Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ljubomiru Mirkoviću, u
građansko-pravnoj stvari tužitelja M. J., OIB …, K., zastupan po opunomoćeniku D. B., odvjetniku u P., protiv tuženika banka d.d., Z., OIB …, zastupan po opunomoćenicima iz OD M., K. & p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 1.863,08 eura, nakon glavne javne rasprave zaključene 7. prosinca 2022. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja D. B. i opunomoćenika tuženika I. D. odvjetnika u Z., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 18. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba
članak 1. Ugovora o namjenskom kreditu br. … od 7. lipnja 2006. godine
zaključenog između tužitelja M. J., OIB …, K., I tužene banke d.d., Z., OIB
… u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno kako tužena odobrava i
stavlja na raspolaganje tužitelju, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 38.975,00 CHF,
obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,
članak 2. stavak 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se na kredit u
kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.975,00 CHF zaračunavaju kamate, te članak 7.
stavak 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 296,37 CHF, obračunatim po
srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, i kako
iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope
važeće na dan sklapanja ovog Ugovora.
II Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba
članak 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. … od 7. lipnja 2006. godine
zaključenog između tužitelja i tužene u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna
stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o
kamatnim stopama banke d.d.
III. Nalaže se tuženoj banka d.d., Z., , OIB … da tužitelju M. J., OIB …, K.,
u roku od 15 dana, isplati iznos od 2.864,98 eura/21.586,16 kn1 na ime
1
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF sve s pripadajućim zateznim
kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. od 1. listopada 2006.
pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 31.
srpnja 2015. godine sa z.z. kamatom koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do
isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (u daljnjem tekstu
z.z. kamata) i to na:
- iznos od 8,78 kn/ 1,17 eura počev od 01.10.2006.g. pa do isplate
- iznos od 116,36 kn/15,44 eura počev od 01.09.2008.g. pa do isplate
- iznos od 18,37 kn/ 2,44 eura počev od 01.11.2008.g. pa do isplate
- iznos od 19,45 kn/ 2,58 eura počev od 01.12.2008.g. pa do isplate
- iznos od 220,43 kn/ 29,26 eura počev od 01.01.2009.g. pa do isplate
- iznos od 221,51 kn/ 29,40 eura počev od 01.02.2009.g. pa do isplate
- iznos od 222,53 kn/ 29,53 eura počev od 01.03.2009.g. pa do isplate
- iznos od 273,61 kn/ 36,31 eura počev od 01.04.2009.g. pa do isplate
- iznos od 449,87 kn/ 59,71 eura počev od 01.05.2009.g. pa do isplate
- iznos od 165,76 kn/ 22,00 eura počev od 01.06.2009.g. pa do isplate
- iznos od 5,79 kn/ 0,77 eura počev od 01.07.2009.g. pa do isplate
- iznos od 98,32 kn/ 13,05 eura počev od 01.08.2009.g. pa do isplate
- iznos od 99,82 kn/13,25 eura počev od 01.09.2009.g. pa do isplate
- iznos od 4,40 kn/ 0,58 eura počev od 01.12.2009.g. pa do isplate
- iznos od 37,97 kn/ 5,04 eura počev od 01.02.2010.g. pa do isplate
- iznos od 74,07 kn/ 9,83 eura počev od 01.03.2010.g. pa do isplate
- iznos od 87,71 kn/ 11,64 eura počev od 01.04.2010.g. pa do isplate
- iznos od 112,35 kn/ 14,91 eura počev od 01.05.2010.g. pa do isplate
- iznos od 130,98 kn/ 17,38 eura počev od 01.06.2010.g. pa do isplate
- iznos od 182,77 kn/ 24,26 eura počev od 01.07.2010.g. pa do isplate
- iznos od 207,25 kn/ 27,51 eura počev od 01.08.2010.g. pa do isplate
- iznos od 273,93 kn/ 36,36 eura počev od 01.09.2010.g. pa do isplate
- iznos od 263,62 kn/ 34,99 eura počev od 01.10.2010.g. pa do isplate
- iznos od 229,05 kn/ 30,40 eura počev od 01.11.2010.g. pa do isplate
- iznos od 295,03 kn/ 39,16 eura počev od 01.12.2010.g. pa do isplate
- iznos od 368,81 kn/ 48,95 eura počev od 01.01.2011.g. pa do isplate
- iznos od 227,53 kn/ 30,20 eura počev od 01.02.2011.g. pa do isplate
- iznos od 367,97 kn/ 48,84 eura počev od 01.03.2011.g. pa do isplate
- iznos od 355,13 kn/ 47,13 eura počev od 01.04.2011.g. pa do isplate
- iznos od 564,90 kn/ 74,98 eura počev od 01.08.2011. g. pa do isplate
- iznos od 714,14 kn/ 94,78 eura počev od 01.09.2011. g. pa do isplate
- iznos od 1050,86 kn/ 139,47 eura počev od 01.10.2011. g. pa do isplate
- iznos od 561,10 kn/ 74,47 eura počev od 01.11.2011. g. pa do isplate
- iznos od 1.233,57 kn/ 163,72 eura počev od 01.12.2011. g. pa do isplate
- iznos od 540,86 kn/ 71,78 eura počev od 01.01.2012. g. pa do isplate
- iznos od 257,59 kn/ 34,19 eura počev od 01.02.2012. g. pa do isplate
- iznos od 515,98 kn/ 68,48 eura počev od 01.04.2012. g. pa do isplate
- iznos od 412,82 kn/ 54,79 eura počev od 01.05.2012. g. pa do isplate
- iznos od 108,55 kn/ 14,41 eura počev od 01.06.2012. g. pa do isplate
- iznos od 110,32 kn/ 14,64 eura počev od 01.07.2012. g. pa do isplate
- iznos od 578,19 kn/ 76,74 eura počev od 01.08.2012. g. pa do isplate
- iznos od 569,97 kn/ 75,65 eura počev od 01.09.2012. g. pa do isplate
- iznos od 571,84 kn/ 75,90 eura počev od 01.10.2012. g. pa do isplate
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
- iznos od 473,66 kn/ 62,87 eura počev od 01.11.2012. g. pa do isplate
- iznos od 475,53 kn/ 63,11 eura počev od 01.12.2012. g. pa do isplate
- iznos od 477,40 kn/ 63,36 eura počev od 01.01.2013. g. pa do isplate
- iznos od 479,32 kn/ 63,62 eura počev od 01.02.2013. g. pa do isplate
- iznos od 481,19 kn/ 63,86 eura počev od 01.03.2013. g. pa do isplate
- iznos od 483,20 kn/ 64,13 eura počev od 01.04.2013. g. pa do isplate
- iznos od 485,07 kn/ 64,38 eura počev od 01.05.2013. g. pa do isplate
- iznos od 487,08 kn/ 64,65 eura počev od 01.06.2013. g. pa do isplate
- iznos od 489,04 kn/ 64,91 eura počev od 01.07.2013. g. pa do isplate
- iznos od 491,00 kn/ 65,17 eura počev od 01.08.2013. g. pa do isplate
- iznos od 690,39 kn/ 91,63 eura počev od 01.09.2013. g. pa do isplate
- iznos od 595,07 kn/ 78,98 eura počev od 01.10.2013. g. pa do isplate
- iznos od 434,15 kn/ 57,62 eura počev od 01.11.2013. g. pa do isplate
- iznos od 599,18 kn/ 79,52 eura počev od 01.12.2013. g. pa do isplate
- iznos od 428,80 kn/ 56,91 eura počev od 01.01.2014. g. pa do isplate
- iznos od 551,11 kn/ 73,14 eura počev od 01.02.2014. g. pa do isplate
- iznos od 535,11 kn/ 71,02 eura počev od 01.03.2014. g. pa do isplate
a u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku banka d.d., Z., OIB … da tužitelju M. J., OIB …, K., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.601,51 eura/12.066,58 kune1 sa
zateznim kamatama počev od 18. siječnja 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
V U preostalom dijelu zahtjev za isplatom troška parničnog postupka za iznos od
1.316,56 eura/9.919,62 kuna1 sa z.z. kamatom od 18. siječnja pa do isplate, se
odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj M. J. u tužbi koju je podnio 9. veljače 2021. protiv tuženika banke d.d. Z. (u daljnjem tekstu tužitelj i tuženik) ističe kako su
tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 7. lipnja 2006. godine sklopili Ugovor
o namjenskom kreditu broj … na iznos od 38.975,00 CHF s rokom otplate na
15 godina, a kredit je prijevremeno otplaćen 1. travnja 2014. godine.
2. U čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu ugovorena je redovna i promjenjiva
kamatna stopa u visini od 4,50 % godišnje, te se istom točkom tužitelj obvezao
tuženiku plaćati kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s
Odlukom tuženika o kamatnim stopama, a ista kamatna stopa se obračunava u CHF,
a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.
3. Tužitelj ocjenjuje da je odredba navedenog Ugovora o kreditu u kojem je
određena promjenjivost kamatne stope, ništetna odredba, i da za posljedicu ima
primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog od učinka promjenjivosti
kamatne stope, zato što je tuženik tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu
jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne
stope od ugovorene tuženik je povrijedio odredbu čl. 3 i 4. Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO/05), a koja
se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu te savjesnosti i poštenja,
1
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
kao da je i povrijedio tuženik odredbu čl. 81. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti
potrošača iz 2003. godine, a kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i
poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana
na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
4. Imajući u vidu sve navedeno tužitelj je u tužbi ocijenio kako zbog toga ima
pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan
platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno
ugovorena kamatna stopa.
5. Isto tako, tužitelj ocjenjuje kako je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj
klauzuli, a koju je čl. 7 navedenog Ugovora tuženik inkorporirao, na način kojom
glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu je vezao za tečaj CHF u odnosu na
hrvatsku kunu. Tužitelj je istakao da je nekontroliranim rastom on oštećen za razliku
između tečaja CHF koji je iznosi ona dan sklapanja Ugovora i tečaja koji je iznosio na
dan plaćanja dospjelih mjesečnih anuiteta.
6. Tužitelj se pozvao na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P-
1401/12, odluku Visokog trgovačkog suda u predmetu Pž-7129/13 i odluku Vrhovnog
suda RH u predmetu Revt-249/14-2, a u kojim odlukama su sudovi utvrdili da su
banke, a to znači i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, koristeći
u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da su u
svoje ugovore o kreditu unosili odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom
postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom
odlukom kreditora i njegovim internim aktima, a prilikom sklapanja ugovora tužitelji
kao korisnici kredita nisu s tuženim bankama pojedinačno pregovarali i ugovorili
egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u
pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje
kamatne stope, a zbog čega su banke postupile suprotno odredbama ZZP/03.
7. U odnosu na valutnu klauzulu tužitelj je istakao da su sudovi u RH i to Visoki
trgovački sud u predmetu Pž-6632/17 svojom odlukom Pž-6632/17-10 od 14. lipnja
2018., a koja je donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda
U-III-2521/2015, a kojim se potvrđuje prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu u predmetu posl. broj. P-11401/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje
valutne klauzule izrazili stav da ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu
CHF korisnicima kredita nisu bile razumljive, i to kao prosječnom potrošaču, bile su
nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor propustio informirati
tužitelje kao korisnike kredita o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o
činjenici d je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF
neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, a i
o tome da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja eurozone, gotovo potpuno
izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule
i promjenjive kamatne stope.
8. U tužbenom zahtjevu je tužitelj zahtijevao utvrđenja da su ništetne i bez
pravnog učinka tj. nepoštena ugovorna odredba čl. 1 Ugovora o kreditu broj
361/2006 od 7. lipnja 2006., u dijelu u kojem je u čl. 2 ugovoreno kako tuženik
odobrava i tužitelju stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od
38.975,00 CHF, čl. 2. st. 1. ovog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se na
kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.975,00 CHF zaračunavaju kamate, te
čl. 7 st. 1 navedenog Ugovora u kojem je navedeno da se kredit otplaćuje u
mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 296,37 CHF obračunatim po
srednjem tečaju HNB-a važećim za CHF na dan plaćanja, i kako iznos anuiteta
sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan
sklapanja Ugovora. Isto tako je tužitelj zahtijevao da se utvrdi ništetno i bez pravnog
učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2 u dijelu u kojem je ugovoreno kako je
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem
Odluke o kamatnim stopama tuženika.
9. Kondemnatornim zahtjevom tužitelj je od tuženika zahtijevao 19.652,03 kune,
sve sa z.z.kamatom na pojedinačne novčane iznose od 15,64 kune sa z.z. kamatom
od 2. ožujka 2008. godine, 34,63 kune sa z.z. kamatom od 2. travnja 2008. i nadalje,
kako stoji u tužbenom zahtjevu, zajedno sa troškom parničnog postupka sa z.z.
kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
10. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da pojedinačni novčani iznosi iz
tužbenog zahtjeva zbirno daju iznos od 25.244,93 kune, a ne 19.652,03 kune, pa je u
tom pravcu prigovorio vrijednosti predmeta spora.
11. Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja,
jer da, u slučaju da je tužbeni zahtjevu osnovan, a što tuženik osporava, tužitelj bi
mogao tražiti eventualno od tuženika samo iznose u novcu koje je on uplaćivao, a ne
i koje su uplaćivali drugi – treće osobe.
12. Tuženik je istakao i prigovor zastare onih novčanih iznosa koji se odnose na
promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na primjenu valutne klauzule istakao je da je
doista 17. rujna 2019. objavljena odluka Vrhovnog suda RH od 3. rujna 2019., posl
broj Rev-2221/18, a kojom je potvrđena odluka VTS RH posl. broj Pž-6632/17 od 14.
lipnja 2018., u dijelu u kojem je utvrđeno da su banke, a to znači i tužena, povrijedile
kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
Međutim, tuženik je ocijenio da su ove odluke nepravilno i nezakonito zbog činjenice
da je sud EU u predmetu C-81/19 (NG OH c/a SC banca Transilvania SA) utvrdio da
je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti-
nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22 Zakona o obveznim
odnosima.
13. Tuženik je istakao kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom
i za vrijeme sklapanja navedenog Ugovora o kreditu i da je on mogao shvatiti sve
posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF.
14. Protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti tuženik je od tužitelja
zahtijevao trošak parničnog postupka zajedno sa z.z. kamatom od donošenja
presude pa sve do isplate.
15. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je ponovio sve svoje
pravne stavove i predložio da sud u dokaznom postupku sasluša na okolnosti
uplaćivanja pojedinih rata kredita suprugu tužitelja K. J., a da se provede i
financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnosti izračuna pozitivne razlike
između početno ugovorene kamatne stope u visini od 4,50% i naknadno povećavane
kamatne stope odlukom tuženika od dana sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu
broj … od 7. lipnja 2006. pa do otplate kredita, a vezano za Ugovor koji su
stranke zaključile 7. lipnja 2006., kao i radi utvrđenja pozitivne tečajne razlike koja je
nastala u odnosu na glavnicu i početnu kamatnu stopu od 4,50% (u odnosu na
početni anuitet u iznosu od 296,37 CHF) nastalu od 1. kolovoza 2006. do 1. travnja
2014., kao dana prijevremene isplate kredita. Također je predložio da sud i njemu da
mogućnost saslušati ga kao stranku u svrhu dokazivanja.
16. Tuženik je protiveći se svim navodima istaknutim od strane tužitelja tijekom
postupka, a ostajući kao istaknutih prigovora, predložio da sud u postupku sasluša
svjedoka K. M..
17. U dokaznom postupku sud je na raspravi od 20. kolovoza 2021. saslušao na
okolnosti uplata određenih anuiteta kredita suprugu tužitelja K. J., zbog
obveza na poslu saslušan je na istom ročištu i tužitelj u svrhu dokazivanja, a nakon
što je stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i bankarstvo S. M.
dostavila pisani nalaz i mišljenje, pisani nalaz i mišljenje sud je pročitao na raspravi
od 2. studenog 2022. godine, te je na istom ročištu neposredno i saslušana vještak
S. M..
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
18. Iako je, zaključujući prethodni postupak ovaj sud najprije odlučio ne saslušati
službenika tuženika, imajući u vidu odluku Ustavnog suda RH posl. broj U-III-
5458/2021 od 30. lipnja 2022., na ročištu od 7. prosinca 2022. saslušana je i svjedok
K. M..
19. Naime, u svom obrazloženju Ustavni sud RH ističe slijedeće: "ako tuženoj
banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku
sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim
odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, onda bi se
odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) i odredaba, zbog povrede prava potrošača
na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje Vrhovnog
suda o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu
osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije
bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj
presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama
nije omogućeno dokazivanje o protivnom."
20. Upravo radi činjenice da je na tuženiku teret dokazivanja o tome da li je tužitelj
u ovom sporu u postupku sklapanja konkretnog Ugovora o namjenskom kreditu broj
… od 7. lipnja 2006. godine službena osoba banke dala odgovarajuće
obavijesti o spornim odredbama, na raspravi od 7. prosinca 2022. saslušana je
svjedok K. M., a sud je uz suglasan prijedlog stranaka putem
opunomoćenika pročitao iskaz tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja na ročištu od
20. kolovoza 2021. godine. Na raspravi od 7. prosinca je izvršen uvid u Ugovor o
namjenskom kreditu od 7. lipnja 2006.
21. Na temelju ovako izvedenih dokaza sud je savjesno cijeneći svaki dokaz
zasebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat čitavog dokaznog postupka, utvrdio da
je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je preciziran u podnesku od 22. listopada 2022.
godine, osnovan.
22. Istaknuti prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe protiv tuženika je neosnovan.
23. Naime, saslušana kao svjedok K. J. je određeno istakla da je
supruga tužitelja M. J., da je doista ona ponekad uplaćivala određene
rate kredita koje je bio u obvezi plaćati tuženiku kao kreditoru njen suprug na temelju
Ugovora o kreditu od 7. lipnja 2006. Istakla je da u vrijeme kada je navedene iznose
uplaćivala nije bila u radnom odnosu i svaki novčani iznos koji je uplatila izdvojio je i
predao za uplatu njen suprug M. J.. Obrazložila je da je ona u određeno
vrijeme mogla uplatiti određene novčane iznose, ali da je sve novce dobila od svog
supruga i uplatila na račun tuženika, a po obvezi koju je imao njen suprug, koji u
vrijeme određenih plaćanja nije bio na području prebivališta, već je radio na terenu.
24. Sud poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka u cijelosti, a to znači da prigovor
tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan jer je supruga
tužitelja određeno istakla kako je za svaku uplatu novac dobivala od svog supruga, tj.
tužitelja. Potrebno je istaći i da tuženik nije vratio navedene uplate supruzi tužitelja,
kao niti ju pozivao da eventualno joj vrati neosnovane uplate. Uplate je tuženik
prihvatio i proknjižio, i onda se u smislu odredbi čl. 161 ZOO-a/05 smatra da obvezu
osim dužnika može ispuniti i treća osoba, a vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od te
treće osobe ako je dužnik s time suglasan. Upravo je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je
ovlastio svoju suprugu na uplate u određenim novčanim iznosima, a što znači da je
prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja neosnovan.
25. Saslušana kao svjedok K. M. je istakla da tužitelja M.
J. osobno nikad nije neposredno upoznala, a u vrijeme kad je ovaj ugovor o
kreditu tužitelj zaključio s tuženikom, ona je doista bila kreditni referent i vršila je
kontrolu kreditne dokumentacije koju je svaki korisnik kredita, pa i tužitelj, trebao
dostaviti uz zahtjev za odobrenje kredita. Na poseban upit opunomoćenika tuženika,
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
svjedok K. M. je istakla da u vrijeme kad je tužitelj zaključio ugovor s
tuženikom ona uopće nije komunicirala s klijentima, a to znači ni s tužiteljem M.
J. kao korisnikom kredita. Također je istakla da nitko od odgovornih osoba
banke nije sugerirao budućim korisnicima kredita za koje kredite da se oni odluče,
već su korisnici kredita odlučili koji će kredit realizirati, i da im je službena osoba
određeno pojasnila što to znači što u ugovoru o kreditu piše. Dakle, svjedok je
iskazala da nije sto posto sigurna, ali misli da je banka d.d. korisnicima
kredita nudila kredite u eurima i CHF, tj. švicarskim francima.
26. Upravo iz iskaza ovog svjedoka sud utvrđuje da svjedok nije nikada
kontaktirala s tužiteljem kao službena osoba banke, jer je ona bila osoba koja je
vršila kontrolu kreditne dokumentacije, a što znači da nije kontaktirala ni s drugim
klijentima banke d.d. kao budućim korisnicima.
27. Imajući u vidu da je tuženik predložio saslušanje svjedoka na određene
okolnosti, a na koje se referirao i u svojoj odluci Ustavni sud, tj. da je određenom
potrošaču, ovdje konkretno tužitelju M. J. u postupku sklapanja
navedenog ugovora o kreditu službena osoba dala odgovarajuće obavijesti, sud
odmah mora primijetiti da takve obavijesti tužitelj nije dobio od službene osobe
banke.
28. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao kako je svoju
suprugu upravo ovlastio da u njegovo ime i za njegov račun uplaćuje određene rate
kredita, a vezano za Ugovor o namjenskom kreditu koji je zaključio s
bankom d.d. 7. lipnja 2006. godine. Nadalje, tužitelj je istakao da su mu službene
osobe u banci priopćile da je za kupnju kuće, a radi čega je tužitelj kredit i realizirao,
najpovoljnije da u Ugovoru stoji da se odobrava kredit u CHF – protuvrijednosti kuna,
a jer da je on najpovoljniji. Također je iskazao da su mu rekli kolika bi otprilike bila
kamata, kolika bi mu iznosila mjesečna rata po osnovi otplate kredita, a on je iako
sve do kraja nije dovoljno razumio, prihvatio sklopiti taj ugovor. Slikovito je obrazložio
da kada je rekao da nije sve dovoljno razumio, onda je mislio da će rata kredita
eventualno biti neznatno veća zbog neznatno veće kamate ili tečaja. No, u njegovom
slučaju su bile tako nepovoljne činjenice koje su značile da on kao suprug i otac zbog
otplate kredita nije, zajedno sa svojom obitelji, imao što jesti. U nastavku je dodatno
slikovito isticao da je, govoreći o neznatnom povećanju kamate ili tečaja to povećanje
usporedio s cijenom izvođenja radova nekog od majstora, a što znači da kada mu je
npr. neki majstor rekao da će cijena izvođenja radova biti određenog iznosa, i
naknadno bi cijenu neznatno povećao, tada zbog određenih okolnosti je on to
smatrao i prihvatljivim. No, ako bi mu majstor za određeni posao rekao da će cijena
iznositi određeni iznos, a nakon što bi posao dovršio i zahtijevao duplo veći iznos,
tada je on ocijenio da to nikako ne može biti u redu i na kraju je iskazao da nikada
nije očekivao da će zbog navedeno kredita doći u situaciju kako ju je slikovito opisao,
tj. da njegova obitelj nije imala praktično novac za egzistenciju.
29. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit, logičan i uvjerljiv, a kad se ima u vidu
iskaz svjedoka K. M. i iskaz tužitelja, tada treba nedvojbeno zaključiti da
tužitelj od strane službenih osoba banke nikada nije bio sadržajno informiran o
uvjetima vezanim za promjenjivu kamatnu stopu i tečajne rizike valute koja je
utvrđena u Ugovoru. Sud primjećuje da je tuženik u konkretnom slučaju putem svoje
službene osobe postupao samo do razine onih formalnosti koje se odnose na
brojčane oznake vezane za kamatnu stopu i novčani iznos koji će tužitelj realizirati po
osnovi navedenog kredita. Činjenica je da je tuženik unaprijed pripremio sadržaj
Ugovora o kreditu i takvo postupanje tuženika, u smislu ukazivanja na mjesta
predviđena za potpis unaprijed pripremljenog ugovora o kreditu i sve prateće
dokumentacije, nikako se ne može smatrati pojedinačnim pregovaranjem s
korisnikom kredita o uvjetima kreditiranja u smislu navedenih ugovornih odredbi.
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
30. Imajući u vidu da je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti promjenjive
kamatne stope i valutne klauzule u CHF, a s obzirom na Ugovor o namjenskom
kreditu za kupnju kuće koji je zaključen 7. lipnja 2006., treba istaći da je za ocjenu
valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan Zakon o zaštiti potrošača (Narodne
novine 93/03, u daljnjem tekstu ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007, a nakon
toga Zakona o zaštiti potrošaka (Narodne novine 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem
tekstu ZZP/07).
31. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije
pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i
poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na
štetu potrošača.
32. Prema odredbi čl. 84 ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene
ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako
razumljive i lako uočljive, uz napomenu da je ta odredba identična i odredbi čl. 99
ZZP/07, a što ima za posljedicu da su nepoštene one odredbe ugovora koje nisu lako
razumljive i koje nisu uočljive.
33. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna
odredba ništava i onda prema odredbi čl. 96 st. 1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj
se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu
savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih stranaka na štetu potrošača s tim da odredba st. 2. ovoga članka
propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno
pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije
imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom
standardnom ugovoru trgovca, a što je u konkretnom slučaju sud i utvrdio (unaprijed
formuliran obrazac ugovora o kreditu).
34. To su razlozi zbog kojih je sud utvrdio da su ugovorne odredbe vezane za
promjenjivu kamatnu stopu i tečaj CHF, tj. tečajne razlike, ništetne, a kako je
presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-140/2012 od 4. srpnja 2013. i
Visokog trgovačkog suda RH posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno
utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara,
jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, a to znači da se o
promjeni nije pojedinačno pregovaralo, došlo je do povrede kolektivnih interesa i
prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno
ništetnost navedene ugovorne odredbe.
35. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. jasno
izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti
odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom
stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li
su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem
odredbe čl. 502 c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog
suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), a isto tako i sukladno odredbi čl. 118
Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15 u daljnjem tekstu
ZZP/14), vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1
ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.
Proizlazi da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi
potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i
nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
Nedvojbeno je da je tužitelj potrošač i u konkretnom slučaju je Ugovor o namjenskom
kreditu i zaključio radi izgradnje kuće (čl. 6 Ugovora), a onda nikako tužitelj ne može
biti trgovac.
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
36. S obzirom na ove činjenice, da je kredit tužitelj realizirao za izgradnju kuće te
da se presuda "Potrošač" primjenjuje i na stambene kredite s obzirom da su odredbe
o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i
namjenu kredita, a što znači da se ne razlikuju stambeni kredit od kredita za kupnju
automobila ili npr. nekog gotovinskog kredita. Kako Ugovor od 7. lipnja 2006. jest
potrošački ugovor koji sadrži valutnu klauzulu u CHF (čl. 1 Ugovora), upravo je u
presudi Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno
da su tuženik, te i ostale banke, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača
korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristi u njima nepoštene i ništetne
ugovorne odredbe, ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve
suprotno odredbama ZZP.
37. Uvažavajući sve naprijed navedene i do sad utvrđene činjenice ocjena je ovog
suda da je tužitelj dokazao pravni interes da se u ovoj parnici deklariraju kao ništetne
i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe iz navedenog Ugovora o kreditu,
u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva i kako se kredit
otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF.
38. No, iako je tužitelj u podnesku od 22. listopada 2022., a u kojem je tužitelj
precizirao tužbeni zahtjev, očito da u kondemnatornom zahtjevu zahtijeva iznos od
2.864,98 eura/21.586,16 kuna, pojedinačno utvrđenih u zahtjevu (str. 153 i 154)
tužitelj zahtijeva na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, a ne
zahtijeva određene novčane iznose po osnovi promjenjive kamatne stope, valja istaći
da je očito da je tužitelj povukao određeni dio tužbenog zahtjeva, nakon što je nalaz i
mišljenje dostavila financijsko-knjigovodstveni vještak S. M.. Ovo stoga što
su u kondemnatornom tužbenom zahtjevu (str 5-7 spisa) bili sadržani iznosi koje je
tužitelj od tuženika zahtijevao i po osnovi promjenjive kamatne stope i po osnovi
tečajnih razlika, a što je tuženik primijetio i u smislu prigovora da vrijednost predmeta
spora ne može biti 19.652,03 kune već treba biti 25.144,93 kune, budući ovaj iznos
utvrđen zbrajanjem pojedinačnih novčanih iznosa.
39. Kad u preciziranom tužbenom zahtjevu, nakon provedenog financijsko-
knjigovodstvenog vještačenja tužitelja, tužitelj zahtjeva od tuženika po osnovi
ništetne ugovorne odredbe u valutnoj klauzuli CFR 2.864,98 eura ili 21.586,16 kuna,
kako je to bilo u vrijeme vještačenja, a i zbog pravilne primjene Zakona o uvođenju
eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22, 88/22), onda
treba zaključiti da je tužitelj doista povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na
promjenjivu kamatnu stopu, i to kraj činjenice da u konačno postavljenom tužbenom
zahtjevu nema određenih novčanih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope,
kako je to utvrdio financijsko-knjigovodstveni vještak. Ovaj dio utvrđenja će sud
cijeniti kroz odluku o troškovima parničnog postupka, a jer je u datoj procesnoj
situaciji kad ne postoji formalno povlačenje dijela tužbenog zahtjeva već samo
preciziranje, tj. usklađenje s nalazom i mišljenjem vještaka, jedino moguće cijeniti ovu
činjenicu kao uspjeh tužitelja u parnici koji je djelomičan, ali onda i uspjeh tuženika
koji je djelomičan, vezano za činjenicu da bi prigovor zastare potraživanja vezano za
promjenjivu kamatnu stopu bio osnovan.
40. Naime, na temelju presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-
10 od 14. lipnja 2018., zastara tražbina vezana za promjenjivu kamatnu stopu bila je
prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača
pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara
individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene povodom te tužbe, a to znači da je zastara o promjenjivosti stope
ugovorne kamate iznova počela teći 13. lipnja 2014. godine, i kako je tužba tužitelja
podnesena 9. veljače 2021., tada proizlazi da je rok zastare u trajanju od 5 godina,
istekao, kako je to pravilno tijekom postupka isticao tuženik.
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
41. Pitanje zastare za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike riješeno je
presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i računajući
zastarni rok od 5 godina, zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike
počinje teći od 14. lipnja 2018. i istječe 14. lipnja 2023. To znači da tužitelj koji je
tužbu podnio 9. veljače 2021. ima pravo zahtijevati sve novčane iznose koje je u
svom nalazu i mišljenju utvrdila imenovani financijsko-knjigovodstveni vještak.
42. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka
S. M. bilo je moguće utvrditi da razlika između stvarno više plaćenih
kamata i tečajnih razlika u kunama i početno utvrđenih anuiteta po tečaju na dan
isplate kredita od 7. lipnja 2006., iznosi 27.065,13 kuna, a što je vještak prikazala u
tablici 2. stupac 13. , kao prilog nalaza i mišljenja. Vještak je utvrdila da je tijekom
otplate kredita zbog povećanja kamatne stope tužitelj više platio iznos od 5.478,96
kuna, a što je prikazano u tablici 2. stupac 11..
43. Zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan
isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj je više platio tuženiku iznos od 21.586,17
kuna, a što prema konverzijskom tečaju koji iznosi 7.53450 iznosi 2.864,98 eura.
44. Vještak je prilikom vještačenja koristila Ugovor o namjenskom kreditu broj
361/2006 od 7. lipnja 2006., otplatni plan u CHF, promet po kreditu/specifikacija
uplata i pregled promjena kamatnih stopa po stambenom kreditu, te je i naglasila da
je utvrdila kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor Ugovor o
namjenskom kreditu broj 361/2006 sklopili 7. lipnja 2006., i to tako da je kreditor
odobrio tužitelju kao korisniku kredita 38.975,00 CHF na rok otplate od 15 godina uz
mjesečnu otplatu na 180 anuiteta, sve obračunato prema srednjem tečaju HNB-a za
devize za CHF na dan isplate kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od
4,50% godišnje, da je iznos anuiteta 296,37 CHF u kunama po srednjem tečaju
HNB-a na dan plaćanja, da je srednji tečaj na dan isplate kredita 16. lipnja 2006.
iznosio 4,673604 kuna, da je tužitelj 16. srpnja 2007. djelomično otplatio kredit u
iznosu od 16.591,36 CHF, tj. jednokratno otplatio glavnicu od 13. do 100. rate
kredita, te da je nastavio otplaćivati kredit od 101. rate kredita pa do 1. travnja 2014.,
kao dana prijevremene otplate kredita.
45. Nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu prigovorile u matematičkom izračunu,
a na raspravi od 2. studenog 2022. sud je, vodeći se načelom neposrednosti, ostavio
mogućnost da stranke putem opunomoćenika postave vještaku dodatne upite.
Dodatnih upita za vještaka nije bilo, pa je sud zaključio da je pisani nalaz s
mišljenjem vještaka bio dovoljan dokaz da bi sud mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu
tužitelja vezanom za tečajne razlike, a kako je iste u novčanim iznosima vještak
utvrdila u navedenim tablicama. U tablici broj 2. zbir pojedinačnih tečajnih razlika po
glavnici i kamati daju iznos od 21.586,17 kuna ili sukladno rečenom Zakonu, iznos od
2.864,98 eura. U cijelosti sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je isti stručan i
dovoljno obrazložen, pa ga je sud mogao cijeniti onako kako je to nužno u ovim
postupcima.
46. Postavljeni tužbeni zahtjev u ovom sporu predstavlja restitucijski zahtjev iz
odredbe čl. 323 st. 1. ZOO/05 koja propisuje da se svaka ugovorna strana dužna
vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, u slučaju ništetnosti
ugovora, a ako to nije moguće, ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju,
ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
47. Odredbom čl. 1111 st. 1. ZOO/05 propisano je da kad dio imovine neke osobe
na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom
pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi,
a što znači da je zbog ništetne navedene ugovorne odredbe tuženik dužan vratiti
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
tužitelju sve one novčane iznose koje je tužitelj za korist tuženika uplaćivao u većem iznosu od onoga koji je bio u obvezi.
48. Ocjena je ovog suda da je tužitelj pravilno zahtijevao od tuženika zakonsku
zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos, od dana plaćanja pa do isplate, a
sukladno odredbi čl. 1115. ZOO/05 jer je tom odredbom propisano da kad se vraća
ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to
ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
49. Očito je da je tuženik nepošteni stjecatelj navedenih novčanih iznosa i radi
toga je dužan platiti tužitelju i zateznu kamatu sukladno Uredbi o visini stope zatezne
kamate (Narodne novine 153/2004) i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05, kako
su definirane Uredbom i Zakonom .
50. Dakle, novčani iznosi izraženi u kunama prilikom vještačenja, a vezano za
Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, i službenoj valuti
Republike Hrvatske od 1. siječnja 2023. godine, utvrđeni su upravo na temelju nalaza
vještaka kao razlika između početno ugovorenog tečaja CHF i onog koji se mijenjao
tijekom otplate kredita i on stvarno predstavlja razliku između iznosa anuiteta koji bi
tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram kuna koji je vrijedio na dan isplate
kredita i iznosa anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF u odnosu na
kunu na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta.
51. Potrebno je istaći da tuženik, iako je prigovarao da je sud trebao uračunati i
međusobno kompenzirati i više i manje plaćene novčane iznose, za vrijeme kad je
tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početno ugovorenog, nije postavio određeni
zahtjev u tom pravcu a ni istakao prigovor prijeboja, uvažavajući odredbu čl. 2 ZPP-a
da sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku, kraj činjenice
da takav zahtjev nije postavljen, tada nije bilo niti moguće odlučivati.
52. Stavljajući u odnos presuđeni novčani iznos i onaj novčani iznos koji je kao
razliku više plaćenih kamata i tečajnih razlika utvrdila vještak (21.586,17 :
27.065,13)dobije se iznos od 80, a to znači da je uspjeh tužitelja u parnici 80%, a
uspjeh tuženika 20%. Upravo zbog naprijed istaknutih razloga, a koji se odnose na
preciziranje tužbenog zahtjeva, bez postavljanja zahtjeva u odnosu na promjenjivu
ugovornu kamatu sud je zaključio da se uspjeh tužitelja treba podvesti pod odredbu
čl. 154. st. 2. ZPP-a, no, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove
zahtjeva treba istaći da je i vezano za osnov zahtjeva tužitelj uspio sa 80% jer je
tuženikov prigovor zastare u odnosu na promjenjivu ugovornu kamatu bio osnovan, a
imajući u vidu utvrđenja iz presuda vezanih za kolektivni spor tužitelj nije morao
postaviti zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora vezana za promjenjivu
kamatnu stopu. Dakle, sud je samo deklarirao ono što je već utvrđeno po tužbi u
kolektivnom sporu a iz čega proizlazi da je u svezi s navedenim osnovanim
prigovorom zastare trebalo cijeniti samo uspjeh tužitelja u odnosu na kondemnatorni
tužbeni zahtjev, ali tako da u datoj procesnoj situaciji sud nije mogao utvrditi da je
tužitelj povukao tužbu i onda odlučiti o troškovima sukladno odredbi čl. 158 ZPP-a.
53. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično
uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak kojim je svaka od njih uspjela, zatim
će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke
koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih
troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebno za
svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih
troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna
postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.
54. Tužitelj je uspio u parnici s 80%, a tuženik s 20% i pravilno primjenjujući
odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da je tužitelju valjalo priznati 60% dijela
ukupnih troškova koji su bili potrebno za svrhovito vođenje postupka.
Poslovni broj: 10. P-39/2021-20
55. Imajući u vidu odredbu čl. 151 ZPP-a koja propisuje da parnične troškove čine
izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, te da parnični troškovi obuhvaćaju i
nagradu za rad odvjetnika, pravilno primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 –
dalje u tekstu: Tarifa) sud utvrđuje da odvjetnik koji je tužitelju sastavio tužbu ima
pravo zahtijevati nagradu (TBR 7) u iznosu od 100 bodova, a jer je vrijednost
predmeta spora preko 10.000,00 kn, a nije preko 100.000,00 kn. Kako je u
međuvremenu vrijednost boda sa 10,00 kuna povećana na 15,00 kuna, tada proizlazi
da za sastav tužbe odvjetnik ima pravo zahtijevati 1.500,00 kuna odnosno 199,08
eura. Opunomoćenik-odvjetnik je za tužitelja sastavio dva obrazložena podneska i to
2. svibnja 2021. i 22. listopada 2022., i osnovano zahtijeva za sastav ovih podnesaka
(TBR 8), po 1.500,00 kuna, ili za svaki po 199,08 eura. Sud je održao pripremno
ročište 10. svibnja 2021. koje je odgođeno i ponovno održano 18. lipnja 2021., a
ročišta za glavnu raspravu su održana 20. kolovoza 2021., 2. studenog 2022. i 7.
prosinca 2022., pa opunomoćenik tužitelja osnovano zahtijeva (TBR 9) po osnovi
nagrade za zastupanje po 1.500,00 kuna ili 199,08 eura.
Opunomoćenik-odvjetnik je nazočio i ročištu za donošenje i objavu presude koje je
raspravnim rješenjem utvrđeno za 18. siječnja 2023., a odgođeno za 19. siječnja
2023. i zbog toga mu pripada nagrada u iznosu od 750 kuna ili 99,54 eura. Osnovica
za obračun PDV-a iznosi 1.692,18 eura, a kako PDV iznosi 423,05 eura tada je
ukupno priznati trošak po osnovi zastupanja 2.115,23 eura.
Tužitelj je predujmio trošak za vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn, ili 398,17 eura, a
obveznik je plaćanja sudskih pristojbi za tužbu i presudu, sukladno Zakonu o sudskim
pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne
novine 53/19 i 92/21) u iznosu od ukupno 155,78 eura (77,89 + 77,89). Kada se
zbroje svi ovi novčani iznosi dobije se iznos od 2.669,18 eura i nakon što je sud
utvrdio da tužitelju treba priznati 60% od ukupno utvrđenih iznosa dobije se
presuđeni iznos od 1.601,51 eura, a na koji iznos tužitelju pripada i zatezna kamata
sukladno odredbi čl. 151 st. 3. ZPP-a.
56. Kako je tužitelj zahtijevao ukupno 2.918,07 eura po osnovi troška parničnog
postupka, a sud mu je dosudio 1.601,51 eura valjalo je s viškom zahtjeva od
1.316,56 eura tužitelja odbiti, zajedno sa z.z. kamatom. 57. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
Požega, 19. siječnja 2023.
Sudac:
Ljubomir Mirković, v.r.
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave
presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje
županijski sud.
Dna:
1. Odvjetnik D. B., P.
2. OD M., K. & p. d.o.o., Zagreb