1

Poslovni broj: Gž Ovr-644/2022-3

 

Poslovni broj: Gž Ovr-644/2022-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. m. iza L. d.d. u stečaju, OIB: …, zastupanog po stečajnom upravitelju M. S., OIB: …, a on zastupan po punomoćnicima iz O. d. B. & G. j.t.d. Z., protiv ovršenika L.-B. d.o.o. u stečaju, S., OIB: …, zastupanog po stečajnoj upraviteljici M. Š., OIB: …, iz S., a ona zastupana po punomoćnici J. M. K., odvjetnici iz Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2137/2022 od 15. rujna 2022., 19. siječnja 2023.,

 

riješio je

 

I. Žalba ovrhovoditelja djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2137/2022 od 15. rujna 2022.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- ukida u točki II. izreke kojom je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak postupka te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška za sastav žalbe.

 

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Prihvaća se prijedlog ovršenika da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem sudske nagodbe Trgovačkog suda u Splitu broj P- 259/2022 od 27. svibnja 2022., do okončanja parničnog postupka na pokretanje kojeg je upućen ovršenik zaključkom.

II. Dužan je ovrhovoditelj S. m. iza L. d.d. u stečaju, OIB: …, u roku osam dana naknaditi ovršeniku trošak postupka u iznosu od 38.246,45kn (5.076,17 Eur).

z a k lj u č i o j e:

I. Upućuje se ovršenik L.-B. d.o.o. u stečaju, OIB: …, da u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovog zaključka pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene sudskom nagodbom Trgovačkog suda u Splitu broj P-259/2022 od 27. svibnja 2022. nedopuštenom, a iz žalbenog razloga iz članka 50. toč. 1. st. 7., 9. i 10. OZ-a."

 

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i obveže ovršenika da ovrhovoditelju nadoknadi troškove postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu ovršenik je predložio da se žalba ovrhovoditelja odbije kao neosnovana te traži trošak za sastav odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem prihvatio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju sudske nagodbe Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-259/2022 od 27. svibnja 2022. (dalje: sudska nagodba) do okončanja parničnog postupka na koji je uputio ovršenika zaključkom. Istovremeno je zaključkom u sklopu pobijanog rješenja uputio ovršenika da pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene sudskom nagodbom nedopuštenom.

 

6. Ovrhovoditelj se žali navodeći da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) jer mu nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom. Obrazlaže da je pobijano rješenje doneseno 15. rujna 2022., a da mu je prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava, kao i prijedlog za odgodu ovrhe dostavljen 19. rujna 2022., zajedno sa zaključkom da se na isti očituje u roku od tri dana te da sud u obrazloženju pobijanog rješenja dalje navodi da se ovrhovoditelj nije očitovao na prijedlog ovršenika, a ne navodi da nije niti zaprimio prijedlog.

 

7. Međutim, time što sud prvog stupnja nije sačekao da ovrhovoditelj da odgovor na prijedlog ovršenika nije učinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

 

7.1. Naime, člankom 65. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.; dalje: OZ) propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drugačije. Odredbom članka 210. stavak 3. OZ-a propisano je da je sud dužan o prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka odlučiti u roku od 8 dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Kako je, dakle, sud o prijedlogu dužan odlučiti u roku od 8 dana, a također kako je prema odredbi članka 209. stavak 7. OZ-a Agencija dužna u roku od 60 dana od dana kada joj je dostavljena isprava na provedbu dati nalog bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ako u tom roku ne primi odluku suda o odgodi ovrhe ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, radi se o izuzetku iz članka 65. stavak 2. OZ-a kada sud nije trebao čekati očitovanje ovrhovoditelja jer ne bi mogao poštivati rok iz članka 210. stavak 3. OZ-a, odnosno odluka o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava, koja bi bila dostavljena Agenciji nakon proteka roka od 60 dana iz članka 209. stavak 7. OZ-a, ne bi imala pravnog učinka jer bi sredstva već bila prenesena.

 

7.2. U konkretnom slučaju Agencija je primila zahtjev za izravnu naplatu 19. srpnja 2022. (list 56-57), a ovršenik je prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava u postupku izravne naplate sudu podnio 7. rujna 2022. te je sud prvog stupnja zaključkom od 9. rujna 2022. pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog (list 147). Međutim, ovrhovoditelj je taj zaključak primio tek 19. rujna 2022. (list 148). Obzirom na to da odgovor ovrhovoditelja nije stigao do dana donošenja pobijanog rješenja 15. rujna 2022. niti je vraćena dostavnica u tom roku, a Agencija je bila dužna protekom 19. srpnja 2022. dati nalog bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, radi se o izuzetku iz članka 65. stavak 2. OZ-a, odnosno ne radi se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a koja bi bila počinjena time da sud prvog stupnja kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi ovrhovoditelja da je prijedlog za odgodu ovrhe podnesen nakon proteka prekluzivnog roka za žalbu.

 

8.1. Odredbom članka 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog Zakona o odgodi ovrhe. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika propisana je odredbom članka 65. OZ-a, a iz sadržaja te odredbe ne proizlazi bilo kakav rok za podnošenje prijedloga za odgodu ovrhe, zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o prekoračenju prekluzivnog roka za žalbu. Kako ovršenik može podnijeti prijedlog za odgodu ovrhe sve do završetka ovršnog postupka, pravilno je sud odlučivao o pravovremeno podnesenom prijedlogu za odgodu ovrhe. 

 

9. Ovrhovoditelj se nadalje žali navodeći da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe jer ovršenik nije ispunio pretpostavku iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a koja uvjetuje da podnese ili žalbu ili tužbu za proglašenje ovrhe nedopuštenom stoga što je u trenutku donošenja ovdje pobijanog rješenja tek upućen da podigne tužbu, ali istu tužbu još nije podigao niti postoji kakvo jamstvo da će tužbu uopće podignuti. Nadovezuje se da ovršenik nije niti dokazao niti učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je ovrhovoditelj solventan i ima li dugotrajnu imovinu znatnije vrijednosti iz koje se ovršenik može u slučaju da uspije u parnici namiriti bez poteškoća. Ističe da ima imovinu veće vrijednosti od mnogih trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj i da je to sud propustio utvrditi, kao što je propustio utvrditi i činjenicu evidentiranu u javnom registru i e-Oglasnoj ploči nadležnog suda da je stečajna masa koju je stekao u vlasništvo, između ostalog, nekretnina koja je u naravi „H. B.“ u centru S. te da uz to ima na računu 1.435.886,50 kn i sveukupnu vrijednost nekretnina od 11.034.841,96 eura. Tvrdi da ovršenik nije dokazao da bi provođenjem ovrhe trpio takvu štetu koja bi bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva obzirom da su sredstva ovršenika već zaplijenjena pa tim sredstvima ionako ne može raspolagati i koristiti za vlastite potrebe i da su pravno neosnovani navodi suda prvog stupnja da je ovršeniku zbog blokiranog računa onemogućeno daljnje poslovanje u cijelosti. Navodi i da je bio spreman kupiti nekretnine ovršenika za iznos za koji je sklopljena nagodba.

 

9.1. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, ocjena je i ovog suda da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi prijenosom već zaplijenjenih novčanih sredstava pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U ovom slučaju radi se o specifičnoj situaciji jer je ovrhovoditelj stečajna masa iza pravne osobe L. d.d. u stečaju. Obzirom na to, stečajni upravitelj je dužan bez odgode unovčiti imovinu ovrhovoditelja kao dužnika koja ulazi u stečajnu masu i izgledno je da po okončanju parničnog postupka zbog unovčenja i diobe stečajne mase ovrhovoditelj neće posjedovati veći dio imovine koju sada ima u vlasništvu. Dakle, iako se za sada ne može pretpostaviti ishod parničnog postupka, proizlazi da nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka u slučaju uspjeha ovršenika u postupku stečajna masa neće biti dovoljna da se sredstva prenesena u korist ovrhovoditelja vrate ovršeniku na račun, odnosno izvjesno je da ovršenik nakon unovčenja i diobe stečajne mase neće moći od ovrhovoditelja naplatiti sredstva koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate i prenesena na račun ovrhovoditelja.

 

9.2. Prema tome, ovršenik je učinio vjerojatnim da će u slučaju prijenosa sredstava u korist ovrhovoditelja za ovršenika nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta pa su pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a kumulativno ispunjene, a žalba ovrhovoditelja je stoga pozivom na članak 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke.

 

10. Kako prema odredbi članka 11. stavak 5. OZ-a protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, a o prijedlogu za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sud je odlučio na način da je zaključkom ovršenika uputio na pokretanje parnice, ovaj sud nije razmatrao žalbene tvrdnje ovrhovoditelja o pravovremenosti podnesenog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

11. Međutim, žalbu ovrhovoditelja protiv odluke o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke rješenja trebalo je uvažiti i ukinuti odluku o trošku kojom je sud prvog stupnja naložio ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi  trošak s PDV-om od 38.246,45 kn.

 

11.1. Naime, ovršenik ima pravo na trošak po članku 14. stavak 5. OZ-a samo ako je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio ovršne troškove, a za sada nije poznat ishod parničnog postupka na koji je zaključkom upućen ovršenik radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

11.2. Kako će se tek po okončanju parničnog postupka moći ocjenjivati je li ovrhovoditelj ovršeniku neosnovano prouzročio troškove prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno prijedloga da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, ovisno o tome hoće li tužbeni zahtjev ovšenika kao tužitelja biti usvojen ili odbijen, odluku o naknadi tih troškova sadržanu u točki II. izreke pobijanog rješenja trebalo je ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a kako bi sud prvog stupnja tek po okončanju tog postupka odlučio o zatraženim troškovima novom, pravilnom i na zakonu osnovanom odlukom.

 

12. Ovrhovoditelj je zatražio trošak za sastav žalbe, ali mu analognom primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a taj zatraženi trošak nije dosuđen jer je žalbom osporavao u cijelosti prvostupanjsko rješenje, a uspio je samo sa dijelom koji se odnosi na odluku o naknadi troškova postupka.

 

13.  Ovršenik je podnio odgovor na žalbu i zatražio naknadu tog troška. Odgovor na žalbu nije trošak koji je u smislu članka 14. stavak 5. OZ-a bio potreban za ovrhu iz kojih razloga je odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Koprivnica, 19. siječnja 2023.