REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8             

Poslovni broj: 42. Pp-1836/2022-14

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenika M. T., radi prekršaja iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te II-okrivljenog T. M., radi prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Pakrac Klasa: 211-07/22-5/12469, Urbroj: 511-22-07/22-1 od 15.5.2022., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 19.1.2023.,  na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. i 182. točke 1. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana 20. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

OKRIVLJENIK M. T., O.:...., sin Z. i R., r. L., rođen .... u P., s prebivalištem u P., P. P. 2/7, radnik, 10.000,00 kuna, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, prekršajno  osuđivan,

 

k  r  i  v      j  e

 

I               što je dana 15. svibnja 2022., u 00:45 sati, u ugostiteljskom objektu J. u P.,  B. ulica kućni broj 6., narušavao red i mir na način da je prišao do stola T. M. i počeo piti njegovo piće govoreći mu da ujutro ide raditi u F., na što je T. M. zatražio da se odmakne od stola, ali ga je M. T. ignorirao, tako da je T. M. pozvao konobara L. M. zatraživši da M. T. udalji od stola, na što se također oglušio M. T. i dalje pio piće T. M. i počeo ga štipati, a kada ga je T. M. odguravao prema izlaznim vratima, tada ga je više puta udarao zatvorenim dijelovima šake po podlakticama,

dakle, uznemiravanjem i fizičkim nasrtajem na drugu osobu na javnom mjestu remetio red i mir,    

II               što je istog dana i u isto vrijeme kao pod točkom I, policijskom službeniku I. Š. upućivao pogrdne riječi: „Jebem ti Boga, ja ću ti reći kako je bilo" ,   

dakle, vrijeđao službenu osobu prilikom vršenja službene dužnosti,

pa je time počinio prekršaje iz članka 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koje mu se prekršaje na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona  u t v r đ u j u  novčane kazne za svako djelo prekršaja i to: 

za prekršaj pod točkom I, u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura)/ 376,73 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe) i za prekršaj pod točkom II,  u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura)/ 376,73 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe) te mu se za navedena djela prekršaja 

 

i  z  r  i  č  e

 

              NOVČANA KAZNA U UKUPNOM IZNOSU OD 100,00 EURA (sto eura)/ 753,45 KUNA (sedamsto pedeset tri kune i četrdeset pet lipa). 

 

III               Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik M. T. proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 1 dan, koje se izjednačuje sa iznosom od 39,82 eura (trideset devet eura i osamdeset dva centa)/ 300,00 kuna (tristo kuna) tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 60,18 eura (šezdeset eura i osamnaest centi)/ 453,43 kuna (četiristo pedeset tri kune i četrdeset tri lipe).    

IV               Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik M. T. dužan je platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik M. T. u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plate izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.  

Ako okrivljenik M. T. plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 40,12 eura (četrdeset eura i dvanaest centi)/ 302,28 kuna (tristo dvije kune i dvadeset osam lipa) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

 

              Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona

 

OKRIVLJENIK T. M., O.:..., sin S. i A., rođen .... u B., s prebivalištem u P., kneza B. 571., državljanin Republike Hrvatske, pismen, ostali podaci nepoznati, prekršajno neosuđivan,

 

 

o s l o b a đ a   s e   o p t u ž b e

 

V               da bi istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, narušavao javni red i mir na način da bi s obje ruke za predio ramena primio M. T. i počeo ga gurati prema izlaznim vratima ugostiteljskog objekta, 

              pa da bi time počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. 

VI               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik M. T. dužan je platiti trošak postupka u ukupnom iznosu od 41,16 eura (četrdeset jedan euro i šesnaest centi)/ 310,12 kuna (tristo deset kuna i dvanaest lipa) u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe. 

VII               Nalaže se računovodstvu ovog suda isplata putnog troška svjedoku L. M. u iznosu od 26,16 eura (dvadeset šest eura i šesnaest centi)/ 197,00 kuna (sto devedeset sedam kuna) koji će se uplatiti po pravomoćnosti rješenja o dosuđenom putnom trošku svjedoka na njegov tekući račun kod P. banke broj:  ....

VIII               Na temelju članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na okrivljenika T. M. padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

 

Obrazloženje

 

1.               Policijska postaja Pakrac podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/22-5/12469, Urbroj: 511-22-07/22-1 od 15.5.2022., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.  

2.               Okrivljenik M. T. u vezi činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga izjasnio se kako se  smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret, dok se okrivljenik T. M. izjasnio da se ne smatra krivim.

3.               Ispitani M. T. navodi da je kritične zgode u noćnim satima u ugostiteljskom objektu J. s.  u P., narušavao red i mir blažim tjelesnim sukobom sa okrivljenikom T. M.. Radi se o tome da je zbog veće količine popijenog alkohola neupitno bio u etiliziranom stanju  i u takvim situacijama se može teško kontrolirati s ponašanjem, pa je bez posebnog razloga bio neugodan prema T. M. kojeg je ometao u lokalu time što je pio njegovo piće i počeo ga štipati, na što je T. M. reagirao te ga rukama primio za ramena u namjeri da ga uputi iz lokala. On ga je tada nekoliko puta rukama udarao u njegove podlaktice jer ga je on odguravao. Na lice mjesta su došli policijski službenici i jedan od njih ga je upitao kako je zadobio povredu na glavi i on je tada bez valjanog razloga vrijeđao policijskog službenika riječima iz optužnog akta psujući Boga. Za takvo asocijalno ponašanje neupitno je odgovoran njegov status odnosno činjenica da je bio alkoholiziran, iako nije osoba agresivne naravi i nije ranije narušavao red i mir. Žao mu je što je na opisani način postupio iako mu nije bila namjera bilo koga maltretirati, a posebno vrijeđati službenu osobu. Time priznaje svaki od prekršaja kako mu se stavljaju na teret. 

4.               Okrivljeni T. M. iznio je pisanu obranu u kojoj navodi da se ne smatra krivim obzirom da je toga dana bio isprovociran od strane M. T. kojeg je u više navrata zamolio da se makne od stola za kojim se nalazio. On je i dalje provocirao te pio njegovo piće bez obzira što ga je lijepo zamolio da se makne. Također je zamolio osoblje  lokala da ga udalje od njegovog stola, ali niti to nije bilo dovoljno. 

5.               Obzirom da je okrivljenik T. M. porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja na glavnoj raspravi ispitao svjedoka L. M., nakon čega je izvršen uvid u zapisnike o ispitivanju alkoholiziranosti.

6.               Ispitani L. M. iskazuje da se sjeća predmetnog događaja jer se kritične zgode nalazio u svojstvu konobara u naznačenom ugostiteljskom objektu te napominje da od ranije poznajem obojicu okrivljenika kao povremene goste tog lokala,  prema saznanju i njih se dvojica poznaju makar iz viđenja. Sjeća se da je okrivljenik M. T. došao u lokal u kasnim noćnim satima gdje se već nalazio okrivljenik M.. Obzirom da je po njegovom zaključku M. T. došao vidno etiliziran nije ga želio niti smio više posluživati alkoholnim pićima niti je to činio. S druge strane, M. je stajao mirno za stolom i pio neko alkoholno piće s coca colom. Prisjeća se da je okrivljenik T. obilazio pojedine goste lokala i s njima komunicirao te je čuo da se izjašnjava kako odlazi u inozemstvo i da se želi pozdraviti i popiti piće. No, kako ga nije posluživao pićem on je više puta prilazio do stola gdje je stajao M. i uzimao mu je čašu s pićem koje je ovaj naručio te ga pio, na što mu je M. progovarao i rekao da ga ostavi namiru. Također ga je M. zamolio da reagira i upristoji T. te mu kaže da ga ostavi na miru i da se udalji od njegovog stola, i to je u dva navrata učinio, ali ga T. nije poslušao već je prilazio i dalje do stola M. i uznemiravao ga uzimajući njegovo piće. Zbog toga je u jednom trenutku M. reagirao na način da je rukama ispod pazuha primio M. T. i odguravao ga prema izlasku iz lokala, a T. je reagirao time da je mahao rukama prema njemu iako nije vidio da li je udarao M. po rukama. T. je uz opisano uznemiravanje ruke pružao prema M. i moguće je da ga je rukama dirao, što je ovoga smetalo i očito je zbog toga reagirao na način da je T. želio uputiti izvan lokala. Nedugo po događaju ispred lokala su se pojavili policijski službenici time da je jedan od policijskih  službenika razgovarao sa M. T. i on je tada izašao ispred lokala gdje se razgovor odvijao te čuo da M. T. nekim pogrdnim riječima vrijeđa policijskog službenika, iako se zbog proteka vremena ne može prisjetiti koje pogrdne i uvredljive riječi mu je upućivao. 

7.               Na temelju priznanja okrivljenika M. T., koje je stavljeno u usporedbu sa zapisnikom o alkoholiziranosti, te iskazom svjedoka M., sud je sa sigurnošću utvrdio da je počinio prekršaje opisane u izreci ove presude koji mu se stavljaju na teret, pa je proglašen krivim te mu je nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni, izrečena novčana kazna u skladu sa zakonom, dok je okrivljenik T. M. za prekršaj pod točkom V, oslobođen optužbe obzirom da njegovo ponašanje nije bilo protupropisno te nije predstavljalo prekršaj narušavanja reda i mira obzirom da je nesumnjivo postupao u nužnoj obrani.   

8.               U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik M. T. počinio prekršaje opisane u izreci presude pod točkama I i II, jer osim što se izjasnio da se smatra krivim za navedeni prekršaj, te je potom izričito i jasno u obrani opisao svoje protupravno ponašanje i priznao prekršaj, ujedno je spomenuti dokaz potpuno sukladan sa sadržajem njegove obrane. Tako se u zapisniku naznačuje činjenica kako je organizmu okrivljenika zaostala koncentracija alkohola od 2,06 g/kg, tako da se tempore criminis nalazio u teže opitom stanju, što je nesumnjivo utjecalo na njegove kognitivne sposobnosti te mogućnost da se normalno ophodi i ponaša u socijalnoj sredini, kako to i sam priznaje u svojoj obrani. S druge strane svjedok Matijašević je potvrdio činjenicu alkoholiziranosti M. T. što je kao zaposlenik lokala zaključio prilikom njegovog ulaska u lokal, zbog čega ga nije posluživao alkoholnim pićima. K tome je svjedok M. napomenuo da je od ulaska u lokal T. obilazio druge goste u lokalu za njihovim stolovima te bespotrebno komunicirao s njima i očit ih uznemiravao, a posebno okrivljenika T. M. kojem je uzimao piće kojeg je ovaj naručio te ga pio i nije se želio odmaknuti od njega. Svjedok potvrđuje činjenicu kako je okrivljenik M. uznemiravan od strane okrivljenika T., jer ga je okrivljenik M. zatražio kao službenu osobu u lokalu da upozori M. T. na ponašanje te ga zamoli da se udalji od njega. Time svjedok ističe da je želio održati red u lokalu te je zatražio od T. da prestane s takvim ponašanjem i ometanjem gostiju, ali se oglušio i nastavio maltretirati okrivljenika M. prema kojem je pružao ruke i potencijalno ga dodirivao i nastavio piti njegovo piće. Tek zbog takve upornosti M. T. okrivljenik M. je reagirao time da ga je želio udaljiti iz lokala primajući ga rukama ispod pazuha.  

9.               Prema tome, sasvim je jasno kako je opisano dosađivanje i prisilna komunikacija sa drugim osobama te uzimanje nečijeg pića na javnom mjestu krajnje drsko i osorno ophođenje koje predstavlja direktno uznemiravanje, a nadalje neželjeni fizički dodir sa drugom osobom u smislu štipanja prstima po tijelu dodatno je krajnje neprihvatljivo i nepristojno ponašanje na javnom mjestu. S druge strane, nema nikakve sumnje da upućivanje pogrdnih riječi koje imaju direktan smisao vrijeđanja prema policijskom službeniku koji obavlja službenu dužnost „Jebem ti Boga“ predstavlja potpuno nemoralno ophođenje, pa čak i omalovažavanje službene osobe koje se ničime ne može opravdati, posebno kada se zbog sadržaja iskazanih riječi prema prihvaćenim moralnim shvaćanjima svakako radi o direktnoj uvredi na račun te osobe. 

10.               Kako postoji izričito priznanje okrivljenika M. T. za prekršaje stavljene mu na teret, sud je jedino provodio dokaze koji se odnose isključivo na odluku o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, sukladno članku 171a stavka 3. Prekršajnog zakona i u tom smislu je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju na ime okrivljenika M. T. iz koje proizlazi da je u jednom navratu kažnjavan samo za prekršaj iz prometa teže naravi. 

11.               Što se tiče ponašanja okrivljenika T. M. već se iz obrane okrivljenika matea T. razabire kako je on doista bezrazložno prvi započeo sa nedoličnim ponašanjem prilazeći stolu gdje se okrivljenik M. nalazio te je inzistirao na komunikaciji, nakon čega mu je uzimao i pio njegovo naručeno piće te ga dirao odnosno štipao po tijelu. s druge strane, prema tvrdnjama ispitanog svjedoka L. M. kao konobara u lokalu koji poznaje od ranije obojicu okrivljenika isključivo kao goste i time je potpuno neutralan oko komentara spornog događaja jasno proizlazi da je isključivo okrivljenik T. vidno alkoholiziran odmah po dolasku u lokal gdje se već nalazio okrivljenik M. započeo sa asocijalnim ponašanjem tokom kojeg je na razne načine ometao i uznemiravao veći broj gostiju u lokalu, a ne samo okrivljenika M., na kojeg se očito znatnije namjerio i višestruko ga ometao , pa čak imao s njim tjelesni kontakt. Sve je to dovelo do toga da T. M. njega kao zaposlenika lokala zamoli neka umiri ili odstrani okrivljenika T. od njega kako bi mirno nastavio boraviti u lokalu. Ne samo da je okrivljenik T. odbio  napustiti lokal  na zahtjev zaposlenika lokala L. M., već je i dalje nastavio ometati i maltretirati okrivljenika M. time da mu je nastavio piti piće i još ga je dodatno primao odnosno štipao za tijelo. U takvoj konstelaciji događaja okrivljenik M. je svakako imao dopuštenje u tom trenutku reagirati odbijajući istovremeni protupravni napad na sebe zbog neželjenog tjelesnog dodira od strane okrivljenika T., pa je njegovo ponašanje na način da je ovoga primio rukama za tijelo i počeo ga odguravati odnosno upućivati izvan lokal bila dopuštena radnja u zakonskom smislu, jer je postupao u nužnoj obrani, pri čemu sredstvo i intenzitet odbijanja napada nisu bili nesrazmjerni. Osim toga, okrivljenik T. je u danoj situaciji čak nadalje nastavio rukama udarati po podlakticama okrivljenika M. očito u namjeri da ga ovaj pusti, što jasno upućuje na zaključak da stupanj etiliziranost nije bio svjestan kako je izvjesno vrijeme bezrazložno maltretirao okrivljenika M. i izazvao nepotreban sukob, gdje je zbog svoje upornosti i drskosti nužno izazvao reakciju okrivljenika M. kada ga u takvom ophođenju nije mogao spriječiti niti zaposlenika lokala.

12.               Zbog toga opisano ponašanje okrivljenika T. M. svakako nije bilo protupropisno već je on imao zakonsko dopuštenje spriječiti navedeni postojeći tjelesni napad na sebe kojem je prethodilo uporno uznemiravanje na razne načine od strane okrivljenika M. T., tako da od njegove strane nije bilo narušavanja reda i mira, jer se nije radilo o navedenom prekršaju, zbog čega je T. M. oslobođen optužbe.

13.               Dakle, na temelju izričitog očitovanja okrivljenika M. T. o priznanju krivnje, te koncizne i uvjerljive obrane prema kojoj nalazimo da je postupao protupravno, proizlazi da je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja za koji se tereti, te je stoga oglašen krivim te mu je nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za navedene prekršaje, izrečena ukupna novčana kazna u skladu sa zakonom.

14.               Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika M. T., kao olakotna okolnost cijeni se priznanje prekršaja te činjenica da do sada nije činio takve i slične protupravne radnje, a dodatno je izrazio žaljenje i kajanje za svoj postupak koji je nesumnjivo izazvan stupnjem njegove  opijenosti, pri čemu su ujedno izostale direktne štetne posljedice. S druge strane, i prilikom počinjenja prekršaja pod točkom II M. T. nije iskazivao posebnu upornost te je takvo njegovo ophođenje rezultat smanjenih i ograničenih kognitivnih sposobnosti, tako da na njegovoj strani nije bilo posebno otegotnih okolnosti. Stoga uzevši u obzir težinu prekršaja odnosno način njegovog postupanja, izrečena ukupna novčana kazna primjerena je i dostatna da shvati negativnost i nedopustivost takvog djelovanja na javnom mjestu kao i prema službenim osobama te ubuduće svoje postupke uskladi sa moralnim i zakonskim normama, na koji način će se postići zakonska svrha kažnjavanja u smislu individualne prevencije.     

15.               U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 1 dan, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 39,82 eura odnosno 300,00 kuna, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.

16.               Međutim, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da  okrivljenik M. T. u roku koji je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.

17.               Okrivljenik M. T. je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te putni trošak svjedoka L. M. od P. do B. i nazad, koji iznos predstavlja cijenu prijevoza osobnim vozilom u skladu sa odredbama Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, jer ostvaruje redovna mjesečna primanja te može platiti navedeni iznos troška koji neće dovesti u pitanje njegovu egzistenciju.   

18.               Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka u odnosu na  okrivljenika T. M. padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

 

U Bjelovaru, 20. siječnja 2023.                                                                                                                    

 

Zapisničar                                                                                                           SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                                                  Ratko Laban v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude okrivljenik M. T. i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, time da okrivljenik M. T. žalbu može podnijeti samo zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i drugim mjerama, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1.)   Okrivljeniku I i II,

2.)   Podnositelju Optužnog prijedloga

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK