Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: UsI-3077/2022-6

1

 

 

                                          Poslovni broj: UsI-3077/2022-6

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice A. J. B. iz Z., OIB: , koju zastupa opunomoćenica T. M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., OIB: , radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, 19. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/22-01/627, URBROJ: 524-11-02/4-22-2 od 25. srpnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-07/22-01/627, URBROJ: 524-11-02/4-22-2 od 25. srpnja 2022, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Trešnjevka, KLASA: UP/I-551-07/22-01/170, URBROJ: 534-121-04-06/22-4 od 30. ožujka 2022.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se ukida pravo na doplatak za pomoć i njegu s danom 31. ožujka 2022.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo,  slijedom čega je rješenje nepravilno i nezakonito, dok je takvim postupanjem povrijeđen zakon na njenu štetu. Ističe da tuženik u svojoj odluci nije cijenilo niti obrazložio žalbene razloge. U navedenoj žalbi tuženiku je istaknula da je obavijestila nadležnu socijalnu radnicu kako posjeduje medicinsku dokumentaciju iz 2019., ali je u međuvremenu nastupila pandemija COVID-19 zbog koje su odgođene medicinske kontrole u zdravstvenim ustanovama, dok su kontrole vođene sa nadležnim specijalistima telefonski i prema potrebi. Pojasnila je socijalnoj radnici da nije u mogućnosti podvrgnuti se cijepljenju niti testiranju kao preduvjetu pristupa u medicinsku ustanovu kao i da tijekom pandemije redovno uzima propisanu terapiju. Ističe da je nesporno da njena bolest pripada grupi mentalnih poremećaja koji godinama ne prestaju već postaju i teži. Zamolila je socijalnu radnicu da prolongira postupak preispitivanja prava na doplatak te rok za dostavu medicinske dokumentacije uslijed pandemije. Navodi da je uslijed opravdanog razloga bila onemogućena pribaviti medicinsku dokumentaciju jer je pandemija znatno utjecala na tužiteljicu kao psihičkog bolesnika. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

5.              U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) strankama je prije donošenja odluke dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužiteljici.

 

6.              Presuda u ovom sporu donosi se bez održavanja rasprave, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 36. točke 4. ZUS-a jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.

 

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

 

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Uvidom u spis utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak preispitivanja prava na doplatak za pomoć i njegu koje je tužiteljici priznato rješenjem istog tijela KLASA: UP/I-551-07/18-01/1042, URBROJ: 534-121-03-01-18-3 od 30. studenog 2018. i to u iznosu od 120% osnovice, što iznosi 600,00 kuna mjesečno, počevši od dana 1. travnja 2018. Iz obrazloženja rješenja od 30.03.2022. proizlazi da je nadležna socijalna radnica u nekoliko navrata tijekom godine kontaktirala tužiteljicu te zatražila dostavu novije medicinske dokumentacije, no istu tužiteljica nije dostavila te je 7. ožujka 2022. podružnica imenovanoj uputila dopis kojim se traži da u roku od 8 dana dostavi noviju medicinsku dokumentaciju kako bi je se moglo uputiti na novo vještačenje. Prvostupanjsko tijelo je, obzirom da tužiteljica nije dostavila noviju medicinsku dokumentaciju potrebnu za kontrolno vještačenje, pozivajući se na odredbe Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj: 18/22; dalje u tekstu: Zakon), koje se citiraju, ukinulo pravo na doplatak za pomoć i njegu.

 

10.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja ocjenjujući da je pobijano rješenje utemeljeno na zakonu. U odnosu na žalbene navode tužiteljice tuženik navodi kako je prvostupanjsko tijelo pravilno odlučilo o prestanku prava na doplatak za pomoć i njegu žaliteljici iz razloga što se žaliteljica nije odazvala pozivu prvostupanjskog tijela radi dostave potrebne medicinske dokumentacije zbog čega se nije moglo provesti kontrolno vještačenje niti utvrditi oštećenje funkcionalnih sposobnosti tužiteljice. Navodi kako je stranci upućivanjem poziva omogućeno sudjelovanje u postupku, a stranka svoje pravo sudjelovanja u postupku nije iskoristila te tijelo prvog stupnja nije moglo donijeti drugačiju odluku od donesene. Tuženik obrazlaže kako je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo članak 47. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21.; dalje u tekstu: ZUP) kao i članak 133. stavak 1. Zakona.

 

11.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, niti su utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

 

12.              Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je tuženik naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na odlučne žalbene prigovore tužiteljice pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

 

13.              Stajalište tuženika izneseno u obrazloženju osporenog rješenja u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

 

14.              Člankom 55. Zakona određeno je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje djetetu s teškoćama u razvoju i osobi s invaliditetom zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

 

15.              Sukladno članku 135. stavku 1. Zakona, ako je za odlučivanje o naknadama i uslugama u sustavu socijalne skrbi potrebno utvrđivanje činjenice postojanja tjelesnog, intelektualnog, osjetilnog i mentalnog oštećenja, invaliditeta, funkcionalne sposobnosti te radne sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

 

16.               Člankom 21. stavkom 2. alinejom 3. Uredbe o metodologijama vještačenja određeno je da se uz zahtjev za vještačenje obvezno dostavljaju socijalno anamnestički podaci o osobi upućenoj na vještačenje te medicinska dokumentacija kojom se objektiviziraju bolesna stanja.

 

17.              Člankom 47. stavkom 3. ZUP-a određeno je da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.

              Stavkom 4. određeno je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

              Sukladno stavku 5., kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke, službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar.

 

18.               U konkretnom predmetu nesporno je da je tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. studenog 2018. priznato predmetno pravo, nakon provedenog postupka u kojemu je odlučna činjenica -  ocjena zdravstvenog stanja tužiteljice u svrhu utvrđivanja vrste i stupnja oštećenja zdravlja, utvrđena nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 551-01/17-04/1693 od 7. veljače 2018., kojim je kod tužiteljice utvrđeno postojanje težeg invaliditeta (III stupanj), postojanje trajne promjene u zdravstvenom stanju, te postojanje prijeke potrebe privremene pomoći i njege u punom opsegu, sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj: 67/17.) i Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, uz utvrđenje da je vještačenje potrebno ponoviti u siječnju 2021. godine.

 

19.              Tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju utvrđenja upravnih tijela i odlučne razloge na kojima se temelje rješenja upravnih tijela u pogledu pravilnosti utvrđenih činjenica. Naime, nesporno je da se tužiteljica tijekom postupka pred prvostupanjskim tijelom nije odazvala pozivu da dostavi medicinsku dokumentaciju bez koje nije moguće provesti kontrolno vještačenje, kako to proizlazi iz citiranih odredbi. Cijeneći ovu okolnost, upravno tijelo je pravilno primijenilo odredbe članka 47. ZUP-a prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, kao i materijalne odredbe na koje se poziva, te ukinulo pravo tužiteljice na doplatak za pomoć i njegu.

 

20.              Razlozi koje navodi tužiteljica, nemogućnost pribavljanja tražene medicinske dokumentacije, odnosno nemogućnost odlaska na liječnički pregled zbog epidemije COVID-19, ne dovode do drugačije odluke. Naime, podaci spisa tuženika ne daju osnova za zaključak da je tužiteljica nadležno prvostupanjsko tijelo obavijestila o nemogućnosti pribavljanja medicinske dokumentacije, niti je tužiteljica u tom smislu priložila bilo kakav dokaz, a žalbeni navod da posjeduje medicinsku dokumentaciju iz 2019. godine (dakle, noviju, nakon provedenog vještačenja u ranijem postupku) nije potkrijepljen navedenom medicinskom dokumentacijom budući da ista nije dostavljena uz žalbu, a niti uz tužbu. Tužiteljica je na pravne posljedice ne postupanja po traženju prvostupanjskog tijela upozorena, kako proizlazi iz dopisa KLASA: UP/I-551-07/22-01/170, URBROJ: 534-121-04-10-22-2 od 7. ožujka 2022.

Stoga, razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na zakonitost odluke upravih tijela, a pri tome se napominje da bi postojanje opravdanog razloga zbog propuštanja obavljanja radnje u određenom roku bilo od utjecaja da se tužiteljica koristila institutom povrata u prijašnje stanje

21.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

 

22.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

 

23.              Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 19. siječnja 2023.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).

 

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu