1              Poslovni broj: UsI-3112/22-7

                   

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tamari Bogdanović, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica Z. P., odvjetnica u Z., . OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Z., OIB: …, radi isplate razlike mirovine, 19. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03398212332, URBROJ: 341-99-05/3-22-4102 od 14. rujna 2022.

II.              Oglašava se ništavim rješenje zavoda, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/22-01/03398212332, URBROJ: 341-25-05/3-22-74528, broj 148494 od 25. svibnja 2022.

III.              Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 414,76 eura (četristočetrnaesteurasedamdesetšestcenti) / 3.125,00 kn (tritisućestodvadesetpetkuna) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova spora se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/22-01/03398212332, URBROJ: 341-99-05/3-22-4102 od 14 rujna 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I 141-02/22-01/03398212332, URBROJ: 341-25-05/3-22-74528, broj 148494 od 25. svibnja 2022., kojim je odbijen zahtjev za isplatu razlike prevedene invalidske mirovine s dodatkom na mirovinu.

2. U tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome ističe da tuženik navodi da je tužitelju razlika mirovine isplaćena kroz tri isplate, ali ne navodi kada su, niti na koji račun navodne uplate izvršene, te tužitelju prvostupanjsko tijelo prema njegovom zahtjevu do danas nije dostavilo potvrde o navodnim uplatama, pa tužitelj nije u mogućnosti jesu li isplate zaista izvršene, kao niti na koji račun su navodne uplate izvršene. Tužitelj smatra da je tuženik propustio postupiti sukladno zakonskim dužnostima, te nije po osiguranju sredstava u državnom proračunu izvršio uplatu utvrđene i priznate razlike prevedene invalidske mirovine.

3. Predlaže sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te naloži tuženiku da naknadi tužitelj trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.125,00 kuna.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, poziva se na članak 140. stavak 1. i članak 77. stavak 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ističe da je tužitelju razlika prevedene mirovine za razdoblje od 7. studenoga 2001. do 31. prosinca 2001. isplaćena sa doznakom mirovine za veljaču 2006., razlika za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2002. sa doznakom mirovine za travanj 2006., a razlika za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2004. sa doznakom mirovine za veljaču 2007. i to na isti račun tužitelja na koji se redovno isplaćuju mirovinska primanja.

5. Tuženik dodatno napominje da se razlika prevedene mirovine za razdoblje od 7. studenoga 2001. do 30. lipnja 2004. odnosi na razliku između iznosa invalidske mirovine tužitelja određene rješenjem od 19. prosinca 2001. i iznosa određenog rješenjem od 6. lipnja 2005.

6. Predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

              8. Spor je riješen presudom bez rasprave sukladno članku 36. stavku 1. točki 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.) jer je tužitelj osporavao primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Prema ocjeni suda, nije bilo pravne osnove da prvostupanjsko tijelo o zahtjevu za isplatu razlike prevedene invalidske mirovine odlučuje upravnim aktom. To stoga što se ne radi o pravu na isplatu mirovinskih primanja, već o zahtjevu za isplatu navodno neisplaćene razlike invalidske mirovine, jer tužitelj i sam u tužbi ističe da tuženik navodno nije po osiguranju sredstava u državnom proračunu izvršio uplatu utvrđene i priznate razlike prevedene invalidske mirovine. Kako je u upravnom postupku već odlučeno o pravu na isplatu razlike prevedene invalidske mirovine, tužitelj je, ukoliko smatra da tuženik nije postupio prema pravomoćnom rješenju, mogao pokrenuti ovršni postupak radi prisilne naplate ili eventualno parnični postupak radi naplate.

11. Odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,

2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,

3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,

4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,

5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili 

prešutno nije pristala,

6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

12. Nakon podnošenja tužiteljeva zahtjeva za isplatu razlike prevedene invalidske mirovine, prvostupanjsko tijelo je moglo po istome postupiti na način da tužitelju isplati određeni iznos, ukoliko je zahtjev smatralo osnovanim ili ako je zahtjev smatralo neosnovanim, jer su pripadajući iznosi već isplaćeni, o tome je tužitelja trebalo obavijestiti dopisom, s uputom na koji način i u kojem postupku tužitelj može potraživati navodno neisplaćenu razliku mirovine, ukoliko se ne slaže sa navodima tuženika.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjsko rješenje kojim je riješeno o stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, ništavo je sukladno odredbi članka 128. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku, a na ništavost upravnog akta po službenoj dužnosti pazi i drugostupanjsko tijelo sukladno članku 115. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, a tako i sud sukladno članku 31. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima.

              14. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 331,81 eura/2.500,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) daje iznos od 414,76 eura/3.125,00 kn. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22). U odnosu na ostali zatraženi trošak za sudsku pristojbu, sud smatra da se ne radi o opravdanom trošku tužitelja, jer se sudska pristojba u upravnom sporu ne plaća unaprijed i stoga nema osnove da se tužitelju naknadi trošak pristojbe koji za tužitelja nije niti nastao.

15. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u točci I izreke presude, a na temelju članka 58. stavka 2. kao u točci II izreke.

 

U Zagrebu 19. siječnja 2023.  

 

Sutkinja:

 Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.