1                                    Broj: Ppž-6754/2022

                      

                 Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

   Zagreb

Broj: Ppž-6754/2022

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić,  članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.Č. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbama okr. M.Č. i okr. P.Č. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 19. svibnja 2022., broj: 73. Pp J-702/2020-20, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

1.                 Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. M.Č. i okr. P.Č. i potvrđuje   prvostupanjska presuda. 

 

2.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ) okr. M.Č. i okr. P.Č. su obvezni naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura (dvadeset eura)/150,69 kuna (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa)[1], svaki okrivljenik, u roku od 60 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. M.Č. i okr. P.Č. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je izrečena novčana kazna u iznosu od 676,63 kuna (što je bila protuvrijednost od 180 DEM ) koju su dužni platiti u roku od 60 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne.

 

1.2.           Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna, svaki okrivljenik.   

 

2.               Protiv te presude okr. M.Č. i okr. P.Č. su osobno pravodobno podnijeli zasebne žalbe, istog sadržaja, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3.               Žalbe nisu osnovane.

 

4.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja okrivljenici u svojim žalbama u bitnom navode kako su osuđeni bez obzira na svjedoke koji njih nisu teretili, te da se presuda o njihovoj krivnji temelji isključivo na iskazu oštećenog Z.B..

 

5.1.           Međutim, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i okrivljenike proglasio krivim za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

5.2.           Naime, prvostupanjski je sud pravilno cijenio obranu okrivljenika i svjedoka, dao je valjane razloge zbog čega smatra da je obrana okrivljenika neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, detaljno je cijenio iskaz oštećenika i dao jasne razloge zbog čega smatra da je prilikom suočenja između okrivljenika i oštećenika, iskaz oštećenika bio jasan, siguran, dosljedan i detaljan, za razliku od iskaza okrivljenika.

 

5.3.           Provedene dokaze je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. 

 

6.               Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelji ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze u smislu čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj drugostupanjski sud nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

 

7.               Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno, novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena unutar zakonskih okvira novčanih kazni propisanih za predmetni prekršaj, što je blaža vrsta kazne budući da je za isti prekršaj propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja.

 

8.               Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu  najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 20 do 100 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 150,69 kuna do 753,45 kuna), kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 kuna do 754,00 kuna, odnosno, 25,58 eura do 102,30 eura). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

9.1.           Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenicima izrekao novčanu kaznu u iznosu od 676,63 kuna koja je unutar okvira novčanih iznosa propisanih zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, „Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), a koja je i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, „Narodne novine“ broj: 114/22). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi čl. 13., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika u konkretnom slučaju pravilno odmjerene novčane kazne.

 

10.          Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20 eura u protuvrijednosti od 150,69 kuna prema fiksnom tečaju konverzije, predstavlja gotovo najniži mogući iznos troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

11.          Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 18. siječnja 2023.

 

Zapisničarka:                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Martina Bastić, v.r.                                                                       Anđa Ćorluka, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenike i tužitelja.