Poslovni broj: 9. Povrv-642/2021-17

     

   REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

    Sukoišanska br. 6, Split                                                                 Poslovni broj: 9. Povrv-642/2021-17

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu po sucu Vinki Mitrović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., S., OIB: …, zastupan po punomoćniku J. P., odvjetniku u S., protiv tuženika S. d.o.o., P., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. G., odvjetnik u S. radi isplate 71.341,98 eur1 / 537.525,35 kn, zaključene 6. prosinca 2022, objavljene 20. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. M. – Š. od 8. studenog 2021. pod brojem Ovrv-1054/2018 kojim se nalaže tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tužitelju kao ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 71.341,98 eur / 537.525,35 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 2018. do 31.12.2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 8,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 01.07.2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, godišnje, od 1. siječnja 2022 do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.668,99 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. studenog 2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje,od 01.01.2019. do 30.06.2019. do isplate po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30%, od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11%, godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

 

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8. 544,03 eur na ime troškova parničnog postupka sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, dok se za više traženo za iznos od 1.866,41 eur zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Z. M. – Š., br. Ovrv-1054/2018 od 8. studenog 2018. stavljeno je izvan snage rješenjem Trgovačkog suda u Splitu od 6. prosinca 2018. temeljem članka 58. stavak 3, u vezi sa odredbom članka 282. stavak 3 te članka 287. stavak 2 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu OZ).

 

2. Tuženik osporava rješenje o ovrsi javnog bilježnika iz razloga jer smatra da je navedeni račun je neosnovan, jer da usluga nije obavljena od strane tužitelja. Iz računa nije razvidno koje bi to konzultantske usluge tužitelj izvršio za tuženika i temeljem kojeg ugovora, za koji projekat, vrijeme kada je taj projekat trebao biti realiziran, a niti je tuženiku u svezi predmetnog računa dostavljena dokumentacija ili izvješće o obavljenom poslu. S tim u vezi nisu razvidni ni troškovi, odnosno cijena usluga. U podnesku od 7. srpnja 2020. tuženik navodi da je iz Investicijskog projekta datiranog, S., studeni 2017. godine – ulaganje u izgradnju i opremanje pogona za preradu proizvoda ribarstva razvidno, predmetno ulaganje odnosi na projekt izgradnje i opremanje pogona za preradu morske ribe u G. zoni Č. T., na zemljištu tuženika, označeno kao dio č.z. 310/60 K.O. T., te da je vrijednost iznosila 34.903.523,00 kune, od čega ulaganje u osnovna sredstva iznosi 26.591.626,00 kuna, a obrtna sredstva iznose 8.311.897,00 kuna, te se investicija trebala financirati dijelom iz vlastitih sredstava u iznosu od 13.239.215,00 kuna (5.739.215,00 kuna + 7.500.000,00 kuna potpore iz Mjere IV. 4), a preostala vrijednost planiranog ulaganja se namjeravala financirati iz kreditnih sredstava po ESIF programu rast i razvoj, u iznosu od 29.164.308,00 kuna. Nakon dobivanja potpore iznos kredita trebao se umanjiti za potporu u iznosu od 7.500.000,00 kuna slijedom čega je kredit trebao iznositi 21.664.308,00 kuna, što je 62,07% ukupnog ulaganja. Navedeno ulaganje je prijavljeno za dodjelu EFPR potpore u sklopu mjere IV.4. „Prerada proizvoda ribarstva i akvakulture” u iznosu od 7.500.000,00 kuna, a odnosi se na izgradnju u iznosu od 6.343.821,53 kune i na opremanje pogona u iznosu od 1.156.178,47 kuna, što je 21,49% od ukupnog ulaganja. Bitan element dogovora je iznos/visina samog kredita, a posebno iznos obrtnih sredstava u visini od 8.000.000,00 kuna, te izgraditi sam objekt bez da su osigurana obrtna sredstva koja poduzetniku jamče financiranje tekućeg poslovanja (npr. nabava sirovine, repromaterijala, poluproizvoda, sitnog inventara, podmirenje obveza prema dobavljačima, troškovi radne snage, opći troškovi tekućeg poslovanja) odnosno podmirenje kratkoročnih obveza prema financijskim institucijama, državi i drugih kratkoročnih obveza, znači veliku opasnost po preživljavanje poduzetnika i kao i upitnu opstojnost i samoodrživost. Tužitelj nije uspio realizirati dogovoreno, budući je banka odbila financirati tih cca 30.000.000,00 kuna, a za koji je tužitelj izradio investicijski elaborat, već je banka financirala samo izgradnju i opremanje u iznosu od 21.500.000,00 kuna. Međutim za realizaciju kredita u iznosu od 21.500.000,00 kuna, izvršena je revizija dostavljenog investicijskog projekta iz studenog 2017. koji se odnosi na Ulaganje u izgradnju i opremanje pogona za preradu proizvoda ribarstva, te je na temelju tog revidiranog elaborata odobren je kredit u navedenom iznosu, iz čega je razvidno da tvrtka tužitelja S. d.o.o. nije ovaj posao odradila sukladno usmenom dogovoru, odnosno ne ishođenjem obrtnih sredstava iz kredita te je poremetila poslovne planove i planirane aktivnosti projekta zbog smanjenja tekuće likvidnosti. Fazu provedbe i praćenja projekta, a koja je možda i najbitnija, trgovačko društvo S. d.o.o. je odradilo bez vanjske pomoći konzultanata, a što se sastojalo od praćenja, dogovaranja i koordinacije izvođenja radova na terenu, dobavi fiksne i mobilne opreme, izrade isplatne dokumentacije za Banku, redovitih gradilišnih koordinacija s izvođačem, dobavljačima opreme, nadzornim inženjerima, lokalnom upravom i državnim tijelima u smislu ishođenja potrebne dokumentacije za dobivanje uporabne dozvole. Po dobivanju uporabne dozvole, izrađuje se zahtjev za isplatu potpore, daju se pojašnjenja i dopune te se poziva tzv. Upravljačko tijelo da izvrši kontrolu projekta na terenu. Uz zahtjev se dostavlja obimna dokumentacija (građevinska, financijska, suglasnosti, jamstva i sl.) te su na teren izašli kontrolori koji su uvidom u izvedene radove, financijsku i računovodstvenu dokumentaciju utvrdili da ne postoje zapreke da se izvrši isplata potpore u maksimalnom iznosu od 7.500.000,00 kuna. Ovaj posao izvršilo je trgovačko društvo S. d.o.o. bez vanjske pomoći konzultanta. Stoga se osporava da bi tužitelj ispunio svoje ugovorne obveze kao i da je ugovorena naknada odnosno provizija od 2% od realiziranog kredita jer je svrha bila da se kredit ishodi od cca 30.000,000,00 kuna u kojem bi bio uključen iznos od 8.000.000,00 kuna na ime obrtnih sredstava.

 

3. Nije prijeporno da tužitelj potražuje iznos od 537.525,35 kn temeljem računa broj … datiran 12. rujna 2018. za izvršene konzultantske usluge. Tuženik osporava sadržaj konzultantskih usluga kao i visinu temeljem koje je tužitelj obračunao visinu usluge, te osporava da je zaključen ugovor između stranaka temeljem kojih je dogovorena visina za navedene konzultantske usluge.

 

4. Iz e-mail prijepiske koja je priložena spisu ne prijeporno proizlazi da je zakonski zastupnik M. S. nakon što je zaprimio račun za izvršene konzultantske usluge tužitelja broj … od 12. rujna 2018 na iznos od 537.525,35 kn tužitelj je odgovorio dopisom od 2. listopada 2018. u kojem navodi da nije zadovoljan dinamikom oko navedenog posla, te navodi da je tužitelj obećao kredit u visini od 33.000.000,00 kn sa kamatnom stopom 0.50 ESIF, što nije moglo, međutim da je to očekivao od strane tužitelja smatrajući da će mu on omogućiti da se navedeni kredit odobri. Pritom navodi da se čekalo izvješće agencije 6 mjeseci, van navedenog što je obećano, te da je od strane drugih banaka mogao ishoditi kredit i to pod istim uvjetima koji su mu odobreni od strane PBZ-a, međutim da nije dobio iznos koji bi njega zadovoljavao. Što se tiče angažmana kojeg je imao tužitelj da će ga uredno platiti, ali budući da, nije dobio kredit u iznosu za koji su se dogovorili jer je odobren kredit u iznosu 21.501.024,00 kn s kamatnom stopom od 2.4% promjenjivo s učešćem od 3.500.000,00 kn i dobivenih sredstava od strane EU u iznosu od 7.500.000,00 kn što znači da ima kredit od 14. 000.000 kn, dugoročno na 9 godina. Radi navedenog poziva tužitelja da promjeni navedeni račun na iznos 280.000,00 kn koliko je prema njegovoj procjeni tužitelj zaslužio jer je ipak odradio neki posao.

 

5. E-mail dopisom od 3. listopada 2018. zakonska zastupnica tužitelja I. J. odgovara tuženiku u kojem navodi da je dogovorena naknada od 2% za konzultantske usluge tužitelja, te je stoga upravo račun broj … tako sačinjen, a posebno što je angažman oko dobivanja kredita bio veći za obje stranke iz razloga jer su banke procijenile da nekretnine koje se daju u zalog nisu dovoljne za osiguranje kredita što je utjecalo na dugotrajnost obrade kredita, iznos kredita, te višim kamatnim stopama. Pritom se z.z. tužitelja zahvaljuje z.z. tuženika i svim njegovim djelatnicima na odličnoj poslovnoj suradnji. Nadalje se ističe navedenom e-mailu od 3. listopada 2018. da je poslovna suradnja započela u travnju 2017., da je rađeno više varijanti izračuna investicije u skladu s tim da je izrađen investicijski elaborat s namjerom da tuženik iskoristi što bolje uvjete financiranja koji se nude na tržištu. Svaka od navedenih varijanti je zajedno s predstavnicima tužitelja i tuženika predstavljana PBZ-u Split, a što se odnosi i na prijedlog za korištenje ESIF kredita za rast i razvoj koji se tek bio pojavio na tržištu i za kojeg je upravo tužitelj poslao pisane upite HABOR-u o mogućnosti korištenja u djelatnosti prerade ribe. U dopisu se navodi da je tuženiku preko PBZ-a d.d. odobren kredit iz HABOR-ovog programa kreditiranja "Kreditiranje EU projekata ruralnog razvoja, ribarstva i vinske omotnice" po kojem je predviđena kamatna stopa u iznosu od 1,7%, ali da je banka procijenila da S. d.o.o. nema dovoljno osiguranje (nekretnine za hipoteku, te je povećala kamatu na 2,4% i smanjen iznos kredita na iznos od 21.501.024 kn a traženo 29.164.308,00 kn. Nadalje, u svim varijantama izračuna kredita da je bila predviđena obaveza da se s primljenom potporu iz Mjere IV. 4 u iznosu 7.500.000,00 kn izvrši prijevremeni povrat odobrenog kredita, a kao veliki rizik PBZ d.d. je utvrdila odredbu iz Natječaja za mjeru IV. 4. prema kojoj je 1. studeni 2018. krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu potpore i navedeno pitanje je još uvijek otvoreno i aktivno se rješava. U odnosu na navode z.z. tuženika vezano za komunikaciju sa drugim bankama, z.z. tužitelja u svom dopisu navodi da su redovito komunicirali s predstavnicima ERSTE banke d.d. i Splitske (OTP banke d.d) međutim prema informacijama da navedene banke nisu imale interes ići u obradu kreditnog zahtjeva radi nedostatka kolaterale.

 

6. E-mail dopisom od 4. listopada 2018. kojeg tužitelj upućuje tuženiku te kopiju dostavlja i B. N. djelatniku tuženika, ponovno se osvrće na navode tuženika u svezi obračuna konzultantskih usluga te navodi da je traženi kredit bio na iznos od 29.164 308,00 kn, a Ugovor o kreditu broj … je odobren u iznosu 21.501.024,00 kn, te da je kredit umanjen za stavku obrta sredstva u iznosu od 8.000.000,00 kn, dok je sve ostalo je u okviru odobrenog kredita, te da se od PBZ-a može tražiti da S. d.o.o. refundiraju plaćene konzultantske usluge za prijavu projekta za Mjeru IV. 4. u iznosu od 217.000,00 kn. Tužitelj dostavlja i pregled struktura traženog kredita.

 

7. Ponovno dopisom od 23. listopada 2018. tužitelj se obraća tuženiku navodeći da je rok za isplatu po računu broj … od 12. rujna 2018. na iznos od 537.525,35 kn protekao, te ponovno dostavlja pregled strukture ulaganja i izvore financiranja temeljem čega je odobren kredit iz koje tablice je razvidno da su iskazane konzultantske usluge na iznos od 588.496,00 kn, kao i u prethodnom e-mail u od 4. listopada 2018.

 

8. Izvedeni su dokazi saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, za tužitelja I. J., a za tuženika M. S., te svjedoka koji su od strane tužitelja i tuženika bili angažirani na izradu projektne dokumentacije i međusobno surađivali, te su saslušani svjedoci djelatnici PBZ-a koji su radili na realizaciji navedenog kredita. Iskaz z.z. tužitelja u cijelosti se podudara sa sadržajem prijepiske koja je nastala nakon što je tužitelj dostavio tuženiku račun broj … od 12. rujna 2018,. time da iz iskaza I. J. proizlazi da poslovna suradnja sa tužiteljem datira iz travnja 2017.g. te je uključivala tri paketa usluga, a da se prvi paket odnosio na prijavu za dobivanje nepovratnih sredstava EU prema mjeri 4.4 za ribarstvo, da je ta Mjera odrađena, tuženik je dobio nepovratna sredstva u vrijednosti od 7,5 mil. kn, a za konzultantske usluge da su dogovorili fiksnu naknadu od 75.000,00 kn plus 2% od potpore te da su izdali račun br. … i koji im je plaćen. Navedena prijava sadržavala provedbu javne nabave, izrada poslovnog plana, sve sukladno metodologiji za tu mjeru, pribavljanje popratne dokumentacije, suradnja sa Ministarstvom poljoprivrede tijekom obrade projekta. Drugi paket je trebao sadržavati provedbu te mjere koja je trebala biti realizirana do dobivanja uporabne dozvole pogona odnosno puštanja pogona u funkciju, međutim da to nisu radili. Treći paket naših usluga se odnosi na dobivanje kredita za investiciju izgradnje i opremanje pogona za preradu morske ribe, za koju konzultantsku usluge je upravo izdan račun kojeg tuženik odbija platiti.

 

9. Z.z. tužitelja ističe u svom stranačkom iskazu da je tuženiku dao jedinstvenu ponudu za sva tri paketa mjera s time da je svaki posebno specificiran, a što je neprijeporno jer spisu priliježe ponuda broj … datira S. 21.04.2017 koja se izdaje u svrhu prijave na natječaj " Produktivna ulaganja u akvakulturi", u kojem je tužitelj pod točkom 3 iskazao konzultantske usluge za kredit u iznosu od 588.496,00 kn sa uključenim PDV-om. Prema kazivanju z.z. tužitelja ovaj treći paket usluga odnosi se na plaćanje po navedenom računu za izradu investicijske studije, obrasce prema bankama, suradnja prema bankama što uključuje projektante koji su radili na izradi projektne dokumentacije koju je banka tražila, te suradnju sa Ministarstvom poljoprivrede jer je sve trebalo biti usklađeno. Procjena investicije tuženika da je rađena za dugotrajnu imovinu na vrijednost od 21 mil. kn, a na obrtna sredstva u iznosu od 8 mil. kn, sveukupno 29 mil. kn, koji iznos je na ime kredita tražen od banke. Z.z. tužitelja potvrđuje navode kao i tu e-mail dopisima da su se obraćali na više banaka radi ishođenja kredita, međutim da tuženik u investicijskom projektu nije imao dovoljnu kolateralu koja bi pokrila traženi iznos kredita, te da ih je PBZ-e prihvatila ali uz nešto veću kamatnu stopu i to umjesto 1,7% je prihvatila 2,4%, što u tom trenutku tuženiku nije bilo uopće značajno, te su krenuli u dogovore za realizaciju kredita i to prije nego je tuženik ishodio građevinsku dozvolu za izgradnju pogona, što je banka također prihvatila. PBZ-e donijela odluku o prihvaćanju investicijske studije i odobrila je kredit na 21. mil. kn za izgradnju i opremanje pogona, a za onih 8 mil. kn koliko su tražili za obrtna sredstva da je stav banke bio da će ih naknadno odobriti kad se dovrši investicija, jer su ta su sredstva trebala biti namjenska za nabavu sirovina, za puštanje i opremanje pogona u rad, a kao razlog zbog čega je banka suspregla tih 8. mil. kn je taj što se tuženik bavio veletrgovinom u dosadašnjem poslovanju, te je stav bio banke da neće odmah isplatiti tih 8 mil. kn, već kasnije, a o čemu je z.z. tuženika bio upoznat jer su cijelo vrijeme išli zajedno na sastanke u banci, a o čemu su bili upoznati i njegovi suradnici.

Nakon što je potpisan ugovor o kreditu da je ispušten račun na iznos od 2% od realiziranog kredita u koji iznos na ime konzultantskih usluga spada i izrada investicijske studije, a posebno jer se radi o vrlo složenom poslu jer je tuženik ulazio u novu djelatnosti odnosno iz trgovine u proizvodnju što je sve trebalo opravdati, te dokazati kapacitete da i jednu i drugu djelatnost može obavljati. Radi čega nije zaključen pisani ugovor o konzultantskim uslugama sa specifikacijom poslova i cijenom, z.z. tužitelja navodi da je tuženiku izdata ponuda, te da nikada nije bilo sporno što se treba odraditi kao ni cijena uvezi radova jer je sve bilo vrlo poslovno što uključujuće i onaj prethodni račun kojeg je tuženik platio.

 

10. Iz iskaza z.z. tužitelja M. S. proizlazi da je njemu z.z. tužitelja obećala da će njegova tvrtka dobiti kredit od strane PBZ od 33. mil. kn s kamatom od 1,4-1,8%, međutim da je njemu odobren kredit na iznos od 21. mil. kn, na temelju njegovog elaborata u banci kojeg on nema kod sebe jer se elaborat nalazi kod banke. Naime da kada se vidjelo da taj elaborat od 33 mil. kn neće proći, a da je vrijeme je odmicalo, te da je on zajedno s bankom izradio elaborat na iznos od 21. mil. kn, jer da mu je banka kazala da zatraženi kredit od 33 mil. kn neće dobiti. Kao kolateralu za taj kredit kojeg je ishodio su bila sredstava osigurana iz tvornice koja se trebala izgraditi, ona sredstva iz fondova u visini od 7,5 mil kn koje još tada nije dobio i njegove tekuće poslovanje iz trgovine i distribuciju hrane jer mu je godišnji obrt bio 38 mil. kn bez PDV. Navodi da je 3. travnja 2018 obavio zadnji razgovor s bankom i da mu je bilo rečeno da neće dobiti kredit na iznos od 33 mil. kn i da napravi novi elaborat na iznos od 21. mil. kn, kojeg je on napravio, te ga je banka 30.lipnja.2018. obavijestila da je odobren kredit na 21. mil. kn, a nakon toga je dobio i ona bespovratna sredstva od 7,5 mil. kn koja je odmah vratio banci. Z.z. tuženika ne osporava da je dobio račun na ime konzultantskih usluga nakon što je kredit odobren na iznos od 2% od iznosa kredita, međutim da je odgovorio dosta nespretno kada je kazao da bi trebalo obračunati proviziju na 14. mil. kn, jer da se kasnije ustanovilo da taj elaborat koji je rađen od strane tužitelja nije kako treba. Račun je odbio isplatiti tužitelju jer njegova očekivanja nisu bila opravdana. Elaborat koji je rađen u banci a temeljem kojeg je dobio kredit da je radio on zajedno sa djelatnicima banke uključujući I. M., a da li je banka koristila investicijski elaborat kojeg je napravila S. d.o.o. da mu to nije poznato, jer da se radilo kako je banci odgovaralo da bi mogao dobiti sredstva od 21. mil. kn

 

11. Saslušanom svjedoku B. T. osobnom bankaru tuženika koji je radio u PBZ od travnja 2019. kao voditelj poslova s pravnim osobama je poznato da je u tom vremenu S. d.o.o. imala projekt ulaganja u dugotrajnu imovinu, koji elaborat je radila tvrtka S. d.o.o. jer je gradila tvornicu za preradu ribe. Kada su dolazili na sastanke za investiciju da je dobio taj elaborat od tvrtke S. d.o.o da je bila prisutna gđa I. J., gosp. S., gđa. M. koja mu je bila nadređena osoba i on, te da je u elaboratu stajalo da bi se trebao iskoristiti kredit od 30 mil. kn od kojeg iznosa je 20 mil. kn trebala iznositi izgradnja, a 10 mil. kn su bila obrtna sredstva. Koliko se svjedok prisijeca za kolaterala je bilo zemljište od tvornice, a odobren je kredit samo za dugotrajnu imovinu, dakle za izgradnju tvornice od 21 mil. kn, a razlog radi čega banka nije odobrila kredit za obrtna sredstva jest što banka u tom trenutku nije kreditirala obrtna sredstva za tako dugi period od 10 godina. Taj investicijski elaborat koji je trebao pomoći sa određenim podacima za odobrenje kredita je uobičajeni elaborat koji sadrži izračun povrata ulaganja, s time da je u tom elaboratu izvršno sve temeljem one računice temeljem 30 mil. kn koji je bio prvotni zahtjev. Svjedoku je pokazan investicijski elaborat koji priliježe spisu te je iskazao da je to taj elaborat koji mu je poznat po naslovnoj stranici datiran S., studeni 2017., a koliko se sjeća nije postojao niti jedan drugi elaborat osim ovog kojeg izradila tvrtka S. d.o.o. Svjedoku je poznato da je ovaj investicijski elaborat poslužio prilikom donošenja odluke, jer da su određeni podaci korišteni, ali da financijska konstrukcija je promijenjena, iz razloga jer se nisu mogla financirati obrtna sredstva na toliki broj godina.

 

12. Iz iskaza svjedoka B. N. djelatnika tuženika koji je radio na ekonomskim i tehničkim, što obuhvaća praćenje izgradnje i opremanje objekta, dostava dokumentacije banci za isplatu iz kredita je poznato da je S. d.o.o. napravila investicijski elaborat za ishođenje kredita, te da je on surađivao sa tužiteljem na realizaciju tog posla te je dao elemente za izradu elaborata. Poznato mu je da je tužitelj tražio kredit na više adresa, a na kraju je zajednički određeno da će to biti PBZ. Procjena ukupnog projekta uključujući i obrtna sredstva je iznosila 31. mil. kn, ali da je PBZ temeljem kreditne sposobnosti investitora odlučila da se kredit odobri na 21. mil. kn, koji iznos točno pokriva opremanje i izgradnju objekta. Kako svaki objekt mora imati i obrtna sredstva koja služe za nabavu energenata, plaće djelatnicima, nabavku sirovina, da je PBZ banka kazala da će se obrtna sredstva rješavati kada objekt bude gotov i kada dobije uporabnu dozvolu. Na ove uvjete banke gosp. S. je pristao, te je pušten kredit od 21. mil. kn, ali sukcesivno na temelju isplatne dokumentacije koju je radio tuženik. Iznos od 7,5 mil. kn koliko su dobili na ime potpore da je banka odmah uzela radi smanjenja ove glavnice, te im je kredit od 21 mil. kn smanjen za 7,5 mil. kn, jer da su odmah vratili glavnicu koju smo dobili na ime potpore i da im je ostao iznos od 14. mil. kn. U svezi ishođenja kredita za obrtna sredstva da je gosp. S. je na to pristao, jer je računao da će obrtan sredstva realizirati kasnije, koji kredit je ishođen od PBZ ali u manjem iznosu. Svjedok N. rezimira u svom iskazu na način da je tvrtka S. d.o.o. radila na prijavi projekta Ministarstvu poljoprivrede i Agenciji za plaćanje, radila na je ishođenju odluke o dodjeli potpore što ide temeljem prijave, te je sačinila investicijski elaborat za ishođenje kredita za koji je banka odlučila da bude na iznos od 21. mil. kn a nakon ishođenja tog umanjenog kredita da je suradnja između S. d.o.o. i S. d.o.o. prekinuta, da njemu nije poznat razlog ali mu je poznato da je postojalo dopisivanje Svjedoku je poznato da ugovor nije napravljen, ali da je gosp. S. bio na usmenim pregovorima sa gđom J. te da je tvrtka S. nastojala u svojim pregovorima s bankom da se S. d.o.o. ishodi što veći kredit a što je vidljivo iz elaborata.

 

13. Svjedokinji I. M. direktorice poslovnog centra za mala i srednja poduzeća PBZ je poznato budući joj se obratio gosp. M. S. sa zahtjevom za financiranje ulaganja u izgradnju i opreme pogona za preradu proizvoda ribarstva, te je posjedovao investicijsku studiju koja je bila izrađena od tvrtke S. d.o.o. koja je obvezna dokumentacija kod obavljanja investicijskih kredita. Ta investicijska studija podliježe našoj kontroli i predstavlja input za procjenu rizika, te je u investicijsko studiji potrebno da se kvalitetno pripremi materijal temeljem kojeg ćemo poduzimati daljnje postupke. Investicijska studija je sadržavala i podatke koji su vezani za potpore od strane fondova kao bespovratna sredstva. Svjedokinja navodi da je bilo više dogovora da se radi o procesu koji traje, da je dolazila gđa I. J. i B. N. sa gosp. S. Kolateral je bio upravo taj pogon predmet financiranja te da je traženo 10. mil. kn više u odnosu na iznos od 3 mil. eura koji je odobren na ime kredita, međutim, da u toj fazi s obzirom na politiku banke nije odobren kredit na tih 10 mil. kn za obrtna sredstva te da su sa tom činjenicom bili svi upoznati. U svezi onih bespovratnih sredstava od strane fondova je bio dogovor da će se njima umanjiti ovaj dio iznosa od 3 mil. eura na ime glavnice. Iznos od 10 mil. kn na ime obrtnih sredstava da je trebao biti predložen tek kad se pogon stavi u funkciju, međutim, koliko mi je svjedokinji poznato ovaj iznos nije ažuriran, jer je zbog loše financijske situacije tvrtke S. d.o.o. imala problema u otplati, ne samo kod PBZ nego i drugih banaka, te je cijelo poslovanje je prebačeno na odjel za naplatu potraživanja, te je to razlog radi čega ovaj iznos na ime kredita za obrta sredstva nije predložen, niti realiziran.

 

14. Iz priložene opsežne dokumentacije koju sačinjavaju e-mail prepiske te iz iskaza svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka neprijeporno proizlazi da je zaključen usmeni ugovor o pružanju konzultantskih usluga za dobivanje kreditnih sredstava u projektu – Ulaganja u izgradnju i opremanje pogona za preradu ribarstva u Poslovnoj zoni Č., dakle radi se o ugovoru o dijelu propisan člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 114/22 dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

15. Na temelju provedenih dokaza ne prijeporno proizlazi da je tužitelj obavio konzultantske usluge za realizaciju investicijskog projekta koji se sastoji o niza usluga uključujući prikupljanju dokumentacije, komunikacija sa djelatnicima tuženika u izradi projekta, kao i sve ostale radnje koje su popratile izradu navedenog projekta, a za koje usluge se tuženik obvezao isplatiti iznos koji predstavlja vrijednosti od 2% odobrenog kredita, a koji je tuženiku odobren od strane PBZ-a, na temelju dokumentacije koju je sastavio tužitelj, a što neprijeporno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i nikakav drugi elaborat odnosno investicijski projekt nije postojao kako to navodi zakonski zastupnik tuženika već isključivo je postojao projekt iz studenog 2017., kojeg je izradio tužitelj sve u svrhu ishođenja kredita. Nije prijeporno da je kredit ishođen temeljem dokumentacije, temeljem koje je tuženik sa Privrednom bankom Zagreb od dana 12. rujna 2018. zaključio Ugovor o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom. Za navesti je da je između stranaka postojala poslovna suradnja temeljem koje je tužitelj i prije izrade investicijskog elaborata obavio konzultantske usluge na realizaciji ostvarivanja potpore u okviru Natječaja za dodjelu potpore u okviru mjere IV. 4. »Prerada proizvoda ribarstva i akvakulture«) te mu je od strane tuženika usluga plaćena po računu … dok mu konzultantska usluga po računu … koja je predmet ovog postupka nije plaćena. Iz priložene ponude broj … po pozivu za natječaj za nabavu konzultantskih usluga u svrhu Prijave na natječaj “Produktivna ulaganja u akvakulturu“, pod točkom 3 su navedene konzultantske usluge za kredit i naknada u iznosu od 588.496,00 kn, te se prigovor tuženika u cijelosti ukazuje kao neosnovan jer upravo iz ponude proizlazi da je tuženik bio upoznat sa sadržajem i cijenom usluge iz ponude a što proizlazi i iz e-mail dopisa kojim tuženik odbija platiti račun u navedenom iznosu, već smatra da bi bilo korektno da tužitelj obračuna manji iznos. Iz investicijske studije koja je predana u PBZ d.d. za dobivanje kredita koja prikazuje ulaganje u osnovna sredstva navedene su i konzultantske usluge u iznosu od 588.495,56 kuna, a koji iznos je fakturiran po utuženim računom br. ..., te je stoga svaki prigovor tuženika da naknada za konzultantske usluge nije ugovorena neosnovan. Podmirenje novčane obaveze za konzultantske usluge tuženik ne može uvjetovati visinom ishođenog kredita, a niti se tužitelj na takvu uslugu tuženiku obvezao. Neprijeporno jest da je tužitelj izradio Investicijsku studiju iz studenog 2017. koja se odnosi na izgradnju i opremanje pogona za preradu morske ribe na iznos od 34.903.523 kn, od kojeg iznosa je na ulaganja u osnovna sredstva (izgradnja i opremanje pogona) obračunat iznos od 26.591.626 kn, a za ulaganja u obrtna sredstva iznos od 8.311.897 kn što je sve tuženiku bilo poznato jer se je temeljem podataka iz investicijske studije upravo koristila PBZ pri obradi kredita. Nije prijeporno da se u Ugovoru o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj: … od dana 12. rujna 2018. zaključen između tuženika i PBZ d.d., navodi da je kredit odobren iz sredstava HBOR prema uvjetima iz Programa kreditiranja „Kreditiranje EU projekata ruralnog razvoje, ribarstva i vinske omotnice“, a temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji broj … zaključenog između PBZ d.d. i HBOR-a dana 12. ožujak 2001. s pripadajućim dodacima i Ugovora o kreditu broj … zaključenog između PBZ d.d. i HBOR-a dana 20. srpnja.2018. te je za investicijsko ulaganje društvu S. d.o.o. odobren kredit u iznosu od 2.910.527,08 EUR-a (21.501.024 kn), za financiranje izgradnje i opremanja pogona za preradu proizvoda ribarstva u P. zoni Č. (O. T.). Iz iskaza svjedokinje I. M. proizlazi da je banka odobrila kredit temeljem investicijske studije na iznosu od cca 21.501.024,00 kn za ulaganje u osnovna sredstva, odnosno za izgradnju i opremanje pogona, a s obzirom na politiku banke nije odobren kredit od 10 milijuna kn za obrtna sredstva (planiran iznos od cca 8 mil. kn) o čemu su svi sudionici bili upoznati. Stoga okolnost da tuženiku nije u cijelosti isplaćen planirani iznos iz investicijske studije nikako ne može utjecati na obvezu tuženika da isplati tužitelju naknadu za obavljene konzultantske usluge. Ugovor o kreditu je realiziran upravo na temelju usluga koje je tužitelj pružio koja sadrži izradu investicijskog elaborata kojeg je tužitelj izradio. Tužitelj je svoju uslugu fakturirao na iznos 537.525,35 kn koja sadrži naknadu za usluge od 430.020,28 kn te iznos od 107.505,07 kn na ime PDV, a što u obračunu iznosi 2% od vrijednosti iznos ostvarenog kredita od 21.501.024,00 kn što je navedeno u računu broj … od 12. rujna 2018. koji iznos sud u cijelosti prihvaća jer je obračunat u skladu sa obavljenim poslom koji je dogovoren između stranaka za izvršene konzultantske usluge te je stoga tuženik primjeno članka 590. ZOO-a dužan platiti ugovorenu naknadu.

 

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje ZPP-a) time da je tužitelju priznat trošak za sastav podneska od 11. ožujka 2020. 500 bodova, sastav podneska tužitelja od 24. srpnja 2020. 500 bodova, zastupanje na ročištu od 13. listopada 2020. 500 bodova, zastupanje na ročištu od 21. listopada 2021. 500 bodova, zastupanje na ročištu od 5. travnja 2022. 500 bodova, sastav podneska tužitelja od 6. lipnja 2022. 500 bodova, zastupanje na ročištu od 28. lipnja 2022. 500 bodova, zastupanje na ročištu od 18. listopada 2022. 500 bodova, zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2022., 500 bodova, što primjenom OTbr. 7. stavak 1., 8. stavak 1. i 9. stavak 1. i 42.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12) ukupno iznosi 4500 bodova, time da je priznata vrijednost boda do ročišta od 18. listopada 2022. po 10,00 kn, a za ročište od 16. prosinca vrijednost boda od 15,00 kn što sve ukupno iznosi 47.500,00 kn , trošak PDV-a od 11.875,00 kn, pristojba presude u iznosu od 5.000,00 kn, što sve ukupno iznosi 8.544,03 eur / 64.375,00 kn, a budući je tužitelj popisao trošak u iznosu od 10.410,45 eur / 78.437,50 kn za više traženo za iznos od 1.866,41 eur / 14.062,50 kn zahtjev se odbija kao neosnovan sve kako je odlučeno u točki II izreke presude.

 

U Splitu 20. siječnja 2023.

 

Sudac

 

Vinka Mitrović, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 15 dana, u 3 primjerka.

 

Dna:

- J. P.,

- M. G.,

___________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450