Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                       1                            Posl.br. 9 Povrv-33/2022

 

           

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

    Andrije Hebranga 9, Metković

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužitelja: E. M. d.o.o., OIB: , Z., zastupan po zakonskim zastupnicima, direktorima B. C. i B. M., a oni po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika : M. E., OIB: …, V., zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u V., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 20. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

 

I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz V. posl.br. Ovrv-190/2021 od dana 7. prosinca 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. E., OIB: …, V., namiriti tužitelju E. M. d.o.o., OIB: …, Z. tražbinu u iznosu od 289,70 eura / 2.182,76 kuna[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, tekućim :

- na iznos od 17,34 eura / 130,63 kuna(1) od 17.02.2021.,

- na iznos od 25,13 eura / 189,37 kuna(1) od 17.03.2021.,

- na iznos od 33,05 eura / 249,00 kuna(1) od 17.04.2021.,

- na iznos od 17,38 eura / 130,98 kuna(1) od 18.05.2021.,

- na iznos od 17,59 eura / 132,50 kuna(1) od 17.06.2021.,

- na iznos od 14,90 eura / 112,28 kuna(1) od 17.07.2021.,

- na iznos od 95,29 eura / 718,00 kuna(1) od 17.09.2021.,

- na iznos od 69,02 eura / 520,00 kuna(1) od 06.10.2021.,

po zakonskoj zateznoj kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obaveznim odnosima koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz V. posl.br. Ovrv-190/2021 od dana 7. prosinca 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,33 eura / 281,25 kn[2] .

III.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju utrošak ovog postupka u iznosu 154,29 eura / 1.162,50 kn (2) s pripadajućom zateznom kamatom od dana 20. siječnja 2023., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate po stopi koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1. Po prijedlogu tužitelja, tada ovrhovoditelja, javni bilježnik I. K. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Ovrv-190/2021 od 7. prosinca 2021., kojim se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 289,70 eura s pripadajućim zateznim kamatama i tamo navedenim troškovima postupka.

2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženik, tada ovršenik je pravodobno izjavio prigovor navodeći kako su neosnovani navodi rješenja o ovrsi, te osporava potraživanje tužitelja u cijelosti jer smatra da istom ne duguje ništa. Tuženica ističe kako je T.. podmirila sva dospjela potraživanja, i to zaključno s mjesecom ožujkom 2021.god., a kada je isključena iz mobilne mreže, tako da su sva potraživanja s tog osnova a nakon ožujka mjeseca 2021.god. neutemeljena i neosnovana jer nakon toga ovršenica nije koristila usluge T.., zbog čega se u ovom predmetu osporava kako osnova, tako i visina predmetnog potraživanja, a kao i aktivna legitimacija tužitelja s kojim tuženi nije nikada nije sklopio ugovor o pružanju usluga. Opreza radi ističe se i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. Rješenjem Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-33/2022 od 24. svibnja 2022. predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika je stavljeno izvan snage te određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se na prigovor tuženika očitovao podneskom, dostavljajući ugovore o ustupanju tražbine, račune i zahtjev tuženika za ugovornim odnosom, kao i Opća pravila, odnosno svu dokumentaciju koja se odnosi na ugovorni odnos stranaka i dugove nastale iz istog. Dakle tužitelj je u spis dostavio dokumentaciju na okolnost osnove i visinu tražbine.

             

4.1.Tužitelj u podnesku od 27. lipnja 2022. navodi kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom H. d.d., Z., OIB: , od dana 20. listopada 2015. te Aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja, kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe).

 

4.2. Međutim, sukladno zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt- 3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev-1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu H. d.d., Z., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji.

4.3. Nadalje, radi se o nepodmirenim računima za 01., 02., 03., 04., 05. i 06. mjesec 2021. godine na ime mjesečne pretplate i potrošnje za broj 098 946 3110 po ugovorenoj tarifi Najbolja M duplo GB/min/SMS koju je tuženik ugovorio sa H. d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od dana 16.01.2020. godine uz minimalnu mjesečnu naknadu od 129,00 kn, u obveznom trajanju od 24 mjeseca za račune su kako slijedi; 01828485336001210201 dospijeća 16.02.2021 u iznosu od 130,63 kn, 01828485336001210301 dospijeća 16.03.2021. u iznosu od 189,37 kn, 01828485336001210401 dospijeća 16.04.2021. u iznosu od 249,00 kn, 01828485336001210501 dospijeća 17.05.2021. u iznosu od 130,98 kn, 01828485336001210601 dospijeća 16.06.2021. u iznosu od 132,50 kn, i 01828485336001210701 dospijeća 16.07.2021. u iznosu od 112,28 kn.

 

4.4. Označeni računi su izdani zajedno s ratama za uređaj, no tužitelj po predmetnim računima potražuje dugovanje tuženog bez rata za uređaj jer rate za uređaj potražuje odvojeno, u iznosu od 520,00 kn.

4.5. Slijedom navedenog tužitelj potražuje po računu broj 01828485336001210201 koji je izdan na iznos od 867,44 kn, tužitelj potražuje iznos od 130,63 kn jer ga je za taj iznos otkupio od prethodnog vjerovnika. Tako po računu broj 01828485336001210301 koji je izdan na iznos od 229,37 kn, tužitelj potražuje iznos od 189,37 kn jer isti potražuje bez rate za uređaj koja mjesečno iznosi 40,00 kn. Tako po računu broj 01828485336001210401 koji je izdan na iznos od 289,00 kn, tužitelj potražuje iznos od 249,00 kn jer isti potražuje bez rate za uređaj koja mjesečno iznosi 40,00 kn. Tako po računu broj 01828485336001210501 koji je izdan na iznos od 170,98 kn, tužitelj potražuje iznos od 130,98 kn jer isti potražuje bez rate za uređaj koja mjesečno iznosi 40,00 kn. Tako po računu broj 01828485336001210601 koji je izdan na iznos od 172,50 kn, tužitelj potražuje iznos od 132,50 kn jer isti potražuje bez rate za uređaj koja mjesečno iznosi 40,00 kn. Tako po računu broj 01828485336001210701 koji je izdan na iznos od 152,28 kn, tužitelj potražuje iznos od 112,28 kn jer isti potražuje bez rate za uređaj koja mjesečno iznosi 40,00 kn.

4.6. U odnosu na naplatu cijene preuzetog mobilnog uređaja tužitelj navodi da se radi se o nepodmirenom dugu za mobilni uređaj koji je tuženi kupio prilikom ugovaranja gore označenog pretplatničkog odnosa sa društvom H. d.d., Z. Naime, prilikom sklapanja označenog pretplatničkog odnosa tuženi je kupio mobilni uređaj marke Samsung A10 blue za iznos od 960,00 kn, za koji iznos je ugovoreno obročno plaćanje na 24 mjeseca, svaki u iznosu od 40,00 kn, počevši od 16.03.2020. godine, sve temeljem Ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana br. 198693685037 od 16.01.2020. godine, koji čini sastavni dio gore označenog Zahtjeva. S obzirom da tuženi nije uredno podmirivao svoje mjesečne obveze za predmetni uređaj po označenom Ugovoru, tužitelj je zatražio isplatu svih nenaplaćenih obroka, i to za ukupno zadnjih 13 rata, koje su tako dospjele na naplatu odjednom jednokratno u iznosu od ukupno 520,00 kn (13x40,00kn), sve temeljem gore označenog Ugovora o kupnji uređaja br. 198693685037 s dospijećem 05.10.2021. godine.

4.7. Nadalje, sukladno Računu br. 01828485336001210901 od 31.08.2021. godine zbog neplaćanja je došlo do prijevremenog raskida u 07. mjesecu 2021. godine, a po kojem računu tužitelj potražuje naknadu zbog prijevremenog raskida u iznosu od 738,00 kn, na koju ima pravo sukladno članku 18. Općih uvjeta poslovanja, a u vezi čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Naime, s obzirom da je prilikom kupnje označenog uređaja tuženik ostvario popust od 738,00 kn jer je puna cijena uređaja bila 1.698,00 kn, a tuženik ga je kupio za 960,00 kn, osnovano joj je naplaćena naknada zbog prijevremenog raskida u visini označenog popusta jer je ista za tuženog povoljnija od plaćanja mjesečne naknade (129,00kn) za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora koja bi za preostalih 6 mjeseci (od raskida 07/2021 do isteka ug. obveze 01/2022) iznosila 774,00 kn (6x129,00kn). Tužitelj napominje kako je naknada za prijevremeni raskida naplaćena u iznosu od 738,00 kn, međutim na ime iste tužitelj potražuje 718,00 kn s obzirom da je tuženik kod HT-a ostvario popust u iznosu od 20,00 kn. Tužitelj napominje kako po računu broj 01828485336001210901 koji je izdan na iznos od 758,00 kn, tužitelj potražuje iznos od 718,00 kn jer isti potražuje bez rate za uređaj koja mjesečno

5. Među strankama dakle nije sporno da su tuženica i prednik (H. d.d) bili u ugovornom odnosu glede pružanja telekomunikacijskih usluga i kupnje mobilnog uređaja koja osnova je i dokazana priloženim ugovorom (list spisa 65-70).

6. Među strankama je dakle ostala sporna visina duga, te aktivna legitimacija tužitelja kao i pitanje zastare potraživanja.

7. Ocjenom izvedenih dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci.

8. Tuženica nije pristupila na raspravu zakazanu za 16. prosinca 2022., a niti je na bilo koji način osporila detaljno obrazložene navode tužitelja iz podneska od 27. lipnja 2022. već je samo izjavila da se posebno protivi potraživanju tužitelja s osnova prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 718,00 kuna jer to potraživanje tužitelja nije utemeljeno, budući tužitelj, odnosno prednik tužitelja, nema osnove naplaćivati usluge koje nije pružio, odnosno koje nije izvršio za tuženu u konkretnom slučaju.

9. Odredbom čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 dalje OZ-a) propisano je da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Nadalje, da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Iz okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja F-3-08/2015 (list 36-44 spisa), Anexa broj 1 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 (broj lista 45-48), Anexa broj 2 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 (broj lista 49-53), Anexa ugovora 3 i 4 (broj lista 54-61) , proizlazi da je tužitelj preuzeo potraživanjem cesijom, odnosno ugovorom o ustupu potraživanja prema tuženici čime je dokazana aktivna legitimacija tužitelja.

12. Sud je prihvatio kao mjerodavnu citiranu dokumentaciju u koju je izvršio uvid s obzirom da tuženik u tijeku cijelog postupka nije osporio konkretno niti jedan od priloženih dokaza, pa je sud našao da je osnovan tužbeni zahtjev jer postoji dokaz ugovornog odnosa (koji tuženik ne spori), odnosno postoji dokaz osnove duga kao i visine duga.

 

13. Naime,  sukladno pravilima o teretu dokazivanja, tuženik je bio u obvezi u ovom postupku dostaviti dokaz da je isplatio u cijelosti predmetno dugovanje, odnosno glavnicu, kamate na istu i ovršni trošak sa kamatama, međutim, tuženik u ovom postupku unatoč činjenici da je uredno zaprimio sva pismena, te pozive za ročišta, nije aktivno sudjelovao u postupku, niti je imao takvih dokaznih prijedloga (npr. knjigovodstveno vještačenje i sl.) kojima bi eventualno mogao osporiti potraživanje tužitelja.

14. Odredbom čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO-a) između ostaloga propisano je kako tražbina naknade usluge telefona zastarijeva za jednu godinu, a ovaj postupak je pokrenut 18. studenog 2021., što znači da bi računi dospjeli tek prije 18. studenog 2020. bili u zastari, dok je najstariji dospjeli račun po ovome predmetu 16. veljače 2021.. Sud koristi priliku napomenuti da se na dio potraživanja za mobilni uređaj primjenjuje i duži zastrani rok.

 

15. Imajući u vidu sve navedeno, kao i da je odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje u tekstu ZOO-a) propisano da je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom čl. 65. st. 1. istoga Zakona propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtjeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje dugovanja po predmetnim računima, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 dalje ZPP-a) odlučiti  kao u točki I. izreke

16. Budući da je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze tužitelju od dana dospijeća svakog iznosa, to je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dužan isplatiti tužitelju i zakonske zatezne kamate koje teku na dosuđeni iznos po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, do isplate.

             

17. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima koji su nastali u fazi ovršnog postupka, u ovakvoj specifičnoj vrsti parnice, treba odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u tijeku parničnog postupka budući se u smislu tog zaključka radi o jednom jedinstvenom parničnom trošku a kamate na dosuđeni trošak trebaju teći od presuđenja, u odnosu na cjelokupan dosuđeni trošak, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

 

18. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: "Tarifa"), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kn, te sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("NN"br 118/18., dalje u tekstu: ZSP-a), a imajući u vidu vrijednosti predmeta spora i troškovnike stranke pa je našao osnovanim zahtjev za parničnim troškom tužitelja za

- trošak javnobilježničkog postupka (javnobilježničku nagradu sa PDV-om temeljem čl. 4. i čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN br. 2/21 i 18/22), te za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 37,33 eura, sastav obrazloženog podneska od 27. lipnja 2022. u iznosu od 33,18 eura,  pristup na ročište 16. prosinca 2022. u iznosu od 49,77 eura i pristojbe za sudsku presudu u iznosu od 13,27 eura, ukupno dakle 154,29 eura / 1.162,50 kn, pa je i odlučeno kao u toč III. izreke presude.

 

U Metkoviću, 20. siječnja 2023.

                                                                                                      S u d a c :

                                                                                                                                            Gabriel Stanić

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a). Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 ZPP-a).

 

DNA:

1. Odvjetnica S. Š.

2. Odvjetnik N. P.


[1] Fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kuna

[2] Fiksni tečaj konverzije 1 EUR = 7,53450 kuna

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu