Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Psp. 151/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz B. na moru, O.: … zastupanog po odvjetnicima iz O.
Ž. & P d.o.o. Z., protiv tuženika Ž. S. iz M., , O.: …, zastupanog po pun. Z. P., odvjetniku u S., radi
smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7.
prosinca 2022. godine u nazočnosti tužitelja, zamj. pun. tužitelja i zamj. pun.
tuženika, dana 19. siječnja 2023. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1.Utvrđuje se da je tuženik neutvrđenog dana u razdoblju od 10.veljače
2020.godine do 22.svibnja 2020.godine smetao tužitelja u njegovom
posljednjem mirnom pojedu nekretnine opisane kao k.č.br.ZGR 3051/1,
KUĆA STOJNA, DVOR, površine 156 m2, od toga KUĆA STOJNA,
površine 80 m2 i DVOR, površine 76 m2, upisane u zemljišnim
knjigama Općinskog suda u Splitu, ZK odjel Split, u
zk.ul.10415, k.o. S., s kojim je trajno i neodvojivo, na temelju Zakona
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, povezano vlasništvo posebnog
dijela nekretnine, i to Rbr.5. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom
ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5)-1. poslovni prostor-magazin u podrumu
sjevernog dijela zgrade, za koje smetanje je tužitelj saznao 22.svibnja
2020.godine, i to na način da je tuženik probio rupu u zidu tužiteljeve
nekretnine, kroz koju je duž drugih zidova iste nekretnine te stropa
proveo sustav odvodnih cijevi, tako da sada navedene cijevi prolaze
kroz nekretninu tužitelja koja je u njegovom isključivom posjedu.
2.Nalaže se tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje tako da
u cijelosti ukloni sustav odvodnih cijevi koje je proveo kroz opisanu
nekretninu, kao i da zatvori i sanira oštećenja i rupe u zidovima opisane
nekretnine koje su napravljene radi provođenja navedenog cijevnog
sustava, sve u roku od 8 dana.
3.Zabranjuje se tuženiku ubuduće svako takvo ili slično smetanje
posjeda nekretnine tužitelja opisane u izreci ovog rješenja (1.), pod
prijetnjom novčane kazne.
4.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja do isplate
prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita, odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,71 eura / 3.750,00 1 kuna sa
zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od presuđenja
do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Pred ovim sudom između istih stranaka vodi se postupak radi smetanja
posjeda pod brojem Psp-73/19. Tužba u tom predmetu zaprimljena je dana 18. lipnja
2019. godine i tužitelj traži utvrđenje da je tuženik neutvrđenog dana u razdoblju od
15. ožujka 2019. godine do 31. svibnja 2019. godine smetao tužitelja u njegovom
posljednjem, mirnom posjedu nekretnine označene kao čest. zgr. 3051/1, ZU 10415
k. o. S. na način da je tuženik u cijelosti zazidao prolaz u zidu koji dijeli dvije
prostorije unutar opisane nekretnine koja je u isključivom posjedu tužitelja. Traži da
se tuženiku naloži da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni taj zid
te se ubuduće istom zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.
Tužitelj je svojim podneskom preinačio tužbu i postavio novi zahtjev radi smetanja
posjeda iste nekretnine, tako da navodi da je dana 22.svibnja 2020.godine saznao da
je tuženik probio rupu na zidu njegove nekretnine, kroz koju je duž drugih zidova te
stropa proveo sustav odvodnih cijevi. Na ročištu održanom dana 5. studenog 2020.
godine u predmetu Psp-73/19 doneseno je rješenje kojim se podnesak tužitelja od
10. lipnja 2020. godine smatra novom tužbom te je formiran predmet pod novim
poslovnim brojem Psp-151/20, odnosno formira se tužba vezano za povećani zahtjev
tužitelja, za novo smetanje posjeda..
Dakle, sada se predmet ovog suda pod brojem Psp-73/19 vodi radi smetanja
posjeda nekretnine tužitelja time što je tuženik zazidao prolaz u zidu koji dijeli dvije
prostorije unutar predmetne nekretnine (iste nekretnine) koja je u isključivom posjedu
tužitelja, a ovaj postupak odnosi se na smetanje posjeda koje bi bilo na način da je
tuženik zasmetao tužitelja u posjedu, neutvrđenog dana u razdoblju od 10. veljače
2020. godine do 22. svibnja 2020. godine, na način da je probio rupu u zidu
tužiteljeve nekretnine kroz koju je duž drugih zidova te stropa proveo sustav
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
odvodnih cijevi tako da sada navedene cijevi prolaze kroz nekretninu tužitelja koja je
u njegovom isključivom posjedu.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže
da sud isti odbije kao neosnovan, podnosi prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije
na strani tuženika navodeći da ove radove nije izveo tuženik već da su isti izvedeni
od strane upravitelja stambene zgrade u S. – T. d.o.o.
S..
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda Psp-
73/19; fotografija lica mjesta priloženih tužbi; očevidom na licu mjesta te dopisa PU
SD od 16. srpnja 2022. godine.
Stranke su na ročištu održanom dana 7. prosinca 2022. godine suglasno
predložile da se radi načela ekonomičnosti postupka koriste dokazi izvedeni u
predmetu koji se pred istim strankama vodi pod brojem Psp-73/19.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
U ovom slučaju radi se o posjedovnoj parnici, temeljem odredbe čl. 21. i čl.22.
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN Zakon o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima ("NN" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,
114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni
pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), onaj koga drugi
samovlasno smeta u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima prvo na zaštitu posjeda. U
ovom slučaju takvu zaštitu traže tužitelji, navodeći da su ih tuženici smetali u posjedu
predmetnih prostora. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset
dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije
godinu dana od dana nastaloga smetanja.
Dakle, pregledom predmeta ovog suda Psp-73/19 utvrđeno je da je u tom
predmetu podnesena tužba radi smetanja posjeda dana 18. lipnja 2019. godine,
tužitelj navodi da je 31. svibnja 2019. godine pristupio u poslovni prostor te utvrdio da
je tuženik izmijenio dotadašnje posjedovno stanje na način da je zazidao prolaz u
zidu unutar nekretnine tužitelja, koji zid je dijelio dvije prostorije, time u potpunosti
zatvorio spomenuti prolaz i onemogućio tužitelja u nesmetanom prolazu kroz
prostorije unutar svoje nekretnine, a što da je tuženik napravio neutvrđenog dana u
razdoblju od 15. ožujka 2019. godine do 31. svibnja 2019. godine. Priložio je tužitelj
izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 13. lipnja 2019. godine za čest. zgr. 3051/1 ZU
10415 k. o. S. iz kojeg proizlazi da je suvlasnik predmetne nekretnine s
neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) – poslovni prostor – magazin u
podrumu sjevernog dijela zgrade. Toj tužbi je priložena fotografija ranijeg otvora u
zidu predmetnog poslovnog prostora tužitelja, razvidan je izgled ovog poslovnog
prostora, a na fotografijama (list 13 – 16) razvidno je da je taj otvor svježe zazidan
bloketama – betonskim tako da je ovaj otvor u zidu zatvoren. I po toj tužbi tuženik je
istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije on osoba koja je
zatvorila ovaj otvor nego da je to napravio drugi suvlasnik zgrade N. G..
Tuženik nije sporio da je on suvlasnik predmetne nekretnine odnosno zgrade u
S.. Sud je u tom predmetu izveo dokaz vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku geometru dipl. ing. I. B. koji je izradio pisani nalaz i
mišljenje navodeći da predmet spora predstavljaju zazidana vrata između čest. zgr.
3051/1 i čest. zem. 51/4, sve k. o. S., ove dvije čestice da u naravi predstavljaju
prostoriju u podrumu zgrade anagrafske oznake …, dok na ostalim
etažama predmetne čestice u naravi tvore stubište kojim se pristupa stanovima u
ostatku zgrade. Čest. zgr. 3051/1 da ima zaseban ulaz u suterenu stambene zgrade
u prostorije na kojima su zazidana vrata. Na čest. zem. 51/3 i 51/4 da se pristupa
stubištem iz dvorišnog dijela zgrade, na tim česticama u stropnom dijelu suterena da
je položena kanalizacijska cijev koja je na skici vještva označena ljubičastom
isprekidanom linijom te točkama H-I-F. Sve ono što je sud utvrdio očevidom na licu
mjesta je precizirano navedeno u nalazu i mišljenju sudskog vještaka B. te
ovo vještvo sud prihvaća kod presuđenja, vještvo je obrazloženo, logično i uvjerljivo.
U tom predmetu Psp-73/19 izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka,
tužitelj je naveo kako je predmet u njegovom i posjedu njegovih prednika dugi niz
godina, da se radilo o nekada jedinstvenom prostoru, danas prostoru sa obje strane
zida, navodi da je predmet bio u vlasništvu njegovih prednika, da im je
nacionalizacijom oduzet i potom vraćen na zahtjev njegove majke koja mu je prostor
darovala 1998. – 1999. godine, a da je on prostor uredno iznajmljivao trećim
osobama i zadnja osoba koja je bila u zakupu da je M. J. koja je u prostoru
imala praonu rublja. Do utuženog događaja da nije imao nikakvih problema niti da mu
je itko osporavao posjed, jedino da je tuženik govorio kako je to tužiteljeva majka
nepravedno dobila i da bi prostor trebao biti u suvlasništvu svih stanara. Dana 31.
svibnja 2019. godine da je došao iz B. jer ga je prethodno kontaktirala jedna
gospođa s obzirom da je prostor oglasio za iznajmljivanje te da je tada prvi put vidio
da je isti zazidan, navodi da osobno nije vidio tuženika da bi zazidao predmetni
prostor, ali kako mu je u više navrata kazao da će uzeti predmetni prostor to da je
tužitelj zaključio kako je to napravio odnosno zazidao tuženik. Što se tiče zida koji je
prikazan na fotografiji - list 86 spisa, da je tu postojao zid kojeg je još njegova
prabaka dala izgraditi između 1945. i 1950. godine. Navodi da je njegov zaključak
kako je to napravio tuženik, da je očito tuženik morao srušiti zid da bi došao u
predmetni prostor te isti zazidao s obzirom da nije imao drugi pristup nego sa
stubišta. Prije nego što je zid porušen, jedini mogući pristup u predmetni prostor
tužitelja da je bio preko ulaznih vrata koja vode u taj prostor.
Za navesti je da tužitelj u ovom iskazu koji je dao u predmetu Psp-73/19 dana
28. rujna 2022. godine nije spomenuo niti naveo provedeni sustav odvodnih cijevi, a
upitan je što je sve vidio i uočio kada je došao u predmetni prostor 31. svibnja 2019.
godine, da je prošao kroz drugi ulaz preko stubišta i vidio da je srušen zid koji je
odvajao predmetni prostor od stubišta.
Tuženik u svom iskazu u predmetu ovog suda Psp-73/19 navodi da je prvi put
tužitelja vidio na očevidu 5. veljače 2021. godine, prethodno da ga je kontaktirao u
drugoj polovini 2018. godine, tužiteljev broj telefona da mu je dao predstavnik
stanara Z. Š.. Tuženik ističe da nije izvršio nikakve radove niti je dao
nalog da se to napravi u njegovo ime, a koji se odnose na utuženo smetanje posjeda.
Navodi da je točno da su razgovarali o predmetnom prostoru koji se prije nego što je
zazidan sastojao od dvije prostorije, prvi dio predmetnog prostora koji predstavlja
ulaz sa ulice da se još 1991. godine koristio kao sklonište, drugi dio predmetnog
prostora da je služio kao unutarnja komunikacija stanarima tako da bi kroz njega
mogli doći do sporednih prostorija. Godine 2018., kada je kontaktirao tužitelja, da mu
je kazao da žele da se na miran način riješi korištenje veže. Zet tuženika N.
G. da mu je osobno kazao kako je on porušio zid i zazidao prostor s obzirom
da je postojao problem sa kanalizacijom koja se izlijevala, navedeno da je bilo negdje
početkom 2019. godine. Nakon što je tuženik upitan zašto je u službenoj bilješci
policije od 31. svibnja 2019. godine navedeno kako je on potvrdio da je u dogovoru
sa stanarima zazidao navedeni prostor, ističe da navedeno nije izjavio. Navodi kako
je točno da je tužitelj iznajmljivao predmetni prostor zbog čega da je tuženik i kazao
predstavniku suvlasnika Š. da se pokrene odgovarajući postupak. Navodi da je
riješen problem kanalizacije i da je to riješila zgrada na način da je provela cijevi kroz
predmetni prostor. Navodi da mu je poznato da je zet tuženika izjavio tužitelju da je
on zazidao predmetni prostor, isti da je prethodno radio u građevini.
Svjedok N. G. u tom je predmetu iskazao, a inače je zet tuženika i
suprug suvlasnice predmetne zgrade, da je on, dakle svjedok svojevoljno zazidao
otvor u zidu, odnosno zatvorio taj otvor bloketama.
U tom predmetu saslušan je kao svjedok Z. Š., isti je naveo kako je
bio predstavnik stanara predmetne zgrade, pojasnio je okolnosti vezano za
predmetni prostor, iskazao je kako je tuženik nazvao tužitelja znajući da je tužitelj
vlasnik prostora koji je danas zazidan, tuženik da je komentirao da se sve to treba
riješiti i tuženik da je kazao svjedoku kako je tuženikov zet G. zazidao volat i
srušio zid i tako riješio sve probleme. Sve navedeno da mu je kazao prvu sedmicu
nakon Uskrsa 2017. godine, da mu je to kazao sam G., da je zid srušen i
zazidan volat.
Dakle, u predmetu ovog suda pod brojem Psp-73/19 sud treba utvrditi je li
tužitelj bio posjedni mirni posjednik predmetnog prostora, kada je otvor u zidu
zazidan, je li time počinjeno smetanje posjeda tužitelja i tko je to napravio, odnosno
je li tuženik uopće pasivno legitimiran u tom postupku, tko je to u biti napravio i tko je,
ukoliko jest, počinio smetanje posjeda tužitelja. Radi se o istoj zgradi, istim
strankama, međutim, i o dva odvojena čina, odnosno zahvata, tako da u ovom
postupku sud treba odlučiti o radnji postavljanja sustava odnosno cijevi za odvodnju,
probijanju rupe u zidu nekretnine da bi ta cijev bila provedena, a tužitelj navodi da je
za ovo saznao 22.svibnja 2020.godine, a da je to napravljeno neutvrđenog dana u
razdoblju od 10.veljače 2020.godine do 22.svibnja 2020.godine. Sud drži da je tužitelj
ovu tužbu podnio pravodobno, u roku od 30 dana od dana zahvata, postavljanja
sustava odvodnih cijevi, jer tužitelj nema prebivalište u S., ne stanuje u
predmetnoj zgradi i logično je da za zahvate u zgradi sazna tek kada u zgradu zaista
i pristupi, dakle, tužena je podnesena pravodobno, prema stavu ovog suda.
Vezano za sve okolnosti slučaja sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta
dana 13. lipnja 2022. godine, utvrđeno je da se do predmetne cijevi koja je predmet
ovog postupka dolazi preko glavnog ulaza zgrade, kroz haustor, preko dvokrakog
stepeništa u prostor podruma, prostor podruma nije zaključan i ne postoje vrata iz
glavnog haustora. Sud je utvrdio trasu položene PVC cijevi (jug-sjever) koja se
koljenom spaja na cijev koja je položena trasom zapad-istok, na istoku cijev ulazi u
probijeni otvor u zidu. Tužitelj je naveo da je ranije postojao zid koji je odvajao ovaj
prostor prekriven linoleumom od dna stepeništa, a da je to predmet posjedovnog
postupka u kojem je tužbu podnio ranije.
Dakle, zatečeno stanje je utvrđeno očevidom na licu mjesta te je sve
zabilježeno na fotografijama koje su te prigode sačinjene, razvidna je trasa
predmetne cijevi, položaj ovog zazidanog otvora koji nije predmet spora, utvrđeno je
kako je preko ove prostorije čiji je pod prekriven linoleumom provedena široka PVC
cijev i jasno je kako je cijev provedena na način da je pričvršćena na zid i kroz rupu u
zidu, a iznad zazidanog otvora koji je predmet postupka koji se vodi pred istim sudom
pod brojem Psp-73/19. Da bi ovo moglo biti napravljeno, srušen je zid koji se ranije
nalazio na dnu stepeništa, što nije predmet postupaka, a to očito nije napravio
tužitelj. Što se tiče zahvata zazidavanja otvora u zidu, predmet postupka Psp-73/19,
a za što tužitelj navodi da je saznao dana 31.svibnja 2019.godine, taj zahvat je
napravio ili tuženik li njegov zet, svjedok N. G. i to treba utvrditi sud u tom
postupku. Međutim, temeljem svih izvedenih dokaza u ovom predmetu, sud drži da je
prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika osnovan, naime,
tuženik je naveo da je zahvat postavljanja sustava za odvodnju i probijanja rupe
napravljen od strane upravitelja zgrade – društva T. d.o.o., temeljem svih
utvrđenja i izvedenih dokaza, posebno očevida na licu mjesta, jasno je da ovaj
zahvat i nije mogao napraviti jedan jedini suvlasnik zgrade i da se tu radilo o
postavljanju cijevi, odnosno uređenju sustava za odvodnju za zgradu i da se radilo
očito o postupanju upravitelja zgrade vezano za rješenje problema sa odvodnjom.
Posebno je pitanje tko je srušio onaj zid na dnu stepenica i zazidao otvor u zidu, to je
bilo najkasnije do saznanja tužitelja, odnosno d 31.svibnja 2019.godine, i to je
predmet drugog postupka, međutim, od trenutka kada je taj zid srušen, prostor je bio
slobodan i očito su u isti mogli svi pristupati, tako da u biti tužitelj i nije bio u
isključivom posjedu tog prostora. Naravno da je između tužitelja i ostalih suvlasnika
stambene zgrade sporno pitanje vlasništva tog prostora, tužitelj smatra da je to
prostor njegove vlasnosti, suvlasnici se tome protive, tako i tuženik, to će biti
predmetom očito drugog postupka među strankama ili će to svi zajedno riješiti mirnim
putem, svakako, u ovom postupku sud drži da tuženik nije mogao samostalno i u
svoje ime postaviti sustav cijevi za odvodnju za zgradu i da je to očito poduzeto od
strane upravitelja zgrade sukladno traženju ostalih suvlasnika, ne samom tuženika.
Tuženik ovo očito nije neposredno sam napravio, a očito je to zaista napravio
upravitelj zgrade u ime suvlasnika zgrade i u tom pogledu je pasivna legitimacija u
odnosu na tuženika promašena. Tužitelj je držao tuženika inicijatorom problema i
zaista je lako moguće da je tuženik zazidao onaj otvor u zidu (predmet Psp-74/19),
moguće da je to napravio zet tuženika na svoju ruku ili po uputi tuženika, međutim,
ovaj predmetni zahvat vezano za postavljanje cijevi i probijanje rupe u zidu radi
provođenja cijevi za odvodnju zaista pravno nema ništa sa prvim postupanjem
odnosno zazidavanjem otvora u zidu, iako je to životno sigurno povezano. Svakako,
sve i da je zahtjev tužitelja osnovan, da sud donese odluku i prihvati zahtjev tužitelja,
tuženiku se u ovršnom postupku ne bi moglo naložiti da ukloni sustav odvodnje za
zgradu i time bi tuženik zloupotrijebio okolnost da je samo suvlasnik zgrade. Kako
ovaj sud drži da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan i da tuženik nije
osobno niti postavio sustav odvodnje niti je to pravno uopće mogao kao jedan od
suvlasnika napraviti, to je zahtjev tužitelja neosnovan i ovaj problem tužitelj će morati
riješiti u drugom postupku, preostaje mu drugačiji pravni put od ove posjedovne
parnice i to će morati riješiti sa svim suvlasnicima u posebnom postupku nakon što
se utvrdi predstavlja li prostor kroz koji su cijevi provedene zajednički prostor zgrade
u vlasništvu svih suvlasnika nekretnine. Dakle, tužitelj nije dokazao da je tuženik sam
i za sebe postavio sustav odvodnje, to je očito napravljeno vezano za problem
zgrade i po traženju ostalih suvlasnika, od strane upravitelja stambene zgrade,
sukladno propisima, a na očevidu je utvrđeno, što i fotografije prikazuju, da se ne radi
samo o jednoj PVC cijevi, nego o sustavu odvodnje koji se zaista proteže spornom
trasom, ali je taj sklop povezan sa vanjskim zidovima zgrade i radi se o čitavom
sustavu odvodnje za zgradu. Dakle, nevezano za postupak koji se vodi pred ovim
sudom pod brojem Psp-73/19 (iako se radi o postupcima vezano za probleme u
zgradi), sud drži da tužitelj nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran u ovom
postupku, vezano za postavljanje sustava odvodnih cijevi za čitavu zgradu, preko
prostora koji u trenutku tih radova više i nije bio u isključivom posjedu tužitelja.
Radi navedenog je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o
o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje:
ZPP), obistinjeni trošak tuženiku odnosi se na trošak jednokratne nagrade za čitav
prvostupanjski postupak od 200 bodova (15,00 kn po jednom bodu); odnosno
3.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 750,00 kn; što zbrojeno daje iznos od 3.750,00
kn odnosno 497,71 eura, koliko je tužitelj obvezan na ime naknade parničnog troška
isplatiti tuženiku.
U Splitu, 19. siječnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
rješenja obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje
smatra se da je dostava rješenja obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika