- 1 -              Revd 2310/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2310/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik iz Č., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1183/2020-2 od 16. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-159/2019-22 od 26. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 18. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1183/2020-2 od 16. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-159/2019-22 od 26. kolovoza 2020. Traži naknadu troška cijelog postupka.

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

4. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen u cijelosti na temelju čl. 1111. i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) jer su nižestupanjski sudovi zaključili da su nepoštene i ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima su ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pozivom na odluke ovoga suda broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. i Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. u kojoj je povodom izvanredne revizije zauzet stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO.

 

5. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

 

''Je li, u slučaju kada utvrdi da su pojedine promjene kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope? Podredno, je li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove, koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjive kamatne stope, sud ovlašten primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope pretvoren u ugovor o kreditu u kunama ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?

 

Može li sud u presudi kao o prethodnom pitanju utvrditi ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze na temelju odluka Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesenih u kolektivnom sporu, bez pravne ocjene jesu li konkretne odredbe u ugovoru istovjetne onima koje su utvrđene ništetnim presudama u kolektivnom sporu?

 

Može li sud iz pravnog poretka ukloniti pravni institut zastare za povrat iznosa (restituciju) u slučaju ništetnosti ugovornih odredbi na temelju kojih je plaćanje izvršeno?

 

Može li se stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?''

 

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

7. Prvo, treće i četvrto pitanje koja tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što je riječ o pitanjima glede kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitati sudsku praksu (tako i u Revd-4359/2021-2 od 3. studenoga 2021., Revd-71/2022-2 od 9. ožujka 2022., Revd-235/2022 od 19. travnja 2022. i dr.).

 

8. Drugo pitanje pak polazi od pogrešne postavke da nižestupanjski sudovi nisu ocijenili je li konkretna odredba u ugovoru istovjetna onoj koja je utvrđena ništetnom presudom u kolektivnom sporu pa nije važno za odluku u ovom sporu.

 

9. Kako stoga u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.