Poslovni broj Gž-1021/2022-2

 

             

 

 

Poslovni broj: Gž-1021/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz Z. (ranije iz Z., D. K.), OIB: …, zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika O. b. d.d. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD V. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-560/2021-14 od 3. lipnja 2022., temeljem odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.,

 

 

   p r e s u d i o      j e

 

             

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog  suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-560/2021-14 od 3. lipnja 2022.u točkama I. i II. izreke, a preinačava u točki III. tako da se tuženiku nalaže platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 550,80 € / 4.150,00 kuna[1] sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2022. do isplate, a odbija kao neosnovan zahtjev za trošak postupka u iznosu od 165,90 € / 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

II. Trošak žalbenog postupka se tuženiku ne dosuđuje.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno kako slijedi:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 42892/06, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika H. S. b. d.d. iz S. od 23.svibnja 2006. sadržana u članku 5. stavku 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

„Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanju kreditom iznosi 0,50% (slovima: nulacijelapedeset posto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženoj O. b. d.d. da tužiteljici D. P., isplati iznos od 1.390,27 kn, zajedno s pripadajućom  zateznom kamatom od 1.lipnja 2006. do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi prema članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.siječnja 2008. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj O. b. d.d. da tužiteljici D. P. plati troškove parničnog postupka u iznosu od 5.400,00 kuna  sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 3.lipnja 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Pravovremeno i dopuštenom  žalbom presudu pobija tuženik navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe se zaključuje da se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev i tuženiku dosuditi parnične troškove ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 390,63 kuna i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kuna.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2.  ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Posebno nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje žalba. Presuda je jasna i razumljiva, utemeljena na ponuđenim i izvedenim dokazima, o odlučnim činjenicama ima valjane razloge i može se ispitati.

 

6. Neosnovano tuženik prigovara da je počinjena povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi članka 461.a stavak 2. i članka 461.a stavak 6. i 7. ZPP-a smatrajući da se radi o sporu male vrijednosti. Ovo stoga što se tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i isplate pa se ne radi o sporu male vrijednosti, dakle nije mjerodavna samo vrijednost predmeta spora kondemnatornog zahtjeva već naznačena i prihvaćena u iznosu od 11.390,27 kuna.

 

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužiteljica 9.lipnja 2021. podnijela protiv tuženika tužbu u kojoj tvrdi da je sa pravnim prednikom tuženika H. S. b. d.d. sklopila 23.svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 42892/06 kojim je odobren kredit u iznosu od 59.675,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate te da je odredbom članka 5. Ugovora obvezana tužiteljica platiti kreditoru prilikom isplate kredita naknadu za obradu zahtjeva u visini 0,50% na iznos kredita, te da je tako 31.svibnja 2006. od tužiteljice naplaćen iznos od 1.390,27 kuna što je bila protuvrijednost 298,37 CHF,

-da je odredba članka 5. Ugovora nepoštena u smislu odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača te članka 270. Zakona o obveznim odnosima i ništetna te traži da se to utvrdi i naloži tuženiku vratiti stečeno bez osnove u iznosu od 1.390,27 kuna sa zateznom kamatom od 1.lipnja 2007. do isplate,

-da se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi, osporava osnov i visinu zahtjeva, prigovara tužiteljici svojstvo potrošača, aktivnu legitimaciju i stavlja prigovor zastare,

-da nije sporno da je tužiteljica kao korisnik kredita s prednikom tuženika sklopila ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojim je odobren kredit u iznosu od 59.675,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti , da je sudužnik bila B. P., a protivnik osiguranja-prodavatelj S. F., radi kupnje nekretnine te da je u točki 5.3. Ugovora navedeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% od iznosa odobrenog kredita i da se plaća jednokratno, prije korištenja kredita, a plaćanje se vrši u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora prema prodajnom tečaju kreditora važećem na dan plaćanja, ako ugovorom nije drugačije određeno, prema točki 2.4. Ugovora,

-da prema odobrenom kreditu od 59.675,00 CHF naknada od 0,50% iznosi 298,37 CHF, a prema potvrdi tuženika od 5.svibnja 2022. je navedena naknada naplaćena 31.svibnja 2006. u iznosu od 298,37 CHF, bez naznake kunskog iznosa koji je utvrđen uvidom u tečajnu listu banke prema kojoj je srednji tečaj za 1 CHF iznosio 4.659494 kuna, prema kojem je tužiteljica obračunala plaćeno iznosom od 1.390,27 kuna dok bi prema prodajnom tečaju 1 CHF=4.689800 kuna to iznosilo 1.399,29 kuna,

-da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. jer se radi o namjenskom ugovoru, stambenom kreditu koji je tužiteljica sklopila kao fizička osoba, radi kupnje stana radi stanovanja jer je ranije bila u najmu stana,

-da je odredba o naplati naknade za obradu kredita od strane kreditora bila unaprijed napisana, da se o istoj nije posebno pregovaralo, da je ništetna u smislu odredbe članka 81., 83. i 84. ZZP/03, a ako tuženik smatra drugačije da to mora i dokazati,

-da je sporna odredba jasna i lako uočljiva, ali ne i lako razumljiva, nije moguće ispitati opravdanost plaćanja naknade, jer je tuženiku kao financijskoj instituciji kao redovan posao i odobravanje kredita, a niti su za naplatu iste navedeni bilo koji kriteriji, da nije dokazano da visina naknade odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima te je nepoštena budući je tužiteljica za obvezu saznala tek po dostavi unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, a što sve ima za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, u smislu odredbe članka 87. ZZP/03 i članka 322. stavak 1. ZOO-a,

-da nije osnovan prigovor zastare jer se pravo na isticanje zastare u smislu odredbe članka 328. ZOO-a ne gasi pa kako je posljedica ništetnosti u smislu odredbe članka 323. ZOO-a obveza vraćanja stečenog bez osnove sukladno odredbama članka 1111. do 1120. ZOO-a, a zastara nastupa prema odredbi članka 214. stavak 2. ZOO-a protekom zakonom određenog vremena, zastara nije počela teći jer je ništetnost odredbe ugovora utvrđena tek u pobijanoj presudi.

 

8. Na temelju prednjih utvrđenja primjenom odredbe članka 323. stavak 1., članka 1111. i članka 1115. ZOO-a nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.390,27 kuna naplaćen temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu sa zateznom kamatom od dana izvršene uplate do plaćanja od strane tuženika.

 

9. Bez uspjeha tuženik prigovara da je tužiteljica, po struci ekonomist, s lakoćom mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovorne odredbe kojom je određeno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom u visini 0,50% od iznosa odobrenog kredita, jednokratno i prije korištenja kredita. O ništetnosti odredbe članka 5.3. Ugovora o kreditu o plaćanju ulazne naknade za odobrenje kredita o kojoj se također nije posebno pregovaralo je shvaćanje izneseno i u Odluci Europskog suda u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, a koja shvaćanja obvezuju i ovaj sud. Naime, nepoštena je odredba ugovora koju je unaprijed u ugovor unio tuženik kao kreditor o kojoj se posebno nije pregovaralo, a iz teksta sporne odredbe ugovora nije vidljivo da provizija ili naknada ili pak troškovi koji se mogu potraživati, a prebačeni su na korisnika kredita, imaju određene parametre iz kojih se može utvrditi cijena stvarno pružene usluge ili troškova. Posljedica ništetnosti je uspostava pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj se nalazio da nije bilo navedene ništetne odredbe pa je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici tako naplaćeni iznos.

 

10. Bez uspjeha tuženik pobija utvrđenje suda da nije osnovan prigovor zastare jer se rok zastare računa od pravomoćnosti presuda po tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora i rok zastare nije počeo teći.  Posebno i neosnovano  se prigovara aktivnoj legitimaciji jer je ugovor o kreditu sklopila tužiteljica namjenski za kupnju stana koja ima status potrošača što ne dovodi u pitanje pravo tužiteljice tražiti isplatu stečenog bez osnove.

 

11. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom  odredbe članka 322. stavak 1. i članka 29. stavak 2. i 8. ZPP-a je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti utvrđeni iznos naplaćen temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu pa tuženik tome neosnovano prigovara.

 

12. Tužiteljici je primjenom članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a parnični trošak  koji je bio potreban i nužan dosuđen jer je uspjela u sporu pravilnom primjenom  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) i Zakon o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13) osim u dijelu kojim je priznat i dosuđen iznos od 1.250,00 kuna radi sastava podneska predanog na ročištu 27.travnja 2022. koji iznos nagrade tužiteljici ne pripada. Bez uspjeha tuženik prigovara što je dosuđen trošak zastupanja na ročištima 27.travnja 2022. i 31.svibnja 2022. koji su određeni prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora na temelju 100 bodova. Pravilno je odmjeren i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu koje troškove je tužiteljice platila po pozivu suda.

 

13. Tuženiku se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje jer sa žalbom nije uspio primjenom članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a osim u neznatnom dijelu sporedne tražbine.

 

14. Iz naprijed iznesenih razloga se potvrđuje odnosno preinačava pobijana presuda primjenom članka 368. stavak 1. i članka 373. ZPP-a, kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 19. siječnja 2023.

 

 

                                                                                            Predsjednik vijeća

 

                                                                                           Goran Milaković v. r.