1                     Poslovni broj 6 Gž-15/2023-2  

 

 

 

 

 

 

                 Poslovni broj 6 Gž-15/2023-2                          
 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz P., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. L., odvjetniku u R., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, na broj P-DO-92/2021, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj P-644/2020-44 od 13. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj P-644/2020-44 od 13. rujna 2022. pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke za iznos od 1.931,22 eur/ 14.550,79 kn[1].

 

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom II. izreke za iznos od 124,43 eur/ 937,50 kn i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja T. K. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn.

 

                                                            Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

 

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev, koji glasi

„I. Utvrđuje se da je tužitelj K. T., P., OIB: … vlasnik dijela nekretnine k.č. 5824/165 dvorište površine 315 m2, zk. ul. 7105 k.o. Ž. u površini od 293 m2 koji je u Skici lica mjesta, izrađenoj po vještaku T. V., dipl. ing geod. iz V. d.o.o. P., u nalazu i mišljenju br. 19/18 od 22. svibnja 2018., označen slovima A-B-C-D-E-A, koji nalaz i mišljenje je sastavni dio ove presude."

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 15.488,29 kn / 2.055,65 eura1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv dijela navedene presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženoj nadoknadi parnični trošak. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 937,50 kn. Navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a posljedično je ta bitna povreda dovela do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Nadalje tužena pobija i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

3. Žalba nije osnovana glede glavne stvari, dok je djelomično osnovana glede odluke o troškovima parničnog postupka.

 

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik dijela k. č. 5824/165 dvorište površine 315 m2 iz zk. ul. 7105 k. o. Ž. na skici lica mjesta označenog slovima A-B-C-D-E-A u površini od 293 m2. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je u mirnom, samostalnom i savjesnom posjedu k. č. 5824/165 k. o. Ž., računajući i posjed svojih prednika neprekidno preko više od 100 godina i da mu samostalan posjed i vlasništvo nitko nije osporavao.

 

5. Tužena se protivi tužbenom zahtjevu tvrdnjom da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, da tužitelj treba dokazati da je bio u kvalificiranom posjedu preko svojih pravnih prednika duže od 30 godina, do 6. travnja 1941. Prigovara i poštenju tužitelja. Dakle,  tužena sadržajno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te postojanje pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu  u okviru žalbenih razloga tužene, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje sadržajem žalbe upire tužena. Suprotno tvrdnji tužene, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP na koje sadržajem žalbe upire tužena.

 

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Tako je sud prvog stupnja u postupku utvrdio:

- da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama vodi kao vlasništvo tužene,

- da je k. č. 5824/165 k. o. Ž., upisana u posjedovnom listu 1776 kao dvorište površine 315 m2, a da je k. č. 5824/166 k. o. Ž. upisana u istom posjedovnom listu kao dvorište površine 60 m2 te da se prema kopiji plana parcele nepravilnog oblika, dodiruju sa istočne strane graniče sa cestom – javno dobro, parcele se u naravi nalaze u naselju K., čine cjelinu definiranu zidovima,

- da posjed tužitelja čini gospodarska zgrada (spremište, konoba, nadstrešnica), kokošinjac, dva spremnika za vodu, dvorište i dvorište na južnoj strani koje se koristi za držanje drva i parkiranje,

– da tužitelj drži u posjedu dio k. č. 5824/165 površine 293 m2, na skici lica mjesta označeno plavom bojom i slovima A-B-C-D-E-A,

- da je otac tužitelja B. K. predmetnu nekretninu naslijedio od svoga oca J. K. (tužiteljevog djeda), koji je u neposrednoj blizini 1928. izgradio kapelicu, da je tužitelj univerzalni nasljednik svoga oca B. (prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju poslovni broj O-206/88),

- da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima u samostalnom posjedu predmetne nekretnine najkasnije od početka 1900.,

- da je tužitelj pošteni posjednik predmetne nekretnine te ga u posjedu nikada nitko nije smetao,

- da iz povijesnog posjedovnog lista, kao i skice premjeravanja koji je sastavni dio povijesnog posjedovnog lista, proizlazi da se k. č. 5824/165 u naravi dvorište sa 315 m2, osnovala 1974., u predmetu „Cijepanje na zahtjev Imovinsko pravne službe radi dodjele na korištenje“ pri čemu se k. č. 5824/31- put 1135 m2 cijepa na k. č. 5824/31 put 667 m2, k. č. 5824/164 dvorište sa 162 m2, k. č. 5824/165 dvorište sa 315 m2, i k. č. 5824/166 dvorište sa 60 m2, pri čemu sve k. č. ostaju u upisane na posjednika Društveno vlasništvo- Javno dobro putevi,

- da je uvidom u skicu izmjere broj 44 gore navedene parcelacije iz 1974. utvrđeno da novonastale k. č. samo na arhivskoj skici dolaze upisane sa posjednicima, i to za k. č. 5824/165 dolazi upisan K. B. p. J., … te da je prelaskom na kompjutersku bazu podataka posjedovni list 622/1 k. o. R. prenumeriran  u posjedovni list 1776 istog posjednika, Javno dobro putevi i takav je upis i danas.

 

9. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje, s obzirom da je tužitelj putem svojih prednika, oca B. i djeda J., u nesmetanom i poštenom posjedu nekretnine počev najkasnije od 1900., pa i dok je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, da se na konkretni slučaj ima primijeniti pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1452-1477), prema kojima tužitelj treba dokazati da je putem svojih pravnih prednika u poštenom posjedu predmetne nekretnine duže od 30 godina do 6. travnja 1941.,  što je uvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću, a kako je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u nesmetanom, poštenom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine dulje od 40 godina do 6. travnja 1941., i to dijela k. č. 5824/165, dvorište sa 315 m2 iz zk. ul. 7105 k. o. Ž. i to dijela u površini od 293 m2, koji je u Skici lica mjesta, izrađenoj po vještaku T. V., dipl. ing. geod. iz V. d.o.o. P., u nalazu i mišljenju br. 19/18 od 22. svibnja 2018. označen slovima A-B-C-D-E-A, da je tužitelj temeljem zakona stekao vlasništvo te prihvaća tužbeni zahtjev.

 

10. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju  prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi stavka 3. toga članka, rokovi za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Prema stavku 4. toga članka u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog dana.

 

11. No, prvotno je odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ovu odredbu je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom od 17. studenog 1999. stavio izvan snage, zbog čega se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću, a imajući u vidu da su predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., a do 17. studenog 1999.

 

12. Pri tome valja imati u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima T. protiv R. H., J. protiv R. H., R. i dr. protiv R. H., G. protiv R. H., da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. time da se u taj rok ima računati vrijeme sve do 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo izvornu odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP.

 

13. Prema tome, za  razrješenje odnosa među strankama mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa. Dosjedanje na predmetnoj nekretnini  započelo je teći u vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika proglašenog 1811. s kasnijim novelama (dalje: OGZ), koji  se kao pravna pravila primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) i čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/46, 105/45 i 96/47) te je i završilo za važenja OGZ protekom vremena od 40 godina, sukladno pravnim pravilima iz paragrafa 1472. i 1477. Prema navedenim paragrafima 1472. i 1477. OGZ odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. I protek vremena od 40 godina. Poštenje (savjesnost) posjeda se pretpostavlja, pa je onaj tko tvrdi suprotno dužan to dokazati. Iako je tužena prigovorila poštenju tužitelja, nije dokazala da bi tužitelj bio nepošten stjecatelj pa se smatra da je posjed tužitelja pošten.

 

14. Utvrđeno činjenično stanje nije dovedeno u pitanje ni žalbom tužene koja svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim bezuspješno, jer iskazi tužitelja i svjedoka nisu u suprotnosti s drugim dokazima u spisu. Neosnovano tužena ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučno za predmet spora.

 

15. Tužitelj u sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je osnovano sud prvog stupnja tuženoj naložio da tužitelju naknadi sve opravdane troškove postupka (čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP), dok je zahtjev  tužene (iako to nije izričito navedeno) ocijenjen neosnovanim. Odlučujući o visini troškova postupka koji kao opravdani pripadaju tužitelju, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je tuženoj naložio da tužitelju naknadi trošak u iznosu od 14.550,79 kn, sada 1.931,22 eur. Naime, na ročištima od 26. veljače 2018., 17. prosinca 2018., 15. travnja 2021. i 26. svibnja 2022. se raspravljalo o glavnoj stvari, pa je sud prvog stupnja osnovano za svako to ročište tužitelju odmjerio naknadu od 750,00 kn, uz PDV. Međutim, osnovano ističe tužena da trošak sastava podneska od 18. svibnja 2022. nije bio potreban, jer je tužitelj istovjetni tužbeni zahtjev postavio na ročištu od 15. veljače 2021. (očitom pogreškom u pisanju zapisnik  datiran sa 15. veljače 2020.). Prema tome, neosnovano je tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 937,50 kn, sada 124,43 eur.

 

16. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke za iznos od 1.931,22 eur (14.550,79 kn), a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presudu pod točkom II. izreke preinačiti za iznos od 124,43 eur (937,50 kn) i zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u tome iznosu odbiti kao neosnovan.

 

17. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer je njena žalba glede glavne stvari neosnovana.

 

 

U Velikoj Gorici 19. siječnja 2023.

 

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.