Poslovni broj: I Kž-440/2022-4

Poslovni broj: I Kž-440/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr. odlučujući o žalbi optuženog M. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 10. listopada 2022. broj: K-11/2022., u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, optuženi M. Š. proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv imovine - razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 34. te razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci presude pod točkom I i II pa je za svako kazneno djelo na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od po 3 (tri) godina pa je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđen na  jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

 

1.2. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) od optuženika je oduzeta protupravno stečena imovinska korist vezano uz točku II u iznosu od 7.570,00 kn / 1004,71 Euro te je isti dužni u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude navedeni iznos isplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi M. Š. je oslobođen od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženi M. Š. po branitelju B. K., odvjetniku u Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da preinači presudu i optuženiku izrekne blažu kaznu.

 

3. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik predlaže odbiti optuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženi u žalbi smatra da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 3. ZKP/08. Ukazuje da su na raspravi 7. listopada 2022. putem audio – video uređaja saslušani svjedoke R. D. i M. U. dok je optužba odustala od prijedloga da se saslušaju svjedoci M. T. T. K., koji su ispitani samo pred optužbom bez prisutnosti obrane pa su morali biti ispitani na raspravi. Smatra da je time je povrijeđeno načelo kontradiktornog ispitivanja.

 

6.1. Međutim, prvostupanjski sud (točka 11.) obrazlaže stav državnog odvjetnika u pogledu saslušanja svjedoka M. T. i T. K. po kojem bi se odgađanjem rasprave nepotrebno odugovlačio kazneni postupak, a s obzirom da su na iste okolnosti detaljno ispitani svjedoci M. U. i R. D.. Naime, na raspravi 7. listopada 2022. optužba povlači dokazni prijedlog i odustaje od ispitivanja svjedoka M. T. i T. K., uz prethodno navedenu  argumentaciju, i to zato što se je obrana  protivila čitanju zapisnika o ispitivanju svjedoka i zahtijevala neposredno ispitivanje na raspravi. Očito se radi o izvorno dokaznom prijedlogu optužbe kojem se obrana, u procesnom smislu, uvjetovano protivila smatrajući da bi trebalo neposredno ispitati svjedoke na raspravi, a ne čitati zapisnike o ispitivanju u istrazi. Time je ustvari obrana uskratila svoju suglasnost i onemogućila u smislu članka 431. stavak 6. ZKP/08. čitanje zapisnika o prijašnjem ispitivanju svjedoka, ali nije istaknula ispitivanje svjedoka kao svoj dokazni prijedlog. To je jasno vidljivo iz raspravnog zapisnika kada stranke, odmah po prethodno navedenom očitovanju i odustanku optužbe, izjavljuju da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. Uostalom prvostupanjski sud, vezano uz bilo kakve relevantne činjenice, ne temelji svoju odluku na iskazu tih svjedoka. Stoga valja zaključiti da nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka kojom je povrijeđeno pravo obrane na koju ukazuje optuženik, dok optuženik ne konkretizira u čemu bi se sastojala bitna postupovna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., utvrđeno je da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud mora paziti .

 

7. Iako optuženik uvodno naznačuje i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, isti ne specificira ni ne argumentira, a ispitivanjem pobijane presude ex offo po članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., utvrđeno je da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Optuženik u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje da je prilikom počinjenja oba kaznena djela imao kod sebe plastični nož, a ne pravi metalni kuhinjski nož kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude, pa bi se radilo o kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1. (točka II) i 230. stavak 1. u vezi sa člankom 34. KZ/11. (točka I), očito smatrajući da pri počinjenju kaznenog djela nije uporabljeno oružje. Nadalje u odnosu na kazneno djelo pod točkom I smatra da je izostala prijetnja i sila, a u odnosu na točku II navodi da mu je djelatnica predala iznos od 5.200,00 kn, a ne 7.570,00 kn kako je to navedeno u presudi.

 

8.1. Međutim, u odnosu na uporabu kuhinjskog noža duljine oštrice 25 do 30 cm vezano uz točku I kao i upućenih riječi djelatniku I. prvostupanjski sud iznosi razloge (točka 15.1.), prihvaćajući iskaz svjedoka  R. D., koje u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud i nema ih potrebe ovdje ponavljati te valjano zaključuje da su se u ponašanju optuženog M. Š. ostvarila sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela (točka 24.).

 

8.2. I u odnosu na uporabu kuhinjskog noža duljine oštrice 20 do 30 cm vezano uz točku II prvostupanjski sud svoj zaključak o tome temelji na prihvaćenom iskazu svjedokinje M. U. (točka 18.1. i 19.) i snimci nadzorne kamere (točka 21.). Te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i zaključak da su se i u odnosu na točku II u ponašanju optuženog M. Š. ostvarila sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela (točka 24.). Ovdje valja ukazati, u odnosu na iznos oduzetog novca a vezano uz žalbene navode optuženika, da je svjedokinja M. U. iskazivala na raspravi 7. listopada 2022. (strana 275 spisa) te navela da joj je oduzeto oko 7.500,00 kn te da je precizan iznos od 7.570,00 kn (kako je to navedeno u izreci presude) utvrđen neposredno nakon počinjenja kaznenog djela i provedenog očevida, a što i s obzirom na protek vremena u odnosu na vrijeme počinjenja i ispitivanja optuženika čini njegovu obranu nevjerodostojnom kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud (točka 18.2. i 23.).

 

9. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan  način obrazložio u presudi.

 

10. Optuženi M. Š. prvostupanjsku presudu pobija i u odnosu na odluku o kazni, smatrajući da je prvostupanjski sud uzeo u obzir samo otegotne okolnosti da uopće nije cijenio mnoge olakotne okolnosti, a posebno činjenicu da se je optuženik samoinicijativno prijavio policiji i to nakon pune 4 godine od počinjenja kaznenih djela koja bi u suprotnom ostala neriješena. Nadalje smatra da sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir, odnosu na djelo pod točkom I izgovorene riječi djelatnicima benzinske crpke kao i činjenicu da je samo otišao vidjevši njihovu reakciju, te u odnosu na  točku II činjenice u ovom da nije pribave znatna imovinska korist, nije uporabio oružje niti opasno oruđe.

 

10.1. Prvostupanjski sud je pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11., ocijenio sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu da je optuženik višestruko osuđivan za razna kaznena djela imovinskog karaktera i s elementima nasilja dok je kao olakotnu okolnost cijenio optuženikovu smanjenu ubrojivost tempore criminis. Ovdje valja ukazati da je za kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. zapriječena kazna zatvora od 3 do 12 godina. To znači da je  optuženiku za svako pojedino djelo utvrđena najmanja propisana kazna zatvora pa niti evidentna olakotna okolnost na koju optuženik ukazuje (samoprijavljivanje) ne može dovesti do izricanja lakše kazne (s obzirom da je optuženik specijalni povratnik prvostupanjski sud osnovano osnovano u konkretnom slučaju ne primjenjuje ublažavanje kazne). U odnosu na ostale žalbene navode valja ukazati da, sukladno  pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, a u odnosu na točku I, optuženik je napustio mjesto počinjenja kaznenog djela jer su djelatnici benzinske crpke bili prestrašeni do te mjere da mu nisu niti mogli predati novac a u odnosu na točku II da je subjektivno i objektivno obilježje kaznenog djela u odnosu na uporabljeno oružje pravilno utvrđeno te da se optuženiku niti ne stavlja na teret pribavljanje znatne imovinske koristi.

 

10.2. Stoga su utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za svako djelo kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od (pet) godina koju je izrekao prvostupanjski sud, u potpunost primjerene osobnim prilikama optuženika, te će i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11., a izrečena jedinstvena kazna zavora je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

 

11. Obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži, između ostalog, i žalbu zbog oduzimanju imovinske koristi, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu te je utvrdio da žalba zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi nije osnovana.

 

12. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. ZKP/08. je trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2023.