1

Poslovni broj:10 Gž Ovr-467/2022-3

Poslovni broj:10 Gž Ovr-467/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. R. s. d.d. (OIB: ...), iz Z.,  zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika D. K. (OIB: ...), iz P., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz O., radi ovrhe na nekretninama, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Ovr-191/2021-32 od 18. srpnja 2022., dana 19. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Ovr-191/2021-32 od 18. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na prijedlog ovršenika odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi u predmetu Općinskog suda u Osijeku pod brojem P-314/2022.

1.1. Obrazlažući opisano stajalište prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da ovršnu ispravu na osnovu koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi broj Ovr-191/2021-2 od 2. ožujka 2021. čini po javnom bilježniku solemnizirani Ugovor o kreditu kojeg je ovršenik sklopio sa Z. b. d.d. kao kreditorom, da je ovršenik podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti navedenog Ugovora pozivajući se na utvrđenja proizašla iz presuda koje su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača protiv više tuženih banaka, između ostalih i kreditora ovršenika – Z. b. d.d. koji se postupak vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod brojem P-314/22. te da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 11. ožujak 2022. donesen zaključak broj Su IV – 87/2022 – da je ovršni sud, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe – zaključuje da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 65. stav.1. toč. 4. Ovršnog zakona (dalje: OZ - "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22) prema kojoj sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništetnosti, pa je odredio odgodu predmetne ovrhe do pravomoćnog okončanja po ovršeniku pokrenute parnice.

2. Pravodobnom žalbom ovrhovoditelj pobija opisano rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da ga preinači, odbije ovršenikov prijedlog za ovrhu i nastavi s provedbom ovrhe.

2.1. U odgovoru na žalbu ovršenik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu ovrhovoditelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje, reproducirajući u bitnome sadržaj prijedloga za odgodu ovrhe.

3. Žalitelj u žalbi upućuje na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku ističući da pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnoj pretpostavci odgode ovrhe na prijedlog ovršenika – pretpostavci nastanka nenadoknadive ili teško naknadive štete odnosno sprječavanja nasilja ili nenadoknadive odnosno teško naknadive štete koji je teret dokaza na ovršeniku. Smatra i da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl.77. OZ-a obzirom da je sam ovršenik dobrovoljno raspolagao predmetnom nekretninom kao zalogom za osiguranje povrata kredita.

4. Razmatrajući pobijano rješenje i sadržaj ovršenikovog prijedloga za odgodu iz aspekta prethodno navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.sav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a objavljenog u „Narodnim novinama“ broj 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3. i 4. ZID ZPP/22) a koji se u ovršnim postupcima primjenjuje osnovom odredbe čl.21.stav.1. OZ-a , ovaj sud istu nalazi osnovanim no o žalbi ovrhovoditelja odlučio je pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1. toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP-a i čl.381. ZPP-a.

4.1. Naime, polazeći od sadržaja odredbe čl. 65. stav. 1. toč. 1. OZ koja propisuje da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stav. 1. toč. 1.-11.. navedenog članka zakona, evidentno je da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge o vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

4.2. Rukovodeći se sadržajem ovršenikovog prijedloga u kojemu predlaže odgodu osnovom odredbe čl.65.stav.1.toč.4. OZ-a te prilaže tužbu podnesenu Općinskom sudu u Osijeku vidljivo je da istom traži utvrđenje ništetnosti predmetne ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 3210869176/07 sklopljenog između ovršenika kao korisnika kredita i kreditora Zagrebačke banke d.d. potvrđenog od javnog bilježnika Z. Š. iz O. dana 25.9.2007. pod brojem OV-5567/07 odnosno podredno – utvrđenje djelomične ništentosti navedenog ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u švicarskim francima, a o čemu je na općenitoj razini odlučeno pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i kreditor iz predmetne ovršne isprave, prilikom sklapanja ugovora o kreditima povrijedile kolektivne interese potrošača (korisnika kredita) koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj stopi ugovorne kamate koja će se mijenjati jednostranom odlukom kreditora, a što je sve imalo za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

4.3. Nadalje valja navesti da je Republika Hrvatska kao punopravna članica Europske unije od 1. srpnja 2013. dužna primjenjivati pravo Europske unije koje od tada čini dio njezinog pravnog poretka i nadređeno je onom nacionalnom. Iako se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, pravo Europske unije ne primjenjuje neposredno to međutim postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005. Stoga se i na konkretni predmet s obzirom na vrijeme njegovog pokretanja, kao i razdoblje u odnosu na koje se traži zaštita, ima primjenjivati nacionalni propis, ali uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije.  

4.4. Polazeći od zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV – 87/2022 donesenog 11. ožujak 2022. – da je ovršni sud, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, povezujući isti sa odredbom čl.327. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) kojom je propisano da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba i čl.328. ZOO kojom je propisano neograničeno isticanje ništetnosti, a što je upravo predmet parničnog postupka koji je ovršenik pokrenuo pred Općinskim sudom u Osijeku, kraj činjenice što se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o hipotekarnom kreditnom odnosu između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta u kojem je ovršenik potrošač sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/07 - „Narodne novine“ broj 79/07 i 125/07) važećeg u vrijeme sklapanja predmetno ugovora o kreditu dana 19.9.2007. to se u konkretnom slučaju valja rukovoditi stajalištem Suda Europske unije izraženog u presudi broj C 407/18 (predmet Kuhar c/a Addiko bank) da u ovakvim ovršnim postupcima treba odgoditi zatraženu ovrhu u kojem slučaju ovršenik nije dužan dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive i teško nadoknadive štete jer bi inzistiranje na ispitivanju prema nacionalnom zakonodavstvu još i dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe (nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete) dovelo do toga da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario a posterio (nakon što je nekretnina prodana), bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe. Suprotno tome da se odgodom ovrhe u slučaju pokretanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o potrošačkom kreditiranju, bez inzistiranja na ispitivanju dodatnih pretpostavaka za odgodu ovrhe, osigurava provedba načela djelotvornog osiguranja provedbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

4.5. Imajući u vidu izneseno, valjalo je pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1.toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP-a odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano rješenje o odgodi ovrhe.

5. Razumijevanja radi valja pojasniti da je pozivanje ovršenika na odredbu čl.80.b.stav.2. i 3. alineja 2., 3. i 4. OZ-a isticanjem da je predmetna nekretnina  njegova jedina nekretnina, da u njoj stanuje te mu ista služi za zadovoljenje njegovih stambenih potreba- u stadiju provedbe ovrhe neutemeljeno jer se pretpostavke sadržane u citiranoj odredbi odnose na određivanje ovrhe, a ne na odgodu ovrhe do koje može doći isključivo ako je ista već određena. Obzirom da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi broj Ovr-191/2021-2 od 2. ožujka 2021.te da je ovrha u stadiju provedbe (doneseno je nepravomoćno rješenje o dosudi predmetne nekretnine) to je ovršenik prekludiran u pravu na pozivanje na odredbu čl.80.b OZ-a koja propisuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini.

6. Konačno, ovrhovoditeljevom inzistiranju na primjeni odredbe čl.77.OZ-a također nema mjesta u odnosu na institut odgode ovrhe jer se ovršenik ne protivi ovrsi, već tek predlaže njezinu odgodu.

U Varaždinu, 19. siječnja 2023.