Poslovni broj Gž-31/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-31/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P., iz K. N., OIB: …, zastupana po punomoćniku V. D., odvjetniku u S. protiv tuženika J. J. iz K. L., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. V., odvjetniku u K. K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-204/2022-5 od 10. listopada 2022., u sjednici održanoj dana 19. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj  P-204/2022-5 od 10. listopada 2022.

 

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. "Dužan je tuženik J. J. iz K. L., OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju D. P. iz K. N., OIB: … kunsku protuvrijednost iznosa od 10.000,00 EUR-a (deset tisuća eura), obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno sa kamatama koje na navedeni iznos teku od 01.11.2009. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja vrijedi zadnjeg dana svakog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Dužan je tuženik J. J. iz K. L., OIB: …u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju D. P. iz K. N., OIB: …, parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR1 uvećano za zakonske zatezne kamate počevši od dana presuđenja pa do isplate.

 

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem dopušteno ponavljanje pravomoćno okončanog postupka pred Općinskim sudom Split, Stalna služba Kaštel Lukšić, broj: P1-2739/10 ( točka I. izreke), te je ukinuta presuda Općinskog suda Split, Stalna služba Kaštel Lukšić, broj: P1-2739/10 od dana 15. listopada 2012. (točka II. izreke). Ujedno je utvrđeno da je tuženiku dostavljena tužba ranije naznačenog tužitelja D. P. (sada S. P.) na odgovor ( točka III. izreke)."

 

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se  presuda i rješenje preinače na način da se odbije prijedlog tuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, kao i prijedlog za ponavljanje postupka pod poslovnim brojem P1-2739/10 koji je okončan presudom zbog izostanka od 15. listopada 2012., podredno da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev,  odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Tuženik je  odgovorio na žalbu tužiteljice i predložili odbijanje iste kao neosnovane.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Neosnovan  je  prigovor tužiteljice  da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda  sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a  ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5. 1. U postupku nisu počinjene niti ostale povrede odredaba parničnog postupka na  koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je u ovom predmetu dana 15. listopada 2012. pod poslovnim brojem P1-2739/10 donesena presuda zbog izostanka kojom je tuženik obvezan na isplatu iznosa od 10.000,00 EUR, po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2009 (točka I. izreke) te na nadoknadu parničnog troška u iznosu od 4.375,00 kuna (točka II. izreke).

 

6.1. Iz spisa nadalje proizlazi kako je tuženik 2. prosinca 2014. podnio  prvostupanjskom sudu zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti spomenute presude, podredno zahtjev za ponavljanje postupka, te da je prvostupanjski sud postupajući po tom prijedlogu svojim rješenjem poslovni broj P1-2739/10 od dana 14. srpnja 2015., odbio prijedlog tužitelja za povratom u prijašnje stanje.

 

6.2. Pregledom spisa je također utvrđeno da je povodom žalbe tužitelja na navedeno rješenje Županijski sud u Splitu  rješenjem poslovni broj Gž-3078/2015 od dana 30. studenog 2015. prihvatio žalbu tuženika, ukinuo rješenje prvostupanjskog suda od dana 14. srpnja 2015. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te da je u daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud  rješenjem poslovni broj P1-2739/10 od  21. prosinca 2016. ukinuo klauzulu pravomoćnosti na presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću u predmetu P1-2739/10 od dana 15. listopada 2012 (točka I. izreke) te tuženiku dostavio tužbu tužitelja na odgovor.

 

6.3. Navedeno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P1-2739/10 od 21. prosinca 2016. stranke nisu pobijale žalbom, te je isto postalo pravomoćno, tako da, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, više nije moguće ocjenjivati pravilnost i zakonitost tog rješenja, kojim je sud ne samo ukinuo klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P1-2739/10, već je dostavljanjem tužbe na odgovor tuženiku faktički dozvolio ponavljanje postupka koji nije pravomoćno okončan (jer mu je klauzula pravomoćnosti ukinuta). Stoga je donošenjem rješenja o ponavljanju  postupka prvostupanjski sud samo deklarirao već postojeću procesnu situaciju.

 

6.4. Kako je prvostupanjski sud dopustio ponavljanje postupka pravomoćno okončanog postupka pred Općinskim sudom Split, Stalna služba Kaštel Lukšić, broj: P1-2739/10, to je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem ukinuo presuda zbog izostanka donesenu pod poslovnim brojem P1-2739/10 15. listopada 2012.

 

7. Slijedom navedenog trebalo je odbijanjem žalbe tužiteljice na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

 

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 10.000,00 Eur koje tužitelj potražuje od tuženika temeljem ugovora o izvođenju građevinskih radova sklopljenog 27. srpnja 2009.

 

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je prednik sadašnje tužiteljice D. P. kao izvođač radova sa tuženikom kao investitorom zaključio Ugovor o izvođenju građevinskih radova dana 27. srpnja 2009. na kojemu su potpisi investitora kao naručitelja i izvođača radova ovjerovljeni od strane javnog bilježnika J. D. S. pod br. OV-5851/09, da  su sudionici pravnog posla  u članku 2. Ugovora suglasno utvrdili cijenu za izvođenje građevinskih radova,  da su u članku 3. suglasno utvrdili da je izvođač radova primio od investitora iznos od 15.000,00 EUR-a odmah po potpisivanju ugovora kao prvu ratu, da druga rata iznosi 5.000,00 EUR-a,  da se ima isplatiti izvođaču –tužitelju časom završetka betonske ploče poviše drugog kata, da se treća rata u iznosu od 5.000,00 EUR-a  ima platiti časom završetka krovišta, a četvrta rata u iznosu od 5.000,00 EUR-a da se ima platiti časom okončanja svih radova. Također nije bilo sporno ni to da iznos od 10.000,00 EUR koji tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženika nije isplaćen direktno tužitelju. Ovo jer sam tuženik iskazuje kako je od ukupno ugovorenog iznosa od 30.000,00 EUR, 20.000,00 EUR isplatio direktno tužitelju, a 10.000,00 EUR P. F., kao osobi koju je tužitelj odredio.

 

10. Sporno je je li prednik tužiteljice sada pok. D. P. u smislu odredbe članka 164. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) odredio P. F. kao osobu kojoj tuženik može ispuniti obvezu.

 

11. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su P. F. i sada pok. D. P. bili višegodišnji poslovni suradnici, da predmetno gradilište nije bilo ni prvo ni jedino na kojem su surađivali, da je D. P. u vrijeme izvođenja radova na objektu tuženika bio zauzet drugim poslovima, da je angažirao obrtnika F. i njegove radnike za izvođenje radova iz predmetnog ugovora, da je ostatak iznosa od utuženih 10.000,00 EUR-a bio određen za isplatu radnicima koji angažirani od strane P. F., a on od strane tužitelja, da su D. P. i tuženik, te P. F. postigli usmeni dogovor o isplati ostatka cijene na način da je tužitelj zbog opterećenosti poslom i neprisustvom na gradilištu ovlastio F. da primi navedeni iznos od tuženika, te da je tuženik tako i postupio i sporni iznos isplatio F.

 

12. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa tužiteljica u žalbi neosnovano ističu prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Naime, prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjeni provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

 

14. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze, a posebno iskaze stranaka, te svjedoka P. F., cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa tužiteljica neosnovano osporava ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud.

 

15. Tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je tuženik iznos od 10.000,00 EUR isplatio svjedoku F. na ime naknadno ugovorenih radova, pa u žalbi neutemeljeno ustraje na ovim tvrdnjama.

 

16. Slijedom naprijed iznesenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosu odredbu članka 164. ZOO-a, kada je smatrao da je prednik tužiteljice ovlastio tuženika da isplatu preostalog iznosa od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti izvrši P. F., te kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

17. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu tužiteljice jer  taj trošak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

18. Slijedom naprijed iznesenog trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi  prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu, 19. siječnja 2023.