Poslovni broj 5 Kž-289/2022-4. 

                           

                               

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU  

                  SLAVONSKI BROD                                           Poslovni broj 5 Kž-289/2022-4. 

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Slavena Vidmara, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. R., zbog kaznenog djela pronevjere iz članaka 233. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 129/19. i 84/21 - dalje KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i žalbi okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 7. srpnja 2022., poslovni broj 79 K-40/2018-55., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika J. R., kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

                           

 

1. Općinski sud u Osijeku, presudom od 7. srpnja 2022., poslovni broj 79 K-40/2018-55., proglasio je krivim okrivljenika J. R., zbog kaznenog djela protiv imovine, pronevjere iz članka 233. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., te ga je na temelju članka 233. stavak 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11. prema okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu kojom je odredio da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, i 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – u daljnjem tekstu ZKP/08) okrivljenik J. R. je na ime imovinsko pravnog zahtjeva ošt. T. t.e d.o.o. S. B. dužan platiti iznos od 110.457,10 kuna/14.660,18 Eur, u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik J. R. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od ukupno 3.250,00 kuna/431,35 Eur1, a koji iznos se sastoji od 2.000,00 kuna na ime troška vještaka, iznos od 250,00 kuna na ime troška svjedoka i 1.000,00 kuna na ime paušalne svote, a u roku od 15 dana

 

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i okrivljeniku izrekne strožiju kaznu zatvora.

 

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio i okrivljenik J. R. po branitelju G. M., odvjetniku iz Đ., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači n a način da optužbu odbije, odnosno da okrivljenika oslobodi optužbe za navedeno kazneno djelo ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

8. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.

 

9. Žalbe nisu osnovane.

 

O žalbi okrivljenika

 

10. Premda okrivljenik (žalitelj) ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. on ga ne obrazlaže niti se može razabrati zašto smatra da je ostvarena ova povreda, već samo polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem.

 

11. Sud prvog stupnja je glede odlučnih činjenica označio jasne i logične razloge, na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizilazi zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih činjenica je to zaključio.

 

12. Žalitelj ne navodi ni koju povredu kaznenog zakona ima u vidu te se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da nema niti jednog dokaza koji ukazuje na to da bi si pribavio protupravnu imovinsku korist, odnosno kod njega nije pronađena roba, dio robe, ili pak novac, dakle, da u njegovim postupcima nema tih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi sa motrišta žalitelja bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je okrivljenik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

 

13. Suprotno navodima žalitelja činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključke suda prvog stupnja zasnovane na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica utemeljeni na izvedenim dokazima.

 

14. Nasuprot navodima žalitelja da je u listopadu 2013. u skladište u Đ. došao T. T. iz S. B., po naredbi poslodavca da sredi skladište i da je imao pristup njegovoj šifri, te mu mogao napraviti što je htio, a isto tako i u S. B. su mogli ispraviti dokumente u računalu, vještak knjigovodstvene struke iz DV C., D. V., je između ostalog navela da je upravo okrivljenik radio kao operater, te unosio podatke za knjiženje 2. svibnja, 6. lipnja, 27. rujna, 14. listopada i 23. studenog 2013. kada je izdana nevjerodostojna dokumentacija o razduživanju skladišta za iznos od ukupno 110.457,10 kn i da je upravo to iznos koji se može dovesti u vezu s okrivljenikom i njegovim razduživanjem skladišta gdje je on naveden kao operater koji je unosio podatke za knjiženje, a to se odnosi na dokumentaciju o razduživanju robe za koje nema ispostavljene fakture, nema međuskladišnice, nema zapisnika o uništenju, već je roba samo razdužena.

 

15. U odnosu na navod svjedoka R. kako je postojala mogućnost da skladištar bude zadužen za robu a da nema saznanja da mu je roba prebačena, vještak je naveo da je to s njegovog skladišta gotovo nemoguće, jer prebacivanje robe s jednog skladišta u drugo po zakonima knjigovodstvene struke rješava se dokumentom koji se zove međuskladišnica i u takvoj situaciji isti mora postojati, a nema ga.

 

16. Dalje, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je TD "T" d.o.o. pružalo usluge držanja robe u vlasništvu Z. p. d.d., u tzv. trošarinskom skladištu i da je oštećenik Z. p. a ne TD "T" d.o.o., jer M. H. predstavnik oštećenika TD "T" d.o.o. navodi da su za Z.p. imali "netrošarinsko skladište," što znači da im oni pošalju e-mail da kupcu odvezu npr. 5 gajbi piva koji se nalaze kod njih na skladištu, pa kada ih oni odvezu Z.p. ih za taj dio razduži i zaduži kupca, odnosno skladištar razduži njihovo skladište za te gajbe piva i zaduži kupca. Dakle, za zaključiti je da je oštećenik "T" d.o.o. a ne Z.p.

 

17. Prema tome, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te savjesnom ocjenom dokaza zaključio da je okrivljenik počinio odnosno kazneno djelo. Okrivljenik je poduzeo radnje koje predstavljaju obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

 

18. Za svoja je utvrđenja sud prvog stupnja dao valjano i logično obrazloženje na koje se upućuje žalitelj.

 

19. Općinsko državno odvjetništvo se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, jer smatraju da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu da kazna bude veća, odnosno smatra da za ovo kazneno djelo nije bilo osnove za izricanje uvjetne osude, jer je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti. U konkretnom slučaju svrha kažnjavanja mogla se postići jedino djelomičnom uvjetom osudom ili pak uvjetnom osudom uz primjenu dvostrukog uvjeta na način da okrivljenik naknadi štetu u roku od 1 godine a sve u smislu članka 56. stavak 1. KZ/11.

 

20. Okrivljenik se samo uvodno žali zbog odluke o kazni, no to ne obrazlaže.    No, kako u smislu članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ... sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, valjalo je preispitati i ovaj žalbeni osnov.

 

21. Naime, ispitujući odluku o kaznenoj sankciji kao i prigovore iz žalbe državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega procjena ODO-a za koju se zalaže nije osnovana. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotnu okolnost cijenio da je oženjen, otac jednog malodobnog djeteta, zaposlen, protek vremena od dana počinjenja djela i da je neosuđivan, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

 

22. Istina, prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir okrivljeniku kao otegotnu okolnost iznos pribavljene imovinske koristi od preko 110.000,00 kn, međutim, ta otegotna okolnost, po mišljenju ovog suda drugog stupnja, nije takovog značaja i kvalitete koja bi uzimajući u obzir ostale utvrđene olakotne okolnosti, dovela do teže osude, pa je prvostupanjski sud okrivljenika za počinjeno kazneno djelo ispravno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine s tim da se tako izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo, te da na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. na ime imovinskopravnog zahtjeva obešteti "T" t. d.o.o. za dužni iznos od 110.457,10 kn /14.660,18 EUR-a u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude.

 

23. Tako izrečena uvjetna osuda uz obvezu plaćanja imovinskopravnog zahtjeva i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda je podobna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano.

 

24. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima, međutim, to ne obrazlaže niti se može zaključiti o kojoj i kakvoj nepravilnosti se radi. Međutim, prema članku 148. stavak 1. ZKP/08. kada sud okrivljenika proglasi krivim, kao u konkretnom slučaju u presudi ću mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka osim ako ne postoje uvjeti za oslobađanje o troškova u cijelosti ili djelomično. Kako je okrivljenik proglašen krivim, a u spisu ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično i kako je prvostupanjskoj sud u pobijanoj odluci valjano obrazložio o kojim i kakvim troškovima postupka se radi (paušal sudu, nagrada vještaku i troškovi prijevoza svjedoku), ispravno je prvostupanjski sud obvezao okrivljenika na plaćanje troškova kaznenog postupka.

 

24. Kako dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i okrivljenik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju iste nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08), valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude. 

 

 

Slavonski Brod, 20. siječnja 2023.

 

                                                                                         Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                        Mile Soldo