Poslovni broj: 6/1. P-320/2022-10

  REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

      Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 6/1. P-320/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., Č., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica H. B. K., odvjetnica u R., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u O. d. I. i C. j.t.d. u P., radi naknade štete od 3.103,27 eura/23.381,62 kuna[1], nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 20. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I.               Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.103,27 eura/23.381,62 kuna1 na ime naknade štete s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 8 dana, i to na iznose kako slijedi: - na iznos od 2.357,52 kn počev od 29. ožujka 2022. pa od isplate, - na iznos od 1.654,40 kn počev od 30. ožujka 2022. pa od isplate, - na iznos od 396,80 kn počev od 30. ožujka 2022. pa od isplate, - na iznos od 701,10 kn počev od 29. ožujka 2022. pa od isplate, - na iznos od 396,80 kn počev od 30. ožujka 2022. pa od isplate, - na iznos od 10.500,00 kn počev od 1. travnja 2022. pa od isplate, - na iznos od 2.375,00 kn počev od 13. travnja 2022. pa od isplate, - na iznos od 5.000,00 kn počev od 14. travnja 2022. pa od isplate.“

II.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 414,76 EUR (četiristo četrnaest eura i sedamdeset šest centi) / 3.125,00 HRK1 (tri tisuće sto dvadeset pet kuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. lipnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete od 3.103,27 eura/23.381,62 kuna1 zajedno sa zateznim kamatama i troškovima. Navodi da se 28. ožujka 2022. u 12,00 sati dogodila prometna nezgoda u Č., u kojoj je sudjelovalo vozilo I, cisterna, reg. oznake ZG …, kojim je upravljao vozač A. Č., a čiji je vlasnik I. d.d. Nezgoda da se dogodila na način da je cisterna pri vožnji unatrag upala u septičku jamu na parkiralištu ugostiteljskog objekta tužitelja, na površini na kojoj se odvija promet, a zaposlenik tužitelja da je upozoravao vozača da ne prometuje preko septičke jame. Štetnik I. d.d. da je potvrdio nastanak štete i istu nije osporio. Vozilo je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. …. Tužitelju je nastala imovinska šteta na septičkoj jami u iznosu od 23.381,62 kune za popravak iste (uklanjanje materijala, betoniranje, trošak materijala i izvođenja radova iskopa, čišćenja, izrade betonske ploče). Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ne osporava nastanak štetnog događaja, ali osporava da se ista dogodila na javnoj cesti te se stoga ne radi o prometnoj nezgodi. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer se oštećena septička jama nalazi na k.č.br. 4577/3 k.o. C., a koje čestice tužitelj nije vlasnik. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije da se štetni događaj dogodio na dijelu koji predstavlja okućnicu i privatno dvorište, izvan javne ceste ili površine na kojoj se odvija promet, to predmetna šteta sukladno čl. 22. st. 3. Zakona o obveznom osiguranju u prometu nije pokrivena policom obveznog osiguranja (isključene iz pokrića privatne površine). Tužitelj da nije osigurao siguran put kojim bi osiguranik tuženika mogao vršiti dostavu propana u ugostiteljski objekt. Nije postojalo ni upozorenje zabrane prometa za vozila čija ukupna masa prelazi određenu težinu. Osporava visinu štete, ista da je previsoko postavljena, priloženi računi da ne opravdavaju utuženi iznos, dio računa da se ne odnosi na tužitelja, niti spisu prileže dokazi o njihovom plaćanju. Osporava i tijek zateznih kamata. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je izveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske štete od 3.103,27 eura/23.381,62 kuna1 koju potražuje od tuženika kao osiguratelja osiguranja od automobilske odgovornosti za motorno vozilo kojim je počinjena šteta.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja od 28. ožujka 2022. ni da je u nezgodi sudjelovalo vozilo osigurano kod tuženika policom obveznog auto osiguranja.

7. Kako navedene činjenice nisu sporne, to sud nije niti provodio dokaze na okolnost utvrđivanja među strankama nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija, činjenica isplate računa trećim osobama i tijek zateznih kamata.

9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO-a određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. U smislu odredbe članka 1045. ZOO-a opće pretpostavke odgovornosti za štetu jesu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik, odnosno odgovorna osoba), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. U konkretnom predmetu, tužitelj je bio dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, a što isti po ocjeni ovog suda nije učinio.

11. Iz računa broj 3437/RI/2, 17013-01610213-7, 138-016102PP0-3, 2508/012/1, 16-1-2, 1/P1/1 i 096-1-1 (stranice 26-33 spisa) proizlazi da su treće osobe tužitelju zaračunale iznos od ukupno 22.984,82 kuna za prodaju materijala i izvođenje građevinskih radova, odnosno sud iz istoga utvrđuje da je zbroj iznosa priloženih računa manji od iznosa kojeg tužitelj potražuje tužbom. Iz Naloga za obračun broj 016-041940/22, izdanog od G. d.d. dana 29.3.2022. u 9,58 sati, na iznos od 396,80 kuna (sa stranice 29 spisa) sud utvrđuje da isti ne predstavlja račun, već samo nalog temeljem kojeg je izdan već priloženi račun broj 138-016102PP0-3, na isti iznos i za isti predmet kupoprodaje u istoj količini, istoga dana u 10,02 sati. Tuženik je izričito osporavao tužiteljevo potraživanje navodeći između ostalog i da priloženi računi ne opravdavaju utuženi iznos i da spisu ne prileže dokazi o njihovom plaćanju. Sud napominje da računi predstavljaju jednostrani akt poslovnog subjekta - knjigovodstvenu ispravu iz čl. 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22.), a ne javnu ispravu iz čl. 230. st. 1. ZPP-a kojim se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

12. Prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, pravilo je da je svaka stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa, ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. ZPP-a). Prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju, teret dokaza pretpostavki za naknadu štete je na tužitelju pa tako i visine stvarne štete (osim kada ista nije sporna, što ovdje nije slučaj).

13. Naime, tužitelj je u tužbi na okolnost visine nastale štete predložio uvid u račune, očevid i saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja M. S.. No iz tih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi spornu okolnost stvarno pretrpljene štete, odnosno visinu iste (da li su iznosi za materijal i izvedene radove radi popravka štete previsoko naznačeni i da li su zaista isplaćeni), a to stoga što priloženi računi nisu dokaz da su radovi i količina materijala bili potrebni u toj visini niti dokaz plaćanja istih, dok izvođenjem predloženog očevida sud također takvu okolnost ne bi mogao utvrditi jer je za isto potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a koje bi se moglo utvrditi drugim dokaznim prijedlozima (poput vještačenja) koje tužitelj nije predlagao. Sud slijedom nije izveo ni dokaz saslušanjem neposredno zainteresiranog za ishod spora zastupnika po zakonu tužitelja, a to smatrajući da se izvođenjem tog dokaza ne mogu utvrditi odlučne sporne činjenice stvarne visine štete. Dokaze da su uz tužbu priloženi računi (broj 3437/RI/2, 2508/012/1, 16-1-2, 1/P1/1 i 096-1-1) plaćeni je tužitelj dostavio tek na pripremnom ročištu, a ne uz tužbu kako je bio i dužan sukladno odredbi čl. 461.a st. 1. ZPP-a, stoga ih sud nije uzeo u obzir (čl. 461.a st. 7. ZPP-a). Naime, tužitelj je kao razlog za nepostupanje po citiranoj odredbi naveo u promjeni knjigovodstva, stoga se u konkretnom slučaju nikako ne može raditi o situaciji da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao već u tužbi predložiti dokaze radi utvrđenja činjenice iznijete u tužbi (plaćanje računa trećih osoba), a niti je navedeni razlog tužitelj i dokazao, te sve i da je istinit, svakako ne može biti od presudnog utjecaja na poslovanje i funkcioniranje društva, odnosno mogućnost pristupa transakcijskom računu društva tužitelja radi dostave izvoda, te time i na ispunjenje njegovih obveza sukladno izričitoj zakonskoj odredbi.

14. Obzirom da, čak i kada bi i bile ispunjene sve druge pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete u konkretnom slučaju, i nadalje ostaje sporna sama visina tužbenog zahtjeva koju je tuženik izričito osporio, a tužitelj na tu okolnost nije predložio provođenje odgovarajućih dokaza kojima bi se važne činjenice mogle utvrditi, odnosno iz dokaza predloženih u tužbi sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je pretrpio štetu u utuženom iznosu.

15. Slijedom, sud je temeljem citiranih odredbi ZOO-a i odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao u t. I. izreke presude.

16. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 118/14. i 107/15., 126/22.; dalje: Tarifa), i to prema vrijednosti predmeta spora (3.103,27 eura/23.381,62 kuna1) te kako je i zatraženo za: sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1), zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2022. iznos od 1.500,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 50.) i trošak PDV 25% u iznosu od 625,00 kuna (Tbr. 42.). U odnosu na zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe, sud ističe da tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka određeno u visini kako je to propisano odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a te mu stoga isti nije ni priznat. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 414,76 eura/3.125,00 kuna1, odnosno donio je odluku sukladno t. II. izreke presude.

17. Napominje se da su novčani iznosi u presudi dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).

Rijeka, 20. siječnja 2023.

Sudac

Tamara Jugo Smoljanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Žalba ne odgađa provedbu t. I. izreke ovog rješenja (čl. 11. st. 4. OZ-a).            

1