Kž-145/2021-4

                 

 

 

                 

     REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

                                                                                                                                           

 

Kž-145/2021-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K  E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Jadranke Bige Milutin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P.M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 19. svibnja 2021. broj: K-213/2020-9, u sjednici održanoj 19. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje:

 

1. Pobijanom presudom oslobođen je od optužbe opt. P.M. za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 130/20. i 80/22-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdatci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada  branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

6. Državni odvjetnik žaleći se zbog pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja navodi da nije sporno da je optuženik P.M. uputio riječi prijetnje za koje se tereti oštećenom D.P., jer da to proizlazi iz iskaza imenovanog oštećenika, koji iskaz da je u cijelosti potvrdila njegova supruga L.P., koje prijetnje kod oštećenika da su izazvale strah „…za njegovu osobnost i za njegovu suprugu tako i za materijalni opstanak budući da im je prijetio da će zatvoriti njihovu firmu odnosno jedini izvor sredstava za obitelj P..“ U žalbi državnog odvjetnika se dalje navodi da je nesporno, što da proizlazi iz iskaza oštećenika, da je nakon kritičnog događaja oštećenikovu firmu doista posjetila financijska i carinska inspekcija i da oštećenik smatra da je optuženik P.M. „…doveo do toga da su ga posjetile inspekcije koje unatoč učestalim nadzorima nisu od svih ovih 40 godina poslovanja utvrdile ništa sporno odnosno nezakonitu u njegovom poslovanju“. Državni odvjetnik u žalbi ističe da se iskaz svjedokinje I.M. supruge optuženika P.M., ne može uzeti kao vjerodostojan jer je ona supruga optuženika i „…ima interes da svjedoči u njegovu korist, a ne onako kako je to zaista bilo“.

 

7. Suprotno takvim tvrdnjama državnog odvjetnika, upravo ono što državni odvjetnik navodi da nije sporno, da je optuženik P.M. uputio inkriminirajuće riječi prijetnje oštećenom D.P. i da su te riječi prijetnje uplašile i uznemirile oštećenog D.P., za njegov materijalni opstanak, baš je to sporno, budući optuženik u svojoj obrani tvrdi da oštećenom nije uputio inkriminirane riječi prijetnje kritične prigode, a njegovu obranu potvrđuje njegova supruga I.M.

 

7.1. I prvostupanjski sud u pobijanoj presudi kao spornim (pod toč. 6. obrazloženja)  navodi da li je optuženik u svom obraćanju kritične prigode govorio oštećeniku inkriminirane riječi prijetnje te jesu li takve riječi, ako su izgovorene, podobne da kod oštećenika izazovu strah za njegov materijalni opstanak, a kao nesporno je prvostupanjski sud naveo pod toč. 5. obrazloženja pobijane presude da se je kritične prigode optuženik P.M. iz svog dvorišta obratio susjedu oštećeniku D.P.zbog buke i lupanja, smatrajući da to čini oštećenik, sa kojim nije u dobrosusjedskim odnosima od ranije.

 

7.2. Prvostupanjski sud je analizom i ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, te analizom obrane optuženika, osnovano zaključio da u predmetnom slučaju nije na nedvojben način utvrđeno da je optuženik P.M. kritične prigode rekao oštećenom D.P. inkriminirajuće riječi prijetnje, kao ni to, da su te riječi, sve da su i kazane, bile podobne za izazivanje straha i uznemirenosti kod oštećenika glede materijalnog opstanka i njega i njegove obitelji.

 

7.3. Nije prihvatljivo, kako to čini državni odvjetnik u žalbi, da se iskaz svjedokinje I.M. apriori smatra nevjerodostojnim jer je supruga optuženika pa „ima interes da svjedoči u njegovu korist, a ne onako kako je zaista bilo“, a s druge strane iskaz svjedokinje L.P., supruge oštećenika bezrezervno smatra vjerodostojnim, iako bi i ona, po prethodno navedenoj logici državnog odvjetnika imala interes svjedočiti u korist svog supruga oštećenika D.P. „a ne onako kako je zaista bilo“.

 

7.4. Stoga je u ovakvim slučajevima od odlučujućeg značaja analiza dokaza i obrane optuženika na način naveden pod toč. 7.2., kako ju je prvostupanjski sud i proveo, a ne selektivno, kako zagovara državni odvjetnik u svojoj žalbi.

 

7.5. U odnosu na navod državnog odvjetnika, da iz iskaza oštećenika proizlazi da je nedugo od kritičnog događaja oštećenikovu firmu posjetila financijska i carinska inspekcija te da još uvijek traje nadzor nad njegovom firmom (!?) i da oštećenik smatra da je upravo optuženi P.M. doveo do toga da su ga „…posjetile inspekcije koje unatoč učestalim nadzorima nisu od svih ovih 40 godina poslovanja utvrdile ništa sporno odnosno nezakonitu u njegovom poslovanju…“, je sam po sebi proturječan, budući da državni odvjetnik dolazak financijske i carinske inspekcije mjesec dana nakon inkriminiranog događaja povezuje sa kritičnim događajem, a potom da su inspekcijski nadzori koji nemaju veze sa predmetnim događajem u oštećenikovoj firmi učestali u proteklih 40 godina i da nikada nisu ništa utvrdili sporno. Dakle, ako su i inače učestali inspekcijski nadzori u firmi oštećenika, koji se ne povezuju sa radnjama optuženika, kako se i predmetni koji je uslijedio nakon mjesec dana od kritičnog događaja može povezati sa istim, te se logično nameće i pitanje zbog čega bi se oštećenik imao plašiti ili ga uznemiravati inkriminirane riječi optuženika, sve da su i izgovorene, ako njegova firma posluje zakonito i transparentno i da unatoč učestalim inspekcijskim nadzorima njegove firme koji se ne dovode u vezu sa djelovanjem optuženika, u razdoblju od 40 godina nikada u poslovanju nisu utvrdile ništa sporno ili nezakonito.   

 

8. Slijedom naprijed iznijetog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

 

 

U Šibeniku, 19. siječnja 2023.

 

 

 

                                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA

                                                                                 

                                                                                                                           Nives Nikolac, v.r.