Poslovni broj: 12 Gž-25/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužiteljice B. B., OIB: … iz C., …, zastupane po punomoćnici K. T., odvjetnici iz C., …, protiv tuženika: 1) I. A., OIB: …….. i 2) P. A., OIB: …………. iz C., ………….., zastupani po punomoćniku R. B., odvjetniku iz Z., …………., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-93/19 od 25. listopada 2022., dana 20. siječnja 2023.,  

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba tužiteljice B. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-93/19 od 25. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:

 

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              1. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine k.č.br. 514/4 ………. površine 5 čhv iz zk. ul. 2903 k.o. C., a za korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice k.č.br. 513/1 Kuća, garaža i dvor površine 123 čhv iz zk. ul. 2371 k.o. C. i to na način da su na pristupnom putu od ulice …………do kuće tužiteljice na adresi u C., ………….., postavili željezna ogradna vrata dužine 3,60 metara i visine 1,16 metara, čime su tužiteljicu onemogućili u izvršavanju njezinog posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, odnosno promijenili dosadašnji način izvršavanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza, preko k.č.br. 514/4 …………. površine 5 čhv iz zk. ul. 2903 k.o. C..

              2. Nalaže se tuženicima uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da sa pristupnog puta od ulice ……….. do kuće tužiteljice na adresi u C., …………. uklone željezna ogradna vrata dužine 3,60 metara i visine 1,16 metara te omoguće tužiteljici neometano izvršavanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko cijele površine k.č.br. 514/4 ………….. površine 5 čhv iz zk.ul. 2903 k.o. C. te im se ubuduće zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti tužiteljice, sve u roku od osam dana.

 

              3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnične troškove u roku od 15 dana."

 

              II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi parnične troškove u iznosu od 4.618,75 kn /613,01 EUR-a (fiksni tečaj konverzije EUR: 7,5345) u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu im zatraženih troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude."

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjskog rješenja prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka, podredno da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Naime, tuženici u odgovoru na tužbu ne spore da nekretnina oznake čest. zem. 514/4 k.o. C. služi kao pristupni put do nekretnine u vlasništvu tužiteljice označene kao čest. zem. 513/1 k.o. C., da se nisu protivili prolaženju preko njihove nekretnine, a da je nakon što je tužiteljica navodno počela svojatati i koristiti nekretninu na način koji nema veze sa služnosti puta, da su radi zaštite svog vlasništva bili prisiljeni postaviti ogradu. Sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja ističe da je iz dopisa MUP PU PG R., PP C. od 14. siječnja 2017., uz službenu bilješku, razvidno da je tuženik pod 2) policijskim službenicima izjavio kako je angažirao dva radnika da bi zatvorio svoj posjed te da ih on plaća za učinjeni posao, međutim, uopće ne cijeni takvu izjavu, niti samostalno, niti u usporedbi sa iskazima samih stranaka i saslušanih svjedoka, premda u obrazloženju navodi da je poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid. U svom stranačkom iskazu, tuženici su u potpunosti promijenili svoje navode u odnosu na ono što je istaknuto u odgovoru na tužbu te navedeno u dopisu MUP PU PG R., PP C., ističući da su vrata postavili radi sigurnosti i događaja s motoristima koji su dolazili i odlagali ambalažu, a da su se zaustavljali i turisti i pitali da li mogu proći i da ne dolaze i ne parkiraju se potpuno nepoznati ljudi, kao i zbog navodnih provala. Pri tome je u potpunosti zanemario iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je ista navela da joj je tuženica pod 1) rekla da je dvorište njeno, kao i zid tužiteljice te da će postaviti vrata, što su u cijelosti potvrdile i svjedoci M. M. i M. Š., za koje sud u obrazloženju navodi da ih nalazi životnim i logičnim te u konačnici prihvatljivim. Sud prvog stupnja nije imao u vidu da su tuženici postavili vrata nakon što je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženika, a radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko predmetne nekretnine, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-6095/15. U obrazloženju rješenja nadalje ističe da širina i položaj vrata nisu od utjecaja na mogućnost prolaza i provoza, koja konstatacija suda je u potpunosti nejasna te u kontradiktornosti s provedenim dokazima ukoliko se uzme u obzir nesporna činjenica da postavljena vrata zauzimaju cijelu širinu puta. Naime, u tom dijelu postoje oprečni iskazi stranaka u ovom postupku te oprečni iskazi svjedoka pa nije jasno kojoj stranci, odnosno kojim svjedocima je sud u tom dijelu poklonio vjeru, a upravo je prema naravi stvari bitno, ne samo da su vrata otvorena ili zatvorena, kako to ističe sud, već i da kad su postavljena vrata sa cilindričnom bravom za koju tuženik pod 2) ističe da je dobio ključ prilikom kupnje, da se takva vrata i zaključavaju, pa ostaje nejasno da li su vrata otključana i da li je tužiteljica imala ključ.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite prava stvarne služnosti, prolaza i provoza preko čest. zem. 514/4 upisane u zk. ul. 2903 k.o. C., a u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice oznake čest. zem. 513/1 koja je upisana u zk. ul. 2371 k.o. C. na način da se naloži tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje odnosno da se uklone željezna ogradna vrata dužine 3,60 m i visine 1,16 m te istoj omogući izvršavanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko cijele površine čest. zem. 514/4 te da im se ubuduće zabrani takvo ili slično smetanje.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan jer je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da se nisu ispunile pretpostavke iz čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV).

9. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

              - uvidom u zemljišnoknjižne izvatke (list spisa 6 - 7) je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama tužiteljica upisana kao vlasnica nekretnine čest. zem. 513/1 u naravi kuća, garaža i dvor površine 123 čhv upisane u zk. ul. br. 2371 k.o. C. dok je tuženica pod 1) upisana kao vlasnica nekretnine čest. zem. 514/4 u naravi put "……" površine 5 čhv upisane u zk. ul. br. 2903 k.o. C.,

 

              - iz Uvjerenja o uvjetima građenja prostora Klasa: 350-04/88-01/90, Ur. broj: 2170-07-88-2/BN od dana 5. svibnja 1989. (list spisa 8 – 9) slijedi da je pristup parceli na kojoj je izgrađena kuća na adresi C., ………… predviđen sa pješačkog puta na južnoj strani parcele te su na fotografijama (list spisa 10-13) razvidna željezna ogradna vrata koja vode u južnu stranu parcele tužiteljice,

 

              - iz katastarskog plana za k.o. C. (list spisa 9 i 15) vidljivo je da se do čest. zem. 513/1 k.o. C. pristupa upravo preko čest. zem. 514/4 k.o. C., dok su na priloženim fotografijama (list spisa 12 – 14) razvidna željezna pomična ogradna vrata koja se protežu cijelom širinom zemljišne površine na kojoj su postavljena a do koje se dolazi preko očito javne ceste,

 

              - da se između stranaka vodi i parnični postupak, pod poslovnim brojem P-6059/15, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čest. zem. 514/4 k.o. C. u korist čest. zem. 513/1 k.o. C. te upisa toga prava u zemljišnim knjigama,

 

              - uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka T. Š. u tom predmetu utvrđeno je da se prijepor nalazi unutar područja G. C., na adresi …………, odnosno 28, da su stranke pokazale prijepornu površinu - položaj željezne ograde – portuna (na skici lica mjesta oznake 2-16) koja je postavljena na kolni prilaz definirana sa sjeverne strane kameno betonskim zidom (linija 1 – 2), a sa južne zidom i objektom (oznake 11 – 12), odnosno površinu istočno od navedenog portuna u čijem je sjevernom djelu kolni ulaz – portun u dvorište tužiteljice (oznake 3 – 4),

 

              - uvidom u dopis MUP PU PG R., PP C. od 14. siječnja 2017. uz službenu bilješku (list spisa 67 – 68) vidljivo je da su policijski službenici I. D. i A. M. predmetnu bilješku sastavili dana 25. studenog 2015. vezano uz dojavu odvjetnice tužiteljice K. T. protiv P. A. oko spornog puta. Naime, dana, oko 13,50 sati upućeni su radi dojave da tuženik pod 2) izvodi radove na spornom putu, a dolaskom na mjesto događaja zatekli su istog i dva radnika koja su postavljala željeznu ogradu (N. K. i J. Š.), koji je tom prilikom policijskim službenicima izjavio kako je angažirao dva radnika da bi zatvorio svoj posjed te da ih on plaća za učinjeni posao,

 

              - na očevidu od 1. ožujka 2017. utvrđeno je da stanje na mjestu prijepora odgovara stanju prikazanom na fotografijama (list spisa 58 – 60) predmeta a pomična željezna ograda prikazana na fotografiji (list spisa 59), označena točkama 2-16 da je otvorena te se na njoj nalazi cilindar brava u kojoj u trenutku obavljanja uviđaja nije bilo ključa. Tuženici su pritom suglasno tvrdili da predmetna cilindar brava od postavljanja vrata nije bila zaključavana te da je tužiteljica uvijek mogla vrata otvoriti i pristupiti do svog dvorišta, što tužiteljica osporava,

              - uvidom u fotografije (list spisa 179 do 182) utvrđeno je da se radi o betoniranom prilaznom putu koji je sa desne strane omeđen zidanim betonskim zidom, a s lijeve strane se nalazi također ograđena okućnica,

 

              - očevidom na licu mjesta od 3. ožujka 2022. utvrđeno je da se na predmetnu nekretninu sa glavne prometnice prilazi kolnim putem, te na ulaz u prijepor stoji klizna željezna kapija koja je otvorena pa je vještak izvršio mjerenje širine prolaza prema pokazivanju stranaka. Na ulazu na nekretninu tužiteljice nalazi se željezna ograda koja se sastoji od dva dijela s time da se skroz lijevo nalazi otvor za prolaz pješaka. Ograda koja služi za kolni pristup na nekretninu tužiteljice otvara se gledano sa prijepora na način da se lijevi dio otvara prema unutra odnosno prema nekretnini tužiteljice, a desni dio ograde otvara se prema van te se na predmetnu ogradu nastavlja ogradni zid tužiteljice, da se na ogradi u koji se ulazi na prijepor nalazi cilindrična brava a na zidu s druge strane je učvršćeno kućište – ležište. U svom pisanom nalazu i mišljenju S. V., vještak geodetske struke je naveo da je po nalogu suda snimio rubove željezne kapije tj. krajnje točke prolaza kada su metalna vrata otvorena (na skici lica mjesta 1 označene s A i B) te su snimljeni metalni portun i pomična metalna vrata koja se nalaze na razgraničenju čest. zem. 446/4 i čet. zem. 446/2 k.o. C. (na skici lica mjesta označeno točkama C, D,E i F). Prijepor je definiran linijom između točaka A i B koja predstavlja željeznu kliznu kapiju širine 3,32 m kolnog ulaza na područje prijepora, linijom između točaka C-D širine 0,87 m koja predstavlja liniju željezne ograde odnosno otvora za prolaz pješaka dok je linijom između točaka D-E širine 2,00 m i linijom točaka E-F širine 2,00 m koja predstavljaju liniju željezne ograde kolnog ulaza na nekretninama tužiteljice sa područja prijepora sa prikazom lukova i smjerova otvaranja. Isti je naveo da u zoni prijepora i neposrednoj okolici postoji nesklad stvarnog stanja sa podacima katastarskog plana po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju. Na skici lica mjesta pod 3) dat je grafički prikaz nužnog dijela čet. zem. 446/4 katastarski odnosno čest. zem. 514/4 po zemljišnoknjižnom stanju koji je potreban za nesmetan kolni i pješački prilaz nekretnini na čest. zem. 446/2 po katastru odnosno čest. zem. 514/4 po zemljišnoknjižnom stanju, koji je konstruiran na način da je grafički produžen smjer pružanja južne granice kolnog prilaza sa ………… do istočne međe čest. zem. 446/4 katastarski odnosno čest. zem. 514/ 4 po zemljišnoknjižnom stanju. Linija E-F definirana je desnim krilom pomične ograde gledajući u smjeru sjevera koje je otvoreno u smjeru juga pod kutom od 90 stupnjeva čini liniju F-G, a koja u točci G dira istočnu među čest. zem. 446/4 katastarski odnosno čest. zem. 514/4 po zemljišnoknjižnom stanju. Površina nužna za nesmetani kolni i pješački prolaz preko čest. zem. 446/4 katastarski odnosno čest. zem. 514/4 po zemljišnoknjižnom stanju iznosi 14 m2 i na skici lica mjesta označena je žutom bojom,

 

              - sud prvog stupnja iskaze svjedoka M. M., M. Š., T. M. i L. J. nalazi životnim i logičnim, iz iskaza svjedoka M. i Š., u bitnom, slijedi da je tužiteljica najkasnije od 1974. nesmetano prolazila do svoje kuće zemljišnom površinom na koju su krajem 2015. postavljena predmetna metalna vrata time da se svjedok Š. i osobno uvjerila kako je predmetna vrata postavio tuženik pod 2) odnosno njegova dva majstora u njegovoj prisutnosti. Međutim, iz njezinog iskaza proizlazi i da je osobno došla do vrata, pokušala stisnuti kvaku i otvoriti ih, ali nije uspjela, pa je zaključila da su predmetna vrata zaključana, ali dopušta mogućnost da ih nije znala otvoriti, a to je pokušala samo jednom prilikom kada ju je tužiteljica zamolila. Svjedok M. o tome da bi predmetna vrata bila zaključana ili ne, nema neposrednih saznanja jer osobno nije provjeravala da li su ista zaključana, ali je znala prolaziti kraj zatvorenih vrata. Također iz iskaza svjedoka T. M., koji je sudu prihvatljiv proizlazi da predmetna vrata nikada nisu bila zaključana, nekad su bila zatvorena, pa ih je trebalo malo pogurati, a postavljena su radi zaštite posjeda tuženika, a iz iskaza svjedoka L. J. slijedi da od kada dolazi tuženicima u C., a to da je desetak godina unazad 2018., viđao tužiteljicu da prolazi kako pješke tako i automobilom zemljištem na kojem su postavljena vrata,

 

              - posjed afirmativne stvarne služnosti, kakva je služnost puta, sukladno čl. 16. st. 1. ZV osniva se jednostranim činom stjecanja kojim neposredni posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a to ipak otrpi. Sam sadržaj prava stvarne služnosti puta određen je čl. 190. ZV kojim je, između ostalog, propisano da je vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude a onaj koji ima pravo kolnika ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini pa i motornim vozilom. Pritom se posjed prava afirmativne stvarne služnosti ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje posjednika druge nekretnine i

 

              - sud u parnicama zbog smetanja posjeda usmjeren je na utvrđivanje činjenice postojanja posljednjeg stanja stvari, odnosno tko je bio posljednji mirni i faktični posjednik, te na činjenicu smetanja tog posljednjeg faktičnog stanja. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica bila u posljednjem i mirnom posjedu služnosti prolaza i provoza na prijeporu, međutim po mišljenu suda prvog stupnja nije dokazala čin smetanja istoga od strane tuženika, jer samim postavljanjem vrata tužiteljici nije smetan posjed prava služnosti prolaza i provoza, obzirom da postavljanjem vrata tužiteljica nije potpuno isključena od dotadašnjeg posjeda nekretnine, niti joj je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tuženici postavili predmetna klizna vrata, a kako bi zaštitili svoju nekretninu, da su postavljena u širini od 3,32 m koja širina je utvrđena od strane stalnog sudskog vještaka, a njihova širina i položaj nisu od utjecaja na mogućnost prolaza i provoza, jer su postavljena kao klizna i njihovim otvaranjem tužiteljica može koristiti prijepor za prolaz i provoz do svoje nekretnine kao i prije njihova postavljanja, da je tužiteljica tijekom postupka isticala kako joj je samim postavljanjem vrata smanjen manevarski prostor za ulazak na njezinu nekretninu, ali pri tome ima u vidu čl. 177. st. 2. ZV. Isto tako, činjenica da tužiteljica sada prilikom pristupanja na svoju nekretninu mora otvoriti predmetna vrata i izaći iz automobila kako bi ih otvorila nije od utjecaja na utvrđenje da li neka radnja predstavlja čin smetanja. Naime, radnja kojom bi tužiteljica bila isključena od dotadašnjeg posjeda nekretnine, odnosno da bi joj bio bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, bila bi zaključavanje vrata uz pomoć cilindrične brave, no tu radnju, konkretno zaključavanje, tužiteljica nije u petitu tužbe navela kao radnju smetanja posjeda. Dakle, postavljanje vrata koja nisu zaključana ne može se okarakterizirati kao čin smetanja posjeda, zbog čega je i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja.

 

11. Naime, čl. 21. st. 1. ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je čl. 22. st. 1. ZV propisano da posjednik kojem je posjed samostalno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu u posebnom hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.     

 

12. Člankom 186. st. 1. ZV nadalje je propisano da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, dok je čl. 190. st. 1. ZV propisano da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, ima li pravo prognati stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima, a ima li pravo kolnika ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zapreka, motornim vozilom i biciklom.

 

13. Odredba čl. 177. st. 1. ZV propisuje da ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti, dok je st. 2. propisano da ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar.

 

14. Tužiteljica u ovom postupku traži posjedovnu zaštitu, jer su je tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čest. zem. 514/4 k.o. C. u vlasništvu tuženika u korist čest. zem. 513/1 u vlasništvu tužiteljice na način da su na pristupnom putu postavili željezna ogradna vrata dužine 3,60 m i visini 1,16 m čime su tužiteljicu onemogućili u izvršavanju njezina prava.

 

15. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da su tuženici postavili željezna vrata, ali je sporno da li je na takav način tužiteljica onemogućena u vršenju prava služnosti provoza i prolaza ili je to njezino pravo bitno ograničeno. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer ista u ovom postupku nije dostavila u postupku odgovarajuće dokaze na okolnost da bi postavljanjem željeznih vrata na bilo koji način bila onemogućena u pristupu svojoj nekretnini.

 

16. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje suda prvog stupnja.  

U Zadru, 20. siječnja 2023.

Sutkinja

 

                        Franka Zenić, v.r.