1              Poslovni broj: I Kž-439/2022-4

Poslovni broj: I Kž-439/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. R., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenog S. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-3/2021-6 (K-5/2017.) od 10. studenog 2022. u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog S. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-3/2021-6 (K-5/2017.) od 10. studenog 2022. odbačen je zahtjev osuđenog S. R. za obnovu kaznenog postupka u predmetu Županijskog suda u Zadru broj K-5/17. jer nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni S. R. po branitelju odvjetniku J. M. bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je sukladno odredbi članka 495. u vezi sa člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osuđeni S. R. je presudom Županijskog suda u Zadru od 28. rujna 2017. broj K-5/2017., koja je preinačena drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. rujna 2018. broj I Kž 28/2018-9, a potom potvrđena trećestupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kž 5/2018-10, zbog kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 192. stavka 3., članka 191. stavka 2., članka 191. stavka 2., članka 191. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50,/00., 129/00. i 51/01. KZ/97.) i članka 154. stavka 1. točaka 1. i 3. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 (trideset) godina, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 28. srpnja 2016. pa nadalje.

6. Suprotno žalbenom navodu osuđenika da prvostupanjski sud pogrešno tumači da se njegov zahtjev za obnovu postupka temelji na članku 501. (u rješenju pogrešno navedeno članku 500.) stavku 1. točki 3. ZKP/08., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da iz sadržaja zahtjeva za obnovu postupka od 28. siječnja 2021. i njegove dopune od 23. ožujka 2022. proizlazi da se radi o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka po toj osnovi.

6.1. Naime, osuđenik ustraje na tome da on nije otac djeteta A. R., čija je majka njegova kćerka M. R. pa da bi trebalo provesti "nove DNK testove" jer da oni provedeni tijekom postupka nisu točni, čime zapravo predlaže provođenje novih dokaza odnosno provođenje novog biološkog vještačenja.

7. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se ne radi o novim činjenicama ili novom dokaznom prijedlogu koji bi sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu odnosno da se na temelju njih dopusti obnova postupka u skladu sa člankom 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

7.1. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da je osuđenikove navode o tome da nije otac djeteta A. R. kao i rezultate provedenog biološkog vještačenja iz kojeg je utvrđeno da je upravo osuđenik otac tog djeteta, razmatrao prvostupanjski sud prilikom donošenja osuđujuće presude, a potom dva puta Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom odlučivanja o žalbi osuđenika protiv prvostupanjske i drugostupanjske presude, zbog čega navedene okolnosti nisu nove okolnosti koje bi bile osnova za obnovu kaznenog postupka. Naime, neosnovani su navodi osuđenika da u žalbi protiv prvostupanjske presude nije osporavao rezultate biološkog vještačenja i predlagao "ponavljanje DNK analize", jer je to navodio u svojoj osobnoj žalbi na prvostupanjsku presudu i to je razmatrao drugostupanjski sud, Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi I Kž-28/2018.

7.2. Također, ispravno prvostupanjski sud navodi da su činjenice na koje se poziva osuđenik već bile iznesene u ranijem zahtjevu za obnovu postupka zbog čega je, na temelju članka 506. stavka 1. ZKP/08. osnovano odbacio zahtjev za obnovom postupka.

8. Slijedom navedenog, kako žalbom osuđenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 19. siječnja 2023.