1

Poslovni broj Gž-3153/2020-3

Poslovni broj Gž-3153/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. iz S., OIB: ... , zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1. R. R., OIB: .... i 2. D. R., OIB: ...., obojica iz B., zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., B. i D. iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, poslovni broj P-7490/2015-36 od 15. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

              I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj P-7490/2015-36 od 15. travnja 2020. potvrđuje. 

              II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate ukupan iznos od 113.046,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu tuženici naknade parnični trošak. 

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem, uz obvezu tuženika na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 113.046,16 kn s kamatama, koji tužitelj temelji na tvrdnji da mu tuženici po osnovi ugovora o najmu duguju neplaćenu najamninu u utuženoj visini s kamatama.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je tužitelj uz tužbu dostavio ugovor o najmu ... od 13. ožujka 2012., sklopljen između K. d.o.o. kao najmodavca te tuženika R. R. i D. R., kao najmoprimaca,

-da se u čl. I. narečenog ugovora o najmu navodi da je najmodavac vlasnik nekretnine k.č.br. .... u naravi kuća B., površine 102 m2, dvorište B., površine 361 m2, k.č.br. ... u naravi gospodarska zgrada B., površine 24 m2, pašnjak B., površine 279 m2, ukupne površine 766 m2, upisano u zk. ul. .... k.o. B., da ovim ugovorom ugovorne strane sklapaju najam za citiranu nekretninu, "da postoji obveza Najmoprimca prema Najmodavcu koja dospijeva na naplatu 13.05.2012. godine i u slučaju ne podmirenja koje striktno kako je definirano izvansudskom nagodbom koja je prethodila ovom ugovoru o najmu isti se momentalno raskida i bez odgode", da se najam sklapa za jedan mjesec i stupa na snagu od 13. ožujka 2012., te se produljuje redovitim i urednim uplatama rata najma, a u protivnom se raskida zbog isteka,

-da naknada za predmetni najam iznosi 2.250,00 kn i plaća se mjesečno unaprijed, prva rata najma dospijeva na naplatu 21. ožujka 2012.,

-da je između K. d.o.o., kojeg zastupa direktor W. A. R.-I., kao cedenta i B. A., ovdje tužitelja, kao cesionara, a u vezi dužnika R. R. i D. R., ovdje tuženika, kao cesusa, 15. ožujka 2012. sklopljen ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji, te je u čl. 1. citiranog ugovora utvrđeno da ugovorne stranke suglasno navode da cedent temeljem ugovora o najmu broj ... od 13. ožujka 2012. ima dospjelo potraživanje prema cesusu u iznosu neplaćenog mjesečnog najma do trenutka sklapanja ove cesije i buduće nedospjelo potraživanje u iznosu mjesečnih najmova, da se najam odnosi na nekretninu k.č.br. ... i k.č. br...., upisane u z.k. ul. ..., k.o. B.,

-da je R. R. kao prodavatelj sklopio sa K. d.o.o. kao kupcem 27. listopada 2010. ugovor o kupoprodaji nekretnina k.č.br. ... i k.č. br. ..., upisane u z.k. ul. ..., k.o. B., za kupoprodajnu cijenu od 400.000,00 kn, te da je na temelju tog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva K. d.o.o. na predmetnim nekretninama,

-da iz spisu priloženih zemljišno-knjižnih izvadaka za kč.br. ... i kč. br. ..., k.o. B. proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-9702/10 (zaprimljeno 15. lipnja 2010.), a na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 14. lipnja 2010. uknjiženo pravo vlasništva kč. br. ... i kč. br. ..., k.o. B. za korist M. M. d.o.o. Z., pri čemu je prijenos vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 20.991,09 eura, da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-19138/10 (zaprimljeno 7. prosinca 2010.), a na temelju brisovnog očitovanja, specijalne punomoći i ovjerenog prijevoda ponovno kao vlasnik upisan 1. tuženik R. R., da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-20113/10 od 23. prosinca 2010. izvršen upis vlasništva za korist K. d.o.o. te da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Z-8944/12 od 12. lipnja 2012. na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 30-KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012. izvršena zabilježba privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina.

8. Dovodeći u vezu navedene isprave s iskazima tuženika sud prvog stupnja utvrđuje da između K. d.o.o. i tuženika nije bio sklopljen ugovor o najmu, niti prethodno tome ugovor o kupoprodaji, već da se u stvari radilo o osiguranju vraćanja zajma – da se radilo o pozajmljivanju iznosa od oko 60.000,00 kn, svrha kojega zajma je bilo uređenje postojeće kuće i da je mjesečni iznos povrata zajma iznosio nešto preko 2.000,00 kn; naime, da nije došlo ni do kakve prodaje jer kupoprodajna cijena nije isplaćena niti je K. d.o.o. stupila u posjed kupljene nekretnine, da bi se kasnije pojavila kao najmodavac, već se radilo o prikrivanju osiguranja vraćanja zajma od strane 1. tuženika. Stoga, pozivom na odredbu iz čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO) sud prvog stupnja utvrđuje da predmetni ugovor o najmu ... od 13. ožujka 2012. predstavlja prividan ugovor, koji nema učinka među ugovornim stranama, posljedično čemu da nema učinka niti ugovor o cesiji sklopljen između tužitelja i Kaligrafije d.o.o. od 15. ožujka 2012., slijedom čega tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan. 

9. Pravilno je sud prvog stupnja cijeneći navedena činjenična utvrđenja, primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

10. Naime, žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u dvojbu suglasni iskazi tuženika da je 1.-tuženik radi podizanja kredita stupio u kontakt s agencijom  M. M. iz Z., da su u Z. potpisali "neki" ugovor, a da im se nakon toga javila agencija K. d.o.o. obaviješću da su preuzeli potraživanje od agencije M. M., koja im je na traženje kredita u iznosu od 10.000,00 eura u konačnici isplatila iznos od nešto više od 60.000,00 kn, da bi iz K. d.o.o. tuženike kontaktirao izvjesni D. uz objašnjenje da se ugovor – kupoprodajni mora tako napraviti, jer da je to po zakonu i da će vlasništvo nekretnine biti vraćeno kada se kredit otplati, a u stvari se nije radilo o prodaji. Nakon što je ugovor preuzela K. d.o.o., mjesečna rata da je bila nešto preko 2.000,00 kn, a plaćanja su tuženici vršili u agenciji u R., u gotovini, na koji način su plaćali više od dvije godine, da bi, nakon što su putem medija saznali o određenim prijevarama, otišli u K. d.o.o., čije sjedište je bilo blizu hotela B. u R., te utvrdili da isti više ne postoje. Pri tome je 1.-tuženik potvrdio da je potpisao više isprava u odnosu sa K. d.o.o., ali mu je od strane navedenog D. rečeno da je to sve samo figurativno, te da je takav kredit 1. tuženiku odgovarao jer nije bilo puno papirologije. Posebno je porekao da bi mu bio isplaćen iznos kupoprodajne cijene naveden u ugovoru o kupoprodaji, već je samo vraćao dobiveni kredit. Obavijest o prijenosu potraživanja – cesiji da nije dobio.

11. S obzirom na izloženo, da tuženici i nadalje žive u kući u B., da se u predmetnom ugovoru o najmu navodi da se sklapa na rok od jednog mjeseca te da tužitelj tijekom postupka i žalbenim navodima nije doveo  u dvojbu utvrđenje suda prvog stupnja da između K. d.o.o. i tuženika nije došlo do ikakve kupoprodaje, jer kupoprodajna cijena nije isplaćena, niti je K. d.o.o. stupila u posjed kupljene nekretnine, da bi se kasnije pojavila kao tzv. najmodavac, da su tuženici stvarno podigli zajam, vraćali ga u poslovnici K. d.o.o. u R., osobi imena D., ime kojega se navodi i u rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 30-KIR-US-239/12 od 12. lipnja 2012., kojim je određena privremena mjera zabrane otuđenja nekretnina kč.br. ... i kč. br. ..., k.o. B., koje rješenje je doneseno u kaznenom predmetu protiv 1. osumnjičenika M. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. i 3. i čl. 233. st. 2. dr. Kaznenog zakona (udruživanje za počinjenje kaznenog djela i lihvarski ugovor), te u sadržaju kojega se, između ostaloga, navodi da se radilo o organizaciji koja se bavila davanjem zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi, pri čemu su radi prikrivanja svog djelovanja osnovali brojna  trgovačka društva koja su, prema osobama koje su uzimale zajmove, prikazivali kao zajmodavci ili posrednike pri sklapanju naplate zajmova, a također su poslovali putem poslovnica označenih kao "kreditni uredi" u V., R., O., K., Z., S., V. G., Z., P. i na drugim lokacijama, u svemu je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da između K. d.o.o. i tuženika nije bio sklopljen ugovor o najmu, već se u konkretnom slučaju stvarno radilo o pozajmljivanju iznosa od oko 60.000,00 kn, te da je mjesečni iznos povrata zajma iznosio nešto preko 2.000,00 kn, koji iznos se pak navodi kao mjesečna najamnina.

12. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da predmetni ugovor o najmu predstavlja prividan ugovor u smislu odredbe iz čl. 285. st. 1. ZOO. Kako prema citiranoj zakonskoj odredbi prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, to je pravilno i daljnje utvrđenje suda prvog stupnja da u odnosu na tuženike nema učinka ni ugovor o cesiji, zbog čega je u nedostatku valjane pravne osnove tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.

13. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio. 

U Rijeci 19. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović