu, dogovorili su se da će živjeti s majkom i školu pohađati u V. G., odnosno područnu školu u D. K.. Komunikacija između roditelja je narušena te u obveznom postupku savjetovanja pri CZSS G. P. nisu bili spremni sklopiti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i sva komunikacija između roditelja odvijala se preko djeteta koji je prenosio poruke između roditelja. Nakon provedenog savjetovanja s roditeljima, situacija se poboljšala. Mldb. D. K. rođen je …. godine u K.. Pohađa 2. razred područne škole u D. K. a prvi je završio sa odličnim uspjehom, a trenutno ima slabije ocjene. Majka navodi da pomaže djetetu svaki dan u izvršavanju školskih obveza, pisanju domaće zadaće i usavršavanju vještine čitanja. D. voli igrati igrice na mobitelu, gledati videa na Youtube-u, slagati avione od papira, te se stječe dojam da roditelji ne postavljaju ograničenja u pogledu korištenja medijskih sadržaja a tužiteljica navodi da mldb. D. i njezin partner S. se dobro slažu, iako primjećuje da mu D. unazad neko vrijeme više nije toliko privržen. Smatra da je to zbog utjecaja oca.

 

28.              Iz socijalne anamneze Centra   K. od 31. ožujka 2021. godine, proizlazi da je S. K. rođen …. godine u B. od oca S. i majke D. i da su oba roditelja zadovoljavajućeg zdravstvenog stanja, vitalni za svoju dob. Obitelj ima u vlasništvu 25 rali zemlje, ranije su se bavili povrtlarstvom, a unazad pet godina bave se ratarstvom te uzgajaju kukuruz i pšenicu za prodaju. S. ima starijeg brata N., koji je oženjen s M. i imaju troje djece i žive u zajedničkom domaćinstvu sa S. roditeljima u kući katnici. S. ima završen osnovnu školu i radio je u P. kao vozač kombija a od 2019. godine zaposlen je u S. kao vozač kamiona na poslovima odvožnje otpada. Radi u prvoj smjeni od 07,00-15,00 sati i ostvaruje mjesečnu plaću od oko 5.900,00 kuna a i participira u poslovima na poljoprivredi. Živi u kući koja je dvorištem vezana uz kuću njegovih roditelja a koju je sagradio prije dvije godine. U prizemlju se nalazi garaža a u kući ima dvosobni stan koji čine hodnik, kuhinja, blagavaona, dječja soba, spavaća soba i kupaona, a kuća je u vlasništvu njegovog oca i posjeduje osobni automobil marke A. R. 2006. godine. S. opisuje dobre međusobne odnose sa članovima svoje obitelji, zajedno rade na poljoprivrednim poslovima i međusobno se uvažavaju. Iako živi u zasebnom domaćinstvu, odlazi u susjednu kuću gdje majka sprema zajedničke obroke, a večeru povremeno sprema sam. Zadovoljavajućeg je zdravstvenog stanja. Ne konzumira alkohol, ne puši, a u slobodno vrijeme bavi se popravljanjem auta i radi druge poslove koje ne stigne u redovno vrijeme. Sebe opisuje kao druželjubivu, vrijednu osobu, ne voli se svađati s drugima. Jednom je u obitelji prije 8 godina evidentiran kao počinitelj prekršaja vezano uz nasilničko ponašanje u obitelji. Prije nego su sklopili brak, sa M. je živio 2 mjeseca u izvanbračnoj zajednici a M. opisuje kao osobu nepredvidljivog ponašanja koja je u više navrata napuštala njihovo kućanstvo u J. i odlazila kod svojih roditelja. Kada je njihov sin D. imao 4 mjeseca, došlo je do nesuglasica između njega i nje, te je M. spremila svoje stvari i htjela otići sa djetetom iz njihovog zajedničkog domaćinstva, međutim on joj nije dozvolio uzeti dijete, te je uslijed tog nagovaranja ju je pljusnuo a ona prijavila policiji i povodom navedenog događaja evidentiran je za nasilničko ponašanje te mu je izrečena novčana kazna od strane prekršajnog suda. S M. je ponovo počeo komunicirati otprilike nakon godinu dana nakon što ga je napustila te je dijete tjedan dana boravilo kod njega a tjedan dana kod majke i sve do polaska djeteta u dječji vrtić kada je dijete navršilo 6 godina. D. je u međuvremenu krenuo u školu u D. K. gdje pohađa 2. razred osnovne škole i ostvaruje odličan i vrlo dobar uspjeh. Vidjeli su se 2020. godine tijekom ljeta, te se nadao pomirenju, međutim, M. je u međuvremenu pronašla novog partnera s kojim je ostala trudna i očekuju dijete te se nakon toga njihov odnos u potpunosti narušio i prestali su komunicirati pa i u vezi zajedničkog djeteta. Kontakte s D. S. dogovara izravno s djetetom putem mobitela.  Otkada je D. krenuo u školu sa ocem kontaktira na način da odlazi u njegovo domaćinstvo od petka do nedjelje otprilike svaki drugi vikend a svakodnevno se čuje putem mobitela koji mu je kupio. U vrijeme kada D. boravi kod njega, dijete provodi vrijeme sa svojim sestričnama u igri i druženju, te kada završi sa poslovima, pomaže mu sa pisanjem domaćih zadaća. Ima uvid u e-Dnevnik. Smatra kako kućanstvo njegove supruge i roditelja u kojem sada D. živi s majkom nije pogodno za dijete, te je dječak izložen nekulturnom izražavanju, vulgarnom rječniku u svakodnevnoj komunikaciji, te bi želio da D. dođe živjeti u njegovo domaćinstvo te smatra da su uvjeti u kojima on živi primjereniji djetetu a boravkom u njegovom domaćinstvu, D. bi upisao u osnovnu školu N. P. gdje bi imao bolje uvjete za školovanje i slobodne aktivnosti.

 

29.              Uvidom u dostavljene podatke od S. d.o.o. B., poslodavca tuženika protutužitelja od 24. lipnja 2021. godine, utvrđuje se da je tuženiku protutužitelju u posljednjih šest mjeseci isplaćena prosječna mjesečna plaća u neto iznosu od 5.333,33 kune.

Isto tako, iz dostavljenih podataka poslodavca tužiteljice protutužene Z. f. d.o.o., od 30. lipnja 2021. godine, utvrđuje se da je tužiteljici-protutuženoj isplaćena neto plaća u studenom 2020. godine u iznosu od 1.551,14 kuna, u veljači 2020. godine u iznosu od 3.636,87 kuna, u siječnju 2021. godine u iznosu od 3.136,33 kune, u veljači 2021. godine 4.232,38 kuna, i u travnju 2021. godine 169,99 kuna i da je dalje ista na bolovanju od 2. veljače 2021. godine zbog komplikacija u trudnoći.

 

30.              Iz iskaza tužiteljice-protutužene proizlazi da trenutno živi u V. G. sa novim partnerom i djetetom koje je staro godinu dana u kući koja je vlasništvo njezinog budućeg supruga koji je zaposlen i koji  prima plaću negdje oko 6.000,00 kuna a ona je trenutno nezaposlena već preko HZZ-a ide na prekvalifikaciju za slastičara. Ne prima dječji doplatak. Osim plaće bavi se i poljoprivredom i trenutno imaju sada 20 komada ovaca a za svoje potrebe imaju i druge životinje kao i vrt. Ima automobil kao i njezin partner. Tuženik-protutužitelj a otac nikada nije davao novce za uzdržavanje djeteta i poznato joj je da isti ima kuću ali ne zna koliku ima plaću i tuženik nema druge djece a nekada je tuženik znao kupiti djetetu igračku, školski pribor, te je na taj način doprinosio 200,00-300,00 kuna u mjesečnom iznosu, znao mu je kupiti i bon za telefon. U uzdržavanju njihovog mldb. sina osim njezinih novčanih sredstava koja je ostvarila od plaće, pomagali su i njezini roditelji kao i baka i djed. Smatra da su potrebe mldb. djeteta od 1.800,00-2.000,00 kuna mjesečno u što se uračunava potreba za hranom, odjećom, obućom, školskim potrepštinama, za školsku kuhinju, tako da smatra da otac može doprinositi 1.500,00 kuna mjesečno, a s obzirom da otac nije doprinosio za njihovo zajedničko dijete, potražuje i naknadu za uskraćeno uzdržavanje unazad pet godina.

 

31.              Iz iskaza tuženika-protutužitelja proizlazi da do polaska djeteta u vrtić negdje do pete godine, dijete je živjelo 10-15 dana kod njega a 10-15 dana kod majke u D. K.  koja je živjela tada sa bakom i djedom. Nakon što je dijete krenulo u vrtić u D. K., dijete je kod njega dolazilo samo vikendom i tako je bilo sve do podnošenja ove tužbe. Za vrijeme kada je dijete krenulo u vrtić nije davao novac za njegovo uzdržavanje osim što mu je kupovao što mu je trebalo, odjeću i obuću kao što je jakna, cipele, trenirke i sve što je dijete iskazivalo da mu treba, a kada je pitao nešto tužiteljicu a majku što mu treba uvijek je rekla da ne treba ništa. U početku su robu prenosili kuda je dijete išlo a kasnije je on kupio robu koja je ostala kod njega, a majka je imala robu koja je bila u D. K.. Ne zna koliko je iznosio vrtić, a nije ga niti plaćao. Smatra da iznos koji tužiteljica navodi kao potrebe mldb. djeteta u iznosu od 1.800,00-2.000,00 kuna je previsoko tužiteljica cijenila, odnosno nekada je to 1.000,00 a nekada i veći iznos. Kada je dijete krenulo u školu, nešto je kupovala tužiteljica školskih potreba, a nešto on, tako mu je kupio dvoje tenisice koje su iznosile 150,00 do 200,00 kuna. Zaposlen je, ima plaću 6.300,00 kuna, stambeno je zbrinut i nema drugih osoba koje bi bio dužan uzdržavati. Nema nikakvih drugih obaveza niti kredita. Ima automobil A. R. 150, godina proizvodnje 2007., a bavi se poljoprivredom a osim plaće ima i prihode od poljoprivrede, bavi se ratarstvom zajedno sa svojim roditeljima koji je kućni prihod za sve njih jer njegovi roditelji i brat sa svojom obitelji žive u kući koja je u blizini njegove. Kada dijete dođe kod njih u dobrim odnosima je sa bakom i djedom i drugim srodnicima. Isto tako, proizlazi da je u periodu kada je dijete krenulo u vrtić, kada je bilo staro pet godina prosječno je doprinosio za dijete u robi negdje 700,00 kuna.

 

32.              Cijeneći izvedene dokaze kao i ukupnu mogućnost roditelja tj. tuženika-protutužitelja kao obveznika uzdržavanja kao i ukupne materijalne potrebe djeteta, sud  je odlučio da je tuženik dužan doprinositi mjesečno iznos od 1.500,00 kuna počevši od dana podnošenja tužbe pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. 

Pri donošenju te odluke sud je imao u vidu socijalne prilike u kojima tuženik živi kao i ukupne potrebe djeteta. Sud je utvrdio da su ukupne potrebe djeteta  oko 1.500,00 kuna, a u koje potrebe se uračunava   trošak hrane, odjeće, obuće, higijene, školske potrepštine, vanškolske aktivnosti, te ostale potrebe.

Naime u smislu čl. 310. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a koji ne stanuje sa djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena sa djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu sa obiteljskim okolnostima.

Pri određivanju iznosa koji je dužan davati tuženik za uzdržavanje svog mldb. djeteta sud je imao i u vidu odredbe čl. 314. Obiteljskog zakona. Naime, čl. 314. st. 1. i 2.  Obiteljskog zakona propisano je da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 01. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mldb. djeteta u Republici Hrvatskoj koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu i to za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće, a što iznosi 1.352,60 kune za 2021. godinu, a za 2022. godinu 1.425,80 kuna sukladno objavljenoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavnje djeteta od 11. ožujka 2022. godine (NN 37/22).

 

33.              Isto tako, u postupku je utvrđeno da dijete nije korisnik dječjeg doplatka.

Cijeneći izvedene dokaze, a naročito imovinske prilike oca kao obveznika uzdržavanja, sud smatra da je otac u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta u nešto većem iznos od  minimalnog novčanog iznosa koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta a koje je propisano Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava i obitelji i socijalne politike, a što iznosi 1.352,60 kuna za 2021. godinu, odnosno 1.425,80 kuna za 2022. godinu, a imajući u vidu dob djeteta.

Naime, sud smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi navedeni iznos s obzirom da je tuženik radno sposoban, da je zaposlen, da ostvaruje prosječnu plaću kod poslodavca S. d.o.o. u neto iznosu 5.333,33  kune, te je tuženik-protutužitelj kada je saslušavan kao stranka iskazao da ostvaruje plaću u iznosu od 6.300,00 kuna, a osim toga ostvaruje i dodatni prihod radeći na poljoprivredi i da na takav način ostvari oko 1.000,00 kuna mjesečno.

Isto tako, tuženik nema drugih osoba koje bi bio dužan uzdržavati osim mldb. djeteta, stambeno je zbrinut, nema kredita.

Stoga, kako djeca prate imovinske prilike svojih roditelja, te cijeneći izvedene dokaze, sud je kao osnovan našao zahtjev tužiteljice u kojem potražuje na ime uzdržavanja djeteta 1.500,00 kuna, pa je onda  odlučio kao u izreci pod točkom IV i prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, dok je odbio tužbeni zahtjev tuženika protutužitelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci pod točkom VIII.

 

34.              Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuju i isplatu iznosa od 45.000,00 kuna  na ime uskraćenog uzdržavanja  tvrdeći da otac nakon faktičnog prekida bračne zajednice nije doprinosio u dostatnom iznosu, osim što je davao najviše 250,00-300,00 kuna mjesečno, a ona smatra da su potrebe mldb. djeteta 1.500,00 kuna, tako da potražuje  na ime uskraćenog uzdržavanja najmanje 750,00 kuna, pa stoga potražuje 45.000,00 kuna na ime uskraćenog uzdržavanja za posljednjih pet godina sukladno čl. 289. Obiteljskog zakona.

Člankom 289. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s mldb. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mldb. dijete, dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. Obiteljskog zakona.

 

35.              Među strankama nije sporno da je dijete stranaka mldb. D. nakon što je krenuo u vrtić odnosno malu školu, da je stalno živio kod tužiteljice na adresi njezinog prebivališta tadašnjeg, a da je tuženika kao oca posjećivalo samo vikendima.

Međutim, sporno je koliko je vremena dijete stranaka prije nego što je krenulo u vrtić odnosno malu školu, boravilo kod oca a tuženika.

Naime, tuženik-protutužitelj iskazuje da je dijete stranaka do polaska u vrtić odnosno malu školu boravilo podjednako kod tužiteljica a majke kao i kod njega a oca i da je svaki roditelj vodio brigu i uzdržavao dijete kada je kod njega bilo i da je kod svakog roditelja dijete imalo i svoju odjeću i svoje druge osobne stvari.

Tužiteljica potražuje isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje unazad pet godina prije podnošenja tužbe, a  s obzirom da je tužba podnesena 25. siječnja 2021. godine, to onda se zaključuje da tužiteljica potražuje naknadu za uskraćeno uzdržavanje za 2020., 2019., 2018., 2017. i 2016. godinu.  U postupku je utvrđeno, jer to proizlazi iz socijalne anamneze sačinjene po Centru G. P. i K. kao i iskaza stranaka kao i uvidom u dokumentaciju iz spisa, a budući da je dijete rođeno 5. srpnja 2012. godine da je dijete počelo ići u vrtić odnosno predškolsko obrazovanje 2018. godine, kada je navršilo 6 godina s obzirom da dijete u vrijeme podnošenja tužbe je išlo u drugi razred osnovne škole.

Budući da je među strankama nesporno da je dijete boravilo stalno kod majke nakon što je krenulo u vrtić odnosno predškolsko obrazovanje 2018. godine, pa je onda otac dužan davati naknadu za uskraćeno uzdržavanje za pola godine 2018., za 2019. i 2020. godinu odnosno do dana podnošenja tužbe, budući da je dijete oca samo povremeno posjećivalo.

Međutim u odnosu na naknadu za uskraćeno uzdržavanje za 2016. i 2017. i pola 2018. godine, sud nalazi da tužiteljica-protutužena neosnovano potražuje isplatu, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je mldb. dijete stranaka do polaska u vrtić odnosno predškolko obrazovanje, do starosti 6 godina podjednako boravilo i kod oca i kod majke.

Naime, u postupku su saslušani svjedoci D. K. i M. K. koji su iskazivali da je mldb. dijete stranaka do polaska u školu odnosno u vrtić boravilo podjednako kod oba roditelja. Svjedok Ž. B. iskazuje da je dijete boravilo kod majke ali da se kod oca nije duže zadržavalo već da je kod oca bilo samo za praznike i vikende. Svjedok Ž. S. iskazuje da ima saznanja da dijete stranaka je živjelo sa majkom u D. K. i da ide u školu u D. K. a da je oca posjećivalo vikendom. Isto tako, iskazuje i D. V. da je dijete živjelo u D. K. zajedno sa bakom i djedom od tužiteljice kao i s njim, tj. ocem od tužiteljice, dok je tužiteljica živjela s njima u D. K., a da je oca a ovdje tuženika posjećivao koji je dijete odvozio i vraćao. Svjedok I. V. je iskazivao da je dijete živjelo sa tužiteljicom i njezinom bakom i djedom u D. K. a da je ocu a ovdje tuženiku išlo samo u posjete vikendima i da se nije duže zadržavalo.

Iz socijalne anamneze sačinjene po Centru G. P. na temelju razgovora sa roditeljima i djetetom te terenskih izvida na adresama roditelja i opažanjem interakcije roditelja sa djetetom od 15. travnja 2021. godine, između ostalog, proizlazi da tužiteljica je iskazala od 2018. godine ne živi zajedno sa tuženikom kao suprugom i da je iste godine u listopadu pri Centru G. P. proveden postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka razvoda braka koji je obustavljen na zahtjev tužiteljice. Te godine je mldb. dijete stranaka krenulo u malu školu i od tada živi stalno s majkom a tužiteljicom a vikendom je kod oca u J.. Prije polaska u predškolu tijekom godine živio je jedan tjedan s ocem, a jedan tjedan s majkom, a kada je dijete krenulo u školu dogovorili su se da će dijete živjeti s majkom i pohađati školu u V. G. odnosno područnu školu u D. K. te da su se tako dogovorili i da nije bilo većih problema.

Iz socijalne anamneze sačinjene po Centru K. od 31. ožujka 2022. godine, proizlazi da je ista sačinjena na temelju terenskog izvida u domaćinstvo tuženika protutužitelja S. K. i na temelju obavljenog razgovora s njim, te između ostalog, proizlazi da je sa tužiteljicom počeo ponovo komunicirati otprilike godinu dana nakon što ga je napustila te da su uspostavili dogovor da dijete boravi tjedan dana kod majke u D. K. i tjedan kod oca i sve do polaska u vrtić imao je prijavljeno prebivalište na očevoj adresi. Kada je dijete navršilo šest godina majka ga je upisala u dječji vrtić u V. G. i prijavila na adresu svog prebivališta.

Stoga, cijeneći izvedene dokaze sud je prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv iskaz tuženika protutužitelja kao i svjedoka D. i M. K. budući da njihove iskaze potvrđuju i navodi iz socijalne anamneze. Iz socijalne anamneze sačinjene po Centra   G. P. kao i K. koji su sačinjeni na temelju razgovora stranaka te je zaključeno da mldb. dijete stranaka je podjednako živjelo kod oba roditelja sve do polaska djeteta u vrtić odnosno predškolsko obrazovanje 2018. godine kada je dijete navršilo šest godina, pa onda je neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje za 2016. i 2017. i pola za 2018. godinu u iznosu od 22.500,00 kuna.

Naime, svjedoci Ž. B., Ž. S., D. V. i I. V. su iskazivali da je mldb. dijete stranaka živjelo sa majkom i da oca posjećuje te da ide u školu u D. K..

 

36.              Naime, iz iskaza tužiteljice-protutužene proizlazi da tuženik a otac je doprinosio za dijete  na način da je kupio nekada djetetu odjeću, bon za telefon a što ona prosječno cijeni da je to 200,00-300,00 kuna mjesečno i da onda potražuje na ime uskraćenog uzdržavanja 750,00 kuna mjesečno za dijete unazad pet godina.

Isto tako tuženik-protutužitelj kada je saslušavan kao stranka je iskazao da nije davao doprinos za uzdržavanje mldb. djeteta u novčanom iznosu već da mu je kupovao odjeću, obuću, trenirke i da to cijeni prosječno 700,00 kuna.

S obzirom na iskaze stranaka u postupku se uzima utvrđenim da je tuženik a otac doprinosio jednim dijelom za uzdržavanje svog mldb. sina, iako tužiteljica a majka tvrdi da je to negdje oko 300,00 kuna mjesečno, a  tuženik a  otac da je to negdje 700,00 kuna mjesečno. Međutim, kako tužiteljica potražuje 750,00 kuna mjesečno a što je ½ od iznosa koliko joj je i sud priznao za uzdržavanje mldb. djeteta za ubuduće od dana podnošenja tužbe, pa onda sud nalazi da je tužiteljica imala u vidu kod postavljanja tužbenog zahtjeva i doprinos koji je tuženik a otac davao za uzdržavanje djeteta iako isti nije bio u novčanom iznosu.

Naime, u smislu čl. 289. st. 2. Obiteljskog zakona  visina obveze uzdržavanja može se odrediti prema čl. 314. Obiteljskog zakona o čijim odredbama je propisan minimalni novčani iznos za uzdržavanje koji je dužan davati roditelj s kojim dijete ne živi, te je tako u stavku 2. čl. 314. propisano da je roditelj koji ne živi s djetetom dužan davati za dijete od 7-12 godina 20% prosječne plaće sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2022. godinu, to iznosi 1.425,80 kuna,  za 2021. godinu 1.352,60 kuna,  za 2020. godinu iznosi 1.291,00 kunu, za 2019. godinu iznosi 1.248,00 kuna a za dijete starosti do šest godina 17% prosječne plaće što za 2018. godinu iznosi 1.017,00 kuna, za 2017. godinu iznosi 966,45 kuna, a za 2016. godinu iznosi 970,87 kuna.

Stoga, kako tužiteljica potražuje na ime uskraćenog uzdržavanja manji iznos od minimalnog novčanog iznosa koliko je dužan davati roditelj koji ne živi s djetetom s obzirom da je uvažila i doprinos koji je davao otac u navedenom periodu kupujući djetetu odjeću, obuću i ostale potrepštine za dijete, to je onda sud prihvatio dio tužbenog zahtjev tužiteljice protutužene da je tuženik protutužitelj dužan platiti na ime uskraćenog uzdržavanja 22.500,00 kuna, a koji iznos se dobije 750,00 kuna mjesečno odnosno za jednu godinu 9.000,00 kuna, odnosno za dvije i pol godine tj. za pola godine 2018., za 2019. i 2020. godinu, koliko sud smatra osnovanim sukladno čl. 289. Obiteljskog zakona, dok je odbio dio tužbenog zahtjeva za iznos od 22.500,00 kuna kao neosnovan a koji se odnosi na 2016., 2017. i pola 2018. godine, pa je onda odlučeno kao u izreci pod točkom V i VI.

 

              37.              O troškovima postupka sud je odlučio  sukladno čl. 366. Obiteljskog zakona a vodeći računa o okolnostima slučaja kao i ishodu postupka.

              Naime, u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na razvod braka tuženik se s istim suglasio, međutim u odnosu na  tužbeni zahtjev koji se odnosi na uskraćeno uzdržavanje, tužiteljica-protutužena je uspjela u postupku sa 50%, pa onda vodeći računa o uspjehu u parnici sud je priznao tužiteljici-protutuženoj troškove postupka koji su bili neophodno potrebni za vođenje parnice i to trošak za zastupanje u visini jednokratne naknade uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 3.750,00 kuna / 497,71 €, te trošak sudskih pristojbi na tužbu 200,00 kuna i presudu 200,00 kuna ili ukupno 4.050,00 kuna / 537,53 €, a budući da je tužiteljica uspjela 50%, to joj je onda tuženik-protutužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 268,76 eura / 2.025,00 kuna.

Naime, sud nije priznao tužiteljici-protutuženoj troškove prema troškovniku koje potražuje u ukupnom iznosu 9.250,00 kuna uvećano za trošak PDV-a,  s obzirom da troškovnik nije sačinjen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7. toč. 2., s obzirom da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak bez obzira na broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova, a imajući u vidu da je vrijednost boda 15,00 kuna sukladno izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/22), to onda tužiteljici-protutuženoj pripada trošak u visini jednokratne nagrade za rad odvjetnika  u iznosu 3.750,00 kuna u koji iznos je uračunat trošak PDV-a umanjen za 50% sukladno uspjehu u parnici.

             

U Grubišnom Polju, 20. siječnja 2023. godine

 

S u t k i n j a 

Milka Katić, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude  dopuštena je  žalba, u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za objavu presude tj. od  20. siječnja 2023. godine. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležan sud drugog stupnja.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu