Poslovni broj: UsI-2221/2021-9

1

 

 

 

 

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

     Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. G. iz Ž., Bosna i Hercegovina, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata, 19. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA:  UP/II-562-02/20-01/2249, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-2 od 2. lipnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA:  UP/II-562-02/20-01/2249, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-2 od 2. lipnja 2021.odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, KLASA: UP/I-564-01/20-031/233, URBROJ: 251-24-02-20-13 od 5. studenog 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem zatočenja, uz obrazloženje da za to nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17. i 98/19., dalje u tekstu: ZOHBDR), jer nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane bio zarobljen od strane muslimanske vojske tzv. Armije Bosne i Hercegovine, nakon čega je u vremenu od 13.09.1993. do 05.03.1994. bio u logoru izložen psihičkoj i fizičkoj torturi i nasilju, uslijed čega je kod njega nastupilo oštećenje organizma, odnosno invalidnost. U prilog navedenom poziva se na rješenje nadležnog tijela kojim mu se utvrđuje pripadnost 111. xp. brigadi Žepče, te potvrdi o evidentiranom statusu zatočenika u logoru. Poziva se na odredbe mjerodavnog propisa o braniteljima u Bosni i Hercegovini, navodeći da mu status u toj državi nije utvrđen zbog proteka zakonskog roka za podnošenje zahtjeva. Ističe da je 25.05.2020. podnio zahtjev za utvrđivanje statusa HRVI i prava na osobnu invalidninu, a da su u upravnom postupku zahtjev i žalba odbijeni, uz povrede odredaba postupka, a osobito iz razloga jer nije pravilno utvrđeno činjenično stanje te primijenjen propis. U razlozima za osporavanje odluke tuženika detaljno citira odredbe čl. 9. i 14. te 139. do 142. ZOHBDR-a, kao i čl. 1. st. 1. t.7. i čl. 15. Ugovora između Republike Hrvatske  i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 2/06., dalje: Ugovor HVO) te čl. 55. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

 

4.              Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbe članka 3., 9. i 12. ZOHBDR-a, navodi da je osobna invalidnina (čl. 58. ZOHBDR-a) osnovno pravo HRVI na osnovi oštećenja organizma i na temelju tog prava ostvaruju se sva ostala prava na osnovi oštećenja organizma. Ističe da je u postupku prema podacima Ministarstva obrane  i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pa je pravilno odbijen zahtjev. U odnosu na tužbene navode u vezi pripadnosti HVO-u tuženik navodi da se jedno od prava, na obiteljsku i invalidsku mirovinu ostvaruje pod uvjetom pripadnosti borbenom sektoru HVO-a, a u odnosu na čl. 142. ZOHBDR-a tuženik navodi da je pozivanje tužitelja na isto promašeno, budući da ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava propisane ZOHBDR-om za status HRVI, jer nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

 

5.              U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u testu: ZUS), strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost očitovanja o navodima i zahtjevima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

 

6.              Presuda se donosi bez održavanja rasprave, jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljenog spisa, stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza, a niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave, u smislu članka 36. točka 4. ZUS-a.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta, sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je isto doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužitelja od 01. lipnja 2020. za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata. Rješenje je doneseno nakon provedenog postupka u kojemu je izvršen uvid u službene evidencije i utvrđeno da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te je sukladno članku 30. ZUP-a pozvan dostaviti dokaze o sudjelovanju u Oružanim snagama Republike Hrvatske te statusu hrvatskog branitelja. Tužitelj je na poziv tijela dostavio očitovanje i dokaze o pripadnosti Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, Hrvatskom vijeću obrane. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je mišljenje tužitelja o izjednačenosti prava hrvatskog vojnika i vojnika HVO-a suprotno  zakonskim odredbama koje se citiraju, stoga je tijelo zahtjev odbilo, zbog ne ispunjenja uvjeta statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

 

11.              Člankom 12. stavkom 1. ZOHBDR propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog:

a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili

c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.             

 

11.              Člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

              Prema stavku 4. članka 3. ZOHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

 

12.              Imajući u vidu citirane odredbe nedvojbeno je da je za ostvarenje statusa HRVI nužna pretpostavka utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, koja u slučaju tužitelja nije ispunjena (potvrda Ministarstva hrvatskih branitelja od 09.07.2020.,  dopis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 035-04/20-01/384, URBROJ: 512M2-58-20-2 od 14. srpnja 2020., te dopis Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: 563-01/20-03/3, URBROJ: 511-01-149-20-609 od 9. rujna 2020.). Tužitelj navedeno niti ne tvrdi niti ne dokazuje.

 

13.              Nesporno iz dostavljene dokumentacije spisa tuženika proizlazi da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 26.06.1993. do 30.04.1994. (uvjerenje i rješenje nadležnog tijela BiH u spisu tuženika) te da je bio u zatočen u logoru A. – M. od 13.09.1993. do 05.03.1994. (potvrda Instituta za nestale osobe od 02.02.2011. u spisu tuženika).

 

14.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni da je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

15.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu, kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razlogu upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore pa je time postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.), kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

 

16.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

17.              Naime, tužitelj je u konkretnom predmetu zatražio priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata, za koji status je prethodno nužno imati utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji tužitelj nedvojbeno nema.

 

18.               Stoga, pozivanje tužitelja na odredbe kojima su propisana prava na invalidsku mirovinu i dr. temeljem odredaba Ugovora HVO i ZOHBDR-a nisu u konkretnom slučaju primjenjiva. Osim što javnopravna tijela koja su donosila odluke u predmetu koji je prethodio ovom sporu nisu stvarno nadležna za odlučivanje o pravu na mirovinu (a takav zahtjev tužitelj niti nije postavio, već se poziva na odredbe kojima je to pravo propisano), prvostupanjsko je upravno tijelo bilo nadležno i dužno odlučiti o postavljenom zahtjevu tužitelja, prije donošenja odluke provesti postupak radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti bitnih za rješavanje konkretne upravne stvari te omogućiti stranci da ostvari i zaštiti svoja prava i pravne interese.  U konkretnom slučaju činjenice koje su značajne za rješavanje upravne stvari su upravo one koje materijalni propis, odnosno ZOHBDR predviđa kao uvjet za priznavanje određenog prava. Dakle, za ostvarenje statusa HRVI iz Domovinskog  rata potrebno je imati utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji status tužitelj nije ostvario, niti odgovarajućom potvrdom iz članka 3. stavka 4. ZOHBDR-a dokazao.

 

19.              Pozivanje tužitelja na odredbe članka 55. stavka 1. ZUP-a u konkretnom slučaju također nije opravdano Naime, tim je člankom propisano da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe. U ovom predmetu tužitelj ne tvrdi niti ne dokazuje, a također ne proizlazi iz dokumentacije spisa tuženika (imajući u vidu navode tužitelja i dostavljenu dokumentaciju) da bi tužitelj imao mogućnost ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, obzirom na nedvojbeno utvrđenu pripadnost Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, odnosno HVO-u, stoga nije bilo osnova za primjenu citirane odredbe i prekid upravnog postupka, kako to pogrešno smatra tužitelj.

 

20.              Navodi tužbe stoga ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

 

21.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

 

22.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

23.              Na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 19. siječnja 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

             

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. Zakona o upravnim sporovima).