1              Poslovni broj Gž-67/2023-2

Poslovni broj: Gž-67/2023-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu,  u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. Ž. G., OIB: … iz Z., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. i M. j.t.d. u Z., protiv tuženika H. C. K., OIB: ..., Z., zastupan po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 6 P-831/19-26 od 10. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu  poslovni broj 6 P-831/19-26 od 10. studenoga 2022.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice  koji glasi:

 

„"I. Utvrđuje se da je tužiteljica Z. Ž. G. iz Z., OIB:…, vlasnica u 1/1 nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, označene kao Rbr. 1. kč. br. 2273/53, kuća popisni broj 10385 i dvorište, površine 226,3 čhv, 814 m2 te Rbr. 2. kč. br. 2273/54, najamna stambena zgrada sa dvorištem, površine 191 čhv, 687 m2, ukupno 417,3 čhv, 1501 m2, zk. ul. 13779 k.o. G. Z., 6. suvlasnički udio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-6), u naravi1. dvoiposobni stan na IV. katu, površine 87,20 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi.

II. Nalaže se tuženiku H. C. K. sa sjedištem u Z., OIB: …, da tužiteljici Z. Ž. G. iz Z., OIB:…, naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućem od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti tuženiku u iznosu 7.500,00 kn /995,42 eur¹."

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13- Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, usprotivio se žalbenim navodima, te preložio da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Neosnovan je prigovor tužiteljice  da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke11. ZPP-a jer pobijana presuda  sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a  ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje prava vlasništva na dvoiposobnom stanu na IV. katu, površine 87,20 m2, u Z., neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine zkč. 2273/53 i zkč. 2273/54 upisane u zk. ul. 13779 k.o. G. Z.

 

6.1. Tužiteljica tvrdi da navedenu nekretninu posjeduje samostalno, zakonito i pošteno više od 20 godina,  čime da udovoljava svim zakonskim pretpostavkama za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

7. Prvostupanjski sud je po valjano provedenom postupku utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je predmetni stan u zemljišnim knjigama upisan na tuženika,

- da je nositeljica stanarskog prava na navedenom stanu bila N. M. koja je preminula 21. ožujka 1991.,

- da je njezinom smrću prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu

sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 68/98 i 96/99),

 

- da je tužiteljica prema njezinim navodima stupila u posjed stana 1992., te da je na adresi tog stana prijavljena od 14. lipnja 1993. (Uvjerenje o prebivalištu, list 24 spisa),

 

- da tužiteljica nije dokazala da je njezin suprug M. G. koji je umro 2006. bio član obiteljskog domaćinstva  nositeljice stanarskog prava N. M.,

 

- da je tužiteljici u ožujku 2014. dostavljeno djelomično rješenje G. Z. K.: UP/I-942-01/97-06/552 od 10. veljače 2014. (pravomoćno 12. ožujka 2014., list 20-22 i 42-46 spisa), kojim je tuženiku predmetni stan vraćen u vlasništvo,

 

- da se kod suda prvog stupnja vodi postupak po tužbi tužitelja, ovdje tuženika, protiv ovdje tužiteljice kao tuženice, pod brojem Ps -228/21 (raniji broj Ps-15/20 odnosno Ps-189/16) radi iseljenja iz predmetnog stana, te da je tužba u tom predmetu tužiteljici uručena  25. svibnja 2016.

 

8. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da tužiteljica nije poštena posjednica predmetnog stana, te da na njezinoj strani nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

9. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

10. Prije svega treba reći da se prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09,143/12,152/14,81/15 - dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

 

11. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje:ZOV), a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZV-a, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.

 

12. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći dok je na snazi bio članak 28. stavak 2. ZOVO prema kojemu savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema stavku 4. istog članka savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

 

13. U vrijeme završetka istog roka, na snazi je bio ZV, koji ima isto zakonsko rješenje u pogledu duljine rokova.

 

14. Prema članka 159. stavka 1. ZV-a, vlasništvo stvari stječe se dosjelošću samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema stavku. 2. samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema stavku 3. istog članka samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema članka 11. stavka 1. ZV-a tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik. Prema stavku 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno. Prema stavku 3. istog članka svatko može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajući se u to da je samostalni posjednik pokretne stvari njezin vlasnik, osim ako zna ili je morao znati da nije tako.

 

15. Međutim, navedeni rokovi nisu tekli za vrijeme trajanja stanarskog prava.

 

15.1. To iz razloga što se stanarsko pravo stjecalo prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i ono se ustanovljavalo odlukom nadležnog tijela u upravom postupku te je, prema tadašnjem pravnopolitičkom uređenju, takvo pravo imalo karakter statusnog prava, a ne imovinskog prava (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev 1604/2015-2 od 23. siječnja 2019.) koje bi se moglo izjednačiti s pravom vlasništva.

 

15.2. Stoga je osoba, kojoj je aktom upravnog tijela priznato stanarsko pravo na određenoj nekretnini, na temelju tog stanarskog prava stekla jedino pravo da joj se ta nekretnina proda u postupku propisanom Zakonom o prodaji stanova. Slijedom toga, time što je osobi priznato stanarsko pravo ona nije postala samostalni posjednik, jer je to njeno stanarsko pravo bilo izvedeno iz višeg prava na toj nekretnini.

 

15.3. Dodatno, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odlukama broj Rev 1197/98 od 21. ožujka 2001., Rev 1307/07-2 od 28. listopada 2008.,  Rev 1602/2017-2 od 14. listopada 2020., i dr.), kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice broj U-III/4792/2014. od 14. siječnja 2015.) onaj tko posjeduje nekretninu kao stanar (dakle na temelju stanarskog prava) nije savjestan posjednik u smislu odredaba ZOVO, kao niti pošteni posjednik u smislu odredaba kasnijeg ZV-a i u tom svojstvu ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

 

16. Iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da je predmetni stan bio u društvenom vlasništvu, da je nositeljica stanarskog prava na tom stanu bila N. M. koja je preminula 21. ožujka 1991.,  da ni tužiteljica niti njezin suprug nisu bili članovi njezinog obiteljskog domaćinstva, pa time nisu niti stekli uvjete za otkup spomenutog stana, niti valjanu pravnu osnovu za njegovo korištenje nakon smrti nositeljice stanarskog prava.

 

17. Isto tako iz tužbenih navoda tužiteljice, kao i isprava priloženih spisu proizlazi da je suprug tužiteljice M. G., kao punomoćnik N. N. M. dana 29. ožujka 1999. pod brojem Su-012246/99 sa G. Z. sklopio  ugovor o kupoprodaji predmetnog stana temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo   kojim je G. Z. prodao, a N. M. kupila predmetni stan, te da je navedena punomoć ovjerena 1997., dakle 6 godina nakon smrti N. M., radi čega je spomenuti ugovor utvrđen ništetnim pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda od 27. veljače 2008. (pravomoćna 23. listopada 2012.).

 

18. Iz stranačkog iskaza tužiteljice ( list 71. spisa)  također proizlazi da su ona i njezin suprug M. G. 1997. godine podnosili zahtjev G. Z. za sklapanje ugovora o najmu tog stana.

 

19. Sve naprijed izneseno ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužiteljica nije poštena posjednica predmetnog stana, jer je znala da N. M. prije svoje smrti nije otkupila predmetni stan, te da niti ona, a niti njezin suprug M. G. nemaju valjanu pravnu osnovu za posjedovanje i korištenje tog stana nakon smrti nositeljice stanarskog prava, a niti tu osnovu mogu izvoditi iz stanarskog prava N. M..

 

20. Slijedom naprijed iznesenog, prvostupanjski je  sud, suprotno žalbenim navodima, osnovano zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje pretpostavki propisanih člankom 159. ZV-a za stjecanje vlasništva sporne nekretnine dosjelošću, dok tužiteljica  tijekom postupka nije dokazala da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla po nekom drugom pravnom osnovu.

 

21. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu tužiteljice jer  taj trošak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

22. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice  kao neosnovanu i  potvrditi  prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu 19. siječnja 2023.