1              Poslovni broj: 12 K-80/2022-23

         

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radića 2

Poslovni broj: 12 K-80/2022-23

 

 

u   i m e   r e p u b l i k e   h r v a t s k e

 

p r e s u d a

 

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Damiru Hrusteku, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-507/2021-1 od 03. prosinca 2021., nakon završene javne rasprave održane dana 17. siječnja 2023., održane u prisutnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu, H. H., okrivljenika osobno i braniteljice okrivljenika, Ž. M., odvjetnice iz V., dana 17. siječnja 2023. izrekao je, a dana 20. siječnja 2023. objavio i

 

p r e s u d i o    j e

 

Okrivljeni A. B., OIB 52371448392, sina I. i S. r. K., rođenog … u V., s prebivalištem u B., djelatnika, nezaposlenog, sa završenom OŠ, neoženjenog, bez djece, državljanina R. H., bez primanja i imovine, osuđivanog presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-627/13-4 od 31. listopada 2013., pravomoćnom 15. studenoga 2013., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi sa st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od  6 mjeseci uvjetno na 1 godinu,

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-690/13 od 22. studenoga 2013., pravomoćnom 12. ožujka 2014., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. u vezi sa st. 1. t. 1. i čl. 228. st. 1. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uvjetno na 2 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-351/14-41 od 12. listopada 2015., pravomoćnom istog dana, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 60 dana,

- Općinskog suda u Varaždinu broj K-230/16 od 16. lipnja 2016., pravomoćnom 21. srpnja 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ, na djelomičnu uvjetnu osudu – bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca te uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca uvjetno na 3 godine, koja je opozvana i izdržana 30. studenoga 2019., 

- Općinskog suda u Varaždinu broj: K-378/18 od 11. listopada 2019., pravomoćnom 24. siječnja 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci,

- Općinskog suda u Zlataru broj: K-107/2020 od 17. lipnja 2020., pravomoćnom istog dana, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 480 sati,

 

k r i v    j e

 

              I. što je dana 12. rujna 2021., oko ponoći, u B., u prostoru obiteljske kuće, u stanju alkoholiziranosti, tijekom verbalnog sukoba sa svojim bratom D. B., roditeljima I. i S. B. i sestrom LJ. B., u cilju zastrašivanja navedenih, nakon što je udarao po ormaru i razbacivao stvari po sobi, zbog čega je D. B. pozvao policiju i uhvatio ga za ruke kako bi prestao sa agresivnim ponašanjem, istima rekao da će ih sve poklati i da će zaklati onoga tko bude u sobi, a što je kod D., I., S. i LJ. B. izazvalo strah za vlastiti život,

 

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju ljudi,

 

II. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

 

          III.  Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljeni A. B. se

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

 

            IV. Na temelju članka 69. KZ/11 prema okrivljenom A. B. izriče se

 

s i g u r n o s n a   m j e r a

 

obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

Na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11 obvezno liječenje od ovisnosti traje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni A. B. se oslobađa obveze da u cijelosti naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 6.  ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice.

 

Obrazloženje

 

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je optužnicu protiv okrivljenog A. B. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11.

 

2. Očitujući se o optužbi okrivljeni se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužbom.

 

3. U svojoj obrani ispitan kao osumnjičenik temeljem čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku, A. B. naveo je kako je inkriminirane zgode nakon zabave stigao kući u alkoholiziranom stanju te je povratio po sestrinom krevetu, nakon čega je došlo do svađe između njega i ostalih ukućana. Stigli su njegovi roditelji i brat koji su počeli galamiti na njega, time da mu je brat i prijetio. Okrivljenik im je rekao da ga puste, pri čemu ga je brat odgurnuo, a kako je okrivljenik bio ljut, udario je 2 puta u zid. U obrani je nadalje istaknuo kako je izgovorio navode koji mu se stavljaju na teret, no da pritom nije mislio ozbiljno. Ukućanima je prijetio da će ih sve poklati, a to je bilo prije nego što je njegov brat pozvao policiju. Naveo je kako je njemu prijetio njegov brat, rekavši mu da ode iz kuće, dok je glede konzumacije alkohola istaknuo da ga ne konzumira učestalo.

3.1. Na raspravi okrivljeni je naveo kako je kritičnog dana on prethodno zajedno sa roditeljima bio kod kuće od bake, gdje su pilili drva. Pitao ih je da li ima tamo što za popiti pa mu je majka dala prvo jednu limenku piva, a kasnije mu je donijela još 4. Kasnije, toga dana, našao se sa kolegom koji je upravo izašao sa izdržavanja kazne u Zatvoru u Lipovici, te su na benzinskoj postaji popili još 2 piva. Kako je bio u zatvoru dosta vremena, nije konzumirao alkohol, pa ga baš dobro ni ne podnosi, i kada je došao kući, osjetio je mučninu u želucu i u sobi je povratio kraj svojeg kreveta. To je probudilo njegovu sestru koja je počela prigovarati, a on joj je rekao da će on sve to počistiti. Tada su se probudili i došli prvo majka, nakon nje brat D., a na kraju i otac. Počeli su galamiti na njega, on im je rekao neka ga puste na miru da će izaći iz kuće i vratiti se natrag tek kada se malo smiri. Kada je krenuo izlaziti odgurnuo ga je brat D. i prilikom toga je na pod pao mobitel koji mu se razbio. Prilikom tog njegovog pada na pod on je mobitel držao u ruci pa se tako isti razbio. Zbog tog odgurivanja i pada, on je ležeći na tlu rekao "kaj bi ja sad trebal sve vas pobiti da se mene ostavi na miru", što je ponovio dvaput, dakle nije rekao riječima koje mu se stavljao na teret. Također je tada u sobu ušao u sobu brat I., za kojega nije točno da ne bi bio prisutan, on je vani ispred kuće pušio cigaretu, i on je tada stao na njegovu stranu, te je pitao D. zbog čega ga napada, zbog čega je zvao policiju, na što mu je isti uzvratio da je njemu njega (okrivljenika) dosta. Napomenuo je da kada je policija došla da je on već spavao, i oni ga isprva nisu htjeli voditi u policijsku postaju već su rekli neka prespava, ako ujutro bude problema da će se onda dalje postupati, ali D. nije bio zadovoljan takvim njihovim postupanjem, te je inzistirao da ga se vodi u policijsku postaju. Naglasio je da se on u 2. mjesecu prošle godine zaposlio, da radi, a kod kuće je također sudjelovao u svim poslovima, cijepao drva i sl., nije bilo nikakvih svađa ni nikakvih problema. I idućeg dana ga je ujutro policija pustila bez da su ga dalje zadržali, i u obitelji je sve normalno funkcioniralo. Sve je bilo u redu do 29.06. kada je uhićen u Zagrebu, kada mu je i majka i prije odlaska na put rekla neka pazi na sebe, a sada su se kada je završio u zatvoru stvari u obitelji nekako preokrenule u odnosu ukućana prema njemu. Nije mu jasno kako su roditelji tražili da se liječi od alkohola, a oni su mu davali piti te mu nije jasno zbog čega navode da je brat I. spavao kada je on bio prisutan kod dolaska policije. Od ožujka, kada se zaposlio nije popio ni kap alkohola, pa mu nije jasno zbog čega ga se stalno ocrnjuje i to. Budući da nije popio ni kap alkohola od 3. mjeseca, kada je na raspravi majka pitana u kakvom stanju se vraćao kući nakon izbivanja od dan, dva nije imala što drugo reći nego da se negdje valjda u međuvremenu otrijeznio.

Na pitanje braniteljice odgovorio je da iako mu se optužnicom stavlja na teret da je udarao po ormaru i razbacivao stvari po sobi, pojasnio je da je udario po ormaru ali od toga što ga, kao što je naveo, brat D. odgurnuo, tada je došlo do udarca po ormaru, a stvari nije razbacivao, nego mu je mobitel ispao iz ruke i razbio se kao posljedica njegovog pada. Od ukućana mu je govorio samo brat D. da će ga na duže vrijeme pospremiti u zatvor, da ga više ne može trpjeti kako on radi gluposti. To mu je rekao nakon što je pozvao policiju, kada je to par puta naglasio, dakle, poslije njegovog pada i riječi koje je rekao.

Na pitanje zastupnika optužbe, obzirom da njegovu alkoholiziranost, da li se detaljno sjeća predmetnog događaja, odgovorio je da se "svega sjeća". Na pitanje koji je razlog očito narušenim odnosima između njega i obitelji odgovorio je da je sve eskaliralo toga dana zbog toga jer se ispovraćao, a drugih razloga ne vidi, nije ih bilo. Ranije nije bilo nikakvih problema kada bi bio u alkoholiziranom stanju. Na pitanje da li je izrekao još koje prijetnje osim onih koje je naveo, naveo je da nije, samo je rekao ono što je već naveo. Ponovio je da je kasnije čuo da je brat u betonaži i u jednom kafiću rekao da će on njega "riješiti, strpati u zatvor, ftrgnuti", a on se se poslije predmetnog događaja od brata "micao". Poslije ovog događaja, u ožujku ili travnju, brat je njega napao, nakon što mu je rekao da će zvati policiju on se "pokupio" a kasnije je čuo da je majka u kuhinji govorila bratu da je zvala "ovoga njegovoga na policiju" i da on nije nikoga zvao.

Prilikom ispitivanja svjedoka D. B. okrivljenik je naveo da smatra iskaz svjedoka D. B. lažnim, da nije  to moguće, da je brat I. po izjavama njega i majke spavao, a točno je da je brat I. zajedno sa nama skupa čekao policiju.

Okrivljeniku je predočena razlika u navodima prethodne obrane kada potvrdio je da je naveo ukućanima da će ih zaklati ali nije to mislio, dok sada navodi druge riječi, na što je okrivljenik naveo "da je i tada tako rekao, te da je točno to što danas govori".

 

4. Na temelju sadržaja optužbe i obrane okrivljenog proizlazi da je nesporno da se okrivljeni dana 12. rujna 2021., oko ponoći, u B., u prostoru obiteljske kuće, nalazio u stanju alkoholiziranosti. Sporno je da li je okrivljeni tijekom verbalnog sukoba sa svojim bratom D. B., roditeljima I. i S. B. i sestrom LJ. B., u cilju zastrašivanja navedenih, nakon što je udarao po ormaru i razbacivao stvari po sobi, zbog čega je D. B. pozvao policiju i uhvatio ga za ruke kako bi prestao sa agresivnim ponašanjem, istima rekao da će ih sve poklati i da će zaklati onoga tko bude u sobi, a što bi kod D., I., S. i LJ. B. izazvalo strah za vlastiti život.

 

5. U tijeku postupka ispitan je okrivljenik te oštećenici kao svjedoci i to S. B., I. B., LJ. B. i D. B. te je pročitana dokumentacija u spisu i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 12. rujna 2021. (osim u dijelu izjave), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 12. rujna 2021 i nalaz i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. N. H., dr. med. od 18. prosinca 2022. Kao zadnji dokaz sud je pročitao izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga niti je po ocjeni ovog suda postojala potreba za izvođenjem drugih dokaza. Sve provedene dokaze sud je analizirao u smislu članka 9. ZKP/08. Druge dokaze sud nije provodio jer nalazi da je činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

6. Na temelju dokaza provedenih u tijeku dokaznog postupka sud smatra utvrđenim da je okrivljeni A. B. počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

 

7. U tijeku postupka ispitana oštećena S. B., majka okrivljenika, kao svjedokinja je navela kako događaj koji je predmet ovog postupka nije prvi puta da se njezin sin A. tako ponašao. On je došao iz zatvora u svibnju 2021., a prije toga je kod njih bila gđa. Š. iz Probacijskog ureda, razgovarala je s njima o tome da li bi ga oni prihvatili. Oni su se složili s time, dok je došao iz zatvora oni su mu rekli da mu daju još jednu šansu, ali da prije svega mora prestati piti, te da si mora naći nekakav posao i normalno živjeti. Smjestili su ga u sobu s njegovom sestrom LJ. Navela je da ona zapravo i ne spava mimo, naročito dok A. nije kod kuće, samo čeka što će se dogoditi, jer on zna provocirati na način da po noći lupa, pušta glasnu muziku i slično. Također je sklon alkoholu. Često im zna govoriti da mu oni ništa ne mogu, kao da se nastoji dokazati, ali upravo na loš način, tako da napravi nekakvu glupost kao ovom prilikom ili npr. da vozi automobil iako nema vozačku dozvolu, a automobil nije registriran. Takvo ponašanje počelo je negdje od njegove 17. godine života ili možda još ranije, dok je u školi pao i slomio ruku, od toga mu je ostao invaliditet, iako je prošao više terapija i operacija. Te noći došao je kući također kasno, poslije ponoći, ona je bila budna, čula je da je došao pripit, a također je čula da, dok je došao u sobu koju je koristio sa sestrom, ispovraćao se po njoj (sestri). Naravno da je ona zbog toga ustala, vikala je na njega, došla je njoj reći što je opet napravio, ona je nastojala postići da se A. smiri, rekla je kćeri neka ide spavati u sobu s najmlađim sinom, a ona će sve očistiti i pospremiti. Došao je i stariji sin D., a i njezin suprug, svi su pokušali smiriti okrivljenika, no on je samo govorio da mu oni ništa ne mogu, počeo je razbijati stvari po kući, pa ga je stariji sin, koji je jači, savladao i jednostavno bacio na fotelju. Rekli su mu ako se neće smiriti da će zvati policiju. Na to im je on počeo prijetiti da će ih sve poklati, da ako on ide u zatvor da će vidjeti što će tamo napraviti, neka čitaju novine, da će tamo nekoga razrezati, ne zna više što je točno rekao Oni su pozvali policiju, on se tada nakratko smirio, ona je počela sve čistiti i pospremati, dok su došli djelatnici policije i pitali ga što je bilo, on je rekao da ništa nije bilo, da je on miran. Na to mu je i otac rekao neka se smiri, da će policajci otići ako on bude miran, no kako djelatnici policije nisu vidjeli njegovu namjeru da se smiri, odveli su ga. Nakon ovog događaja A. je u sobi s bratom I., koji je miran, pa se miče od njega, ali i nakon toga A. izaziva govoreći da će im dovesti "socijalu" da im oduzmu dijete. On nikada nije bio na liječenju od alkoholizma, odnosno dok je bio u zatvoru neko vrijeme je bio liječen u zatvorskoj bolnici, prije dvije godine pokušao je samoubojstvo vješanjem, nakon toga je bio u V. na liječenju od alkoholizma, ali poslije nije nastavio s liječenjem, nikada nisu vidjeli niti jedno otpusno pismo. Misli da bi njemu trebalo liječenje, a ne zatvor, možda bi ga trebalo izdvojiti iz njihove sredine, u nekakvu komunu, da se vidi kako funkcionira dok je među drugim ljudima. Ponovno je posebno istaknula da se on smatra važnim, nastoji se dokazati time da napravi nešto loše, npr. on je bio zadovoljan svojim ponašanjem te zgode koju je opisala, no oni mu nastoje objasniti neka se dokaže tako da radi nešto dobro, ali to ne uspijevaju postići, zato misli da bi mu trebalo liječenje, možda i izdvajanje iz njihove sredine. Kada ju se pita da li se boji da bi A. zbilja mogao ostvariti svoje prijetnje, odgovara da se ona ne boji za sebe nego za djecu, posebno A. dolazi u konflikt s bratom D. i sa sestrom LJ. Na posebno pitanje savjetnika ODO kako se ona osjećala u trenutku kad je A. izrekao te prijetnje, odgovorila je da je bila izvan sebe, ne zna niti opisati taj osjećaj, onako kako ga je D. držao, ona je došla između njih i rekla je A. "Ako trebaš nekog ubiti, ubi mene, ja sam ti mati, ja sam te rodila, ubij mene, a braću si ostavi na miru". Na pitanje da li misli da bi A. ponovio takve prijetnje odgovorila je kako misli da bi, naročito dok je pijan, recimo on je i udario brata D., na nju je krenuo kao da će ju udariti, ali ju još do sada nije udario, kao što nije ni svog oca udario. Na pitanje da li misli da bi njezin sin A. mogao živjeti negdje drugdje, npr. kod nekog od rodbine, odgovorila je kako misli da ne bi, nitko od rodbine ne podnosi takvo njegovo ponašanje, svi ga opominju, uzaludno, pa misli da ga nitko ne bi prihvatio. U neko doba njezin sin A. je radio, kroz jedno tri mjeseca u firmi I., radio je na terenu, međutim kada je došao na odmor, oko Nove godine, napio se, bilo je tučnjava i svakakvih ekscesa, tako da se više nije vratio na posao. Poslije je ona razgovarala s jednim čovjekom koji ih je vozio na teren, rekao joj je da s A. nije bilo problema na terenu, da je uvijek odradio svoj posao, zato misli da je problem u tome dok je on kod kuće, te dok se nađe sa svojim društvom. Nadodala je da kada A. nije pod utjecajem alkohola, on je jako dobro dijete, a smatra da na njega loše djeluje to njegovo društvo, te smatra da bi za njegovo dobro najbolje bilo da ne živi s njima, da ne živi u B., tj. s čime bi ga se primoralo da sam zarađuje za svoju "koricu kruha" i prihvati odgovornost. Oni od njega ne traže ništa, samo mir. Kada je on kod kuće pod utjecajem alkohola, oni mira od njega nemaju.

Na pitanje braniteljice koliko učestalo je u to vrijeme okrivljenik konzumirao alkohol, odgovorio je da je to redovito bilo vikendima, kada je radio nije pio, ali čim su bili slobodno dani ili se nije radilo zbog kiše, odmah je otišao s društvom. Nekad se nije ni vratio istoga dana kući već je nastavio. Predmetni događaj se odvijao u sobi koju su nakokći n što se okrivljeni vratio živjeti k njima ustupili da koristi i on, a do tada je koristila LJ., prethodno i I. koja se odselila. U sobi su bili prisutni okrivljenik, suprug, kći LJ., brat D., a povremeno su izlazili u hodnik i vraćali se u sobu. Pojasnila je da su svi oni, pobrojani ukućani, govorili mu da se smiri, jedino D. koji je od njega jači, ga je i fizički sputavao.

Na pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da ne zna da li je konzumirao išta drugo osim alkohola što bi utjecalo na njegovo ponašanje, to ne zna procijeniti. U odnosu na prijetnje, sjeća se konkretno i jasno ono što je navela, da će ih poklati, u cijelom tom događaju se više ne može sjetiti.

 

8. Oštećeni I. B., otac okrivljenika, naveo je kako je njegov sin A. došao kući od nekuda, on je u to vrijeme spavao, ne zna u kojem trenutku se probudio, već je trajala svađa između okrivljenika i sestre LJ. Probudili su se pomalo i svi ostali ukućani, znači, njegova supruga i njegov sin D., došlo je do svađe između A. i njih svih, došlo je do izražaja da je A. došao kući pripit, sa sestrom spava u istoj sobi, ali on na katu, a sestra na donjem krevetu, pa je počeo povraćati i ta povraćena masa je padala po njegovoj sestri. Pokušali su okrivljenika smiriti, no nije se smirio, počeo je bacati i stvari po kući, pa su mu rekli da će zvati policiju, a isti je u sukobu s policijom od kad je bio maloljetnik, baš ima nekakvu mržnju prema policiji, iako on ne zna zašto, pa dok je (okrivljenik) čuo da će zvati policiju, pogotovo se nije smirio, nego je tada počeo prijetiti da ako on ide u zatvor, dok će se vratiti da će ih sve poklati. Nakon toga je sin D. zvao policiju, dok su došli djelatnici policije i oni su nastojali smiriti A., no on se nije htio smiriti, to je trajalo oko pola sata, misli da se A. već malo otrijeznio, možda bi se bio i smirio, ali djelatnici policije više nisu htjeli čekati, te su ga odveli. Njemu osobno A. nikada nije prijetio, nikada ranije nije bio tako agresivan, jedino je on pokušao samoubojstvo. Kao maloljetnik znao je krasti stvari po kući. Ne može reći da li se bojao ili nije da bi on zbilja mogao učiniti to što je prijetio, može reći da mu baš nije bilo svejedno. Poslije ovog događaja njegov sin A. više ne pravi probleme, sada je u sobi s njegovim sinom I.. Prije tog događaja znao se napiti, znalo se dogoditi da je bio i po cijeli tjedan pijan, a to tako traje još od njegove maloljetnosti, od kada je u osnovnoj školi pao s prozora i slomio ruku, od tada ima invaliditet, ne može savijati ruku u laktu, misli da je išao u 8. razred. Išao je i na terapije, na ponovnu operaciju, ali još uvijek postoji invaliditet, sve ovo je spomenuo jer misli da je ta ozljeda pokretač takvog njegovog ponašanja.

Na posebno pitanje savjetnika ODO da li misli da bi A. mogao ponoviti takvo ponašanje i takve prijetnje prema njima ukućanima, odgovorio je kako misli da njemu ne bi ponovio prijetnje, dok za ostale ne zna, njemu zna ponekad i nešto pomoći. Na pitanje da li je njegov sin A. bio kada na liječenju od alkoholizma odgovorio je da nije, on je bio dosta u zatvoru, tada nije bilo s njim nikakvih problema, misli da je problem s njegovim ponašanjem dok je pod utjecajem alkohola, koji nije konzumirao dok je bio u zatvoru. Napomenuo je da njegov sin A. stalno govori da će se policiji osvetiti, dok mu pokušava objasniti da mu policajci nisu ništa krivi, on uporno tvrdi da jesu, ali ne zna zašto je to tako.

Na raspravi dana 01. prosinca 2022. napomenuo je da je opisani događaj i njegovo ponašanje kako je opisao trajalo duže, a kada je došla policija i oni i policija su ga stalno pokušavali smiriti, policija ga je pitala, a i oni, da li će se smiriti, da li misli "odustati", međutim to je već tako dugo trajalo, da kada je on nakon dugo vremena ipak rekao da će popustiti i smiriti se, tada policija više nije htjela odustati  od postupanja, rekli su da su već dugo tu radi njega čekali, tako da su onda ga oni odveli.

Na pitanje braniteljice odgovorio je da kada je trijezan se ne ponaša na takav način, tada je " drugi čovjek". Pod utjecajem alkohola je dosta često, pogotovo kada "izlazi" van, ili kada poslije posla ostane " s dečkima s posla". Na pitanje da li je okrivljenome netko od ukućana nešto rekao prije prijetnji, naveo je da je on došao dosta kasnije i uključio se, tako da ne zna što se u početku događalo. Potvrdio je da je on osobno i direktno čuo navedene prijetnje.

Na pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da osim navedenih prijetnji konkretno da li su već bile nekakve druge, može samo reći da se više ne sjeća.

 

9. Oštećena LJ. B., sestra okrivljenika, na raspravi dana 01. prosinca 2022. upozorena da ne mora svjedočiti  navela je da ne želi više svjedočiti niti odgovarati na pitanja, jer smatra da je sve što je imala za reći je iskazala prilikom ispitivanja dana 1. prosinca 2021. Stoga je sukladno odredbi stavka 3. članka 285. ZKP/08, obzirom da je prilikom ispitivanja  na dokaznom ročištu 1. prosinca 2021. upozorena da će se njen iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njenu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz, pročitan njen raniji iskaz. Tako iz iskaza 0sjedokinje LJ. B. proizlazi da je ona kritične večeri otišla spavati jer je ujutro rano trebala raditi, njezin brat A. došao je kući negdje poslije ponoći, Čula ga je da povraća, to se nije prvi puta dogodilo, povraćao je po krevetu, a tada je taj cijeli madrac okrenuo na nju. Na to je ona reagirala, ustala je i rekla mu kako se to ponaša. Tu je počeo "šou", naime on je počeo razbacivati i razbijati stvari, sve stvari po sobi joj je razbio. U međuvremenu su ustali i ostali, posebno roditelji i brat, nastojali su ga smiriti, a dok su to nastojali, on je prijetio da će ih sve poubijati, pritom je mislio na sve njih ukućane, dakle na nju, braću, baku i roditelje, na sve njih koji žive u toj istoj kući. Rekli su mu neka se smiri ili će pozvati policiju, no on se nije smirivao nego je nastavio prijetiti. I djelatnici policije, dok su došli, rekli su mu neka se smiri, pa će ga ostaviti kod kuće, on se kao malo primirio, ali nije se potpuno smirio, pa je dobrovoljno otišao s njima. Njezin brat je bio na liječenju od alkohola, ali liječenje mu ništa nije koristilo. Misli da bi mogao ponoviti takvo ponašanje, a zaista ne zna što bi mislila o tome da li bi mogao i ostvariti prijetnje, naime on je dosta bio po zatvorima, pa ne zna zbog toga kakvom ponašanju je sklon. Na pitanje savjetnika ODO kako se osjećala u trenutku kad je brat izrekao prijetnje, odgovorila je da se osjećala uplašeno, nije joj bilo svejedno. Na pitanje da li bi njezin brat mogao boraviti u nekom dijelu kuće, da bude odvojen od njih, odgovorila je da ne bi, teško. Na pitanje da li je bilo kakvog incidenta nakon ovog događaja, odgovorila je da nije jer ona uopće ne komunicira s bratom A., nije s njim ni jedne riječi progovorila.

 

10. U tijeku postupka ispitan je oštećeni D. B., brat okrivljenika, kao svjedok koji je naveo kako stanuje u obiteljskoj kući u B., zajedno sa članovima svoje obitelji i to roditeljima S. i I. B., bakom B. B., braćom A., I., N. i sestrom LJ. Sjeća se da se 12. rujna 2021., negdje iza ponoći iz noćnog izlaska vratio njegov brat A. B.. Isti je bio pod utjecajem alkohola, zbog čega je povraćao u svojoj spavaćoj sobi po krevetu. Ispod njegovog kreveta u sobi spava sestra LJ., pa je dio sadržaja kojeg je A. B. povratio pao na nju. Zbog toga ga je LJ. B. izgrdila, što je A. zasmetalo. Došlo je do vike i galame, nalazio sam se u susjednoj sobi, a kada sam došao u njihovu sobu A. je nastavio s galamom, počeo lupati po ormaru i zidu, a razbacivao je i stvari po sobi. On ga je zadržavao rukama, tražeći da se primiri, što je on odbijao. Kada je vidio da ga neće uspjeti primiriti, pozvao je policiju. Nakon što je obavijestio policiju, A. B. im je vičući rekao da će ih sve poklati, da će zaklati onoga tko bude u sobi s njim, a navedene prijetnje je ponovio više puta. Nakon što se smirio, pustio ga je, da bi on nakon toga razbio svoj mobitel. Izricanju prijetnji bili su prisutni S. i I. B. te sestra LJ. Pretpostavlja da se izrečena prijetnja odnosila na sve prisutne osobe jer im se obraćao u množini. A. B. se često dovodi u stanja alkoholiziranosti, najmanje jednom tjedno, zbog čega smatra da bi u takvom stanju mogao ostvariti izrečene prijetnje, a iz navedenog razloga je i podnio kaznenu prijavu. Od opisanog događaja A. B. se skoro pa izolirao od ukućana, sa njim ne razgovara, a sa drugim ukućanima rijetko. Istaknuo je da se radi o problematičnoj osobi koja je već u više navrata kazneno osuđivana, izdržavao je kazne zatvora, a isti stvara probleme kada je u stanju alkoholiziranosti, što smatra da utječe na njegovo psihičko stanje. On odbija psihijatrijsko liječenje, svoje ponašanje smatra normalnim, a stvarno bi mu trebalo pomoći jer njegovo ponašanje kada je alkoholiziran nije primjereno. Odbija raditi, oni ga uzdržavaju jer nema nikakva primanja, a što narušava obiteljsku atmosferu.

Na raspravi dana 17. siječnja 2022. je na pitanje braniteljice odgovorio je da bi toga dana okrivljenika vidio prije opisanog događaja tj. njegovog povratka iz izlaska. Na pitanje da li je još netko tijekom opisanog događaja bio u kući naveo je da je bila baka koja je sada pokojna, i misli da brat I.. Ne sjeća se više baš točno, ali misli da je I. bio u kući, ali predmetnom događaju nije prisustvovao. U vrijeme izrečenih prijetnji misli da su bili u sobi u kojoj spava A. i sestra, nije siguran, misli da su u sobi bili on i majka, a otac je možda bio u kuhinji, misli da su on i sestra bili u kuhinji, ili hodniku, ne zna. Na pitanje da li je on okrivljeniku nešto govorio, naveo je da ga je smirivao, a na pitanje kojim riječima, odgovorio je da "smiri se, A., nemoj to raditi".

 

11. U svom nalazu i mišljenju, vještak mr. sc. N. H., dr. med. u zaključku je naveo kako je okrivljenik A. B. osoba mlade životne dobi, bez duševne bolesti i bez epizoda privremene duševne poremećenosti (prolaznog duševnog rastrojstva) iza sebe. Ne radi se o osobi nedovoljne duševne razvijenosti. Suštinu njegove psihopatologije čine dublji poremećaj ličnosti disocijalnog tipa te ovisnost o alkoholu koja se etablirala na toj podlozi. Okrivljenik je zbog emocionalne uzdrmanosti unutar svoje psihopatologije, ali i zbog kritičnog doprinosa alkoholiziranosti na razini pijanstva u sporno vrijeme i u odnosu na inkriminirano ponašanje imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja, ali ne bitno. Okrivljenik je u sporno vrijeme i u odnosu na sporno djelo iz istog razloga imao smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, ali ne bitno. Okrivljenik je u sporno vrijeme i u odnosu na sporno djelo bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Ispunjene su sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u odnosu na okrivljenika. U psihičkom stanju u kojem je zatečen u vrijeme ovog vještačenja okrivljenik je raspravno sposoban.

 

12. Sud je u cijelosti prihvatio svu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu, istinitu i točnu, jer je saćinjena od ovlaštenih osoba, na propisani način.

 

13. Iskaze svjedoka S. B., I. B., LJ. B. i D. B. sud je ocijenio vjerodostojnim jer su iskazivali detaljno, živopisno i uvjerljivo, svaki prikazujući događaj iz svoje pozicije i uključenosti u njega a njihovi iskazi su se međusobno nadopunjavali i potvrđivali, te sagledani zajedno pružaju uvjerljiv, zaokružen i cjelovit prikaz predmetnog događaja. Ovdje vrijedi naglasiti i da je kod pojedinih svjedoka iskaz uravnotežen u smislu da osim što terete okrivljenika, pronalaze i određene okolnosti koje istom idu u prilog- otac I. B. na pitanje da li misli da bi im okrivljenik ponovio prijetnje navodi da misli da okrivljenik "njemu ne bi ponovio prijetnje, dok za ostale ne zna, njemu zna ponekad i nešto pomoći.", majka okrivljenika opisuje detaljno kompletnu povijest okrivljenikova problematičnog ponašanja, i pokušaje obitelji da mu pomognu, čak navodeći "da kada A. nije pod utjecajem alkohola, on je jako dobro dijete, a smatra da na njega loše djeluje to njegovo društvo, te smatra da bi za njegovo dobro najbolje bilo da ne živi s njima, da ne živi u B., tj. s čime bi ga se primoralo da sam zarađuje za svoju "koricu kruha" i prihvati odgovornost. Oni od njega ne traže ništa, samo mir. Osobito vrijedi napomenuti da svjedokinja S. B. osjeća potrebu i sama napomenuti  "da misli da bi njemu trebalo liječenje, a ne zatvor, možda bi ga trebalo izdvojiti iz njihove sredine, u nekakvu komunu, da se vidi kako funkcionira dok je među drugim ljudima…". Iz navedenog je jasno razvidno da svjedoci, osobito otac i majka okrivljenika, iako činjenično terete okrivljenika, u iskazima odaju i roditeljsku sklonost okrivljeniku (kada ne konzumira alkohol!), zabrinutost za njega i intenciju da se okrivljeniku pomogne, u čemu su oni samostalno do sada, radi okrivljenikova ponašanja bili bezuspješni, te njihovi iskazi zasigurno ne bi bili takvi kada bi bili iskonstruirani u namjeri da neistinito terete okrivljenika. Uzimajući u obzir i stupanj usklađenosti njihovih iskaza, sud je, ocjenjujući ih vjerodostojnim, na temelju njihovih iskaza nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik kritične zgode ostvario obilježja terećenog djela, upravo na način opisan u činjeničnom opisu.

 

14. Okrivljenikova obrana je, s druge strane, neuvjerljiva i promjenjiva - isprva potvrđuje da je rekao upravo ono za što ga se tereti, da "će ih sve poklati", ali da ne bi to zaista napravio, dok naknadno preoblikuje kontekst i smisao riječi, prikazujući sebe žrtvom fizičkog napada brata D. B., koji da bi ga bacio na pod, i tek tada bi on, od jada i nemoći pitao okupljene ukućane "da što bi on morao napraviti da ga puste na miru, sve ih pobiti?", a da je udario samo u ormar tijelom od toga kako ga je brat D. gurnuo. Na predočene mu navedene promjene u iskazu okrivljenik ne pruža uvjerljivo objašnjenje, iskazujući da je " da je i tada tako rekao, te da je točno to što danas govori", što ne proizlazi  logičnim. Također okrivljenik je isprva potvrdio da je dva puta udario u zid jer je bio ljut, da bi kasnije navodio da je u zid udario tijelom jer ga je brat D. gurnuo.

 

14.1. Obranu okrivljenika stoga sud nije ocijenio vjerodostojnom, jer je bila neuvjerljiva, te suprotna sadržajima iskaza u postupku ispitanih svjedoka, a u nekim dijelovima i kontradiktorna, te očito mijenjana tijekom postupka u cilju otklanjanja ili umanjivanja odgovornosti.

 

15. Okrivljeniku se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijetnje, koje je djelo tzv. apstraktnog ugrožavanja, što znači da izrečene riječi trebaju objektivno gledajući biti podobne da ih se smatra prijetećima, pri čemu doživljaj i shvaćanje osobe kojoj su upućene nisu odlučne.  Sud zaključuje da su u konkretnom kontekstu, riječi okrivljenika upućene oštećenicima da će da će ih sve poklati i da će zaklati onoga tko bude u sobi, izrečene od konkretnog počinitelja, podobne da kod oštećenika D., I., S. i LJ. B. izazovu osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost.

 

15.1.  Da su navedene riječi kod oštećenika izazvale osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost  proizlazi iz toga što su pozvali policiju (D. B.), a o istome iskazuju i sami oštećeni (LJ. B.: "osjećala se uplašeno, nije joj bilo svejedno", D. B. navodi da kako se okrivljenik često dovodi u stanja alkoholiziranosti, najmanje jednom tjedno, zbog istog smatra da bi u takvom stanju mogao ostvariti izrečene prijetnje, a iz navedenog razloga je i podnio kaznenu prijavu", I. B. navodi da misli da okrivljenik "njemu ne bi ponovio prijetnje, dok za ostale ne zna", majka S. B. na posebno pitanje kako se ona osjećala u trenutku kad je A. izrekao te prijetnje, odgovorila je da je bila izvan sebe, ne zna niti opisati taj osjećaj, onako kako ga je D. držao, ona je došla između njih i rekla je A. "Ako trebaš nekog ubiti, ubi mene, ja sam ti mati, ja sam te rodila, ubij mene, a braću si ostavi na miru", a na pitanje da li misli da bi A. ponovio takve prijetnje odgovorila je kako misli da bi, naročito dok je pijan).

 

16. Slijedom navedenog, na temelju svih dokaza provedenih u postupku činjenično stanje je u potpunosti utvrđeno i nedvojbeno je da je okrivljeni počinio kazneno djelo kojim ga se tereti upravo na način kako je to činjenično i pravno opisno u izreci ove presude, odnosno da je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema većem broju ljudi, i to prema D., I., S. i LJ. B., zbog čega je proglašen krivim i osuđen po zakonu.

 

17. Sud na temelju cijelog konteksta događaja i upućenih konkretnih riječi oštećenima od strane okrivljenika u više navrata tijekom događaja, zaključuje da je okrivljenik djelo počinio s izravnom namjerom, dakle svjestan obilježja kaznenog djela i htijući ostvarenje istog.

 

18. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je okrivljenik je u sporno vrijeme i u odnosu na sporno djelo bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Okrivljenik je nedvojbeno bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, obzirom na dob i raniju višestruku osuđivanost, među ostalim i za kazneno djelo prijetnje, a za postupanje okrivljenika ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

 

19. Sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, okrivljenom A. B. kao olakotno cijenio loše imovno stanje, dok mu je kao otegotnu okolnost ocijenio prethodnu kažnjavanost, među ostalim za isto djelo, te je razvidno da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi sa zakonom, dok mu je olakotnim cijenio što je bio smanjeno ubrojiv, iako ne bitno.

 

20. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, smatrajući da je izrečena kaznena sankcija primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, dakle, da će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

21. Prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka mr. sc. N. H., dr. med. kod okrivljenika su ispunjene su sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, te tako postoji opasnost da će zbog ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo, pa je prema zaključku suda nedvojbeno potrebno izricanje mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz članka 69. KZ/11 za izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu okrivljenom, koje liječenje će se provoditi u okviru zatvorskog sustava.

 

              22. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 uzimajući u obzir njegovo loše imovinsko stanje, okrivljeni A. B. oslobođen je plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 6. ZKP/08 u cijelosti.

 

U Varaždinu, 20. siječnja 2023.

 

                                                Sudac:

                                          Damir Hrustek

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude pravo žalbe imaju državni odvjetnik, okrivljeni i njegov branitelj u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u 3 primjerka, a predaje se ovom sudu neposredno ili šalje poštom preporučeno, a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

 

Dostaviti:

   1. ODO Varaždin broj KO-DO-507/2021

   2. okrivljenom A. B., putem Zatvora u Zagrebu

   3. braniteljici Ž. M., odvjetnici iz V.

   4. oštećenoj S. B., B.

   5. oštećenom I. B., B.

   6. oštećenoj LJ. B., B.

   7. oštećenom D. B., B.