1

Poslovni broj: Gž-1385/2021-

Poslovni broj: Gž-1385/2021-

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, Larise Crnković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. N. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz ZOU A. Z. i T. K. odvjetnicima iz P., protiv tuženika 1. M. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. I. odvjetniku iz R., 2. R. S., OIB; ..., oboje iz M.,  radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući po žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 141/19 od 3. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.,

 

            p r e s u d i o     j e

 

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice J. N., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P 141/19 od 3. ožujka 2021.

 

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

   Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je ništetan Ugovor o darovanju od 12.8.2018., sklopljen između 1. i 2. tuženika; da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama kč. br. ..., sve upisane u zk. ul. ... k.o. J., na 19/36 dijela nekretnine kč. br. ..., upisane u zk. ul. ... k.o. J. i to kč. br. ..., kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 12.10.2018., tako da se briše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama sa imena drugotužene uz istovremeni upis na ime i u korist prvotuženika, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Točkom 2. izreke naloženo je tužiteljici da 1. tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn u roku od 15 dana.

 

2.Protiv prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga  sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,  91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.U odgovorima na žalbu 1. i 2. tuženici su osporili osnovanost žalbenih navoda tužiteljice.

 

4.Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužiteljice,  ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

 

6.Nisu osnovani navodi tužiteljice kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U odnosu na navode kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, valja reći da su ti navodi osnovani. No kako je i 'pravilnim tumačenjem mjerodavnih odredaba materijalnog prava, valjalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice odlučiti na isti način, to opisano postupanje suda prvog stupnja, u konačnici nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

 

7.Predmet spora je ništetnost Ugovora o darovanju od 12. kolovoza 2018. sklopljenog između 1. i 2. tuženika, predmet kojeg su nekretnine označene kao kč. br..., sve upisane u zk. ul. ... k.o. J., na 19/36 dijela nekretnine kč. br. ..., upisane u zk. ul. ... k.o. J. i to kč. br. ..., pozivom na čl. 271. i 273. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a).

 

8.Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi u bitnome:

 

-da iz presude i presude na temelju priznanja poslovni broj P 197/15 od 29.9.2015., potvrđene presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1111/16 od 24. studenog 2020., proizlazi da N. S. duguje tužiteljici iznos od 60.000,00 eur sa kamatama, da je taj dug iz Ugovora o zajmu zaključenog 4.3.2010. sa pokojnim ocem tužiteljice D. N..;

-da je iz spisa poslovni broj Ovr 8057/16, razvidno da je sud odredio ovdje tužiteljica pokrenula ovrhu protiv N. S. kao ovršenice, radi namirenja svoje tražbine temeljem prednje citiranih presuda na nekretnini ovršenice, i to dvosobnog stana broj 18 na petom katu, ukupne površine 53,49 m2 koji se nalazi u zgradi u R., prodajom i namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom, da je utvrđena vrijednost predmetne nekretnine, te da je u tijeku prodaja iste;

-da je 27.11.2015. sklopljen Ugovor o darovanju, kojim je N. S. kao darovateljica darovala daroprimatelju M. S. nekretnine koje su predmetom darovanja i osporenog ugovora o darovanju od 12.10.2018. sklopljenog između ovdje 1. i 2. tuženika;

-da je Ugovorom o darovanju od 30.5.2017., M. S. kao darovatelj darovao daroprimatelju V. S. nekretnine koje su predmetom darovanja prednje navedenog ugovora o darovanju od 27.11.2015. i osporenog ugovora o darovanju od 12.10.2018. sklopljenog između ovdje 1. i 2. tuženika;

-da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. V. S. od 15.5.2018., poslovni broj O-1526/18, 1. tuženik M. S. u cijelosti naslijedio svoga pok. oca V., pa tako, između ostalog, da je naslijedio i predmetne nekretnine;

-da je iz sadržaja Ugovora o darovanju od 12.10.2018., razvidno da je isti sklopljen između 1. i 2. tuženika, da su predmet istog nekretnine koje su predmetom darovanja prednje navedenih i osporenih ugovora o darovanju od 27.11.2015. i 30.5.2017. te naslijeđenih prema citiranom rješenju o nasljeđivanju iza pok. V. S.; da se temeljem tog Ugovora na predmetnim nekretninama zasniva pravo plodouživanja u korist darovatelja;

-da je tužiteljica podnijela tužbu pod poslovnim brojem P 2709/18 protiv tuženih N. S. i ovdje 1. tuženika, radi utvrđenja ništetnosti prednje navedenih Ugovora o darovanju od 27.11.2015. i 30.5.2017., a podredno radi pobojnosti istih zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji, da je rješenjem od 3.9.2020., predmetni postupak prekinut do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka i ovršnog postupka Ovr-8057/16;

-da je nepravomoćnom presudom poslovni broj Povrv 1512/15 od 1.8.2019. utvrđeno usvojen zahtjev ovdje tužiteljice, te je naloženo tuženicima M. S. i S. S., da isplate tužiteljici iznos od 33.000,00 eur-a u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućim kamatama, a temeljem Ugovora o zajmu uz zasnivanje založnog prava na nekretnini od 13.6.2011., a kojeg su 1. i 2. tuženici kao dužnici sklopili sa pok. ocem tužiteljice;

-da iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da na ranije spomenutom stanu ne može naplatiti svoje dugovanje prema 1. tuženiku obzirom na procijenjenu vrijednost, da je to dug 1. tuženika prema njenom ocu, koji mu je sporni iznosa pozajmio za renoviranje upravo tog stana, da je 1. tuženik po smrti njenog oca njoj obećavao vratiti predmetni dug, no da je odugovlačio sa time.  Nadalje je navela da je iznos od 33.000,00 eur-a pozajmljen ovdje 1. tuženiku i S. S..  U odnosu na predmetne nekretnine na B., iskazala je da su bile vlasništvo majke 1. tuženika, koje je ista poklonila upravo 1. tuženiku, a on svome ocu, pa ih nakon smrti oca naslijedio i poklonio 2. tuženici. Dodala je da je 1. tuženik od oca naslijedio jedna stan koji je odmah prodao, no da od tog novca nije tužiteljici želio vratiti dug.

 

9.1.Polazeći od ovakvih utvrđenja, ovaj sud prihvaća kao pravilno stajalište suda prvog stupnja koji odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, no ne i razloge kojima se pri tome rukovodio. 

 

9.2.Naime, donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica ima potraživanje prema N. S., majci 1. tuženika i baki 2. tužene,  temeljem pravomoćne presude poslovni broj P 197/15, da je radi namirenja svoje tražbine  2016. pokrenula postupak ovrhe i to samo na nekretnini, dvosobnom stanu u vlasništvu dužnice, koji ovršni postupak je u tijeku. Temeljem toga, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica time izabrala predmet ovrhe i istog nije mijenjala tijekom cijelog ovršnog postupka.

Nadalje utvrđuje da je prije sklapanja predmetnog darovanja između tuženika, 1. tuženik predmetne nekretnine naslijedio od svoga oca V. S., prema rješenju o nasljeđivanju od 15.5.2018., a kojim je naslijedio i drugu imovinu, stan sa pripatkom ukupne površine 26,79 m2 kao i neutvrđeni iznos novčanih sredstava. U odnosu na učinjena darovanja predmetnih nekretnina od 30.5.2017. i 27.11.2015., da tužiteljica već vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P 709/18.

 

9.3.Shodno tome, prosudba je suda prvog stupnja da provedenim dokazima nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je na strani 1. tuženika prilikom sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju postojala nedopuštena pobuda u smislu čl. 271. u svezi čl. 273. st. 4. ZOO-a, koja je bitno utjecala na 1. tuženika da otuđi predmetne nekretnine i tako pokuša onemogućiti tužiteljicu da naplati svoju tražbinu prema dužnici N. S.. pri tome sud smatra da tužiteljica u ovom postupku nije sudu pružila nepobitne dokaze da N. S. nema druge imovine (izuzev one u odnosu na koju je bila pokrenuta ranije spomenuta ovrha) iz koje bi se tužiteljica mogla namiriti, a da je teret dokazivanja tih činjenica na tužiteljici.

Osim toga, stav je prvostupanjskog suda da temeljem provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je 1. tuženik darovao 2. tuženoj predmetne nekretnine koje je naslijedio od svoga oca kako bi osujetio tužiteljicu da namiri svoje potraživanje prema N. S. obzirom da je i sam dužnik prema tužiteljici o čemu se i vodio parnični postupak pod brojem Povrv 1512/15.

Nastavno iznesenom, sud prvog stupnja primjenom čl. 221. a ZPP-a zaključuje da bi predmetni Ugovor o darovanju nije ništetan zbog nedopuštene pobude, te odbija tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom. Odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. i svezi čl. 155. ZPP-a.

 

10.Protivno prednjem, ukazuje se sudu prvog stupnja, da je čl. 273. st.1. ZOO-a, propisano da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost ;  prema st.2. istog članka, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka; st.3. ovog članka propisano je da besplatni ugovor  nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

Dakle, prema čl. 273. st. 3. ZOO, posljedica zaključenja besplatnog ugovora, kada je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku suugovaratelja da ga zaključe, jest da je takav ugovor bez pravnog učinka.

               Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačan s ništetnim ugovorom, budući se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Za razliku od toga, kod nepostojećih ugovora, nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

 

11.Cijeneći rečeno, u konkretnom slučaju, sporni Ugovor, za koji zakon propisuje (čl. 273. st. 3. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti  vezuje uz te okolnosti.

 

12.1.Iz navedenih razloga nisu bile ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži deklariranje ništetnosti predmetnog Ugovora.

To ujedno ima za posljedicu da nisu postojale ni pretpostavke za udovoljenje daljnjem dijelu zahtjeva tužiteljice, kojim je tražila uspostavu ranijeg zk. stanja, tako da se briše pravo vlasništva na predmetnim nekretninama sa imena 2. tuženice i upisa istih na ime i u korist 1. tuženika.

              

12.2.Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 2357/15, Rev x 588/16, Rev 12/20 i dr.

Osim toga, podudarno pravno shvaćanje (iako za drugi pravni institut ali s posljedicama propisanim ZOO-a kao i kod besplatnog ugovora sklopljenog s nedopuštenom pobudom) je prihvaćeno na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013., a prema kojem: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen."

 

13.Uvažavajući do sada rečeno, nameće se zaključak da iako ovaj sud drži pogrešnim razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke, da je u konačnici ipak pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

14.U kontekstu prednje izloženog, pravno neutemeljenim drži ovaj sud žalbene navode tužiteljice kojima ustrajući na tvrdnji o ništetnosti spornog Ugovora, smatra da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu odluku, propustio ocijeniti da li je sporni Ugovor ništetan sukladno čl. 322. ZOO-a, te se radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja upućuje tužiteljica na razloge iznesene u prethodnim točkama ovog obrazloženja.

 

15.Osim toga, tužiteljica nije dovela u dvojbu pravilnost odluke kojom se odbija tužbeni zahtjev, niti daljnjim žalbenim navodima kojima ukazuje na ranija postupanja 1. tuženika spram predmetnih nekretnina odnosno događaje koji se prethodili sklapanja pobijanog Ugovora, za koje drži da ih sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio, kao i isprave koje je priložila u spis, a odnose se na 2. tuženicu, točnije činjenicu boravka na raznim adresama.

 

              16.1.Pogrešnim drži ovaj sud žalbene navode tužiteljice kojima upire i na čl. 285. ZOO-a, kao razlog ništetnosti – fiktivan pravni posao, navodeći da taj razlog ništetnosti nije izričito bio naveden u historijatu tužbe, ali da ga je sud trebao ispitati po službenoj dužnosti.

Ovo stoga što iako u situaciji kada je tužitelj naveo pravnu osnovu sud nije za nju vezan, valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi,  da odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te da su stranke te koje su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice.

To konkretno znači da kako iz stanja u spisu, nepobitno proizlazi da tužiteljica ni jednom u tijeku prvostupanjskog postupka nije isticala činjenice na okolnost da bi sporni Ugovor bio ništetan iz razloga jer se radi o fiktivnom pravnom poslu, niti je u tom pravcu predložila sudu provođenje bilo kakvog dokaza, da u takvoj situaciji, ni sud prvog stupnja nije imao ovlaštenje da po službenoj dužnosti provodi dokaze i utvrđuje činjenice koje izrijekom nije istaknula ni sama tužiteljica.

 

16.2.Podredno se u svezi prednjeg, napominje da prema ocjeni ovog suda, sukladno čl. 285. st. 1. ZOO-a, posljedica prividnog ugovora također nije ništetnost istog, već među ugovornim stranama takav ugovor nema učinaka, odnosno to je pravno nepostojeći pravni posao u smislu čl. 247. ZOO-a.

Nastavno tome, nameće se zaključak da se ne bi moglo udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice ni iz prednje navedenog razloga.

 

              17.Obzirom na sve prednje navedeno, pravilnom se ukazuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki 2. izreke, ukazuje pravilnom.

 

              18.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice, te potvrditi pobijanu presudu, primjenom čl. 368. st.2. ZPP-a.

 

19.Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer ista nije uspjela u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Rijeci  18. siječnja 2023.

 

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

                                                                                             Ksenija Dimec, v.r.