1

Posl. broj: Pn-97/2021-21

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22             

                                                                     

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. Š. iz L. 67, L., OIB: …, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društava V. & R. & C. C., odvjetnicima iz G., protiv C. O d.d., Z., V. J. 33, OIB: …, zastupana po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., I. 116, radi naknade štete, dana 19. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., V. J. 33, OIB: … da tužitelju E. Š. iz L., L. 57, OIB: … plati na ime naknade imovinske štete  iznos od 491,80 eura / 3.705,50 kn[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 3. studenoga 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, a od dana 1. siječnja 2023. godine pa sve do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima te se stopa iste određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 01. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Preko dosuđenog u točki I. izreke ove presude u iznosu od 491,80 eura /  3.705,50 kn, a do zahtijevanih 1.404,21 € / 10.580,00 kn tužbeni zahtjev se sa iznosom od 912,41 eura / 6.874,50 kn kao i za zahtijevanu zateznu kamatu za period od dana 30. listopada 2020. godine do dana 2. studenoga 2020. godine, a nakon 2. studenoga 2020. godine sa razlikom u visini stope od u tužbi zahtijevane do dosuđene u točki I. izreke ove presude, tužbeni zahtjev se odbija  

 

3. Nalaže se tužiteljici E. Š. iz L., L. 57, OIB: …  da tuženoj C. O. d.d. Z., V. J. 33, OIB: … naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od  223,67 EUR / 1.685,21 kn, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Tužiteljica u tužbi navodi da se je dana 30. listopada 2020. godine, u 21:40 sati na Državnoj cesti broj 28 i van naselja, prije table koja označava ulazak u mjesto V. G., tužiteljica iz smjera B. kretala svojim osobnim automobilom VW Polo, reg. oznake …, te je s lijeve strane izletjela divljač – košuta i udarila u osobni automobil tužiteljice te na istom nanijela veliku imovinsku štetu. Kritične zgode tužiteljica je upravljala svojim navedenim vozilom u cijelosti poštujući propise Zakona o sigurnosti  prometa na cestama, prije svega brzinu kretanja, a povodom naprijed opisanog štetnog događaja tužiteljica je odmah izvijestila djelatnike policije, čiji su službenici izašli na lice mjesta.  Na mjestu suvozača u osobnom automobilu tužiteljice nalazila se N. J.. S tim da su djelatnici PP Grubišno Polje na licu mjesta pronašli košutu koja je uzrokovala ovaj štetni događaj i koja je nakon događaja uginula. Na osobnom vozilu tužiteljice nastupila je imovinska šteta, i to totalna, pa se je tužiteljica obratila tuženiku radi procjene i mirnog rješenja spora, jer je tuženik osiguravatelj lovačkog društva S. H. D., a čija divljač je uzrokovala štetu. Kako je divljač navedenog lovačkog društva prouzrokovala štetni događaj, te kako je navedeno društvo s tuženom sklopilo policu osiguranja za naknadu štete trećim osobama u slučaju naleta trećih osoba vozilom na divljač to se je tužiteljica osobno i putem svojih punomoćnika pisanim putem obratila tuženoj radi mirnog rješenja spora, no tužena je isplatila samo djelomičnu štetu tužiteljica bez ikakvog valjanog obrazloženja. Kako tužena odbija tužiteljici nadoknaditi cjelokupnu nastalu imovinsku štetu proizašlu iz predmetnog štetnog događaja, to tužiteljica po svojim punomoćnicima podnosi tužbu i predlaže da sud donese presudu u korist tužiteljice.

 

2.               Tužena u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da od dana 30. listopada 2020. godine s L. U. S. H. D., OIB: …, K., M. ulica 35, Samobor ima zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj … te priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika. Tužiteljica se obratila tuženoj odštetnim zahtjevom 03. studenog 2020. godine te joj je tužena dana 24. studenog 2020. godine isplatila na ime imovinske štete na vozilu iznos od 24.920,00 kn koji iznos predstavlja obračunatu totalnu štetu na vozilu. Isplatom navedenog iznosa  tužena smatra da je u cijelosti ispunila obvezu za svojeg osiguranika zbog čega je svako daljnje potraživanje tužiteljice kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata neosnovano. Dakle, tužena osporava visinu štete koju potražuje tužiteljica te se stoga ne protivi dokaznom prijedlogu tužiteljice o provođenju prometnog tehničkog vještačenja na okolnost  visine stvarne štete na vozilu. Tužena je popravak vozila u mirnom postupku  ocijenila kao neisplativ te je tužiteljici isplatila iznos totalne štete na vozilu. Totalna šteta  koja je isplaćena tužiteljici predstavlja stvarnu štetu koju je ista pretrpjela  odnosno umanjenje vrijednosti njezine imovine nastalo kao posljedica predmetnog štetnog događaja sukladno čl. 1046. ZOO-a. Umanjenje nečije imovine moguće je izračunati samo ako se utvrdi tržišna vrijednost imovine prije štetnog događaja te se od tog iznosa oduzme tržišna vrijednost imovine nakon štetnog događaja.  Tužena je stoga prilikom utvrđivanja visine imovinske štete prvenstveno utvrdila vrijednost  oštećenog vozila neposredno prije nastanka štetnog događaja te je kao polaznu vrijednost vozila tužiteljice uzela iznos od 50.000,00 kn. Od tako utvrđene vrijednosti vozila oduzeta je vrijednost spašenih dijelova vozila od 25.080,00 kn. Vrijednost spašenih dijelova vozila utvrđena je provođenjem obvezujuće licitacije putem platforme A. u razdoblju od 10. studenog 2020. do 13. studenog 2020. po završetku u kojoj je utvrđeno da je najbolja obvezujuća ponuda za otkup spašenih dijelova vozila u iznosu od 25.080,00 kn stigla od društva B. d.o.o.. Takvim provođenjem licitacije tužena je nedvojbeno utvrdila tržišnu vrijednost spašenih dijelova vozila tužiteljice s obzirom da su u obvezujućoj licitaciji sudjelovala društva  koja se bave kupnjom i prodajom rabljenih dijelova vozila, a koja društva imaju najbolji uvid u stanje tržišta, a time i tržišnu vrijednost oštećenog vozila tužiteljice. Naravno, tužena je od utvrđene vrijednosti vozila od 50.000,00  kn oduzela vrijednost spašenih dijelova vozila od 25.080,00 kn te utvrdila svoju obvezu prema tužiteljici u iznosu od 24.920,00 kn koji iznos je 24. studenog 2020. isplatila tužiteljici. Tužena osporava zahtjev tužiteljice u pogledu tijeka i visine zakonskih zateznih kamata. Tužena je tužiteljici isplatila naknadu imovinske štete u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužiteljica nema pravo potraživati zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu na vozilu od dana nastanka štetnog događaja  s obzirom da je tužena o nastanku istog saznala tek dana 3. studenog 2020. godine  kada je zaprimila odštetni zahtjev tužiteljice. Osim toga,  visina stope zakonske zatezne kamate koju potražuje tužiteljice nije u skladu čl. 29. ZOO-a kojim je utvrđeno da da se stopa zateznih kamata na predmetnu tražbinu određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Zaključno, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te obveže tužiteljicu da tuženoj naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

3. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave priložene u spis predmeta te je izveo je dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku I. P., dipl. ing. na okolnost visine štete (za napomenuti je da je na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode vještačenje izvršeno jer u tom trenutku postupka, zbog disponiranja tužene, nije bilo sasvim izvjesno da li tužena osporava ili ne odgovornost svoga osiguranika).

 

4. Sve izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

 

5. Nije sporno između stranaka da je dana 30. listopada 2020. godine došlo do prometne nezgode kako to u tužbi navodi tužiteljica te da je za istu odgovoran osiguranik tužene. Isto tako, nije sporno da je tužena na ime naknade štete kao nesporno isplatila tužiteljici iznos od sveukupno  24.920,00 kn.

 

6. Sporno je između stranaka to što tužena smatra kako je isplatom iznosa od 24.920,00 kn u cijelosti i u za to propisanom zakonskom roku izvršila svoju obvezu prema tužiteljici  pa stoga tužena osporava i visinu naknade štete kako ju potražuje tužiteljica te to što tužena osporava zahtjev tužiteljice u pogledu zakonskih zateznih kamata budući da tužena smatra da je ona u zakonskom roku izvršila isplatu nespornog iznosa naknade štete.

 

7. Na spornu okolnost visine štete Sud je izveo dokaz prometno – tehničkim vještačenjem po vještaku I. P., dipl. ing. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se u prilogu spisa na listu 48 i 49 nalazi Oznaka štete … izdana od strane C. O. d.d. Z.. Iz navedene Oznake vidljivo je stanje vozila tužiteljice neposredno prije štetnog događaja i obim oštećenja nastalih na vozilu u trenutku štetnog događaja. U dijelu Oznake koji se odnosi na opis nastalih oštećenja na vozilu posebno su naznačeni dijelovi vozila oštećeni toliko da ih je za popravak vozila potrebno zamijeniti novima. Posebno su naznačeni dijelovi vozila koje je prema ocjeni procjenitelja moguće popraviti i navedeni su dijelovi koje je prilikom vršenja popravka potrebno kontrolno pregledati. Obzirom na obim oštećenja i stanje vozila procjenitelj je popravak vozila ocijenio neisplativim i predložio obračun štete kao totalne što i vještak prihvaća. Vozilo modela i tipa vozila tužiteljice kao takvo se ne nalazi u proizvodnom programu proizvođača. Vozilo tužiteljice ima diesel motor, koji motor se više ne ugrađuju u taj model vozila. Iz toga razloga tržišnu vrijednost vozila vještak određuje koristeći se sa dostupnim podacima sa domaćeg tržišta rabljenih vozila. Vozilo modela i tipa vozila tužiteljice se kao rabljeno može naći na tržištu rabljenih vozila. Tako da uzeti uzorak od 11 vozila daje prosječnu vrijednost ponude od 49.102,63 kn, sa prosječno prijeđenih 158181 km. Vozilo tužiteljice je do dana nesreće prešlo 111441km pa proizlazi da je vozilo prošlo manje za 46 740 km u odnosu na prosjek tržišta. Sukladno tome potrebito je izvršiti korekciju za manje prijeđenih kilometara na način da se poveća tržišna vrijednost vozila po stopi od 1% za svakih manje prijeđenih 5000 km. Navedena korekcija iskazano u postotku iznosi 9,38% pa da vrijednost vozila tužiteljice obzirom na utvrđeno stanje na dan štetnog događaja, svedeno na stanje tržišta i današnji dan iznosi 53.705,50 kn. Uzevši u obzir veličinu i obim Izvidom štete utvrđenih oštećenja to prema tabelama koje se koriste za ocjenu vrijednosti spašenih dijelova kod osobnih vozila određujem ostatak vrijednosti vozila na način da određuje vrijednost ostatka na iznos od 18.529,43 kn. Oduzimanjem izračunate vrijednosti ostatka vozila od prije izračunate vrijednosti neoštećenog vozila u stanju na dan štetnog događaja dobiva vrijednost štete na vozilu tužiteljice u iznosu od 35.179,07 kn

 

8. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je na vozilu tužiteljice nastupila tzv. „totalna štete“ tj. da isto nakon prometne nezgode nije bilo za uporabu za koju je namijenjeno, no sporno je koliko ta šteta iznosi u novcu.

 

9. Po ocjeni ovoga Suda, u slučaju kao što je predmetni, šteta se sastoji u gubitku vrijednosti vozila koju je isto imalo neposredno prije trenutka prometne nezgode. Dakle, u ovom slučaju tuženik je u smislu odredbi članka 1090. Zakon o obveznim odnosima dužan naknaditi upravo tu vrijednost s tim da ima pravo preuzeti ostatke vozila, no ukoliko tužiteljica odluči zadržati ostatke vozila onda se visina naknade štete umanjuje za vrijednost ostatka vozila.

 

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka u dijelu u kojem je izračunao vrijednost vozila tužiteljice, prema stanju na dan prometne nezgode, u iznosu od 53.705,50 kn jer je način izračuna vještak detaljno obrazložio, kako je to naprijed navedeno, a i isti izračun je potkrijepio i dokazima iz kojih proizlazi da je upravo to prosječna cijena koja se na tržištu može postići za vozilo predmetnih karakteristika. Za napomenuti je da navedena vrijednost tek neznatno odstupa od vrijednosti vozila koju je izračunala tužena.

 

11. Nadalje, po ocjeni ovoga Suda, vrijednost ostataka vozila se također u smislu odredbe članka 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima najrealnije može utvrditi prema njihovoj tržišnoj vrijednosti, a u ovom konkretnom slučaju je tužena ponudila da isti od tužiteljice budu otkupljeni upravo po toj vrijednosti, odnosno da ih tužiteljica ustupi tuženoj kako bi se prodali najboljem ponuđaču tj. za najbolju cijenu koja se na tržištu može postići. Za sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, tužena je priložila vjerodostojan dokaz pozivajući se na obvezujuću ponudu trgovačkog društva B. d.o.o. iz Č. koje je dalo najveću ponudu u iznosu od 25.080,00 kn. Tužiteljica je tu opciju, kojom je mogla dobiti isplatu u kraćem roku, odbila iz njoj znanih razloga, no ukoliko se je rukovodila ekonomskim interesima onda je za pretpostaviti da joj je zadržavanje ostataka vozila očito bila isplativija opcija. Ovakav tržišni pristup Sud je smatrao relevantnijom od izračuna sadržanog u nalazu i mišljenju vještaka gdje je iznos vrijednosti ostataka vozila dobiven kroz postotak vrijednosti ostataka u vrijednosti vozila jer tržište je to koje diktira cijene vozila, a isto tako zasebno i cijene ostataka vozila pa te dvije cijene ne moraju nužno biti u potpunosti u međusobnoj ovisnosti (korelaciji). Naime, ostaci vozila prema izračunu vještaka doista imaju vrijednost u određenom postotku od vrijednosti čitavog neoštećenog vozila, no vrijednost ostataka vozila se na tržištu formira zasebno od cijena vozila sukladno zakonu ponude i potražnje s obzirom na sve okolnosti koje na isto utječu (npr. može biti u ovisnosti sa cijenom svakog pojedinog dijela vozila koji će iz ostataka vozila biti uzet i korišten za daljnju upotrebu jer se cijena svakog toga dijela formira ovisno o ponudi i potražnji na tržištu tj. veća je ako je neki dio nekome potrebniji i sl.). S naprijed navedenim u vezi za napomenuti je da odredba članka 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisuje da se visina naknade štete procjenjuje po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, no to ne podrazumijeva cijene na sam dan donošenja presude (jer se teoretski gledajući cijene mogu promijeniti i na sam dan donošenja presude, a sud nema mogućnosti konstantno tijekom postupka korigirati visinu štete utvrđenu dokazima koji su izvedeni na tu okolnost) već na cijene koje su utvrđene u postupku koji je neposredno prethodio donošenju iste.

 

              12. Pored toga, za istači je da, ukoliko se tužiteljica nije slagala sa ponuđenim iznosom (na listu 8 spisa ovog predmeta vidljivo je da je tužena tužitelja u dopisu izvijestila o  iznosu tržišne vrijednosti ostataka vozila) mogla je jednostavno predati tuženoj ostatke vozila, a nakon toga od tužene tražiti da joj naknadi štetu prema vrijednosti vozila neposredno prije same prometne nezgode pa u tom slučaju vrijednost ostataka ne bi bila niti relevantna za odluku u ovom predmetu. 

 

              13. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju prometno – tehničkog vještaka jer je isti, po ocjeni ovoga Suda, dan u skladu sa pravilima struke i znanosti koja se primjenjuje, valjano je obrazložen u odnosu na sva pitanja i primjedbe stranaka pa to obrazloženje prihvaća i ovaj Sud no, u dijelu u kojem je vještak izračunao vrijednost ostataka postupljeno je kako je to naprijed navedeno. 

 

14. Dakle, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje prometno tehničkog vještaka  vrijednost tužiteljičinog vozila neposredno prije prometne nezgode iznosila je  53.705,50 kn te kada se od istog iznosa oduzme vrijednost ostataka vozila u iznosu od  25.080,00 kn dobije se da je tužiteljici šteta nastala u iznosu od 28.625,50 kn.  Kako nije sporno da je tužena tužiteljici u mirnom postupku već isplatila iznos od 24.920,00  kn to je nepodmiren ostao iznos od 3.705,50 kn.

 

              15. Prema tome, imajući u vidu sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, tužena je tužiteljici na ime predmetne štete dužna platiti naknadu u iznosu od  3.705,50  kn, odnosno  491,80 EUR, a na taj iznos je dužna u smislu odredbi članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu platiti i pripadajuće zatezne kamate (s obzirom na dan zaključenja glavne rasprave) i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 3. studenoga 2020. godine (kao dan koji tužena priznaje da joj se je sa odštetnim zahtjevom obratila tužiteljica). Preko dosuđenog iznosa naknade te za zatezne kamate za raniji period i po traženoj stopi Sud je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

 

              16. Tužiteljica je konačno tužbeni zahtjev postavila na iznos od 10.580,00 kn / 1.404,20 eura, a ovom presudom joj je dosuđen iznos od 491,80 eura / 3.705,50 kn pa onda iz toga proizlazi da je ona u ovom sporu uspjela u omjeru od  35,02%, dok je tužena uspjela u omjeru od 64,98 %. Što se pak tiče dokazivanja osnove zahtijeva za napomenuti je da oko istog između stranaka nije niti bilo spora pa se u konkretnom slučaju niti ne može govoriti o tome da bi uspjeh u tom dokazivanju bi od utjecaja na odluku o troškovima postupka.

 

              17. Nakon što se postotak uspjeha tužene u ovom sporu umanji za postotak uspjeha tužiteljice u ovom sporu dobije se da temeljem odredbi članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku tuženoj pripada 29,96% od troškova koji su joj bili opravdano potrebni za vođenje ovoga postupka.

 

18. Sud je tuženoj u smislu odredbi članak 155. Zakona o parničnom postupku kao opravdano potrebne za vođenje ovoga postupka priznao troškove  koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav dva obrazložena podneska te zastupanje na jednom ročištu i u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kn po svakoj radnji, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 49,77 eura po svakoj radnji ili sve to ukupno u iznosu od 746,55 EUR / 5.624,88 kn.

 

19. Dakle, kada se iznos od 746,55 EUR pomnoži sa 29,96 %, koliko je tužena uspjela u ovom sporu, dobije se iznos od 223,67 EUR / 1.685,21 kn  koliko je tužiteljica tuženoj dužna platiti na ime troškova ovoga postupka.

 

20. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci.

 

U Garešnici,  05. siječnja 2023. godine.

 

S u d a c :

 

Ivan Poljak

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u  roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna  primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.